Sport
Kapetan ostaje kapetan! ‘Uživam u Americi, branim i Messiju, ali nigdje nije kao u Gorici…’
Kristijan Kahlina (31) otišao je iz HNK Gorice prije dvije i pol godine, ali veze su ostale snažne, neraskidive… Karijera ga je odvela do SAD-a, do Charlottea i glamura MLS-a, ali čim dođe kući, vraća se doma – na gorički stadion…
Lokacija slučajnog sastanka bila je, zapravo, savršena. Vidjeti legendarnoga kapetana Gorice Kristijana Kahlinu na goričkom stadionu nešto je potpuno normalno, prirodno. I lijepo, jer dugo nije navraćao. Odveo ga je nogometni put u bijeli svijet, sve do Amerike, ali Gorica je bila i ostala dom. A doma se uvijek najljepše vratiti.
– Na neki način, nisam ti ja nikad ni otišao odavde… – sa smiješkom kaže Kale nakon prijateljskog zagrljaja, kakve je ovom prilikom dijelio serijski.
Tete čistačice, cure iz vešeraja, tko god se zatekao u klubu u tom trenutku, razveselio se poznatom licu. U taj niz smjestila su se i dva klupska veterana, dvojac koji je tu od prvih dana, dobri stari Franjo Kovačić Pevec i sve markantniji Tvrko Hrstić, koji su rado prihvatili poziv da sudjeluju u ovom našem razgovoru, da ga obogate i oplemene svojom lucidnošću i osvjedočenim šarmom.
U Pevecov Caffe VAR stigao je Kristijan prvom prilikom. U Hrvatskoj je već gotovo dva tjedna, iza njega je odmor i uživanje na Braču kod ženinih, a čim se vratio u metropolu, dojurio je obići prijatelje iz Gorice. Dvije i pol godine prošle su od njegova odlaska, prvo u bugarski Ludogorec, pa od siječnja 2022. u američki Charlotte, ali veze su ostale čvrste, snažne.
– Ma da, Gorica je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – emotivno priča Kahlina dok gleda u pomoćni teren, na kojem je odradio stotine sati treninga između rujna 2016. i ožujka 2021.
Odradio je posljednje dvije drugoligaške, pa još i prve dvije i pol prvoligaške sezone, upisao se u povijest kluba masnim, istaknutim slovima, pa otišao na put koji ga je doveo visoko, jako visoko. U američki MLS, u društvo mega zvijezda, pred kulise koje čine moderni stadioni, pune tribine…
– Lijepo živimo u Charlotteu. Uživamo u svemu skupa, živimo obiteljski, u stanu u centru grada, kćerkica Kiara nas zabavlja… Živimo u gradu koji je prilično siguran po američkim standardima, sad već razmišljamo i o selidbi u kuću, malo izvan centra, ali to ćemo tek vidjeti – počinje svoju američku priču Kahlina, pa nastavlja:
– Nogometno gledano, također uživam. Navijači me vole, igram na iznimno visokoj razini, protiv velikih igrača… Kad se pojavila opcija s MLS-om, iskreno, bio sam malo skeptičan. Ipak su u to vrijeme igrao i Europsku ligu s Ludogorecom, bojao sam se da idem na nižu razinu, da neće to biti to, ali jako brzo sam shvatio da sam se prevario. Dobra je okolnost što sam došao odmah na početak priprema i imao sam dovoljno vremena da se saberem i riješim sam sa sobom da nema zezanja. Tamo se dobro trenira, igrači su jako kvalitetni, odmah mi je postalo jasno da moram biti na top razini ako želim biti pravi.
I to je i učinio. Doveo se na vrhunsku razinu, zauzeo mjesto među stativama kluba koji je tek krenuo u MLS priču i – oduševio. Prozvali su ga “Croatian Wall”, odnono Hrvatski Zid, ima jako dobar status i u klubu i među navijačima, a sve to i nije osobito iznenađenje za sve koji ga poznaju. Kao što ga, recimo, poznaje Tvrtko, koji se ubacio s pitanjem:
– Jel mi možeš to usporediti s HNL-om?
– Ma kakvi, to je neusporedivo – ispalio je odmah Kale.
– To je, realno, drugi svijet. Ne samo po pitanju infrastrukture, nego i po kvaliteti. Ljudi i dalje podcjenjuju MLS, kao što sam i ja radio prije nego što sam otišao gore, ali sad znam da je to jako ozbiljna liga puna vrhunskih igrača. Ovdje ljudi znaju za Messija, Busquetsa, Jordija Albu Insignea, Bernardeschija, Shaqirija, Douglasa Costu, Carlosa Velu… A nitko od njih nije ni u konkurenciji za najboljeg igrača sezone! Dobro, Messi bi možda i bio da je igrao cijelu sezonu, ali kužiš poantu. Dovode sjajne Južnoamerikance, vrhunske igrače. Argentinac Luciano Acosta, recimo, zabio je ove sezone 20 golova i imao 14 asistencija u 34 utakmice. Zvučat će pretjerano, ali igrao sam protiv obojice i mogu ti reći da mu Messi u ovom trenutku nije ni blizu! – opisuje svoje američko okruženje Kahlina pa ide dalje:
– Pa onda Lucas Zelarayán, Argentinac iz Columbusa, koji igra za Armeniju, sad se prodao u Saudijsku Arabiju… Strašan igrač. Kad je igrao s Armenijom protiv Hrvatske baš i nije došao do izražaja, nije to ni lako protiv Modrića, Kovačića i Brozovića, ali ovdje je doslovno dominirao. Čudesan igrač! Uostalom, meni je zabio gol praktički sa centra!
