Jakirović: Kapa do poda mojim igračima, ovo ne može baš svatko…
Ne sjećam se da je netko u HNL-u uspio pobijediti u tri utakmice s ovako jakim protivnicima u samo tjedan dana, ali pred nama su utakmice koje bi nam mogle odrediti cijelu sezonu. Zec je i dalje u šumi…, čvrsto je na zemlji trener Gorice Sergej Jakirović
Scenarij je bio gotovo identičan kao u srijedu, happy end izgledao je vrlo slično, a glavni protagonisti odradili su svoj posao besprijekorno. Ponovno je prvi gol Hajduku zabio Kristijan Lovrić iz slobodnjaka, ponovno je drugi gol Hajduku zabio Joey Suk, ponovno je završilo slavljem Gorice 2-1. Velikim slavljem, popraćenim čuvenom i nadaleko poznatom pjesmom.
Srijeda copy-paste ?? #ponosgrada
Gepostet von HNK Gorica am Samstag, 2. November 2019
– Bilo je teško, mislim da smo gledali sadržajnu utakmicu, punu tempa, dinamike, ritma, duela… Sve ono što čini pravu utakmicu, rekao bih čak i na europskom nivou. Imali smo puno više prilika nego u srijedu, ali malo nas je i nagradilo. Onoj Hajdukovoj akciji u 3. minuti čak sam i ja zapljeskao, sjajno su proigrali, imali zicer, no Suk je to očistio… – počeo je vrtjeti film trener Gorice Sergej Jakirović, a onda zastao na 12. minuti i onom senzacionalnom slobodnom udarcu Lovrića, gotovo “iz svlačionice”…
– Nisam imao pojma da će pucati od tamo. Što taj dečko radi, to je nemoguće… – vrtio je sad glavom Jakir.
Briljantni Kristijan Lovrić zabio je već četiri gola iz slobodnih udaraca ove sezone… Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
Pojavljivat će se Kristijan Lovrić u Hajdukovim noćnim morama, jednako kao i suigrač mu Joey Suk. Njih dvojica su razlog što se kući vraćaju potpuno praznih ruku.
– Nakon što smo poveli 1-0, Hajduk se uspio nametnuti u sredini, zasluženo je izjednačio, a mi smo se opet u poluvremenu neke stvari dogovorili, korigirali, i čekali smo svoju priliku. Energetski smo bili bolji od Hajduka u drugom poluvremenu, stvorili smo više prilika, a na kraju je iz jednog fenomenalnog ubačaja Suk zabio glavom i evo nas s nova tri boda – analizirao je dalje Jakirović, pa istaknuo:
– Moram reći, u sedam dana dobiti ovakve tri teške utakmice, ne pamtim kad je netko u HNL-u takvu seriju izvukao s tri pobjede. Moram čestitati svojim igračima, naklon do poda!
Mijenjao je neke figure na terenu njegov kolega Damir Burić u odnosu na srijedu, ali promijenilo se nije ništa.
– Kad sam dobio Hajdukovu postavu u ruke, znao sam da je radna momčad na terenu, da im je važno da ne izgube. Uz Nejašmića, očekivao sam možda Dolčeka i Jradija, ali trener Burić najbolje zna, on je unutra… Ukupno gledajući, nisu nas ničime iznenadili, znamo mehanizme u njihovoj igri, a na osnovu toga smo se i pripremali za utakmicu – kaže trener Gorice, koji je bio spreman i na to da će Hajdukovi igrači fizički pasti u završnici.
– Da, malo sam i računao s tim. Znam da smo mi dobro spremni, a vezna linija Hajduka već u 70. minuti počela je lagano padati, teško su disali. Zato sam i tražio od igrača da ih još stisnemo, da im ne damo mirna rješenja, da probamo doći do lopte i to pretvoriti u gol. U tome smo i uspjeli, ponovo u završnoj fazi utakmice, kao i u Rijeci. Je li to slučajno? Može se i to reći, ali energetski i kondicijski smo jako dobri. U nogometu te nekad nagradi, nekad ti uzme, u Rijeci je moglo završiti i obrnuto… To je sport, njegova dramatika, a to je fenomenalno za publiku. Za nas trenere, doduše, baš i nije – nasmiješio se Jakirović.
