Povežite se s nama

Vijesti

Kako se suočiti sa strahom od (mogućeg) rata?

Imajte na umu da svaka nevolja ima svoj kraj. Zamišljajte budućnost koja će biti bolja i veselija nakon što sve završi.

Objavljeno

na

Već nekoliko godina suočeni smo s kriznim događanjima – pandemija, potresi, ekonomska kriza, a sada i rat u Ukrajini za koji postoji opasnost daljnje eskalacije. Govori se o mogućoj nestašici hrane, vode, energenata, a ekonomske posljedice i poskupljenja su već sada vidljivi. Suočavamo se s velikom neizvjesnošću, nesigurnošću. Nema više onog osjećaja stabilnosti i predvidivosti na koji smo navikli. Sve to je dovoljno da poljulja naš osjećaj smisla i našu psihološku dobrobit.

-Mnogima od nas se događa retraumatizacija. Rat u Ukrajini mnoge podsjeća na rat koji se vodio na ovim prostorima. Retraumatizacija se događa kada se prizivaju sjećanja i pobuđuju neugodne emocije, a definira se kao „situacija ponovnog javljanja simptoma traumatizacije zbog događaja ili interakcija koje žrtvu podsjećaju na prethodno traumatsko iskustvo“. Tom osjećaju pridonose i mediji koji riječju i slikom povezuju slike iz sadašnjeg sukoba u Ukrajini sa slikama s ovih prostora iz doba Domovinskog rata. Takve slike u nama bude sjećanja i pojačavaju nelagodu-govori Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, ravnateljica Centra za djecu mlade i obitelj Velika Gorica.

Mi kao ljudska vrsta smo skloni misliti o budućnosti i gledati što je sve potencijalno opasno i precijeniti realnu opasnost. To izaziva tjeskobu, osjećaj straha pa i panike.

Što možemo napraviti u ovoj situaciji?

Za početak je važno shvatiti da na situaciju u Ukrajini ili u nekom drugom dijelu svijeta ne možemo utjecati. To nikako ne znači da se treba izolirati i ne pratiti što se događa. Ukoliko su nas uznemirile slike uplakane djece, možemo uplatiti sredstva za neku humanitarnu organizaciju ili možemo pomagati na neki drugi način, na primjer, dati svoju vikendicu na korištenje izbjeglicama. Na taj način pomažemo drugima, ali i svom životu dajemo smisao i smanjujemo osjećaj bespomoćnosti.

-Smanjite izloženost vijestima. Ugasite televizor, smanjite praćenje vijesti na portalima i društvenim mrežama. Imajte na umu da su mnoge vijesti senzacionalističke i da ne možemo znati što se točno događa na terenu. Takve uznemirujuće slike samo pojačavaju naš osjećaj straha i bespomoćnosti. Svakako je potrebno informirati se, ali stalno gledanje vijesti nije ni za koga dobro. To posebno vrijedi za djecu. Slike razrušenih gradova, bolnica, izbjeglica su posebno zastrašujuće i potrebno je zaštititi se od toga-ističe Puljiz Vidović.

Da bismo zaštitili djecu, potrebno je da se i sami smirimo. Djeca prate našu neverbalnu komunikaciju i ako osjete našu uznemirenost, i sami će se tako osjećati. Kod djece su moguće češće trbobolje, glavobolje, problemi sa spavanjem, ali i agresivni ispadi, strahovi, tjeskobna stanja.

-Važno je izraziti svoje osjećaje, reći da se bojimo. To je važno i djeci, ali ih nemojte prisiljavati da razgovaraju o svojim osjećajima. Oni će to učiniti kada za to budu spremni. Nikako im nemojte govoriti da se nemaju čega bojati ili da se ne trebaju ljutiti. Slušajte što vam dijete poručuje, pratite njegovu neverbalnu komunikaciju. Djeca će svoje strahove i brige izraziti kroz igru, crtež, priču, pokret pa je očekivano da će se igrati rata. Na taj način oni prorađuju svoje osjećaje, a odrasli su tu da prepoznaju njihove osjećaje, da ih razumiju i da im daju podršku. Zagrlite dijete češće nego inače. Nemojte se iznenaditi ako vam se i veće dijete uvuče u krevet.