Oho, ima i takvih stvari u američkom snu Kristijana Kahline…
– Faul za njih bio je tri-četiri metra unutar naše polovice, a ja sam bio negdje oko penala. Netko mu je namjestio loptu, on se zaletio, opalio i samo mi je fijuknula iznad glave! Ostao sam u šoku, jer znao sam da je top igrač, ali ovo mi je baš potvrdilo kakav je majstor, kakva je to lucidnost, kvaliteta. I nije mu to bilo ni prvi ni zadnji put, i ove sezone je zabio sa centra, i to iz igre, u 90. minuti, s minimalno prostora! Teško mi je i objasniti koliko je opasan – prepričava dojmove Kahlina, pa se okreće i brojkama.
– Pazi, tamo svaki klub ima po trojicu igrača koji imaju više od dva milijuna dolara godišnje, pa onda još i šestoricu-sedmoricu sa od 600.000 do milijuna, a zadnji igrač u rotaciji ima najmanje 300.000 dolara. Za te novce, imaš top igrače! Za većinu njih kod nas nitko nije čuo, a strašni su.
Nitko, međutim, po statusu ne može stati u istu rečenicu s Najvećim. Odnedavno je Leo Messi igrač Inter Miamija, a Kahlina je već dvaput imao priliku osjetiti najboljeg nogometaša svih vremena iz prve ruke. Prvu je utakmicu izgubio, drugu dobio.
– I to su bila dva potpuno različita iskustva… – kreće Kristijanova priča s radnim naslovom “Leo i ja”.
– Kad smo prvi put igrali, moram priznati da sam stvarno bio uzbuđen. Nešto je posebno kad shvatiš da ćeš igrati protiv Messija, da će biti s njim u tunelu, na terenu… I ajde sad ti budi koncentriran na utakmicu! Iskreno, svi smo u tunelu buljili u njega, tko ne bi. Stadion je već prije zagrijavanja dupkom pun, a kad on izađe na teren, prolomi se takvo vrištanje… Takvo nešto nikad u životu nisam čuo! Takav zvuk, gotovo histeriju. I moraš se u to zagledati, promatrati njega kako lagano trčkara dok ovi vrište… Neizbježno ti odvraća fokus s utakmice. Na kraju smo izgubili 4-0, baš on mi je zabio taj četvrti gol. Ali dobro, naletio je na povratnu i zabio na prazan gol, tako se tješim, ha, ha.
Malo drukčije nego inače bilo je i kad je sudac odsvirao kraj.
– Bio sam mu najbliži pa sam prvi dotrčao do njega. Pružio sam mu ruku, poželio sreću dalje i tu je negdje završio moj prvi razgovor s Messijem, ha, ha…
Već sljedećom prilikom, na svom stadionu, pred 66.000 ljudi, u borbi za doigravanje, bilo je potpuno drukčije.
– Tad sam već bio potpuno koncentriran i fokusiran na sebe, a na Messija sam počeo gledati kao na svakog drugog igrača. Ne kažem da nisi posebno oprezan, da pomalo i ne strahuješ što će napraviti, jer znaš da može sve što poželi, ali nema više tog uzbuđenja. Naravno da ne možeš reagirati na isti način kad loptu u nogama ima on ili netko drugi. Stalno razmišljaš jesi li možda metar previše vani, previše lijevo, znaš da može stvari koje normalan nogometaš ne može, da od njega možeš očekivati neočekivano – prepričava Kahlina, koji je ostao impresioniran s mnogo toga.
– Taj čovjek jednostavno drukčije udara loptu. Vidiš to kod svakog primanja, kod svakog dodavanja… Kad Messi daje loptu iza zadnje linije, to izgleda kao da je spusti rukom suigraču, nešto nevjerojatno. Praktički sve isto vrijedi i za Busquetsa.
Zapamtio je Messi možda i Kahlinu, jer skinuo mu je jedan slobodnjak iz jako dobre pozicije.
– Pucao je s ruba šesnaesterca, iz pozicije idealne za ljevaka… Imao sam igrača ispred sebe, on je malo i dirao tu loptu glavom, promijenio joj smjer, pa sam je ja samo uspio odbiti u prečku. Srećom, odbila se s prave strane gol-linije. U prvi trenutak nisam ni shvatio zašto mi je ta lopta prešla preko prstiju, kako sam je promašio, da bi mi tek poslije suigrač rekao da ju je i on dodirnuo… Činilo mi se da sam zamalo kiksao, a ispalo je da je to bila vrhunska obrana.
