Sport
Kapetan ostaje kapetan! ‘Uživam u Americi, branim i Messiju, ali nigdje nije kao u Gorici…’
Kristijan Kahlina (31) otišao je iz HNK Gorice prije dvije i pol godine, ali veze su ostale snažne, neraskidive… Karijera ga je odvela do SAD-a, do Charlottea i glamura MLS-a, ali čim dođe kući, vraća se doma – na gorički stadion…
Objavljeno
prije 2 tjednana
Objavio/la
Marko Vidalina
Lokacija slučajnog sastanka bila je, zapravo, savršena. Vidjeti legendarnoga kapetana Gorice Kristijana Kahlinu na goričkom stadionu nešto je potpuno normalno, prirodno. I lijepo, jer dugo nije navraćao. Odveo ga je nogometni put u bijeli svijet, sve do Amerike, ali Gorica je bila i ostala dom. A doma se uvijek najljepše vratiti.
– Na neki način, nisam ti ja nikad ni otišao odavde… – sa smiješkom kaže Kale nakon prijateljskog zagrljaja, kakve je ovom prilikom dijelio serijski.
Tete čistačice, cure iz vešeraja, tko god se zatekao u klubu u tom trenutku, razveselio se poznatom licu. U taj niz smjestila su se i dva klupska veterana, dvojac koji je tu od prvih dana, dobri stari Franjo Kovačić Pevec i sve markantniji Tvrko Hrstić, koji su rado prihvatili poziv da sudjeluju u ovom našem razgovoru, da ga obogate i oplemene svojom lucidnošću i osvjedočenim šarmom.
U Pevecov Caffe VAR stigao je Kristijan prvom prilikom. U Hrvatskoj je već gotovo dva tjedna, iza njega je odmor i uživanje na Braču kod ženinih, a čim se vratio u metropolu, dojurio je obići prijatelje iz Gorice. Dvije i pol godine prošle su od njegova odlaska, prvo u bugarski Ludogorec, pa od siječnja 2022. u američki Charlotte, ali veze su ostale čvrste, snažne.
– Ma da, Gorica je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – emotivno priča Kahlina dok gleda u pomoćni teren, na kojem je odradio stotine sati treninga između rujna 2016. i ožujka 2021.
Odradio je posljednje dvije drugoligaške, pa još i prve dvije i pol prvoligaške sezone, upisao se u povijest kluba masnim, istaknutim slovima, pa otišao na put koji ga je doveo visoko, jako visoko. U američki MLS, u društvo mega zvijezda, pred kulise koje čine moderni stadioni, pune tribine…
– Lijepo živimo u Charlotteu. Uživamo u svemu skupa, živimo obiteljski, u stanu u centru grada, kćerkica Kiara nas zabavlja… Živimo u gradu koji je prilično siguran po američkim standardima, sad već razmišljamo i o selidbi u kuću, malo izvan centra, ali to ćemo tek vidjeti – počinje svoju američku priču Kahlina, pa nastavlja:
– Nogometno gledano, također uživam. Navijači me vole, igram na iznimno visokoj razini, protiv velikih igrača… Kad se pojavila opcija s MLS-om, iskreno, bio sam malo skeptičan. Ipak su u to vrijeme igrao i Europsku ligu s Ludogorecom, bojao sam se da idem na nižu razinu, da neće to biti to, ali jako brzo sam shvatio da sam se prevario. Dobra je okolnost što sam došao odmah na početak priprema i imao sam dovoljno vremena da se saberem i riješim sam sa sobom da nema zezanja. Tamo se dobro trenira, igrači su jako kvalitetni, odmah mi je postalo jasno da moram biti na top razini ako želim biti pravi.
I to je i učinio. Doveo se na vrhunsku razinu, zauzeo mjesto među stativama kluba koji je tek krenuo u MLS priču i – oduševio. Prozvali su ga “Croatian Wall”, odnono Hrvatski Zid, ima jako dobar status i u klubu i među navijačima, a sve to i nije osobito iznenađenje za sve koji ga poznaju. Kao što ga, recimo, poznaje Tvrtko, koji se ubacio s pitanjem:
– Jel mi možeš to usporediti s HNL-om?
– Ma kakvi, to je neusporedivo – ispalio je odmah Kale.
