HOTNEWS
Katja Matković Mikulčić u mirovini ne miruje: Puno je još nepročitanih knjiga, ali i nenapisanih priča
Ova rođena Hvaranka provela je više od 44 godine u velikogoričkoj kulturi. Zbog svega što ostaje iza nje, ove je godine primila Povelju Grada Velike Gorice za životno djelo
Katja Matković Mikulčić još je uvijek sinonim za Gradsku knjižnicu Velika Gorica, iako je u mirovini od veljače ove godine. Događa se, na primjer, i dalje da joj na ulici prilaze sugrađani s isprikom što nisu na vrijeme vratili knjige u knjižnicu. I ne čudi to zapravo, jer na njenom je čelu provela više od 20 godina. I to ne bilo kakvih. Katja je osoba koja zaista živi kulturu i knjige, pa je ova ustanova s njom na čelu doista napredovala. Samo jedna od crtica koja opisuje koliko je ova rođena Hvaranka doprinijela razvoju goričkog knjižničarstva je informacija kako je upravo ona zaslužna za otvaranje Dječjeg odjela Gradske knjižnice Velika Gorica.
Do danas je Matković Mikulčić nakupila više od 44 godine rada u kulturi te je za svoj predani trud i rad prije nekoliko dana primila još jednu u nizu nagrada – Povelju Grada Velike Gorice za životno djelo. Najviša je to gradska nagrada koju pojedinac može dobiti. Čime ju je bivša ravnateljica Gradske knjižnice zaslužila te kako provodi dane u zasluženoj mirovini ispričala nam je, a gdje drugdje nego – u knjižnici.
– Život mi se promijenio dva mjeseca nakon što sam otišla u mirovinu jer mi se rodio unuk, što mi predstavlja neopisivo zadovoljstvo. Ja to uopće ne mogu riječima opisati koju sreću je on donio u moj život – započela je priču o svojim “mirnijim” danima bivša ravnateljica knjižnice, koja i dalje obnaša niz značajnih funkcija.
Pa je tako Matković Mikulčić upraviteljica Zavoda za znanstveno-istraživački rad u Velikoj Gorici, članica tijela Ministarstva kulture i medija te savjetnica u Povjerenstvu za knjige i knjižnicu. Vrijeme u mirovini joj zaokuplja i sređivanje bogate privatne dokumentacije potekle iz novinskih članaka, razgovora, intervjua i govora na pojedinim događanjima.
– To slažem po nekakvom sistemu da se zna što sam za života radila. Kroz to se prisjećam nekih stvari koje sam i zaboravila da sam radila jer je ipak to veliki radni vijek – objasnila je Matković Mikulčić.
Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr
Ostatak vremena provodi radeći na jednoj knjizi, dok istovremeno priprema građu za knjigu o svom rodnom mjestu Vrbanju na Hvaru.
– Napravila sam i jednu slikovnicu. To je zapravo bilo na tragu događaja još iz djetinjstva moje kćeri, ali budući da je tema aktualna bit će, ako izađe, i za unuka i za svu djecu jer je univerzalna – objasnila nam je i dodala kako u slobodno vrijeme uživa u susretima s dragim ljudima, ali i posjetama kulturnim događanjima.
Tako to biva kada netko zaista živi kulturu. I nije Katji Matković Mikulčić to bio samo posao. Ne, ona je predodređena biti djelatnik u kulturi vjerojatno još kada je kao mala djevojčica dane provodila u knjižnici i upijala svaku riječ iz knjiga koje su joj čitali roditelji.
– Moj pokojni otac Tone Matković Mikulčić bio je knjižničar u jednoj maloj seoskoj knjižnici na Hvaru. Ja sam kao dijete trčkarala oko njegovih nogu i rano došla u doticaj s knjigom. Ja sam rano počela čitati i to je naprosto zaraza od koje se ne možeš osloboditi. To teče mojim žilama i to me motiviralo i na pisanje. Meni je knjižnica pružila tu šansu da se okušam u pisanju. Ono što sam ja godinama nosila u sebi i pisala, ja sam tu ostvarila – kazala je naša sugovornica koja je do danas napisala više od 12 knjiga, što samostalnih, što u suradnji, uredila brojne monografije, recenzirala nebrojene knjige s ovih područja, ali i pomagala ljudima čitajući njihove prve stihove ili stranice knjige.