S djecom je potrebno razgovarati o onom što se događa, u skladu s njihovom dobi. Ne treba im davati previše informacija, a posebno je potrebno zaštititi ih od zastrašujućih slika i video snimki. Pitajte ih što znaju i upozorite ih da su mnoge informacije netočne. Nikako nemojte generalizirati i govoriti da su svi pripadnici nekog naroda isti, jer to nije istinito.

Važno je držati se rutine. Time stvaramo osjećaj da je naš život pod našom kontrolom. Valja nastaviti učiti, odrađivati poslovne obveze, pohađati školu, planirati ljetovanje. Tako imamo osjećaj da naš život ima smisla.

-Neka vaš dom bude sigurno mjesto za sve ukućane. Provodite više vremena s članovima svoje obitelji, razgovarajte, igrajte se. Ako je svijet nestabilan i nesiguran, djeci će još teže biti nositi se s nedaćama ako se i u obiteljskom životu događaju promjene. Napravite plan sigurnosti-kaže Puljiz Vidović.

Pronađite što vam pomaže. Budite aktivni. Pospremajte, čistite, vježbajte, trčite, boravite u prirodi, družite se s kućnim ljubimcima, kreativno se izražavajte, družite se s drugim ljudima ali samo ako vam to odgovara. Smanjite duhan, alkohol, sredstva za smirenje jer će vas sve to dugoročno destabilizirati.

Imajte na umu da svaka nevolja ima svoj kraj. Zamišljajte budućnost koja će biti bolja i veselija nakon što sve završi. Vježbajte optimizam! Trudite se raditi i ostvarivati svakodnevne ciljeve koje ste si zadali, a ne odustati jer „ništa nema smisla“. Nemojte prestati učiti, jer se može dogoditi treći svjetski rat. Jer, i djeca i mi odrasli smo jači i otporniji nego što mislimo. Optimizam i otpornost nam olakšavaju donošenje odluka i dobri su za naše mentalno i fizičko zdravlje.

Zaključno, na puno stvari ne možemo utjecati ali možemo utjecati na to kako ćemo se nositi i kako ćemo se ponašati u ovoj situaciji.

 

 

Moja županija

Priča iz Ivanića: Prvo prabake, zatim Gips i Marica, a danas – “vječne druge”…

Povijest ženskog rukometa u Ivanić Gradu duža je od stotinu godina, kroz sva ta desetljeća događalo je jako puno važnih i lijepih stvari, a u posljednjih 15-ak godina u Ivaniću blistu kad je riječ o radu s mladima…

Objavljeno

na

U čemu je tajna? Dobar trenerski rad, puno volje i puno rada! Uz to, mi smo prilično mala sredina, drukčija od drugih po tome što mi nemamo opciju selekcioniranja. Ne možemo mi od 30 djevojčica probrati njih 15 najboljih. Ne, mi ih dobijemo 15 i svih 15 učimo rukometu, njegujemo i brinemo o njima. Kako o onima najboljima, tako i o onim malo lošijim…, objašnjavaju Krešimir Krnjenić i Irena Malec, glavni operativci u Ženskom rukometnom klubu Ivanić.

Krnjević je predsjednik, a Malec tajnica i voditeljica omladinskog pogona kluba koji se doista ima čime pohvaliti. Serija uspjeha traje već više od desetljeća, a novi nastavak stigao je i ove godine, kad su na završnici državnog prvenstva dvije generacije bile sjajne: selekcija 2007-08 bila je treća u državi, a cure rođene 2009. i 2010. godine su prvakinje Hrvatske!