– To je, realno, drugi svijet. Ne samo po pitanju infrastrukture, nego i po kvaliteti. Ljudi i dalje podcjenjuju MLS, kao što sam i ja radio prije nego što sam otišao gore, ali sad znam da je to jako ozbiljna liga puna vrhunskih igrača. Ovdje ljudi znaju za Messija, Busquetsa, Jordija Albu Insignea, Bernardeschija, Shaqirija, Douglasa Costu, Carlosa Velu… A nitko od njih nije ni u konkurenciji za najboljeg igrača sezone! Dobro, Messi bi možda i bio da je igrao cijelu sezonu, ali kužiš poantu. Dovode sjajne Južnoamerikance, vrhunske igrače. Argentinac Luciano Acosta, recimo, zabio je ove sezone 20 golova i imao 14 asistencija u 34 utakmice. Zvučat će pretjerano, ali igrao sam protiv obojice i mogu ti reći da mu Messi u ovom trenutku nije ni blizu! – opisuje svoje američko okruženje Kahlina pa ide dalje:
– Pa onda Lucas Zelarayán, Argentinac iz Columbusa, koji igra za Armeniju, sad se prodao u Saudijsku Arabiju… Strašan igrač. Kad je igrao s Armenijom protiv Hrvatske baš i nije došao do izražaja, nije to ni lako protiv Modrića, Kovačića i Brozovića, ali ovdje je doslovno dominirao. Čudesan igrač! Uostalom, meni je zabio gol praktički sa centra!
Oho, ima i takvih stvari u američkom snu Kristijana Kahline…
– Faul za njih bio je tri-četiri metra unutar naše polovice, a ja sam bio negdje oko penala. Netko mu je namjestio loptu, on se zaletio, opalio i samo mi je fijuknula iznad glave! Ostao sam u šoku, jer znao sam da je top igrač, ali ovo mi je baš potvrdilo kakav je majstor, kakva je to lucidnost, kvaliteta. I nije mu to bilo ni prvi ni zadnji put, i ove sezone je zabio sa centra, i to iz igre, u 90. minuti, s minimalno prostora! Teško mi je i objasniti koliko je opasan – prepričava dojmove Kahlina, pa se okreće i brojkama.
– Pazi, tamo svaki klub ima po trojicu igrača koji imaju više od dva milijuna dolara godišnje, pa onda još i šestoricu-sedmoricu sa od 600.000 do milijuna, a zadnji igrač u rotaciji ima najmanje 300.000 dolara. Za te novce, imaš top igrače! Za većinu njih kod nas nitko nije čuo, a strašni su.
Nitko, međutim, po statusu ne može stati u istu rečenicu s Najvećim. Odnedavno je Leo Messi igrač Inter Miamija, a Kahlina je već dvaput imao priliku osjetiti najboljeg nogometaša svih vremena iz prve ruke. Prvu je utakmicu izgubio, drugu dobio.
– I to su bila dva potpuno različita iskustva… – kreće Kristijanova priča s radnim naslovom “Leo i ja”.
– Kad smo prvi put igrali, moram priznati da sam stvarno bio uzbuđen. Nešto je posebno kad shvatiš da ćeš igrati protiv Messija, da će biti s njim u tunelu, na terenu… I ajde sad ti budi koncentriran na utakmicu! Iskreno, svi smo u tunelu buljili u njega, tko ne bi. Stadion je već prije zagrijavanja dupkom pun, a kad on izađe na teren, prolomi se takvo vrištanje… Takvo nešto nikad u životu nisam čuo! Takav zvuk, gotovo histeriju. I moraš se u to zagledati, promatrati njega kako lagano trčkara dok ovi vrište… Neizbježno ti odvraća fokus s utakmice. Na kraju smo izgubili 4-0, baš on mi je zabio taj četvrti gol. Ali dobro, naletio je na povratnu i zabio na prazan gol, tako se tješim, ha, ha.
Malo drukčije nego inače bilo je i kad je sudac odsvirao kraj.
– Bio sam mu najbliži pa sam prvi dotrčao do njega. Pružio sam mu ruku, poželio sreću dalje i tu je negdje završio moj prvi razgovor s Messijem, ha, ha…
Već sljedećom prilikom, na svom stadionu, pred 66.000 ljudi, u borbi za doigravanje, bilo je potpuno drukčije.