Era Gradske knjižnice
Njezin angažman u kulturi možda javnosti nije bio toliko vidljiv kao onaj na čelu knjižnice, no i tu se valja podsjetiti na neke od najbitnijih postignuća Katje Matković Mikulčić – tek neka ostane zabilježeno i na ovome mjestu. Jedan od takvih projekata je bio i “Knjižnica u gostima” kojim su iz Gradske knjižnice pokušali dovesti knjigu i čitanje u manja, rubna područja ne bi li ih približili djeci i odraslima kojima je teško doći do knjižnice.
– Ono što je možda manje poznata činjenica je to da naša knjižnica ima bogatu zavičajnu zbirku koja se sastoji od knjiga koje su relevantne za našu lokalnu zajednicu i koja nam govori o onome što smo bili, što jesmo i putokaz je što bi mi trebali biti u budućnosti. Na tragu toga smo iznjedrili neke projekte na koje sam iznimno ponosna, kao što je organizacija velikog skupa povodom obljetnice rođenja Jurja Habdelića. Poslije toga smo izdali i zbornik. Zatim smo osvjetlili ličnost još jednog Turopoljca, a to je Juraj Mulih – prisjeća se Matković Mikulčić.
Nadalje, tu su i projekti kao što su proslava 130. obljetnice Gradske knjižnice Velika Gorica u povodu koje je nastala i monografija o knjižnici i njezinoj ulozi u lokalnoj zajednici.
– Pokušali smo prikazati širinu aktivnosti narodne knjižnice. Od dječjih radionica, istraživanja, izložbene djelatnosti, natječaja, pa do susreta književnika, skupova – prepričala je Matković Mikulčić i podsjetila kako je naša knjižnica bila i domaćin IFLA-ine Sekcije za narodne knjižnice zbog čega su u Velikoj Gorici bili predstavnici svjetskog knjižničarstva.
– Istaknula bih projekt prve male free library ili slobodne knjižnice koju smo pokrenuli među prvima u Parku doktora Franje Tuđmana. Nažalost, taj projekt je zbog vandala uništen i knjižnica je u dva navrata stradala i nismo više nastavili s time. Ponosna sam i što smo 2006. otvorili Mjesec hrvatske knjige. To je bila velika manifestacija i priključili su nam se knjižničari iz cijele Hrvatske – kazala je Matković Mikulčić i dodala: “Sad mi naviru ta sjećanja ispresijecano i možda ne tako sistematično, ali uvijek kad govorim o tome sam uzbuđena jer je to jedno veliko razdoblje. 44 godine sam u kulturi.”
Foto: Privatna arhiva
Nagrada za nagradom
Velik je broj nagrada koje je za svoj rad primila ova Velikogoričanka. Pa da ovaj tekst ne bi bio puko nabrajanje, naglasit ćemo tek neke, možda najznačajnije.
– Živim u ovom gradu i tu sam se davala godinama, i primala od tog istog grada, i drago mi je da je to okrunjeno nagradom Grada Velike Gorice. Prije toga sam dobila još jedno priznanje Grada Velike Gorice, Nagradu Franje pl. Lucića za doprinos razvoju kulture i očuvanju baštine ovog kraja, što mi je iznimno drago jer nagrada nosi ime jednog od najvećih promicatelja prosvjetiteljstva, čitanja, čitateljstva i knjižnica. Na neki mi je način to bila potvrda da sam izabrala i slijedila pravi put – kazala nam je Katja Matković Mikulčić i dodala još na popis najdražih nagrada onu Hrvatskog knjižničarskog društva “Kukuljevićeva povelja”, što je najveća strukovna nagrada za knjižničarstvo na nacionalnoj razini.
Svuoj Hvor zamijenila Turopoljem
Od kada je u Velikoj Gorici kupila stan i počela graditi život, Katju Matković Mikulčič ‘vuklo’ je i da upozna kraj u kojem živi. Postala je kroz godine zaista stručnjakinja i velika poznavateljica Turopolja.
