Vijesti
Kako se suočiti sa strahom od (mogućeg) rata?
Imajte na umu da svaka nevolja ima svoj kraj. Zamišljajte budućnost koja će biti bolja i veselija nakon što sve završi.
Već nekoliko godina suočeni smo s kriznim događanjima – pandemija, potresi, ekonomska kriza, a sada i rat u Ukrajini za koji postoji opasnost daljnje eskalacije. Govori se o mogućoj nestašici hrane, vode, energenata, a ekonomske posljedice i poskupljenja su već sada vidljivi. Suočavamo se s velikom neizvjesnošću, nesigurnošću. Nema više onog osjećaja stabilnosti i predvidivosti na koji smo navikli. Sve to je dovoljno da poljulja naš osjećaj smisla i našu psihološku dobrobit.
-Mnogima od nas se događa retraumatizacija. Rat u Ukrajini mnoge podsjeća na rat koji se vodio na ovim prostorima. Retraumatizacija se događa kada se prizivaju sjećanja i pobuđuju neugodne emocije, a definira se kao „situacija ponovnog javljanja simptoma traumatizacije zbog događaja ili interakcija koje žrtvu podsjećaju na prethodno traumatsko iskustvo“. Tom osjećaju pridonose i mediji koji riječju i slikom povezuju slike iz sadašnjeg sukoba u Ukrajini sa slikama s ovih prostora iz doba Domovinskog rata. Takve slike u nama bude sjećanja i pojačavaju nelagodu-govori Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, ravnateljica Centra za djecu mlade i obitelj Velika Gorica.
Mi kao ljudska vrsta smo skloni misliti o budućnosti i gledati što je sve potencijalno opasno i precijeniti realnu opasnost. To izaziva tjeskobu, osjećaj straha pa i panike.
Što možemo napraviti u ovoj situaciji?
Za početak je važno shvatiti da na situaciju u Ukrajini ili u nekom drugom dijelu svijeta ne možemo utjecati. To nikako ne znači da se treba izolirati i ne pratiti što se događa. Ukoliko su nas uznemirile slike uplakane djece, možemo uplatiti sredstva za neku humanitarnu organizaciju ili možemo pomagati na neki drugi način, na primjer, dati svoju vikendicu na korištenje izbjeglicama. Na taj način pomažemo drugima, ali i svom životu dajemo smisao i smanjujemo osjećaj bespomoćnosti.
-Smanjite izloženost vijestima. Ugasite televizor, smanjite praćenje vijesti na portalima i društvenim mrežama. Imajte na umu da su mnoge vijesti senzacionalističke i da ne možemo znati što se točno događa na terenu. Takve uznemirujuće slike samo pojačavaju naš osjećaj straha i bespomoćnosti. Svakako je potrebno informirati se, ali stalno gledanje vijesti nije ni za koga dobro. To posebno vrijedi za djecu. Slike razrušenih gradova, bolnica, izbjeglica su posebno zastrašujuće i potrebno je zaštititi se od toga-ističe Puljiz Vidović.
Da bismo zaštitili djecu, potrebno je da se i sami smirimo. Djeca prate našu neverbalnu komunikaciju i ako osjete našu uznemirenost, i sami će se tako osjećati. Kod djece su moguće češće trbobolje, glavobolje, problemi sa spavanjem, ali i agresivni ispadi, strahovi, tjeskobna stanja.
-Važno je izraziti svoje osjećaje, reći da se bojimo. To je važno i djeci, ali ih nemojte prisiljavati da razgovaraju o svojim osjećajima. Oni će to učiniti kada za to budu spremni. Nikako im nemojte govoriti da se nemaju čega bojati ili da se ne trebaju ljutiti. Slušajte što vam dijete poručuje, pratite njegovu neverbalnu komunikaciju. Djeca će svoje strahove i brige izraziti kroz igru, crtež, priču, pokret pa je očekivano da će se igrati rata. Na taj način oni prorađuju svoje osjećaje, a odrasli su tu da prepoznaju njihove osjećaje, da ih razumiju i da im daju podršku. Zagrlite dijete češće nego inače. Nemojte se iznenaditi ako vam se i veće dijete uvuče u krevet.