Upravo je Miami s Messijem donio novu draž MLS-u, a posebno je preobrazio sam klub.
– Donedavno je Miami bio samo jedan od klubova. Imali su i oni svoje zvijezde, Higuaina i druge, ali sad je to nešto sasvim drugo. Ova trojica na stadion i sa stadiona odlaze u terencima s tamnim staklima, pod policijskom pratnjom. Ne mogu ti dečki tamo normalno šetati gradom, imaju svoje vozače, tjelohranitelje…
U takvim uvjetima, u takvom okruženju, prođu Kahlini ponekad kroz glavu i gorički dani. I neki sasvim drukčiji uvjeti funkcioniranja.
– Da, zna se dogoditi da mi u tim trenucima prođe kroz glavu kako sam igrao i u našoj drugoj ligi, na svakakvim terenima i stadiona, kasnije i u prvoj, ponekad i pred par stotina ljudi… Ali ne razmišljam o tome negativno, u smislu bilo kakve kritike prema našem nogometu. Imamo to što imamo, liga je dobra, a ja danas na te dane gledam kao nekakav osobni uspjeh. Kad znaš što si sve prošao, koliko si se borio, i shvatiš do kud si došao, do spektakularnih stadiona i okršaja s najvećim svjetskim zvijezdama, čovjek mora biti sretan i zadovoljan – logično kostatira Kale, uz dodatak:
– Sve je to jako lijepo, ali nije lako, definitivno nije. Ima i tamo svega i svačega, svakakvih situacija. Uostalom, nije to onaj osjećaj koji sam imao u Gorici, tamo nisi dio obitelji, ne osjećaš se toliko važno, jer ipak je to u velikoj mjeri posao.
Kristijan Kahlina odigrao je 157 utakmica u četiri i pol godine u dresu Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
I tako se, u čas, vraćamo na goričke dane.
– Kad razmišljam o tim danima, prije svega se sjećam svih onih velikih pobjeda, stadiona s punim tribinama, fešta u svlačionici… S vremena na vrijeme pogledam na YouTubeu sažetke nekih od tih utakmica, s naših prvoligaških početaka pogotovo. Gledam i one protiv velikih protivnika, ali iz nekog razloga su mi posebno drage ostale dvije uzastopne pobjede protiv Istre u Puli, kad je Suk zabijao… Kad to opet vidiš, vrati se i osjećaj koji si tad imao, prisjetim se te generacije, koliko smo uživali u svemu tome – priča Kale i dodaje:
– Nisam tip koji se ikad poželi vratiti na nešto što je bilo, jer ipak je tad trajala moja velika borba u želji da napravim iskorak, odem na sljedeću stepenicu. Tad sam patio, žestoko radio, uz to i strahovao da mi se ne dogodi nekakva ozljeda, s ciljem da dođem do ovdje gdje sam danas. Ne bi bilo logično da se želim vratiti u to vrijeme, koliko god sam uživao u druženju s tim dečkima, sa svojim prijateljima, ali zbog tih dana još i više uživam sad, kad nam već na zagrijavanju bude šest-sedam tisuća ljudi.
U kontaktu je i dalje s mnogima, više ili manje, ali unutra je itekako.
– Maks Ćelić, Hrvoje Babec i Patrik Periša su mi ostali nekako najbliži. Nas četvorica imali smo svoju grupu i kad smo bili u Gorici, imamo je i dalje, a na profilnoj fotki smo nas četvorica na glavnom terenu u Gorici. Čujem se i s drugima, ali sve manje s igračima, čisto iz razloga što ih je sve manje iz tog vremena. Tu su i dalje Mitar, Krizma, Pršir i Bane, s kojim se isto čujem, ali više sam u kontaktu s Klafom, Nindžom, Larisom… – nabrajao je Kristijan, pa nas sljedećim rečenicama ostavio u blagom šoku.
– Cijelo vrijeme sam s bivšim suigračima u određenom kontaktu, s nekima češće, s nekima rjeđe, ali prošle sezone, kad je trajala ona kriza, čuli smo se puno češće, praktički stalno smo bili na liniji. Bili su u toj borbi za opstanak, znao sam koliko im je teško i pokušavao sam ih podići, pomoći im na bilo koji način… – otkrio je vječni Goričanin Kahlina.
Tu se negdje i rodila ona konstatacija da iz svoje Gorice nikad zapravo nije ni otišao, jer neće se baš često dogoditi u svijetu nogometa da se kapetan koji je otišao iz kluba dvije godine ranije i dalje bude “kapetan na daljinu”, motivator, najveći navijač.
– Je, Gorica je definitivno nešto posebno za mene. Kažem, svaku utakmicu gledam, veselim se svakoj pobjedi. To je ipak moj klub. I da, ne bih imao ništa protiv da se jednog dana vratim ovdje…
E, to bi bilo posebno romantično. Međutim, taj trenutak djeluje kao daleka budućnost, i to ne samo zato što je gorička mreža u sigurnim rukavicama Ivana Banića. U vrijeme kad je Bane došao u klub, pristao je biti broj dva, čuvati leđa kapetanu Kahlini, a danas je na svome vrhuncu.