– Malo po malo, kroz Muzej Turopolja, kroz susrete s nekim ljudima koje sam tu upoznala, kroz različite izlete i takozvanu Turopoljsku inspekciju, koju je vodio Drago Bukovec s legendarnom istražiteljicom i čuvaricom Turopolja Đurđicom Cvitanović, obišla sam uzduž i poprijeko to Turopolje. Željela sam ga upoznati, novi kraj koji je dijametralno suprotan od onoga u kojem sam se rodila i svi su uvijek pitali kako to da sam zamijenila Hvar Turopoljem – prisjeća se Katja Matković Mikulčić, ali naglašava kako nikada nije požalila zbog te svoje odluke.
– Tu sam sve mogla pješke obaviti i u tom hodanju Goricom sam uvijek susretala drage ljude s kojima sam sjela na piće i popričala te tako stvarala sliku o ovome kraju. Jako puno ljudi sam upoznala koji su zaljubljenici u svojoj rodni kraj i koji su mi prenosili znanje i iskustvo, koji su me ohrabrivali u mojim nastojanjima da o tome pišem, a paralelno sam pretraživala po antikvarijatima sve ono što je vezano uz Turopolje, otkupljivala zavičajnu građu jer je ovaj kraj dao jako puno ljudi kojima se može ponositi, na čelu s Jurjem Habdelićem koji je bez sumnje veliki čovjek ovog kraja i možda nedovoljno valoriziran – objasnila je.
S Đurđicom Cvitanović obilazila je sve crkvice i kapele, a opisuje ju kao “dušu ovoga kraja” koja je poznavala svaku priču i legendu o kapelicama i mjestima kroz koja su prolazile. Druga velika podrška bio joj je pokojni monsinjor Ladislav Lojina koji joj je davao podršku u pripremi knjige “Crkve i kapele odranskog i pokupskog dekanata”.
– Kroz to sve, malo po malo, i čitajući i ono što su drugi pisali i što su drugi stvarali, brojne izložbe koje sam posjetila u Muzeju Turopolja i Galženici i ja sam stvarala sliku ovoga kraja i sve sam ga više voljela. Mislim da je bogatstvo imati dva zavičaja, jedan u kojem si rođen, a drugi u kojem si ukorijenjen. Tu sam puno više nego na rodnom otoku, iako se sad zapravo bavim pisanjem knjige o svom rodnom mjestu ne bih li vratila dug svom prvom zavičaju – kazala je Katja Matković Mikulčić.
Kada smo već na temi zavičaja, nemoguće je ne spomenuti “Turopoljski leksikon”, objavljen u suradnji s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža, na kojem je kao druga urednica radila i naša sugovornica.
– To je kruna mog rada što se tiče spisateljskog, odnosno stručnog. U Leksikonu smo pokušali subliminirati svo blago, baštinu, vjerovanja, mitologiju, medicinu, osobe potekle iz ovoga kraja, umjetnost i graditeljstvo, ne bi li na jednom mjestu prikupili i pokazali što je zapravo Turopolje i što je ono značilo u prošlosti, a da bi isto tako služilo kao putokaz za budućnost. Uz sve zamjerke koje postoje uz takva izdanja, ja vjerujem da bi se svi propusti i greške mogli popraviti u jedno digitalnom izdanju, koje bi trebalo isto planirati da izađe. I to bi onda bilo mjesto gdje će se uvijek dopunjavati slika o Turopolju u širem kontekstu – objasnila je.
23.04.2021. Velika Gorica. Predstavljen Turopoljski leksikon kod Muzeja Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Budućnost knjižnice
Novom vodstvu knjižnice Katja je utrla put, a iza sebe je ostavila čak 33 kutije registratora s uredno složenom arhivom o aktivnostima u Gradskoj knjižnici Velika Gorica. Njenim nasljednicima ostaje da, uz neke nove projekte, pokušaju ostvariti i ono što su Katji Matković Mikulčić za Gradsku knjižnicu ostale neispunjene želje: uvođenje bibliobusne službe te samostalna knjižnica.