S djecom je potrebno razgovarati o onom što se događa, u skladu s njihovom dobi. Ne treba im davati previše informacija, a posebno je potrebno zaštititi ih od zastrašujućih slika i video snimki. Pitajte ih što znaju i upozorite ih da su mnoge informacije netočne. Nikako nemojte generalizirati i govoriti da su svi pripadnici nekog naroda isti, jer to nije istinito.
Važno je držati se rutine. Time stvaramo osjećaj da je naš život pod našom kontrolom. Valja nastaviti učiti, odrađivati poslovne obveze, pohađati školu, planirati ljetovanje. Tako imamo osjećaj da naš život ima smisla.
-Neka vaš dom bude sigurno mjesto za sve ukućane. Provodite više vremena s članovima svoje obitelji, razgovarajte, igrajte se. Ako je svijet nestabilan i nesiguran, djeci će još teže biti nositi se s nedaćama ako se i u obiteljskom životu događaju promjene. Napravite plan sigurnosti-kaže Puljiz Vidović.
Pronađite što vam pomaže. Budite aktivni. Pospremajte, čistite, vježbajte, trčite, boravite u prirodi, družite se s kućnim ljubimcima, kreativno se izražavajte, družite se s drugim ljudima ali samo ako vam to odgovara. Smanjite duhan, alkohol, sredstva za smirenje jer će vas sve to dugoročno destabilizirati.
Imajte na umu da svaka nevolja ima svoj kraj. Zamišljajte budućnost koja će biti bolja i veselija nakon što sve završi. Vježbajte optimizam! Trudite se raditi i ostvarivati svakodnevne ciljeve koje ste si zadali, a ne odustati jer „ništa nema smisla“. Nemojte prestati učiti, jer se može dogoditi treći svjetski rat. Jer, i djeca i mi odrasli smo jači i otporniji nego što mislimo. Optimizam i otpornost nam olakšavaju donošenje odluka i dobri su za naše mentalno i fizičko zdravlje.
Zaključno, na puno stvari ne možemo utjecati ali možemo utjecati na to kako ćemo se nositi i kako ćemo se ponašati u ovoj situaciji.
Sport
Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’
Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…
Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.
Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.
– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.
Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…
– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.
Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.
– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.
Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.
– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.
Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.
– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.
Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.
– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!
Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…
– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.
O da, čudni su putevi nogometni…
Vijesti
Pjesnikinja iz Velike Gorice nagrađena u Sjevernoj Makedoniji! Zdenki Mlinar uručen “Most prijateljstva”
Nagrada je uručena u okviru kulturno-umjetničkog programa u Kumanovu, a priznanje koje ju prati krase zastave Hrvatske i Sjeverne Makedonije.
Zdenka Mlinar, pjesnikinja iz Velike Gorice, dobitnica je specijalne nagrade “Most prijateljstva”, koju joj je uručilo Udruženje Društva pisaca Kumanovo na međunarodnoj manifestaciji “Bdijenje na Kokinskim zornicama”, održanoj 31. srpnja u Sjevernoj Makedoniji. Nagrada je uručena u okviru kulturno-umjetničkog programa u Kumanovu, a priznanje koje ju prati krase zastave Hrvatske i Sjeverne Makedonije kao simbol prijateljstva i dugogodišnje književne suradnje.
Riječ je o 17. izdanju manifestacije koja svake godine okuplja pjesnike, umjetnike i zaljubljenike u književnost na megalitskoj zvjezdarnici Kokino, gdje program započinje u zoru, simbolično, pod zvijezdama i u duhu stvaranja.
