Piše: Sanda Puljiz Vidović, psihologinja
Svijet se suočio s novim, nepoznatim virusom COVID-19, koji je donio puno pitanja, nedoumica i rasprava. Kako se širi? Koje su posljedice? Koliko će širenje virusa trajati? Koje će posljedice biti po svjetsko gospodarstvo? Kako će djeca pohađati školu i usvajati znanja? Kako će izgledati državna matura, a kako upisi u vrtiće i škole? Brojna su pitanja, a na mnoga od njih nemamo odgovor. Moderni svijet nikad se nije suočio s ovakvom situacijom. Svjetski vođe, liječnici, znanstvenici, političari, gospodarstvenici i brojni drugi moraju u ovoj kriznoj situaciji donositi odluke kakve nikad ranije nisu morali…
Sve to donosi puno nelagode, nesigurnosti, straha, pa se mnogi s pravom pitaju kakve će biti posljedice po mentalno zdravlje ljudi. Kako će djeca izdržati bez igre i izlazaka u park? Kako kod kuće zadržati adolescente, kojima je prirodno da se žele družiti i viđati s vršnjacima? Kako izdržati ne izlaziti iz stana/kuće kad je to prirodno i (u uobičajenim okolnostima) zdravo? Što će biti s financijskom situacijom u obitelji? Pitanja je bezbroj.
Iako nije prošlo puno vremena od striktnih uputa ograničenog kretanja (koje svakako podržavam), javljaju nam se građani koji imaju potrebu provjeriti svoje odgojne postupke, pitati kako postupati s adolescentima, tražiti pomoć jer su uplašeni za sebe ili za svoje starije članove obitelji. Ili su u panici zbog gubitka prihoda. A uz sve nedaće dogodio nam se i potres.
Iako psiholozi nemaju odgovor na pitanja hoće li se ponoviti potres ili koliko će trajati ove mjere, psihologija kao znanost itekako može pomoći u davanju smjernica kako “sačuvati zdravu pamet” u ovoj situaciji. Pa evo nekoliko savjeta:
– Izuzetno je važno pridržavati se uputa koje nam daje Nacionalni stožer. To su ljudi kojima sada trebamo i moramo vjerovati. Oni imaju informacije, znanja i mehanizme da ta svoja znanja komuniciraju s hrvatskim državljanima. Vjerovanje u teorije zavjere, u to da “oni neki drugi” imaju neke informacije koje kriju od nas i slično nam nikako ne pomažu. Sad je vrijeme da vjerujemo stručnjacima i autoritetima, a ne susjedima i prijateljima koji su dobili “povjerljivu informaciju” od nekog drugog prijatelja. Sjetite se koliko je nas preko društvenih mreža dobilo informaciju da nakon potresa stiže još jedan, puno jači potres, pa se to, na svu sreću, nije dogodilo. Iako smo svi u školi učili da se potres ne može predvidjeti, u trenutku panike takva se lažna vijest proširila i ljudi su joj povjerovali.
– Potrebno je dobro informirati se o mogućnosti zaraze, o tome kako se brinuti za sebe i za članove obitelji, ali ne treba pretjerivati. Ograničite se na informiranje dva puta dnevno. Pretjerana opsjednutost informacijama samo će pojačati strah i paniku. Tim više što se naš um više usmjerava na “negativne” informacije – broj umrlih i novozaraženih, a ne i na broj izliječenih.
Koliko god je virus agresivan i brzo se širi, mnogi imaju blagi oblik zaraze. Valja imati na umu da rizik od obolijevanja postoji za sve uzraste, ali tu opasnost smo često skloni preuveličavati zato što to uglavnom nije pod našom kontrolom. Često zaboravimo koliko je ljudi stradalo u prometnim nesrećama, ali se većina i dalje “ludo” vozi, jer imaju osjećaj da situaciju u prometu imaju pod svojom kontrolom. Što često baš i nije realna procjena. Kod zaraznih bolesti imamo još manji osjećaj kontrole, pa nas to dodatno plaši.