– Tad sam već bio potpuno koncentriran i fokusiran na sebe, a na Messija sam počeo gledati kao na svakog drugog igrača. Ne kažem da nisi posebno oprezan, da pomalo i ne strahuješ što će napraviti, jer znaš da može sve što poželi, ali nema više tog uzbuđenja. Naravno da ne možeš reagirati na isti način kad loptu u nogama ima on ili netko drugi. Stalno razmišljaš jesi li možda metar previše vani, previše lijevo, znaš da može stvari koje normalan nogometaš ne može, da od njega možeš očekivati neočekivano – prepričava Kahlina, koji je ostao impresioniran s mnogo toga.
– Taj čovjek jednostavno drukčije udara loptu. Vidiš to kod svakog primanja, kod svakog dodavanja… Kad Messi daje loptu iza zadnje linije, to izgleda kao da je spusti rukom suigraču, nešto nevjerojatno. Praktički sve isto vrijedi i za Busquetsa.
Zapamtio je Messi možda i Kahlinu, jer skinuo mu je jedan slobodnjak iz jako dobre pozicije.
– Pucao je s ruba šesnaesterca, iz pozicije idealne za ljevaka… Imao sam igrača ispred sebe, on je malo i dirao tu loptu glavom, promijenio joj smjer, pa sam je ja samo uspio odbiti u prečku. Srećom, odbila se s prave strane gol-linije. U prvi trenutak nisam ni shvatio zašto mi je ta lopta prešla preko prstiju, kako sam je promašio, da bi mi tek poslije suigrač rekao da ju je i on dodirnuo… Činilo mi se da sam zamalo kiksao, a ispalo je da je to bila vrhunska obrana.
Upravo je Miami s Messijem donio novu draž MLS-u, a posebno je preobrazio sam klub.
– Donedavno je Miami bio samo jedan od klubova. Imali su i oni svoje zvijezde, Higuaina i druge, ali sad je to nešto sasvim drugo. Ova trojica na stadion i sa stadiona odlaze u terencima s tamnim staklima, pod policijskom pratnjom. Ne mogu ti dečki tamo normalno šetati gradom, imaju svoje vozače, tjelohranitelje…
U takvim uvjetima, u takvom okruženju, prođu Kahlini ponekad kroz glavu i gorički dani. I neki sasvim drukčiji uvjeti funkcioniranja.
– Da, zna se dogoditi da mi u tim trenucima prođe kroz glavu kako sam igrao i u našoj drugoj ligi, na svakakvim terenima i stadiona, kasnije i u prvoj, ponekad i pred par stotina ljudi… Ali ne razmišljam o tome negativno, u smislu bilo kakve kritike prema našem nogometu. Imamo to što imamo, liga je dobra, a ja danas na te dane gledam kao nekakav osobni uspjeh. Kad znaš što si sve prošao, koliko si se borio, i shvatiš do kud si došao, do spektakularnih stadiona i okršaja s najvećim svjetskim zvijezdama, čovjek mora biti sretan i zadovoljan – logično kostatira Kale, uz dodatak:
– Sve je to jako lijepo, ali nije lako, definitivno nije. Ima i tamo svega i svačega, svakakvih situacija. Uostalom, nije to onaj osjećaj koji sam imao u Gorici, tamo nisi dio obitelji, ne osjećaš se toliko važno, jer ipak je to u velikoj mjeri posao.

Kristijan Kahlina odigrao je 157 utakmica u četiri i pol godine u dresu Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
I tako se, u čas, vraćamo na goričke dane.
– Kad razmišljam o tim danima, prije svega se sjećam svih onih velikih pobjeda, stadiona s punim tribinama, fešta u svlačionici… S vremena na vrijeme pogledam na YouTubeu sažetke nekih od tih utakmica, s naših prvoligaških početaka pogotovo. Gledam i one protiv velikih protivnika, ali iz nekog razloga su mi posebno drage ostale dvije uzastopne pobjede protiv Istre u Puli, kad je Suk zabijao… Kad to opet vidiš, vrati se i osjećaj koji si tad imao, prisjetim se te generacije, koliko smo uživali u svemu tome – priča Kale i dodaje:
– Nisam tip koji se ikad poželi vratiti na nešto što je bilo, jer ipak je tad trajala moja velika borba u želji da napravim iskorak, odem na sljedeću stepenicu. Tad sam patio, žestoko radio, uz to i strahovao da mi se ne dogodi nekakva ozljeda, s ciljem da dođem do ovdje gdje sam danas. Ne bi bilo logično da se želim vratiti u to vrijeme, koliko god sam uživao u druženju s tim dečkima, sa svojim prijateljima, ali zbog tih dana još i više uživam sad, kad nam već na zagrijavanju bude šest-sedam tisuća ljudi.