– Naša knjižnica je ispod standarda u smislu kvadrature koji ima i fonda koji posjeduje, tako da je nama sad veliki dio fonda u spremištima i nije vidljiv. Smatram da je u sagledavanju Gorice kao jednog modernog grada potrebno promišljati o jednoj samostalnoj zgradi koja bi bila projektirana po standardima modernog knjižničarstva. Ali dobro, to ostavljam mlađima koji su sad došli i isto tako „grizu“ – zaključila je Katja Matković Mikulčić.
Doviđenja, a ne zbogom
Gradeći svoju vezu s Velikom Goricom kroz sve ove i još mnoge priče za koje na ovim stranicama nema dovoljno mjesta, Katja Matković Mikulčić postala je zaštitno lice goričke knjižnice i cijenjena osoba u goričkom kulturnom krugu. I sama se, odlazeći u mirovinu, pokušala ukratko osvrnuti na svojh rad na čelu knjižnice, a tom je prilikom, napisala:”Od prvih koraka na rodnom Hvaru, preko školovanja i rada uvijek sam bila vezana uz knjigu, književnike i korisnike. I tako 44 godine, 1 mjesec i tri dana staža. Čini se da je brzo prohujalo tih četrdesetak godina rada, suradnje i druženja s kolegicama i kolegama, brojnim suradnicima svih profila, ustanovama i prijateljima knjižnice svih generacija kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini, isprepleteni nitima poput paukove mreže ili čipke. Dugo je to razdoblje u kojem je bilo i dobrih i lošijih razdoblja, uspona i padova jer se nastojimo dati drugima, primamo od drugih, nekad smo bili povrijeđeni, neshvaćeni ali unatoč svemu mora se dalje. Uz podršku i ljubav najbližih vjerujem da će mi i razdoblje u mirovini biti lijepo, ispunjeno i zanimljivo kada ću imati više vremena za male stvari, zoru u rano jutro, zalaske sunca, glazbu, čaj bez šećera sa dragim osobama, poneko putovanje. Još ima puno nepročitanih knjiga i nenapisanih priča.”
A kakve će još priče ispisati Katja Matković Mikulčić tek nam preostaje vidjeti…
HOTNEWS
FOTO Napokon doma! Za 125. rođendan buševski vatrogasci uselili u novi dom
Svečano ga otvorili ministar Davor Božinović i gradonačelnik Krešimir Ačkar.
DVD Buševec će ovogodišnju jubilarku velikim slovima upisati u svoju povijest. Danas je, nakon godinu dana od potpisivanja Ugovora o početku gradnje, svečano otvoren njihov Vatrogasni dom u srcu mjesta. I to najveći dom dobrovoljnih vatrogasaca u Republici Hrvatskoj!
Prostire se na više od 1.000 četvornih metara, a dvoetažna zgrada ima garažni prostor od 120 kvadrata, dvoranu veličine 300 kvadrata kao i niz funkcionalnih prostorija poput ureda, konferencijske dvorane, spremišta, garderobe i sanitarnih čvorova.
Svečanost nisu propustili mnogi uvaženi gosti: podpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, gradonačelnik Grada Velike Gorice Krešimir Ačkar, predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, zamjenik gradonačelnika Neven Karas, pročelnica za predškolski odgoj školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić-Lukinić, predsjednik vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice Dalibor Mrakovčić, predsjednica Vijeća mjesnog odbora Ivana Belošević, direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović, direktori gradskih komunalnih poduzeća, ravnatelji ustanova, gradski vijećnici, članovi buševskih udruga kao i mnogi mještani Buševca.
Uz pomoć Grada Velike Gorice, koji je u izgradnju i opremanje uložio 1,6 milijuna eura, dugogodišnja tradicija vatrogastva ulazi u novo razdoblje. Dom vatrogasaca je kompletno uređen – struja, voda, kanalizacija, grijanje, fasada i okoliš s parkingom.
Iako je uklanjanje stare zgrade doma krenulo 2020. godine, sve se otegnulo zbog potresa i pandemije, no mukama vatrogasaca sada je došao kraj. Vatrogasce i njihovo novo mjesto rada blagoslovio je Siniša Hegedušić, župnik Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.
Adekvatno spremište za vrijednu vatrogasnu opremu i vozila, iz privatnih dvorišta vraćena je u spremište, na suho i čuvano mjesto, s veseljem je istaknuo predsjednik DVD-a Buševec Kristijan Horvačić.