– Koliko god trajala ova kriza, ona će jednom prestati. Ovo je prilika da naučimo nešto o sebi i o drugima, da budemo empatični i korisni drugima. Ukoliko pomažemo drugima, i mi se osjećamo bolje. Ovo vrijeme može se iskoristiti i za veliko pospremanje po kući. Ali, ako vam se sad ne da pospremati i peglati, i to je ok. Ne treba na sebe raditi pritisak, zbog stresa smo smanjeno učinkoviti. Budite nježni prema sebi, dozvolite si povremeno gledanje filma i neke aktivnosti bez cilja. Ipak, potrebno je obavljati svakodnevne aktivnosti, npr. svaki dan skuhati ručak, raditi domaću zadaću s djetetom i slično. I svakako se sjetite onih ljudi koji danonoćno rade u ovoj iznimno teškoj situaciji i koji su dodatno izloženi riziku da se razbole, a koje je sve teško i nabrojati – medicinske radnike, prodavačice u dućanima, policajce, vatrogasce i mnoge druge.
05.04.2020. Velika Gorica. Danas je Cvjetna nedjelja. Šarene pisanice najavljuju novo proljeće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
– Nemojte zaboraviti na tjelesnu aktivnost, hodajte po stepenicama, radite u vrtu, vježbajte, plešite. Kretanje je u ovim uvjetima itekako potrebno, jer ćemo se bolje osjećati i emocionalno i fizički.
– Ono što nas također štiti jest pozitivan stav i prihvaćanje ove situacije. To znači da nam stav/rečenica “Ovu situaciju ću iskoristiti za sebe, da se dobro odmorim, da pospremim stan, da završim davno odložene poslove i/ili da se družim sa svojim članovima obitelji” itekako može pomoći. Ali ako sebi kažemo “Poludjet ću, ja ovo neću moći izdržati”, bit će nam puno teže, jer sebi šaljemo poruku da nismo dorasli situaciji i da se još moramo boriti i sa samima sobom. Navikli smo misliti da držimo svoj život pod kontrolom, a sad vidimo da to baš i nije tako. Što to prije prihvatimo, bit će nam lakše, a u tome će nam sigurno pomoći i humor.
– Svakako će biti i onih obitelji u kojima će se loši obiteljski odnosi još samo potencirati. Nažalost, podaci nam govore da je u Kini u pokrajinama pogođenim koronavirusom porastao broj nasilja u obitelji. Iz iskustva znamo da su u ovoj situaciji psihološku pomoć češće tražili ljudi koji su već imali teška životna iskustva (npr. već su doživjeli neke traume od ranije).
– Na web i Facebook stranici Centra za djecu mlade i obitelj Velika Gorica možete pronaći tekstove koje su napisale naše stručnjakinje na temu odnosa s djecom u vrijeme koronavirusa – od toga kako s njima razgovarati, kako im objasniti što je to korona virus, zašto ne smiju izlaziti van igrati se s vršnjacima… Ono što je važno zapamtiti (i to ne samo u ovoj situaciji, nego i ubuduće) jest činjenica da su djeca otpornija nego što su odrasli ponekad skloni misliti. Djeca će pronaći svoje načine da prorade ovu situaciju. Uostalom, i ovo je prilika za učenje i za sazrijevanje, zar ne? Ne treba im skrivati što se zbiva nego s njima otvoreno razgovarati. Nemojte im lagati da će to brzo proći, jer ne znamo je li to istina. Kontrolirajte ih jesu li napisali zadaću, ali ih pustite da i oni dijelom kreiraju svoj dan. Tako im pomažete da imaju kontrolu nad nekim dijelom svog života.
Ukoliko vas preplavi kriza/strah, obratite se stručnjacima (psiholozi, socijalni pedagozi, logopedi) u Centru za djecu mlade i obitelj koji su na mobitelu 091/6231-734 od ponedjeljka do petka od 9 do 14 sati i koje možete pitati sve što vas zanima.