U kontaktu je i dalje s mnogima, više ili manje, ali unutra je itekako.
– Maks Ćelić, Hrvoje Babec i Patrik Periša su mi ostali nekako najbliži. Nas četvorica imali smo svoju grupu i kad smo bili u Gorici, imamo je i dalje, a na profilnoj fotki smo nas četvorica na glavnom terenu u Gorici. Čujem se i s drugima, ali sve manje s igračima, čisto iz razloga što ih je sve manje iz tog vremena. Tu su i dalje Mitar, Krizma, Pršir i Bane, s kojim se isto čujem, ali više sam u kontaktu s Klafom, Nindžom, Larisom… – nabrajao je Kristijan, pa nas sljedećim rečenicama ostavio u blagom šoku.
– Cijelo vrijeme sam s bivšim suigračima u određenom kontaktu, s nekima češće, s nekima rjeđe, ali prošle sezone, kad je trajala ona kriza, čuli smo se puno češće, praktički stalno smo bili na liniji. Bili su u toj borbi za opstanak, znao sam koliko im je teško i pokušavao sam ih podići, pomoći im na bilo koji način… – otkrio je vječni Goričanin Kahlina.
Tu se negdje i rodila ona konstatacija da iz svoje Gorice nikad zapravo nije ni otišao, jer neće se baš često dogoditi u svijetu nogometa da se kapetan koji je otišao iz kluba dvije godine ranije i dalje bude “kapetan na daljinu”, motivator, najveći navijač.
– Je, Gorica je definitivno nešto posebno za mene. Kažem, svaku utakmicu gledam, veselim se svakoj pobjedi. To je ipak moj klub. I da, ne bih imao ništa protiv da se jednog dana vratim ovdje…
E, to bi bilo posebno romantično. Međutim, taj trenutak djeluje kao daleka budućnost, i to ne samo zato što je gorička mreža u sigurnim rukavicama Ivana Banića. U vrijeme kad je Bane došao u klub, pristao je biti broj dva, čuvati leđa kapetanu Kahlini, a danas je na svome vrhuncu.
– Prvo, moram reći da sam u Gorici imao nevjerojatnu sreću što sam imao toliko dobre kolege. Zbog njih dvojice, prvo Ivana Čovića pa onda i Ivana Banića, toliko sam i želio otići iz Gorice, kako bih njima otvorio prostor. I ovim putem im se zahvaljujem na svoj podršci i svemu drugome – rekao je Kahlina pa se još malo okrenuo Baniću.
– U njegovoj priči bilo je svega, od tog odlaska u Olimpiju, pa tog potresa mozga… Ali Bane je sjajan golman. Izvrsno je branio i prošle sezone, imao je jako važnu ulogu u toj borbi za opstanak, a ove sezone još je i bolji. Konstantno brani jako dobro, nadam se da će i on biti nagrađen nekim dobrim transferom u budućnosti – poželio je frend Kale.
Za kraj, morao se suočiti i s jednim pitanjem dopisnika Peveca.
– Daj mi reci, kakve su ženske u Americi?
Bio je Kale, naravno, spreman i na taj izazov. I analitičan.
– Uh, nisu baš neke… Ne kažem da nema lijepih žena, ali drukčija je to kultura. Tamo se žene uglavnom uopće ne sređuju, često su i zapuštene, s viškom kilograma. Komentirao sam to i sa ženom, mi se šokiramo kad se vratimo u Zagreb, kad vidiš kako se cure srede, kako drže do sebe. Toga tamo nema, njima to nije bitno, izlaze van u šlapama…
Navršio je Kale 31 godinu, puno je još dobrih godina ispred njega, ali već gleda i prema budućnosti.
– Imam još godinu dana garantiranog ugovora, zatim i opciju dodatne godine, pa ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati. Sve su opcije otvorene, ali u svakom slučaju mislim još dugo braniti. A poslije… Iskreno, vidim se kao trener, i to glavni trener, ali prije svega ću morati upisati školu, a u tom smjeru još nisam otišao – završio je naše druženje Kale.
I polako se uputio u smjeru automobila, parkiranog na poznatome mjestu. Čekali su već njegova Nikolina i malena Kiara, a treba već i početi trenirati, jer nije on jedan od onih koji mogu puno odmarati.
Ali Kristijan Kahlina je, uostalom, puno toga što mnogi nisu. Fajter, sportaš najboljega kova i – Goričanin zauvijek.
Kapetan!