– Prvo, moram reći da sam u Gorici imao nevjerojatnu sreću što sam imao toliko dobre kolege. Zbog njih dvojice, prvo Ivana Čovića pa onda i Ivana Banića, toliko sam i želio otići iz Gorice, kako bih njima otvorio prostor. I ovim putem im se zahvaljujem na svoj podršci i svemu drugome – rekao je Kahlina pa se još malo okrenuo Baniću.
– U njegovoj priči bilo je svega, od tog odlaska u Olimpiju, pa tog potresa mozga… Ali Bane je sjajan golman. Izvrsno je branio i prošle sezone, imao je jako važnu ulogu u toj borbi za opstanak, a ove sezone još je i bolji. Konstantno brani jako dobro, nadam se da će i on biti nagrađen nekim dobrim transferom u budućnosti – poželio je frend Kale.
Za kraj, morao se suočiti i s jednim pitanjem dopisnika Peveca.
– Daj mi reci, kakve su ženske u Americi?
Bio je Kale, naravno, spreman i na taj izazov. I analitičan.
– Uh, nisu baš neke… Ne kažem da nema lijepih žena, ali drukčija je to kultura. Tamo se žene uglavnom uopće ne sređuju, često su i zapuštene, s viškom kilograma. Komentirao sam to i sa ženom, mi se šokiramo kad se vratimo u Zagreb, kad vidiš kako se cure srede, kako drže do sebe. Toga tamo nema, njima to nije bitno, izlaze van u šlapama…
Navršio je Kale 31 godinu, puno je još dobrih godina ispred njega, ali već gleda i prema budućnosti.
– Imam još godinu dana garantiranog ugovora, zatim i opciju dodatne godine, pa ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati. Sve su opcije otvorene, ali u svakom slučaju mislim još dugo braniti. A poslije… Iskreno, vidim se kao trener, i to glavni trener, ali prije svega ću morati upisati školu, a u tom smjeru još nisam otišao – završio je naše druženje Kale.
I polako se uputio u smjeru automobila, parkiranog na poznatome mjestu. Čekali su već njegova Nikolina i malena Kiara, a treba već i početi trenirati, jer nije on jedan od onih koji mogu puno odmarati.
Ali Kristijan Kahlina je, uostalom, puno toga što mnogi nisu. Fajter, sportaš najboljega kova i – Goričanin zauvijek.
Kapetan!
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odbojkaši Gorice su u utakmici 21. kola 2.Lige – Regija Sjever pobijedili rezultatom 3:0 susjede iz Kravarskog te su tako očekivano potvrdili svoje 4. mjesto na prvenstvenoj ljestvici.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Natjecanje u sezoni 2023./2024. je završeno, još se imaju odigrati dvije odgođene utakmice: OK Sisak II – OK Kravarsko (12.kolo) i OK Medicinar Trnje II – OK Gorica (20.kolo). Ishodi ovih utakmica neće utjecati na konačni poredak na prvenstvenoj ljestvici.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Galerija fotografija
2.liga – Regija Sjever – seniori 2023./2024., 21. kolo
OK Gorica – OK Kravarsko 3:0 (25:15, 25:21, 25:11)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Utorak, 30.04.2024., 21 sat. Sutkinje: Ana Visković (Velika Gorica) i Katarina Mišetić (Zagreb). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).
GORICA: Franko Katalenić, Gabrijel Kaurić, Juraj Baldaš, Patrik Vidaković, Matija Klasnić, Davor Sviličić, Luka Mačvanin, Bruno Silaj, Karlo Pejić (cap.), Mateo Sviličić, Dario Pavlešan, Bruno Slavica, Dominik Glavaš (L). Trener: -.
KRAVARSKO: Dino Komar (L), Filip Hajduk, Matija Kompes, Darko Dugonjić, David Juvan, Tomislav Vrbančić, David Posavec, Nikola Dolački (cap.), Petar Brnjilović, Marko Miković, Neno Hazer. Trener: Nikola Boić.
Redoslijed: 1. MOK Čazma 36 (20 18 2 56:18), 2. OK Daruvar 34 (20 17 3 56:14), 3. HAOK Mladost II 30 (20 15 5 49:24), 4. OK Gorica 26 (19 13 6 44:27), 5. OK Sheeft 24 (20 12 8 43:29), 6. OK Croatia 18 (20 9 11 40:39), 7. OK Rudar Mursko Središće 18 (20 9 11 34:38), 8. OK Medicinar Trnje II 13 (19 7 12 24:37), 9. OK Sisak II 10 (19 5 14 17:46), 10. OK Quirin Sisak 6 (20 3 17 14:52), 11. OK Kravarsko 0 (19 0 19 4:57).