U nastavku događanja, u kumanovskom Domu obrtnika, dodijeljene su nagrade, priznanja i zahvalnice, a publiku su dočekali glazba, ples i umjetnost. Među sudionicima su bili i mladi plesači TSK “Dinamik”, bend “Nema Spasa”, pijanistica Mia Ferro iz Kanade te kumanovska umjetnica Valentina Ilijevska, koja je svojom izložbom dodatno obogatila program.
Zdenka Mlinar, koja je već godinama aktivna u književnim krugovima regije, ovom je prilikom istaknula duboko značenje koje nagrada nosi. “Za mene je ovo i susret pouke, zajedništva, čovječnosti, nade, molitve. Molitve, za kojom naše danas i sutra, nažalost, čeznu više no ikada“, istaknula je velikogorička pjesnikinja.
Osim domaćih autora, na manifestaciji su sudjelovali i pjesnici iz gotovo svih gradova Sjeverne Makedonije, kao i iz zemalja regije, dok su ove godine po prvi put stigli i predstavnici iz Luksemburga i Poljske. U znak globalnog povezivanja, program je zaključen video pozivom poznatoj alžirskoj književnici i novinarki Salimi Melizi.
Vijesti
Pokupsko obilježava Dan općine i Veliku Gospu uz svečani program
Glavni dio događanja očekuje se u 13:00 sati, kada će se u Vatrogasnom domu održati svečana sjednica Općinskog vijeća.
Vijesti
Velika akcija protiv komaraca! U utorak rano ujutro kreće zaprašivanje
Suzbijanje komaraca zahvatit će značajan broj ulica u čak pet zona Velike Gorice, uključujući središte grada, Veliku Mlaku i Gradiće.
Vijesti
Zbog anonimne prijave usmrćeno 15 svinja u Hrašću! Vlasnik tvrdi “Držim ih za sebe, ne za prodaju”
Neće dobiti nikakvu odštetu jer nema prijavljen OPG…
Dok je eutanazija svinja aktualna tema i problem mnogih u Slavoniji, pojavio se i jedan slučaj na našem području, točnije u Hrašću Turopoljskom. No, ovdje se ne radi o zaraženim svinjama, a sve je počelo jednom anonimnom prijavom.
Juraju Kosu, 76-godišnjaku koji godinama drži svinje za osobne potrebe, usmrćeno je 15 svinja, po njegovim riječima, zdravih. Kos tvrdi da je inspektor došao bez ikakvog naloga za eutanaziju, već s pozivom da pregleda stanje zbog pritužbi susjeda.
Nakon kratkog razgovora, inspektor je, ističe Kos, bez ikakvog testa na bolest, pokrenuo postupak za usmrćivanje svinja. “Pitao me može li pogledati svinje, ja sam rekao može. Pokazao mi je značku. Rekao je da su se susjedi žalili na smrad i počeo je raditi dokumente za eutanaziju. Prije je došao čovjek koji vozi lešine nego veterinari”, ispričao je.
“Svinje nisu bile bolesne niti ima kakve bolesti kod nas. Sve je na temelju anonimne prijave, nisu obavljeni testovi i inspektor nije imao nikakav nalog za eutanaziju jer nije bilo bolesti. To bi bilo normalno i ne bi bilo problema da vlada svinjska kuga i da su svinje bolesne, normalno da se onda to mora obaviti. Ali svinje su potpuno zdrave, samo su rekli da su susjedi anonimno prijavili zbog smrada”, dodao je.
Nakon svega, rečeno mu je da se može žaliti u roku 15 dana, no neće dobiti nikakvu odštetu jer nema prijavljeno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG). Inspektor mu je, kaže, još dodao da su susjedi prijavili da kolje doma i prodaje, što on odlučno opovrgava. “Ja zadnjih 20 godina nisam doma zaklao niti jednu jedinu svinju. Uvijek idem iz usluge kod lokalnog mesara. To otkad mi je majka stradala, ostao sam sam pa nisam imao ni s kim klati svinje, a da budem iskren ni ne ide to meni”.