–Mislim da sad možemo biti ponosni na ovakav objekt koji je respekt ne samo za nas vatrogasce, nego i za Grad Veliku Goricu i Zagrebačku županiju. Za nas dobrovoljce je ovo nešto veliko i bit će poveznica između svih udruga u našem selu. Mi smo specifično selo. Imamo organizirano vatrogastvo više od 100 godina, a i naš Ogranak seljačke sloge ima 105 godina. Ne znam ima li ikoje selo u Hrvatskoj tako nešto vrijedno – istaknuo je Horvačić i podsjetio na velik doprinos mjesnih vatrogasaca nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa.
No, nije ovo samo važan događaj za vatrogasce, jer će dio prostorija moći koristiti i ostale udruge u Buševcu.
–Ono što me posebno uvijek fasciniralo je vaša aktivnost. Samo zajedničkim snagama, zajedničkom plemenitošću, zajedničkim nesebičnom ljubavlju, možemo graditi svijet po mjeri svakog djeteta, svijet kakav svaki otac i majka želi za svoje dijete, kakav svaki djeda i baka žele za svoju unučicu i unuka. To je ono što vi ovdje u Buševcu pokazujete. Uskoro ćemo otvoriti Vatrogasni dom u Gradićima a proširit ćemo i onaj u Kurilovcu – najavio je gradonačelnik Ačkar.
Ministar Božinović u svojem je govoru istaknuo kako je fasciniran koliko je cijela zajednica angažirana u neki oblik zajedničkog doprinosa, od kulture, vatrogastva, društvenog života.
-Upravo to mi se čini većim i od ove zgrade koju danas svečano otvaramo. Oduševljen sam porukom koju šaljete cijeloj Hrvatskoj iz svojeg mjesta – poručio je Buševčanima ministar i naveo podatak kako je Vlada RH uložila značajna sredstva i u nabavu vatrogasne opreme i izgradnju domova a prošloga tjedna su potpisani novi ugovori kojima će se modernizirati vatrogasna infrastruktura.
Podsjećamo kako povijest vatrogastva u Buševcu započinje davne 1875. godine kada je kupljena vatrogasna štrcaljka – znak da su Buševčani i tada znali koliko su složnost i briga za njihovo mjesto važni. Na mjestu gdje je danas ponosno stoji ovaj dom, 1947. godine preseljen je drveni objekt stare škole koji je tada služio kao vatrogasni dom, a deset godina nakon toga izgradio se dom koji je desetljećima bio središte okupljanja i druženja svih mještana.
FOTO galerija:
FOTO: Marija Vrbanus/Cityportal
HOTNEWS
SANDA NA VRHU Najveća nagrada struke među 4 tisuće psihologa u Hrvatskoj!
INTERVJU : Gorička psihologinja je ponos grada – ima u rukama priznanje koje se dodjeljuje samo jednom psihologu godišnje.
Ona je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica od osnutka 2003. godine, vrhunska psihologinja, mentorica, piše članke i publikacije, priručnike….popis je dugačak, baš kao i lista njenog doprinosa psihološkoj struci, zajednici u kojoj djeluje i radi, no posebno i kao medijska redakcija, ističemo njezinu pristupačnost. Naime…
Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, uvijek je dostupna za najavu događanja, izjavu i pojašnjenje, suradnju, snimanje priloga, pomoć u potrazi za kontaktima svojih kolega za potrebe gostovanja u našim radijskim emisijama. Stoga nas je posebno razveselila vijest da je upravo ona dobitnica ovogodišnje nagrade Snježana Biga Friganović za 2024. godinu.
Nazvali smo iz redakcije kako bi nam prepričala dojmove, jer ipak, ovo je Oskar psihologije!
Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
– Znači, Hrvatska psihološka komora jednom godišnje dodjeljuje nagradu Snježana Biga Friganović. To je nagrada koja se dodjeljuje za poseban doprinos organizaciji, radu i razvoju Hrvatske psihološke komore, unaprjeđenju statusa psihologa u društvu te razvoju i afirmaciji psihologijske djelatnosti. Znači, ova nagrada se daje ljudima, odnosno psiholozima za dugogodišnji stručni rad kojim se promiče i javno zagovaraju suvremene psihološke spoznaje i struka kroz komoru. Koliko je ta nagrada važna? Ja bih rekla da je to najveća nagrada koju psiholog dobije i to samo jedan psiholog godišnje! – ispričala je Sanda i navela činjenicu kako je u imenik Komore upisano otprilike četiri tisuće psihologa.