– Naša serija krenula je 2012., pod vodstvom Javora Bojana Leša, današnjega gradonačelnika. On je potpisao prvi veliki uspjeh, prvi je donio zlato u Ivanić. Nakon njega je došao Goran Bobić, pa onda Dora Krnjević Dokuzović, a sad su tu Igor Gajski i Lovro Malec – kaže Irena, dodajući kako je u međuvremenu u njihov mali grad stiglo 20-ak medalja s državnih završnica.

– Najvažniji je rad s djecom. To nam se uvijek nekako i vrati, kroz te medalje koje osvajamo na državnim završnicama, no problem je što je jako teško tu djecu zadržati kasnije i u seniorskom rukometu. Postoji stotinu drugih interesa kod tih mladih cura, u ovom svijetu kakav je danas teško je bez novca. Nemamo mogućnost platiti toliko da bi te cure bile spremne odreći se nečega. U takvim okvirima izvlačimo najviše što možemo, pri čemu smo se već pretvorili u “vječne druge” u 2. HRL. Nedostaje nam možda i malo sportske sreće, sigurno i novca, ali stalno nas vuče ambicija da budemo bolji. Mučimo se, ali ne žalimo se – nadovezao se predsjednik Krnjević.

Nerijetko u Ivanić Gradu odrastaju rukometašice koje svoje sportske priče nastavljaju graditi u drugim, prvoligaškim sredinama, ali često se događa i da mlade rukometašice iz drugih sredina biraju upravo ŽRK Ivanić. Jedna od njih je i Luna Gojak, djevojka koja je do kraja prošle sezone bila igračica ŽRK Udarnika, a ovoga ljeta je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu s hrvatskom reprezentacijom.
– Nema tu ni vrbovanja ni nemoralnih ponuda, stvari su zapravo jednostavno. Ako bilo koja djevojka želi sredinu u kojoj ima uspjeha, koja se može pohvaliti medaljama, doći će ovdje. Luna je s roditeljima odlučila prihvatiti naš poziv i drago nam je što je postala naša igračica. Radit ćemo na tome da i mi i ona postanemo bolji – ističe Krnjević.

Ženski rukomet u Ivaniću živi i djeluje već duže od jednog stoljeća, u pitanju je ozbiljna tradicija.

– Da, ovo je definitivno rukometna sredina duge tradicije, budući da smo prije tri godine proslavili stotinu godina igranja ženskog rukometa u Ivaniću. Imamo pisane dokumente u kojima stoji da su 1922. godine naše prabake odigrale prvu utakmicu hazene, preteče današnjeg rukometa. Igrale su sa zagrebačkom Concordijom i to je u to vrijeme bio veliki spektakl, a ostalo je zapisano i da su ljudi bili šokirani kratkim šosevima koje su cure nosile. Odmah je zavladalo veliko zanimanje, rukomet je zaživio i po tome smo sigurno posebna sredina, po toj ljubavi prema rukometu, koji teče u krvi svih naših građana – kaže Irena.

Kad smo već kod prošlosti, vrijedi se vratiti i na sedamdesete godine, kad je u ŽRK Ivanić došao mladi trener Ante Kostelić, koji je preuzeo ekipu u kojoj je bila i Marica, njegova supruga.

– Nije Gips hofirao samo s Maricom, ha, ha… Kao klinac sam bio svjedokom tih događaja, jer i moja sestra je igrala, i znam da su sve cure bile lude za Gipsom. A Mica je tu bila najuspješnija – sa smiješkom priča Krnjević i dodaje:

– Kad je Gips došao kako bi se predstavio curama, rekao im je: “Cure, život se sastoji od sedam slova: r, u, k, o, m, e i t. Jel jasno?” Uozbiljio je rad u klubu, a onda otišao dalje. Navrate i danas kad je neki povod, a Ivica tu i živi, barem kad ne landra okolo, ha, ha…

Nastavite čitati

Vijesti

Velikogoričke mažoretkinje ulaze u 29. sezonu i traže nove članove

S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogoričke mažoretkinje otvorile su upise za djecu i mlade. Treninzi će se održavati u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika i Društvenom domu Rakarje.