Možda vam se sviđa
-
Utakmica koju se isplati – zaboraviti! Gorica prelako pala na Poljudu…
-
Kronologija rivalstva: Noć za povijest, crna mačka, jedna “bomba” i kobna šestica…
-
Nitko kao Bane: ‘Zbog onakve prošle sezone, još više uživamo u ovoj!’
-
Tri gola, tri boda, tri junaka: Gorica sredila Rudeš i odmaknula se od Osijeka!
-
Jeličićev rezime: ‘Ovo dosad bilo je za čvrstu četvorku, možemo mi i bolje…’
Sport
Utakmica koju se isplati – zaboraviti! Gorica prelako pala na Poljudu…
Hajduk je titulu jesenskog prvaka HNL-a osigurao pobjedom 3-0 protiv Gorice, koja se još jedanput ukazala u svom gostujućem izdanju. A kad je tako, pa kad je još i protivnik ligaški lider, poraz se nameće kao logičan rasplet
Objavljeno
prije 11 satina
2. prosinca 2023.Objavio/la
Marko Vidalina
Označena je ova utakmica jednim od dva velika derbija kola, na papiru čak i većim nego okršaj druge Rijeke i petog Osijeka, jer ovdje su igrali prvi Hajduka i četvrta Gorica, ali od derbija na kraju nismo vidjeli ni D. Za derbi su, naime, potrebna dva dobra protivnika, a ove subote na Poljudu je dobar bio samo Hajduk… Gorica u gostima kod lidera prvenstva nije bila na svojoj razini i potpuno zasluženo ostala je bez bodova ovog splitskog subotnjeg poslijepodneva.
Iako je u prošlom kolu zabio dva komada Rudešu, Sven Blummel nije se kvalificirao za startnih 11 na Poljudu, trener Dinko Jeličić odlučio je zaigrati s dva desna beka, Raspopovićem i Munksgaardom, dok je u vrhu napada Vujnović dobio prednost ispred Matavža i Jurića. Imao je Jeličić i jasnu ideju kako se postaviti od početka, kako izlaziti u tranziciju, a to se jako lijepo potvrdilo već u drugoj minuti. Prvu priliku na utakmici imala je Gorica preko Vujnovića, njegov pokušaj odbio je golman Lučić, naletio je Mitrović, ali nije uspio poslati loptu u mrežu.
Međutim, tu je negdje i prestala konkretna gorička napadačka aktivnost. Hajduk je preuzeo konce igre u svoje ruke, krenuo dominirati, prijetiti Baniću, a kao posljedica svega toga stigao je i pogodak za vodstvo. Igrala se 20. minuta kad je Marko Livaja primio loptu desno, naizgled u ne osobito opasnoj poziciji, ali već trenutak potom se namjestio na lijevu nogu i naciljao drugu stativu. Tamo je Muksgaarda “preskočio” Leon Dajaku i pogodio za 1-0.
Ništa se, međutim, ni nakon toga nije promijenilo. Nije se dogodilo nikakvo buđenje Gorice, čak štoviše, pogreške u dodavanjima su se dodatno povećale, a Hajdukova dominacija možda čak i pojačala. Gorica je uspjela još svega jedanput doći do Hajdukova šesnaesterca u ostatku prvog poluvremena, pa ukupno gledajući možemo reći da je to bilo jedno vrlo skromno poluvrijeme u izvedbi Jeličićeva orkestra.
Od početka nastavka ušao je Blummel umjesto Munksgaarda, nakon sata vremena nogometa na travnjak je utrčao i Luka Kapulica, ali koju minutu potom Hajduk je potvrdio svoju dominaciju. Leon Dajaku ovoga je puta bio asistent, ubacio je iz slobodnog udarca, a pred golom je najviši bio Mihael Žaper. S obzirom na sve što smo do tad vidjeli od Gorice prema naprijed, već u toj 64. minuti situacija je izgledala izgubljeno, a utakmica počela podsjećati na neke davne i traumatične koje su Goričani znali igrati na Poljudu.
Takav dojam dodatno se pojačao već pet minuta poslije, kad je bivši igrač Gorice Anthony Kalik lijepo asistirao za Emira Sahitija, a on lakoćom prebacio istrčalog Banića za neuhvatljivih 3-0. Točnije, bili su to trenuci u kojima je bilo najlakše poželjeti da netko ugasi svjetla, da utakmica što prije završi… Pogotovo nakon bilo kojeg od neuvjerljivih pokušaja Gorice da krene prema naprijed, koji su najčešće završavali već na prvom ili eventualno drugom dodavanju.