S njene strane, kako je istaknula, za priznanje je zaslužan zapravo njezin dugogodišnji predani rad u Komori, ali i u drugim strukovnim organizacijama i povjerenstvima.
Foto: Hrvatsko psihološko društvo
– Ipak od presudne je važnosti bio moj rad u lokalnoj zajednici, odnosno u Velikoj Gorici, kroz djelovanje Centra za djecu, mlade i obitelj, zaista posebne ustanove u Hrvatskoj, prve u takvom obliku. Evo struka je prepoznala taj rad u zajednici, a između ostalog, i zato što sam ja na čelu tima koji se predano bavi promoviranjem mentalnog zdravlja, prevencijom, preventivnim programima, edukacijama stručnjaka i tu su zapravo postavljeni visoki standardi, stručnost, profesionalnost te briga u pojedincu i cijeloj obitelji.
No, Sanda ne štedi vrijeme ni na popularizaciju svoje struke u medijima, pisanje stručnih članaka u zbornicima i stručnim i znanstvenim časopisima, educiranje studenta na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za psihologiju, zatim na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija. Ali, ni to nije kraj popisa…
-Na Filozofskom fakultetu sam vanjski suradnik, a na Edukacijskoj rehabilitacijskom fakultetu na Odjelu za poremećaje u ponašanju sam gost predavač. Dakle, sudjelujem i u edukaciji studenta i evo, još bih htjela reći da je između ostalog uočen i moj rad za vrijeme pandemije i potresa, gdje sam pružala pomoć ljudima stradalima u potresu i u Velikoj Gorici, ali i šire preko telefona za psihološku pomoć, a koju je organizirala Komora. Iako je to za mene kao osobu bilo jako iscrpljujuće, jer sam i sama bila dosta pogođena događajima s pandemijom i potresima, taj rad u zajednici u tim teškim trenucima bio izuzetno važan. Tim više jer je upravo tada psihologija zaista prepoznata u široj javnosti i ja mislim da danas svi ljudi u našoj zemlji jako dobro znaju čemu služe psiholozi i čime se psiholozi bave – naglasila je Puljiz Vidović.
Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
Imati ovakav potencijal u Velikoj Gorici, vrijedno je divljenja i ponosa, jer zahvaljujući osobama poput Sande, naš grad je napredna zajednica koja uvijek stremi boljoj budućnosti. Primjerice, u Velikoj Gorici svaka obrazovna ustanova ima psihologa.
– Nekad davno to nije bilo tako i moram reći da sam ponosna na tu činjenicu, kao i to da je Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, osnovan 2003. godine sa 3 zaposlena, a sada nas je 9, dakle tri puta veći broj i to se vidi i u kvaliteti usluge koju pružamo, kao i u broju korisnika. Kad sam došla u Centar prije 23 godine trebalo je stvoriti instituciju koja nigdje nije postojala, nismo imali nikakav model, nikakve konkretne upute, dakle trebao si sa svojim timom, oformiti ekipu i onda stvarati instituciju koja je prepoznatljiva u lokalnoj zajednici i mi smo u tome uspjeli! – naglasila je Sanda, a što nije samo vidljivo po ovoj prestižnoj nagradi već i tijekom proslave 20 godina Centra prije dvije godine.
-Tada smo zaista vidjeli da smo dobili podršku u lokalnoj zajednici od svih institucija. Puno je tu emocija, na početku je naravno teško, a sad je jedna velika sreća kad se osvrnem, kad vidim što smo sve napravili, posebno kad dobiješ ovakvu nagradu, to je stvarno kruna svega, ja bih rekla. Tako da se još jednom zahvaljujem Hrvatskoj psihološkoj komori da je prepoznala moj rad u zajednici, hvala i drugim kolegama iz struke i naravno Gradu Velikoj Gorici te njegovim djelatnicima s kojima surađujemo. Zahvalna sam i ljudima u Velikoj Gorici, našim korisnicima, suradnicima, zapravo svima jer ne bih htjela nekog preskočiti i zaboraviti… I medijima koji nas zaista prate naš rad. Evo, jako je puno emocija, puno sreće i ponosa, jer koliko je na početku bilo teško krčiti svoj put, toliko je sada ovo velika sreća – završila je naš razgovor Sanda.