Ove godine mažoretkinje ulaze u 29. sezonu djelovanja, tijekom koje su Veliku Goricu predstavljale na brojnim manifestacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članice su Saveza mažoretkinja i pom pon timova Hrvatske te Svjetske mažoret-sport federacije.

Prošla sezona 2024./25. bila je posebno uspješna, a rezultirala je nizom nagrada i priznanja. S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem kontakata trenericama:

  • Lucija – 095/9011537
  • Ana Lea – 091/5707709

Za više detalje, zainteresirani se mogu javiti na [email protected] ili putem društvenih mreža.

Nastavite čitati

Najave

Vani je novi Reporter: “Čič beach” u nastajanju, pjesnikinja, vatrogasci i trener…

Potražite svoj besplatan primjerak na poznatim lokacijama po gradu i okolici

Objavljeno

na

Od ovog četvrtka na dobro poznatim lokacijama po gradu i okolici potražite svoj primjerak novog izdanja, ukupno 452., vaših omiljenih lokalnih novina. Reporter i u ovom broju donosi vijesti, izvještaje, reportaže, intervjue i teme među kojima bi svatko trebao pronaći nešto po svome ukusu.

Na gradskim stranicama donosimo izvještaj s polaganja vijenaca povodom Oluje, kao i s dodjele priznanja našoj 153. brigadi. Veseli početak gradnje dječjeg vrtića u Pokupskoj ulici, kao i najava da će uskoro krenuti gradnja objekta u Kolarevoj, a veseli i pokretanje priče oko uređenja jezera Čiče. Nacrti postoje, ideja postoji, a sad je i proces pokrenut…

Nakon dvije nagrade u kratkom periodu razgovarali smo s goričkom pjesnikinjom sa zagrebačkom adresom Zdenkom Mlinar, a opraštamo se i od miljenika Donje Lomnice, Josipa Šafrana zvanoga Gumeni. Duplerica pripada DVD-u Kravarsko, dobitnicima županijske nagrade za ovu godinu, čiji čelni ljudi su nam ispričali njihovu priču.

Predstavljamo i Moniku Antolović, vlasnicu brenda “Aromarica”, donosimo savjete iz ljekarni, ali i novosti iz gradskih tvrtki. Na sportskim stranicama prostor je dobio Damir Milanović Milka, mladi trener na novom početku, jer ikona turopoljskog nogometa okončala je suradnju s drugom ikonom turopoljskog nogometa, Deanom Klafurićem…

Potražite svoj primjerak.

Nastavite čitati

Sport

Na stanici u Puli: ‘Oni će jurnuti, ali ja volim ovu momčad i način na koji igra…’

Na otvaranju petoga kola SuperSport HNL-a, u petak od 20 sati, snage će odmjeriti nogometaši Istre 1961 i Gorice. Domaćin ima dva remija i dva poraza, a Gorica dolazi s pet bodova iz prva četiri kola

Objavljeno

na

Objavio/la

Došli smo do petoga kola SuperSport HNL-a, a to znači i do petoga gostovanja nogometaša Gorice. Nakon Varaždina, Splita, Zagreba i Vinkovaca, nova destinacija je – Pula. A protivnik, naravno, Istra 1961.

– Momčad je spremna. Dobro smo se odmorili, dobro smo kroz tjedan radili… Imamo neke ozljedice pojedinaca, ali nadam se da će sve biti u redu i da će svi biti spremni za utakmicu – kaže Mario Carević, trener Gorice, svjestan težine zadatka koji slijedi u petak od 20 sati na Aldo Drosini.