S obzirom na prikazano, nije na kraju uopće loše što je završilo 3-0, čime je nastavljena priča o Gorici s dva potpuno različita lica. Doma sve funkcionira sjajno, u gostima najčešće baš i ne, pa još kad se pogodi da je s druge strane kvalitetniji protivnik, vodeća momčad prvenstva… Za napraviti nešto u takvim okolnostima nije dovoljno biti ni dobar, tu prolazi jedino odlično, a Gorica je ovoga puta bila – slaba.
U tom smislu, dobra je vijest što će Gorica do kraja prvenstvene jeseni odigrati još samo dvije domaće utakmice, prvo protiv Istre 1961, a onda i protiv Varaždina. Ovu u Splitu trebalo bi što prije zaboraviti.
Sport
FOTO Odbojkaši Gorice zabilježili 4. pobjedu
Objavljeno
prije 16 satina
2. prosinca 2023.Objavio/la
David Jolić

01.12.2023. Velika Gorica. Druga liga Regija Sjever – 09.kolo: OK Gorica – OK Croatia (Zagreb) 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odbojkaši Gorice pobijedili su u 9. kolu 2. lige Croatiu (Zagreb) s 3:1 i tako zabilježili 4. pobjedu u prvenstvu te se s 8 bodova izjednačili s klubom iz Zagreba.

01.12.2023. Velika Gorica. Druga liga Regija Sjever – 09.kolo: OK Gorica – OK Croatia (Zagreb) 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

01.12.2023. Velika Gorica. Druga liga Regija Sjever – 09.kolo: OK Gorica – OK Croatia (Zagreb) 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Croatia je u završnici prvog seta imala prednost 20:18, ali su domaći nakon drugog timeouta serijom 7:1 osvojili set. Kroz drugi set Gorica je furiozno prošla (25:11) i očekivala se laka konačna pobjeda.

01.12.2023. Velika Gorica. Druga liga Regija Sjever – 09.kolo: OK Gorica – OK Croatia (Zagreb) 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

01.12.2023. Velika Gorica. Druga liga Regija Sjever – 09.kolo: OK Gorica – OK Croatia (Zagreb) 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Međutim, momčad iz Zagreba je uzvratila istom mjerom u 3. setu (13:25), ali nije joj uspio preokret u potpunosti. Gorica je u dramatičnoj završnici 4. seta ipak bila uspješnija (27:25) za konačnu pobjedu – 3:1!
Galerija fotografija
Druga liga – Regija Sjever (m) 2023./2024., 09.kolo
OK Gorica – OK Croatia 3:1 (25:21, 25:11, 13:25, 27:25)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Petak, 01.12.2023., 21 sat. Suci: Branimir Kompes i Lada Milanović (oboje iz Zagreba). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).
GORICA: Franko Katalenić, Bruno Silaj, Josip Dujić, Matija Klasnić, Marko Suhalj, Egon Ramadanaj, Juraj Baldas, Gabriel Kaurić, Gašpar Škorić Budimir, Matej Šakota, Ivan Radman, Mihael Blažević (L), Patrik Vidaković (L). Trener: Marko Barunović.
CROATIA: Bruno Paris Radić, Petar Rendulić (L), Jakov Troje, Hrvoje Vrca, Nikša Šutej, Filip Vuletić (cap.), Maciej Sitarz, Filip Musa, Niko Vidović. Trener: Jozo Kovačević.
Sport
FOTO Hrvatska pobijedila Slovačku golovima u drugom poluvremenu
Objavljeno
prije 21 satna
2. prosinca 2023.Objavio/la
David Jolić

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Hrvatska ženska reprezentacija pobijedila je u 5. kolu Lige nacija Slovačku rezultatom 2:0 golovima Ružice Krajinović (53) i Jelene Đordić (60). Slovakinje su u prvom poluvremenu imale veći posjed lopte, ali nisu iskoristile povoljne prigode za pogodak.

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Hrvatice su drugo poluvrijeme otvorile agresivnije i nakon ubačaja iz prekida Krajinović je pogodila za vodstvo. Pritisak domaćih igračica urodio je plodom nekoliko minuta kasnije, kada je Đordić iskoristila pogrešku suparničke obrane i poentirala za – 2:0!