Moja županija
‘Nema kluba kojem ne fali termina, zato stiže balon dvorana! A stiže i vrtićka olimpijada…’
Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice, najveće zajednice u županiji, u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” govori o novim projektima, planovima i kompletnoj slici VG sporta
Najveći gradski sportski savez u županiji, onaj velikogorički, već dugi niz godina vodi jedan bivši košarkaš. Goran Kovačić nosio je dres Radnika u prvim godinama velikogoričke košarke, godinama je vodio klub, a kroz sve to profilirao se kao čovjek idealan za čelnu funkciju u velikogoričkom sportu.
– U kakvom je stanju velikogorički sport u ovom trenutku? Što se nas tiče, u jako dobrom! Možda nam seniorski rezultati u najpopularnijim momčadskim sportovima nisu na razini na kojoj su bili prije dvije ili tri godine, ali nije ni realno da budu. Mi i dalje imamo uspješne klubove, jer nogometaši su stabilni, rukometaši su se malo tražili, ali s novim trenerom su se i oni podigli, a i košarkaši su u vrhu Prve lige. Nije lako u kontinuitetu biti u vrhu u takvoj konkurenciji, treba biti realan, i zato kažem da imamo razloga biti zadovoljni. S druge strane, u pojedinačnim sportovima jako smo dobri, počevši od atletike, preko borilačkih sportova, pa se do badmintona – ističe Goran Kovačić te prebacuje fokus na onaj dio sportskog života grada koji je ipak za nijansu ili dvije važniji.
– Kad kažem da imamo razloga biti zadovoljni velikogoričkim sportom, u prvom redu mislim na činjenicu da mi imamo više od sedam tisuća registriranih sportaša u našim udrugama, odnosno klubovima. Od toga je njih 5300 mlađe od 18 godina, što je zapravo i ključ svega, razlog zašto mi radimo sve ovo što radimo. Toj djeci, jednako kao i vrhunskim sportašima, želimo omogućiti adekvatne uvjete za rad i napredak – ističe Kovačić.
U tom smislu posebno raduje najava gradnje, odnosno postavljanja nove dvorane. Velika Gorica nema dovoljno dvorana, klubovi se muče s terminima za treninge, a sve to izravno se oslikava i na rezultatima.
– Nema kluba iz kojeg nisu dolazili tu u Zajednicu i tražili više termina. Mi imamo 54 punopravne članice, koje dolaze iz 23 različita sporta, a ta se brojka stalno i povećava, a prostora za sve jednostavno nema, što je evidentan problem. I zato će nam jako puno značiti izgradnja “balon dvorane”, koja bi trebala biti završena do sredine sljedeće godine – najavio je Kovačić.
Goran Kovačić već dugi niz godina vodi velikogoričku Zajednicu sportskih udruga… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr
Na terenu uz Gradsku sportsku dvorane, dakle, niknut će najmodernija verzija balona, ispod kojeg će se smjestiti tri poprečna igrališta za košarku, odnosno odbojku.
– Da, pod balonom će biti dvorana dugačka 70, a široka 35 metara. Visina će u najvišoj točki biti 11 metara, a u najnižoj pet. Na tu kvadraturu stane jedno rukometno igralište, ali i tri terena za košarku normalne veličine. Podloga će biti sportski pod najviše klase, certificiran od strane FIBA-e, IHF-a i svih drugih krovnih sportskih organizacija, tako da vjerujemo da će sportaši imati jako dobre uvjete za rad – zadovoljan je prvi čovjek velikogoričkog sporta.
Iako je u ovakvim situacijama uvijek nezahvalno govoriti o rokovima, balon bi treba u upotrebu krenuti na proljeće ili ljeto 2025. godine, a dvije godine poslije dobit ćemo još jednu veliku dvoranu.
– U projektu škole u Kurilovcu također je trodjela dvorana, gabarita sličnih kao pod balonom, tako da će i to puno značiti goričkim sportašima. Bit će tu i male tribine, moći će se igrati i natjecanja, no u prvom redu tu također pričamo o terminima za trening. Budući da je u planu jednosmjenska nastava, cijelo poslijepodne dvorana će biti na raspolaganju našim klubovima, odnosno sportašima – gleda unaprijed Kovačić.
U rubriku “pogled unaprijed” svakako spadaju i projekti koje velikogorička Zajednica provodi, a tiču se u prvom redu djece, već od vrtićke dobi.
– Imamo program “Odaberi sport”, manifestaciju na kojoj se početkom školske godine prezentiraju svi sportovi, pa djeca mogu lakše odabrati u koji će sport eventualno krenuti. Od ove godine prvi put imamo i stipendije za mlade sportaše, a uskoro ćemo krenuti i s Vrtićkom Olimpijadom – otkrio je Kovačić.
E, to bi moglo biti posebno zanimljivo, a dogodit će se vrlo brzo.