Sanda i Arijana Mataga Tintor, viša savjetnica specijalistica za predškolski odgoj, djecu i mlade Grada Velike Gorice. Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
Naša redakcija City radija, Cityportala i mjesečnika Reporter zahvaljuje joj na izuzetnoj suradnji, komunikaciji i prijateljskom pristupu, uz poruku – nagrada je otišla u prave ruke!
- Dodajmo, Hrvatsko psihološko društvo Sandi Puljiz Vidović je 2013. godine dodijelilo Društveno priznanje „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije, a iste godine dobila je i nagradu Grada Velike Gorice Franjo pl. Lučić. Također, da je istaknuta stručnjakinja još 2019. godine prepoznala je Hrvatska psihološka komora koja joj je tada dodijelila zahvalnicu za dugogodišnji doprinos razvoju struke.
HOTNEWS
Umjetna (ne)inteligencija – HGSS imao neočekivanu akciju spašavanja
Dok god u jednadžbi spašavanja postoji čovjek u nevolji u formuli mora ostati i čovjek koji ide po njega – poručuje HGSS.
Tijekom nedavne akcije spašavanja na Sljemenu, spašavatelji iz Stanice Zagreb naišli su na neuobičajenu situaciju…
Naime, osoba koja se izgubila nije odmah kontaktirala 112, već je pomoć pokušala potražiti putem umjetne inteligencije!
-Chatbot joj je, savjetovao da krene niz potok, što ju je dovelo u još teži teren i u veće probleme. Zabrinjavajuće je to što joj chatbot niti u jednom trenutku nije savjetovao da nazove broj 112. Srećom, osoba je pronađena ubrzo živa i neozlijeđena – javlja HGSS.
U trenucima panike ljudi često pokušavaju pronaći najbrže rješenje ono koje im se čini logičnim i dostupnim. Tehnologija nam svakodnevno nudi privid sigurnosti, ali u prirodi vrijede drukčija pravila: baterija se prazni, signal nestaje, a pogrešna odluka može značiti ozbiljan problem, upozoravaju spasioci.
U akcijama spašavanja presudni su iskustvo, procjena i ono što nijedan algoritam ne može izračunati ljudska odluka.
Dakle,
- Kad se izgubiš zovi 📞 112!
- Ostani na mjestu, slijedi upute spašavatelja i čuvaj bateriju mobitela.
-Umjetna inteligencija će mijenjati svijet, ali dok god u jednadžbi spašavanja postoji čovjek u nevolji u formuli mora ostati i čovjek koji ide po njega – poručuje HGSS.
(Foto: HGSS)
HOTNEWS
VELIKA GORICA Veći cenzus, više božićnica, i to za više od 10 tisuća sugrađana
Božićnica se dodjeljuje umirovljenicima s područja Velike Gorice čija ukupna mirovinska primanja ne prelaze 750 eura.
Grad Velika Gorica i ove je godine osigurao novac za isplatu božićnica umirovljenicima, korisnicima nacionalne naknade za starije osobe te osobama s invaliditetom.
Na ovo pravo ima čak više od 10 tisuća sugrađana, što je znatno više u odnosu na ovogodišnju isplatu uskrsnica, kada je jednokratnu isplatu primilo 6.737 korisnika – umirovljenika, korisnika nacionalne naknade i osoba s invaliditetom.