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Hrvatska u zadnjem 6. kolu igra u Rumnjskoj (utorak, 5. prosinca 2023.) i pobjedom bi vjerojatno osvojila 2. mjesto i ostala u daljnjem natjecanju.

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

01.12.2023. Velika Gorica. Liga nacija (žene): Hrvatska – Slovačka 2:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Uoči utakmice priređena je svečanost za igračice koje su se službeno oprostile od reprezentacije: Sandru Žigić (95 nastupa), Maju Košćak (78 nastupa) i Violetu Baban (58 nastupa). Uručeni su im uokvireni dresovi s njihovim prezimenima i brojem nastupa za reprezentaciju, a darove i cvijeće uručili su im dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Nenad Črnko, član Izvršnog odbora HNS-a i predsjednik Komisije za ženski nogomet Josip Kuterovac i glavni instruktor Petar Krpan.
Galerija fotografija
UEFA Liga nacija Skupina B2 Žene 2023./2024., 05. kolo
Hrvatska – Slovačka 2:0 (0:0)
Velika Gorica. Gradski stadion. Gledatelja 300. Petak, 01.12.2023., 18 sati. Sutkinja: Hristyana Guteva. Pomoćne sutkinje: Ekatarina Marinova i Pavleta Rashkova. Delegatkinja: Kristina Georgieva (sve iz Bugarske). UEFA delegatkinja: Athina Pateraki (Grčka). Strijelci: 1:0 – Krajinović (53), 2:0 – Đordić (60).
HRVATSKA: Doris Bačić (cap.), Ružica Krajinović, Ana Jelenčić, Leonarda Balog, Kristina Nevrkla, Tea Krznarić, Petra Pezelj (od 90+4 Paula Vidović), Ivana Rudelić (od 87. Karla Jedvaj), Jelena Đordić (od 68. Maria Kunštek), Antonia Dulčić, Izabela Lojna. Izbornik: Nenad Gračan.
SLOVAČKA: Maria Korenciova, Andrea Horvathova, Katarina Vredikova (od 59. Karolina Bayerova), Patricia Fischerova, Martina Šurnovska, Tamara Moravkova (od 78. Laura Žemberyova), Diana Bartovičova, Maria Mikolajova, Dominika Škorvankova (cap.), Jana Vojtekova, Diana Lemešova. Izbornik: Peter Kopun.
Poredak: 1. Finska 15, 2. Slovačka 7, 3. Hrvatska 6, 4. Rumunjska 1.
Sport
Na Udarniku zadnji čin naše niželigaške jeseni, Lukavec po bodove kod Lunaticsa
Izuzmemo li dva domaćinstva prvoligaša Gorice, ogled Kurilovca i Save u subotu od 13.30 na Udarniku bit će posljednja utakmica na našim igralištima uoči zimske stanke. Istovremeno, Lukavec će se loptati preko puta psihijatrije…
Objavljeno
prije 2 danana
1. prosinca 2023.Objavio/la
Marko Vidalina
Što se niželigaškog nogometa tiče – još malo pa nestalo! Pred nama je još samo jedan nogometni vikend prije početka kompletne niželigaške zimske stanke. U pogonu je jedino još ekipa iz 3. NL, četvrtog ranga natjecanja, a turopoljskim nogometnim kibicima to znači da prije zimskog sna imaju priliku pogledati još samo jednu utakmicu na našim igralištima.
Ona će se odigrati u subotu od 13.30 sati na Udarniku, gdje će nogometaši Kurilovca dočekati Savu iz Strmca Samoborskog. U posljednje jesensko kolo Kurilovčani ulaze kao deveta momčad prvenstvene ljestvice, s pozitivnim učinkom od sedam pobjeda, tri remija i šest poraza, što u zbroju donosi 24 boda, dva manje od Gaj Mača, dva više od Ponikvi.
Do posljednja tri jesenska boda Kurilovčani će pokušati doći na domaćem terenu protiv pretposljednje momčadi prvenstva. Protivnik je to kojeg Stjepan Bašić, Samoborac na kurilovečkoj klupi, jako dobro poznaje, ali i protivnik s kojim društvo s Udarnika voli igrati. Prošle sezone sudarili su se dvaput, u Kurilovcu je završilo pobjedom domaćin 2-1, dok je u Strmcu slavio gost, i to s atraktivnih 4-3. Ovoga puta ponovno će Kurilovčani biti favoriti, budući da su se podignuli u formi u završnici jeseni, povezavši četiri utakmice bez poraza…
Istovremeno s ogledom na Udarniku, nogometaši Lukavca istrčat će na travnjak koji je dom NK Vrapča. Na tribinama će biti čuveni Lunaticsi, preko ceste će svoj mir tražiti štićenici Klinike za psihijatriju, a Lukavčani će tražiti način kako dovršiti jesen onako kako dolikuje jednoj ovako uspješnoj polusezoni.