Dodaje kako je svinje držao isključivo za članove obitelji, a nije ni dobio priliku, odnosno period u kojem ih može prijaviti kako bi se eutanazija izbjegla jer, podsjećamo, radi se o uzgoju za vlastite potrebe. Navodi kako je i u prošlosti dobio žalbe vezano za stajsko gnojivo, međutim, po nalogu ga je i ogradio.
U službenom zapisniku inspekcije navodi se da je inspekcijski nadzor izvršen sukladno više zakonskih članaka i europskih uredbi, te da su svinje eutanazirane, a lešine odvezene prema propisima. No, nigdje se ne spominje provedba veterinarskih testova, već se poziva na pravo službene osobe da “naredi usmrćivanje životinja nepoznatog porijekla i zdravstvenog statusa” ako postoji potencijalna opasnost.
U kontekstu nedavnih mjera kontrole afričke svinjske kuge na razini države i Europske unije, zakon daje široke ovlasti inspekcijama kada se ne može jamčiti sljedivost i zdravstvena sigurnost životinja. No postavlja se pitanje, je li to u ovom slučaju bilo primijenjeno razmjerno situaciji?
S obzirom na situaciju i nejasnoće oko spomenute eutanazije, obratili smo se Državnom inspektoratu za pojašnjenje ovog slučaja. Njihov odgovor prenosimo u cijelosti:
Temeljem zaprimljene prijave vezano za uvjete držanja svinja izvršen je nadzor veterinarske inspekcije Državnog inspektorata na navedenom gospodarstvu. Nadzorom je utvrđeno da predmetno gospodarstvo nije registrirano te da vlasnik na gospodarstvu drži neoznačene svinje, nepoznatog podrijetla i zdravstvenog statusa u suprotnosti sa odredbama Zakona o zdravlju životinja (NN RH 152/22, 154/22).
S obzirom na utvrđeno činjenično stanje donošenjem drugih mjera ne može se sa sigurnošću otkloniti rizik za zdravlje životinja.
Postupci veterinarske inspekcije su u skladu sa:
Čl. 111. stavak 5. Zakona o zdravlju životinja
(5) Osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola iz stavka 1. ovoga članka u obavljanju službene kontrole ima pravo narediti usmrćivanje životinja nepoznatog porijekla, životinja nepoznatog zdravstvenog statusa te životinja koje ne udovoljavaju zahtjevima sljedivosti i uvjetima premještanja u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona kada se drugim mjerama ne može sa sigurnošću otkloniti rizik za javno zdravlje i za zdravlje životinja.
Zakoni su jasni, životinje bez papira i sljedivosti mogu biti usmrćene kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i drugih životinja. Međutim, ostaje gorki okus kada lokalni uzgajivač, koji nije nikad prodavao, ostane bez svojih životinja nakon jedne anonimne prijave. Pogotovo kada je riječ o starijoj osobi poput gospodina Kosa, kojem je nanesena velika materijalna šteta.
Svoju bitku s birokracijom najvjerojatnije neće dobiti. Bez registriranog OPG-a i potrebne dokumentacije, prema zakonu ne može računati na odštetu, niti na službenu ispriku. Puno se priča o tome kako se trebamo vratiti prirodi, poljoprivredi i kako trebamo uzgajati sve sami. Juraj je to i radio, ali ipak će, nakon svog truda, svoje meso morati kupovati u trgovini kao i ostali.
-
Vijestiprije 21 satZbog anonimne prijave usmrćeno 15 svinja u Hrašću! Vlasnik tvrdi “Držim ih za sebe, ne za prodaju”
-
Sportprije 6 danaSuprug poznate glumice opet na Udarniku, čeka nas “Kup goričkih trenera”
-
Sportprije 5 danaVelika Buna melje sve pred sobom , trofej već na vidiku
-
Sportprije 4 danaFOTO NK Dinamo Hidrel započeo pripreme za novu sezonu