– Nakon ovogodišnjih uskrsnica, odlučili smo povećati i cenzus za božićnice kako bismo ovom mjerom obuhvatili što veći broj naših sugrađana. Božićnica je znak pažnje i brige za naše najstarije i najranjivije sugrađane, i drago mi je što ove godine više od 10 tisuća naših sugrađana može blagdane dočekati s dodatnom financijskom potporom. Promjene u odnosu na prošlu godinu uključuju podizanje cenzusa za isplatu božićnice s 430 na 750 eura te uvećanje iznosa božićnice za 10 eura, a također smo uveli novu korisničku skupinu, a to su korisnici inkluzivnog dodataka, čime nastavljamo širiti našu brigu za sve koji trebaju dodatnu podršku – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Božićnica se dodjeljuje umirovljenicima s područja Velike Gorice čija ukupna mirovinska primanja ne prelaze 750 eura, računajući hrvatsku i inozemnu mirovinu, kao i korisnicima nacionalne naknade za starije osobe.
Najveći iznos božićnice od 120 eura, dobit će umirovljenici čija mirovina ne prelazi 270 eura, dok će oni s mirovinom između 270,01 i 390 eura primiti 65 eura. Umirovljenici s mirovinom u rasponu od 390,01 do 480 eura dobit će božićnicu od 50 eura, a oni čija mirovina iznosi od 480,01 do 750 eura primit će 40 eura. Korisnici nacionalne naknade za starije osobe, kojima iznos naknade iznosi 154,50 eura, također će primiti božićnicu u iznosu od 120 eura.
Osim umirovljenika i korisnika nacionalne naknade, božićnica će se isplatiti i korisnicima inkluzivnog dodatka I., II. i III. razine potpore te korisnicima osobne invalidnine kojima još nije izdano rješenje o inkluzivnom dodatku. Korisnicima osobne invalidnine i inkluzivnog dodatka I. razine isplatit će se 50 eura, a korisnicima II. i III. razine 40 eura.
Popis korisnika inkluzivnog dodatka Gradu će ustupiti resorno ministarstvo, pa ti korisnici ne moraju podnositi zahtjev. Umirovljenici koji primaju samo hrvatsku mirovinu ne moraju podnositi zahtjev za isplatu već će Grad podatke preuzeti iz HZMO-a.
Korisnici inozemne mirovine bit će pozvani da podnesu Zahtjev za ostvarivanje prava na božićnicu. Ako korisnik ostvaruje pravo na božićnicu i po osnovi mirovine i po osnovi invaliditeta, božićnica će se isplatiti po povoljnijoj osnovi.
Prilikom isplate božićnice svaki korisnik mora predočiti osobnu iskaznicu, dokaz o OIB-u i biti na popisu umirovljenika ili korisnika nacionalne naknade. U iznimnim slučajevima, božićnicu može podići druga osoba uz predočenje svoje osobne iskaznice i dokumentacije korisnika, a detaljne informacije nalaze se OVDJE.
Isplata božićnica provest će se u poslovnicama FINA-e od 17. studenog do 19. prosinca 2025. godine.
HOTNEWS
Buktinja iz Svete Nedelje vidljiva i iz Velike Gorice
Stigle i preporuke Ravnateljstva civilne zaštite!
Županijski centar 112 Zagreb zaprimio je u 11:20 sati dojavu o požaru u tvrtki Pneumatik u Svetoj Nedelji, a na terenu su vatrogasci, žurne službe i službenici Ravnateljstvo civilne zaštite MUP RH – javlja Ravnateljstvo civilne zaštite.
Foto: Ravnateljstvo civilne zaštite MUP RH
Također, o događaju je obaviješten dežurni toksikolog i inspekcija zaštite okoliša, budući da se zrakom širi gusti dim.
Dimna kapa nadvila se nad Zagrebom, a dim je vidljiv i iz Velike Gorice.
-Preporučamo građanima u neposrednoj blizini požarišta da preventivno zatvaraju prozore i vrata. Molimo građane da se ne približavaju mjestu događaja kako bi operativne snage mogle nesmetano djelovati – stoji u preporuci Ravnateljstva.
-
Vijestiprije 2 danaNEMA ŠALE Za one koji ignoriraju odvajanje, stiže revizija kanti za smeće
-
CityLIGHTSprije 2 danaSMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”
-
Priča iz kvartaprije 5 danaVIDEO Ksenijini sendviči sa srcem i dušom – Sretan rođendan goričkoj kraljici najpoznatijeg gastro ‘izuma’!
-
Moja županijaprije 2 dana“..on ga bu krstil, ja ga bum pil! Evo gdje su fešte za Martinje u Zagrebačkoj županiji