Lukavčani su bez poraza još od 30. rujna, više od dva mjeseca prošlo je od posrtaja u gostima kod Samobora. U tom nizu neporaženosti već je devet utakmica, no eurofiju će za nijansu smanjiti podatak da su u posljednja tri kola Lukavčani triput remizirali. Tri boda iz ta tri susreta spustila su ih na peto mjesto tablice, s ukupno 28 bodova, jedan više nego što ima Vrapče, protivnik za kraj sjajne jeseni. Lukavec ima najmanje poraza u cijeloj ligi, samo dva, pa neka tako i ostane…
Sport
Stoja čeka u Puli: ‘Nema opuštanja, želimo i dalje ostati u vrhu tablice!’
Košarkaši Gorice u subotu od 19 sati gostuju u Puli kod Stoje, posljednje momčadi na tablici Prve lige u ovom trenutku. Goričani su u dobrom nizu od tri pobjede, pa je želja na ovom gostovanju samo jedna – nova pobjeda…
Objavljeno
prije 2 danana
1. prosinca 2023.Objavio/la
Marko Vidalina
Tmurni i gusti oblaci, koji su između dvije sezone prekrili velikogoričko košarkaško nebo, polako se razilaze, koračić po koračić. I sve je lakše vjerovati da će u razdoblju pred nama ponovno zasjati sunce. Za to su zaslužne, kako to obično i biva u sportu, pobjede koje dolaze jedna za drugom. Košarkaši Gorice skupili su ih već šest u sezoni povratka u drugi rang, više od očekivanja.
– Iskreno, i ja sam iznenađen – priznat će i 34-godišnji trener Miron Češkić, mladi stručnjak koji potpisuje dobro otvaranje sezone.
Proteklog vikenda pala je tako Ribola Kaštela, Gorica je s omjerom 6-2 odmah uz bok vodećima, a po novu pobjedu ove subote Goričani idu u Pulu. Protivnik se zove KK Stoja, najbolje je što košarkaška Pula ima u ovom trenutku, a tablica kaže i da je to posljednja momčad Prve lige.
– Da, imaju sedam poraza i samo jednu pobjedu, ali to može biti i varljivo. Igraju puno bolje nego što njihovi rezultati govore i morat ću od svojih igrača tražiti pravi pristup i maksimalnu koncentraciju od prve minute. U ovoj ligi nema laganih utakmica, svako opuštanje se kažnjava i mi samo uz najboljih mogući pristup svih igrača možemo doći do novih bodova – vjeruje Češkić, očito svjestan opasnosti da njegova mlada momčad “poleti” nakon recentnih uspjeha.
Doduše, ima tko ovdje smiriti euforiju, jer u rosteru je i 38-godišnji Ante Mašić, a iskustvo donose i Kristijan Šutalo te Jure Gunjina, no puno je tu i mladih igrača na svom početku. Nino Kotrulja, primjerice, ima 18 godina, a redovno starta na poziciji playmakera.
– U Puli nas čeka jako važna utakmica, jer želimo zadržati priključak s vrhom tablice. Moramo se jako dobro pripremiti, Stoja je kvalitetna momčad, bez obzira na rezultate koje imaju, i mi se moramo držati naših principa. Budemo li igrali kako znamo, vjerujem da ćemo se veseliti na kraju – kaže Kotrulja.
Utakmica u Puli na rasporedu je u subotu od 19 sati, uz izravni prijenos na HKS TV-u.
Izdvojeno
-
Vijestiprije 6 dana
Krenule isplate! HZMO dijelu umirovljenika isplaćuje od 60 do 160 eura jednokratne pomoći
-
Sportprije 4 dana
Europski prvak iz Kuča: ‘Ovdje ljudi toliko vole klub da padaju i nepobjedivi!’
-
Sportprije 6 dana
FOTO Velika Mlaka uvjerljiva, tri minimalne pobjede i dva remija na startu 3. Super malonogometne lige
-
HOTNEWSprije 5 dana
Početak Adventa u Gorici uz paljenje blagadanske rasvjete, otvorenje klizališta i koncert tria Gelato Sisters