– Istra ima novog trenera, ali zadržala je gro igrača iz prošle sezone, kad su bili hit prvenstva. Imaju stvarno odlične pojedince, iako ih možda nije nagradio rezultat. Imali su i težak raspored, a zbog svega toga znamo da njima ova utakmica predstavlja i neku vrstu imperativa. Tako je najavljuju, to je činjenica. Očekujem protivnika koji će sigurno jurnuti od prve minute, a mi moramo biti dobri pod pritiskom – ističe Carević i nastavlja:

– Nadam se da ćemo u napadačkom dijelu opet demonstrirati stvari koje smo pokazali u prethodne četiri utakmice. Puno smo ofenzivniji nego prošle sezone i to me veseli. Naravno da neke stvari moramo popravljati, neke ćemo popravljati u hodu, ali volim ovu momčad i način na koji igra!

Okrenuo se trener Gorice još jedanput i prema prošloj utakmici, onih čudnovatih 2-2 u gostima kod Vukovara.

– Mi smo i u toj utakmici imali 22 udarca na gol. Naravno da, kad si ofenzivan, ostavljaš više prostora otraga i tu ćemo se morati stabilizirati, iako smo generalno bili dobri. Od šest primljenih golova, četiri smo primili iz prekida, odnosno tri iz penala, a jedan izravno iz slobodnjaka – zbrojio je Car.

Momčad koju voli nastupit će u Puli u dosadašnjem izdanju, ali u sljedećih tjedan dana mogla bi dobiti i neke nove opcije. Prijelazni rok završava 5. rujna, to tad bi moglo biti i novih lica, iako…

– Nama nužno ne treba ništa – kaže Carević, pa se ipak donekle korigira:

– Ili nam treba možda još jedan ili dva igrača, čisto da zatvorimo neke pozicije… Idemo u tom smjeru, ali nismo pod nekim imperativom, nije da nam gori. Neki igrači nam se i vraćaju, imamo puno rezerve i u našem kadru. Perić se vratio iz ozljede, Duraković nakon suspenzije, jedva čekam da Fiolić počne više igrati, Erceg je bio ozlijeđen, Bakić nije došao spreman, ali daje nam neku ludu energiju… Imamo dosta rezerve, a ja ni ne želim preveliku grupu, jer tu dobiješ i nezadovoljstvo dijela igrača. Vjerojatno ćemo dovesti još dvojicu, ili dvije-tri pozicije maksimalno.

Što se startnih 11 za Drosinu tiče, najveći dio toga je jasan i poznat, a upitno je jedino hoće li svoju poziciju nakon odrađenog crvenog kartona od prve minute imati Elvir Duraković, kao i hoće li prema naprijed startati Erceg ili Čuić. Sve ostalo trebalo bi biti vrlo slično varijanti iz prethodne dvije utakmice…

Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Trontelj, Pozo, Kavelj, Vrzić – Pavičić, Pršir – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Naši zapisi iz Zemunika: Pojačanja na jedan dan, 15 janjaca, 9 odojaka i – 12 golova…

Dragi domaćini, sretna vam “stota” i veliko hvala na sjajnom gostoprimstvu!, stoji na početku izvještaja s gostovanja nogometaša Kurilovca u Zemuniku. Pobjedu 12-2 i sve oko nje opisao je Vlado Stepanić iz kluba…

Objavljeno

na

Već je osvajanje naslova pobjednika kupa NS Zadarske županije i, upravo na bazi istog, plasman u pretkolo HR kupa, predstavljao najveći povijesni iskorak i uspjeh dugogodišnjeg županijskog ligaša, čije se igralište, sa jasnim obrisima budućeg lijepog stadiona, nalazi u neposrednoj blizini zemuničkog odnosno zadarskog aerodroma.