Sergej Jakirović mete sve redom otkad je položio za Uefa PRO licencu. Sad sam tek trener, kaže u šali… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Pitali su ga i za situaciju kod Sukova gola za pobjedu, je li vidio da je Nizozemac bio u zaleđu…
– Daleko mi je to, nisam mogao vidjeti. Tražio sam ja i jedanaesterac na Cherifu, tu mi se činilo da je bilo kontakta, ali zaleđe nema šanse da vidim. Tek kad se pogleda snimka može se vidjeti o čemu se tu radilo, analizirat će se ta situacija… Kažem, nekad vam uzme, nekad vrati, no siguran sam da će se to iznivelirati kroz sezonu. U Osijeku nam je bilo važno, zato smo reagirali, ali na kraju to uvijek nekako dođe na 50-50 – vjeruje Jakir.
Do kraja polusezone ostalo je pet kola, idealan scenarij bio bi 15 bodova iz sudara s Istrom vani, Varaždinom doma, Lokomotivom u gostima pa s Belupom i Interom doma.
– Ja se tome nadam, ali svi znamo koliko je to teško, jer svi ti klubovi također imaju svoje ciljeve. Naravno da ćemo se mi postaviti tako da pokušamo pobijediti u svakoj od tih utakmica, ne bježim od toga. Tako nastupamo i protiv Dinama, i protiv Hajduka, i protiv bilo kojeg protivnika. Svaki put je cilj tri boda. I da, u utakmicama pred nama imamo se pravo nazivati favoritima, tako i ljestvica kaže. I sigurno ćemo se tako postaviti – kazao je trener.
Trenutačno je na kontu 21 bod, šest manje od drugoplasiranog Hajduka, pa je netko pitao i razmišlja li se u Gorici i o drugome mjestu na kraju?!
– S obzirom na prošlu sezonu, znamo gdje smo griješili i želimo napraviti korak naprijed. I znam da će nam ove utakmice možda odrediti i cijelu sezonu. Reći ću ovako… Prošle sezone na polusezoni smo imali 27 bodova, kad bismo ove imali malo više od toga, bilo bi sjajno. Ali polako, zec je još u šumi – oprezan je Sergej Jakirović.
Oprezan i – ludo uspješan! Čovjek sredi Rijeku u gostima, dvaput “mazne” Hajduk u tri dana, kulerski se presvuče i ode kući. Kao da je to nešto potpuno normalno. S njim i njegovim igračima, uostalom, to je i postalo normalno… Što je, zapravo, čudesno!
Nakon Kupa 11. MNL Turopolja i Posavine odigranog u Turopolju (nedjelja, 06.07.2025.), utakmicama 07. kola (subota, 12.07.2025.) nastavlja se 11. Malonogometna liga Turopolja i Posavine na igralištu u Lazini Čičkoj.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 07.kola 11.MNL Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 07.kola 11.MNL Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina kao domaćin brani prvo mjesto u trenutačnom poretku u susretu s Ribnicom. Pobjedom u Kupu Lazinci su najavili najozbiljniju kandidaturu za osvajanje prvog mjesta u ovogodišnjoj Ligi.
Galerija fotografija
11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 07. kolo
Nakon pauze od dva tjedna utakmicama 04. kola biti će nastavljena 5.Malonogometna liga VG Sjever na SRC Udarnik u Kurilovcu.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Derbi 4. kola dva vodeća tima Šćitarjeva i Kurilovca je odmah na startu u 17 sati. Ishod ove utakmice mogao bi biti čak i odlučujući u utrci za konačnog pobjednika Lige.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever
Organizatori obećavaju bogat program, ‘za velike i za male’, koji će započeti i prije prve utakmice.
Mraclin pronašao rješenje: Biljana naslijedio bivši trener Turopoljca
Novi trener seniorske momčadi NK Mraclina je 46-godišnji Milan Marinić, koji je deset mjeseci svoje trenerske karijere već proveo u našim krajevima. Posljednji posao bio mu je u Kloštru
Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.
“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.
Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.
Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin
Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.
Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…
Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…
U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.
Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.
– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.
Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…
‘Ja sam spartanac Ivan. Skačem preko vatre, ronim u ledu, pužem kroz blato…’
Velikogoričanin Ivan Zvonar jedan je od pionira utrka s preprekama, fizički i mentalno iznimno zahtjevnog sporta koji u Hrvatskoj tek stječe svoju popularnost. U našem jutarnjem programu predstavio je sebe i svoj sport…
Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.
– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:
– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…
Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.
– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.
Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.
– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.
– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:
– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.
Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.
– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.
Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…
– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.
Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.
– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:
– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.
Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.
– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.
Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.
– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.
Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.
– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.