– Radi se o programu HOO-a, odražava se već dvadeseti put na razini cijele Hrvatske, a sudjelovati može svatko tko podnese zahtjev. Mi smo se od ove godine uključili, prošli na natječaju, po kojem će dio sredstava snositi HOO, a dio mi sami – započeo je ovaj dio priče Kovačić pa nastavio:
– U Dječjoj Olimpijadi sve je isto kao i u pravoj olimpijadi. U svakom vrtiću organizirat će svoja natjecanja, odabrati djecu koja će ih predstavljati, a to znači po 20 dječaka i djevojčica iz svakog od četiri velikogorička vrtića. Centralni događaj bit će 27. svibnja na glavnom terenu Gradskog stadiona, imat ćemo i mimohod, dizat ćemo olimpijsku zastavu, paliti olimpijsku baklju… Sve kao na olimpijskim igrama. Igrat će se mini nogomet, mini rukomet i atletika kroz trčanje, štafetu, bacanje loptica i skok u dalj. To bi moralo biti jako lijepo.
Sport
Proljeće pehova i nesreća: Teška ozljeda kapetanice kao nastavak ružnog niza
Nogometašice Gorice protiv Međimurje su ovog vikenda došle do prve proljetne prvenstvene pobjede (2-1), uzele tri važna boda, ali i ostale bez najbolje igračice Perice Cicijelj, kojoj su popucali ligamenti u laktu. A to je samo nastavak lošeg niza…
Dok sezone u gotovo svim nogometnim natjecanjima ulaze u svoju posljednju fazu, u životima nogometašica Gorice prava borba praktički tek počinje. Borba s protivnicama, ali u nešto manjoj mjeri, jer prava borba u ovoj se priči vodi s ozljedama, nesrećama i pehovima. Koji ne prestaju.
Prva je ovo prvoligaška sezona za naše nogometašice, sezona u kojoj su cure predvođene trenerom Stefanom Rajićem u prvoj polovici prvenstva bile najljepša priča hrvatskog ženskog nogometa. I tako bi možda i ostalo, jer potiho se pričalo i o borbi za ulazak među četiri najbolje ekipe u državi, ali zima je donijela početak velikih promjena planova.
– Lucija Vunić, naša juniorska reprezentativka, ozljedila je prednje križne ligamente koljena i za nju je sezona završila. Nakon nje isto se dogodilo i Niki Tokić, a Anu Pavičić napala je bakterija u koljenu zbog koje je dva mjeseca bila na štakama. Uz to, Lucija Borovec je odustala od nogometa zbog obaveza na fakultetu, a tu pričamo o četiri izuzetno bitne igračice, za koje nismo imali zamjenu. Nove igračice nismo dovodili, tako da smo kadar morali popunjavati našim kadetkinjama – nabraja nesreće i pehove Stefan Rajić, koji se i ovog vikenda primao za glavu od muke.
Na otvaranju Lige za ostanak, nakon što su takve oslabljene u prve četiri proljetne utakmice upisale tri poraza i remi s Agramom, Goričanke su dočekale čakovečko Međimurje. Kapetanica Perica Cicijelj, u novonastalim okolnostima daleko najbolja igračica Gorice, izborila je penal iz kojeg je Gorica povela u 40. minuti, a u 72. minuti sama je zabila za 2-0. A onda je stigao novi peh, novi težak udarac po goričke ambicije.
– U jednom duelu Perica Cicijelj pala je na lakat, izgledalo je jako ružno i bolno, a kasniji pregledi pokazali su da su popucali ligamenti u laktu. I sezona je i za nju gotova, a to nam je baš veliki hendikep, pogotovo s obzirom na sve što nam se ranije događalo – svjestan je trener Rajić.
O koliko je velikom i značajnom problemu riječ, najbolje će ilustrirati gostovanje u Zadru, kod Donata, u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva vikend ranije. Gostovanje kod posljednje momčadi lige, koja je uzela samo jedan bod u prvih 13 utakmica, Gorica je morala odraditi bez lakše ozlijeđene Perice, a kao posljedica stigao je poraz 0-1. I borba za ostanak odjedanput je postala dramatična.
– Imamo deset bodova više od zadnjeg Donata, do kraja je još pet kola, i u tom smislu vjerujem da nećemo doći u opasnost da budemo zadnji i izravno ispadnemo iz lige. Međutim, važno bi bilo i izbjeći sedmo mjesto, koje vodi u dodatne kvalifikacije. Hoćemo li u tome uspjeti, tek ćemo vidjeti, jer u ovom trenutku znamo samo da će nam biti jako teško u ovom sastavu, bez pet toliko važnih igračica. Dat ćemo sve od sebe, napraviti sve što možemo i vjerujem da ćemo sačuvati status, makar kroz kvalifikacije – realan je i oprezan trener Rajić.
Bude li rasplet doista takav da Gorica mora u dodatne kvalifikacije, sezona će se maksimalno produžiti, sve tamo do kraja lipnja. Nakon što Liga za ostanak završi, Goričanke još čeka i polufinale kupa, što se u ovim okolnostima čini prilično beznadnim zadatkom, budući da ostatak društva čine prejaki Osijek, Dinamo i Split. Tek nakon što to završi, slijedit će okret prema eventualnim kvalifikacijama, u kojima Gorica, nadamo se, ipak neće biti.
A onda će se, ovisno o raspletu sezone, s obzirom kad i kako završi, graditi planovi za budućnost. U njima bi svakako trebalo biti ponekih pojačanja, ali još je važnije da pehovi i nesreće konačno prestanu. I da Gorica opet bude najljepša, a ne najnesretnija priča hrvatskog ženskog nogometa…
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmicama 18. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Derbi između VG Boys i Vatrogasca završen je rezultatom 5:3 u korist vodeće momčadi, a drugo poluvrijeme bilo je vrlo zanimljivo i rezultatski uzbudljivo.
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Boys su s dva pogotka Tomislava Škrinjarića (5′, 33′) riješili prvi dio zasluženim vodstvom 2:0, a kada je Tin Marković u 46. povisio na 3:0 izgledalo je da je susret riješen. Međutim, ”vatrogasci” su u samo četiri minute preko Romana Grabovića (52′) i Antonia Jerbića (56′) smanjili na 3:2 i još su promašili zicer za izjednačenje!
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Marković je iz kaznenog udarca (igranje rukom) podigao na 4:2 (62′), ali Aleksandar Badrić samo tri minute kasnije pogađa iz blizine za 4:3. Obrana Boysa izgledala je u tom dijelu susreta posve dezorijentirano. Ipak, Škrinjarić u 75. svojim trećim golom podiže na 5:3, i to se pokazalo, kao konačni ishod ove vrlo dobre utakmice.
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sudio je Jurica Huzjak (Gustelnica).
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 18. kolo
Rezultati 18. kola (26/.29.04.2024.): Klas (Mičevec) – Hruševec (Donji Hruševec) 7:0, Lekenik – Gorica 2:1, VG Boys – Vatrogasac (Kobilić) 5:3, Mladost (Obrezina) – Dinamo (Novo Čiče) 2:1, Mlaka (Velika Mlaka) – Polet (Buševec) 3:1, Buna (Mala Buna) – Gradići 2:2, Lukavec slobodni.
Redoslijed: 1. VG Boys 46 (17 15 1 1 60:17), 2. Mlaka 39 (16 13 0 3 43:20), 3. Gorica 30 (17 9 3 5 31:21), 4. Vatrogasac 29 (17 8 5 4 47:32), 5. Mladost 27 (17 7 6 4 38:26), 6. Buna 22 (17 6 4 7 32:40), 7. Klas 21 (16 6 3 7 49:37), 8. Polet 18 (16 4 6 6 29:32), 9. Gradići 17 (16 5 2 9 24:46), 10. Lekenik 14 (16 3 5 8 23:33), 11. Dinamo 14 (16 3 5 8 26:39), 12. Lukavec 14 (16 3 5 8 19:42), 13. Hruševec 6 (17 1 3 13 22:59).
Sport
Na korak do ostvarenja sna: ‘Spuštamo dečke na zemlju, ništa i dalje nije gotovo…’
Pioniri Gorice dva kola prije kraja drže prvo mjesto, imaju četiri boda više od najbliže pratnje i u nedjelju u Solinu pobjedom mogu osigurati naslov prvaka Hrvatske. Međutim, o slavlju i dalje nitko ne razmišlja, jer posao još nije završen
Utorak je, prijepodnevni sati, četvrti je dan od pobjede protiv Varaždina, kad trener pionira HNK Gorice na pitanje “što se radi?” odgovara rečenicom koja će puno toga reći o cijeloj ovoj priči.
– Evo, taman gledam utakmicu protiv Varaždina, još jedanput analiziram sve što se događalo… – kaže Boris Trivunov, čovjek koji vodi jednu nedvojbeno posebnu generaciju.
I u tome je, između ostalog, tajna uspjeha. Gorica se u pionirima vrhunski ekipirala, domaćoj bazi pridodani su kvalitetni igrači sa strane, a svi oni dospjeli su u ruke treneru koji je posvećen, analitičan, predan i stručan. A kad se sve to spoji, postane moguće da dva kola prije kraja sezone Gorica drži prvo mjesto na tablici, ispred Lokomotive, Hajduka, Dinama, Osijeka…
– Remi Hajduka s Rudešom doveo nas je u situaciju da pobjedom u Solinu u sljedećem kolu možemo osigurati naslov prvaka, ali nitko od nas u klubu ni ne pomišlja da je bilo što gotovo. Ovi dečki nemaju nikakav pritisak sa strane, nitko im nikad nije nametao bilo kakav imperativ, pa to ne radimo ni u ovim trenucima. Međutim, pritisak definitivno postoji, jer oni ga nameću sami sebi, svjesni za što se bore, shvaćajući da imaju povijesnu priliku. Vidi se to i u nekim našim izvedbama u zadnjim kolima, ali dobro je što unatoč tome sve ide po plamnu – govori trener Trivunov.
Gorica je, lijepo to izgleda na tablici, dva kola prije kraja na 55 bodova, Lokomotiva ima 51, Dinamo je na 49, a Hajduk ima 48 i utakmicu manje.
– Mi ćemo i prije te naše utakmice u nedjelju protiv Solina znati gdje smo točno u odnosu na konkurenciju, budući da Hajduk u srijedu gostuje u Puli kod Istre, a u subotu ide u Sesvete. Lokomotiva u subotu gostuje u Rijeci, koja će biti naš protivnik u zadnjem kolu, u kojem “lokosi” dočekuju Dinamo. Ali sve je to manje važno u ovom trenutku, mi moramo gledati sebe, razmišljati o svojoj igri – logično rezonira trener, koji ima sve više posla i izvan terena.
– Puno razgovaramo, naravno da razgovaramo, jer treba ove dečke malo i spuštati na zemlju. Vidim da na trenutke misle da su nepobjedivi, da im nitko ništa ne može, i baš zato smo posebno oprezni. Moramo ostati mirni i pribrani do kraja, maksimalno se koncentrirati na prvu sljedeću utakmicu, ovu u Solinu.
Dobije li Gorica u Solinu, sve će biti riješeno, sve dvojbe će nestati, no neće biti nimalo lako doći do ta tri boda.
– Imamo dosta problema s ozljedama i kartonima, situacija u tom smislu nije idealna, budući da neće biti Čolića i Echouea, a pitanje je i dalje hoće li moći igrati Kelava, koji je propustio zadnje dvije utakmice. Bez obzira na to, moramo se “skupiti” i napraviti sve da uđemo u zadnje kolo kao sigurno prvi – poželio je trener Trivunov.
Lijepa, prekrasna priča o goričkim pionirima traje cijele ove sezone, odavno je to prestalo biti iznenađenje, a za čovjeka koji vodi ove klince sve ovo nije zvučalo kao iznenađenje ni uoči početka sezone.
– Uvijek dečkim uoči sezone dam malu anketu u kojoj želim vidjeti kako razmišljaju, koji su im ciljevi, ambicije, čemu se nadaju, u što vjeruju… I svi su uoči sezone pisali da bi bili zadovoljni da završe među prvih pet na tablici. Kad sam ih pitao zašto ne misle da možemo biti prvi, nije bilo nekog konkretnog odgovora, velikim dijelom i zato što u tim godinama nije lako vjerovati da ćeš biti bolji od klubova kao što su Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka ili Lokomotiva – kaže Trivunov i nastavlja:
– Ja sam od početka vjerovao u ovu momčad zato što smo sa svim tim protivnicima igrali i prošle godine, zato što se sa svima njima ravnopravno nosili, a još smo i doveli Kelavu i Frigana, koji su reprezentativci i sigurno su nam donijeli dodatnu kvalitetu. Nisam vidio niti jedan razlog da ne budemo u borbi za prvo mjesto. Kad smo dominantno dobili Lokomotivu u prvom kolu, pa onda i Zadar doma, pa Slaven u gostima, kad smo remizirali s Hajdukom, dečki su shvatili koliko su dobri i kvalitetni, počeli su i oni vjerovati.
Ta vjera dovela je ovu sjajnu generaciju na korak do velikog uspjeha, ali stalno je važno ponavljati da i dalje posao nije dovršen.
– Dok god ne bude gotovo, mi igramo svoje, radimo kao što smo radili uoči svake utakmice. Isti je raspored treninga, isti termini, isti način rada. Kad i ako bude povoda za slavlje, znat ćemo kako se ponašati, znat ćemo feštati. Međutim, ponavljam još jednom, za sad o tome ne razmišljamo. Neće biti lako u Solinu, protivnik se bori za sebe, za izbjegavanje kvalifikacija za ostanak, ali naravno da ćemo mi ići na pobjedu. Kao što smo, uostalom, išli u svakoj utakmici ove sezone – zaključio je trener Boris, koji će zadnji trening prije utakmice s dečkima odraditi u subotu ujutro, nakon čega se kreće na put za Dalmaciju, drugi put ove sezone dan prije utakmice, u želji da se osiguraju svi preduvjeti za uspjeh.
Sve u svemu, užitak je pratiti ove klince, užitak je i ispisivati ovakve retke samo dva dana nakon tmurne nogometne nedjelje i razočaravajućeg nastupa seniora protiv Osijeka, a poseban užitak bit će proslaviti veliki uspjeh s ovim dečkima.
Kad i ako za to dođe vrijeme, naravno. Iako, kako god završilo, gorička nogometna budućnost obojana je ružičastima nijansama…
-
CityLIGHTSprije 1 danPrelet VBA Rafale iznad čitave Hrvatske povodom obljetnice Operacije Bljesak
-
Sportprije 5 danaFOTO Pioniri HNK Gorica na pragu osvajanja šampionske titule!
-
HOTNEWSprije 4 danaKuče: Pozvonili muškarcu na vrata, potom ga napali i ukrali mu novac
-
Kulturaprije 3 danaFOTO Održan koncert u čast hrvatskim braniteljima u novosagrađenoj crkvi u Kravarskom