No, da su vrijedni domaćini imali neskrivenu ambiciju učiniti i još jedan korak više plasmanom u 1. kolo HR kupa, što bi nema sumnje bio najljepši poklon za njihov stoti rođendan koji se upravo tog dana obilježavao na prigodan i njima svojstven način, potvrđuje činjenica da su upravo za utakmicu protiv trećeligaša iz turopoljske metropole posegnuli za petoricom novih igrača, sa statusom pojačanja, iz susjednih klubova. Ne uspiju li dohvatiti plasman u daljnje kup natjecanje, iste će igrače, navodno, vratiti u matične klubove, što je, opet navodno, u skladu s važećim propisima…

U okružju isijavanja dalmatinskog krša i kamena na 30 celzijevaca, dočekale su nas lijepo uređene i shodno potrebama županijskog ligaša skrojene prostorije u sjevero-zapadnom uglu budućeg sportskog centra Lužine, tribina sa 4 reda sjedalica duž cijele zapadne strane (za sada, na žalost, nenatkrivene) i prostrani teren sa nevjerojatno uređenim i održavanim travnjakom, doslovno zelenim tepihom, o kakvom mi u Kurilovcu trenutno možemo samo sanjati. Dočekalo nas je, po riječima samih domaćina, gotovo tisuću domaćin navijača, ispunjenih očekivanjima da im njihovi dečki mogu priuštiti još jednu nezaboravnu utakmicu pa bi potom i rođendanska proslava trebala i morala biti još ljepša i nezaboravnija.

Prvi tragovi zabrinutosti na njihovim licima pojavili su se kada je gostujući stručni štab svoju momčad poslao na zagrijavanje točno 50 minuta prije početka same utakmice, dok su se njihovi nogometni mezimci još uvijek držali hladovine svojih svlačionica. Zabrinutost je porasla već u 12. minuti poslije golova Sedlačeka i Banića, a nada se vratila u 14. kada je Gotal lijepim “škaricama” smanjio na 1:2 (doduše, poslije nepotrebnog previda glavnog suca i prekršaja na vrataru Išeku).

No, tu je ujedno bio početak i kraj svim nadama domaćina jer je na isteku 45. rezultat bio 1:6 (Sedlaček dva puta, Banić, Starčević, Novak). Bilo je i više nego jasno kako je prelijepi travnjak zapravo bio veliki argument u prilog Kurilovčanima, na čiji sitni vez na sredini i probijanje po bokovima, igrači trenera Nikole Matkovića nisu imali apsolutno nikakav odgovor.

Ipak evidentna „razlika u klasi“ potvrđena je i u drugom dijelu, koji je završen identičnim omjerom 1:6 (Jordan za domaće, a Raković 2, Novak, Selman, D. Pršir i Cindrić po 1), pri čemu su oba trenera iskoristila mogućnost svih izmjena. Sjenu na sjajnu predstavu Senadovih trupa bacila je ozljeda novopridošlog i vrlo zanimljivog napadača Dominika Furneka, a dežurna liječnička služba potvrdila je kako ipak nije riječ o ozbiljnijoj povredi, što se svi iskreno nadamo i simpatičnog Čazmanca ubrzo očekujemo na treningu.

Posebno poglavlje ove utakmice svakako je način na koji su nas domaćini dočekali odmah po izlasku iz autobusa, negdje oko 15,00 sati, a nadasve poslije odigrane utakmice, uz napomenu da je ponašanje domaćih igrača i navijača tijekom iste bilo iznimno korektno i tolerantno. Prateći sadržaji proslave 100-tog rođendana NŠK Zemunik, kako za sve brojne domaće kibice – više stotina njih, tako i za našu ekspediciju, bili su uistinu bogati i birani.

Cijenu za to “platilo” je 15 janjaca i devet odojaka, uz obilje neizbježnog dalmatinskog pršuta i sira, a sve to, dakako, ne ide bez mrzle pive i dobrog gemišta i bevande, sve po volji i želji, sve gratis i uz brzu podvorbu lipih Dalmatinki i kršnih Dalmatinaca (pretpostavljamo volontera). Na žalost, baš kad je prava dalmatinska fešta, uz prve taktove grupe Vista, krenula u svom prepoznatljivom smjeru i vrhuncu, bili smo prisiljeni mahnuti domaćinu na pozdrav i krenuti na put via Kurilovec.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno