Povežite se s nama

Sport

Jakirović: Iskreno, jedva čekam da završi prijelazni rok…

Nogometaši Gorice u nedjelju u 18 sati na svom stadionu dočekuju Istru 1961 i njezina trenera, našeg Ivana Preleca. Trener Sergej Jakirović ne može računati na Lovrića i Ndiayea, ali pravo nastupa imaju oba posljednja pojačanja, Dario Čanađija i Jiloan Hamad

Objavljeno

na

Pet dana prošlo je od poraza na Poljudu, dva su dana prošla od finala županijskoga Kupa protiv Kurilovca, a još su dva dana ostala do novog izazova u prvenstvu, gostovanja Istre 1961 u Velikoj Gorici. Nakon toga slijedi još i Kup Hrvatske sa Zagorcem iz Krapine tijekom tjedna, pa onda i gostovanje kod Varaždina… Međutim, trener Sergej Jakirović razmišlja samo o Puljanima.

– Ovo će nam biti treća utakmica od ukupno pet u ova dva tjedna i znamo što nas čeka. Za to smo se, uostalom, i pripremali, nema nikakvih alibija i moramo biti na nivou. Mislim da je trener Istre Ivan Prelec složio jednu respektabilnu momčad, imaju glavu i rep, a imaju i šest bodova, koji pokazuju da su puno bolji nego prošle sezone – uvodno je rekao Jakirović, pa dodao nekoliko rečenica o “okršaju” s kolegom i prijateljem Prelecom, našim Goričaninom, bivšim trenerom Gorice, Sergejevim kolegom i prijateljem…

– I s Prelom i Cicom redovno se čujem, poželimo si uvijek sreću, čestitamo jedni drugima… Ovo je sport, ne igramo Prela i ja, igraju naše momčadi, a na treneru je da sakrije svoje nedostatke i iskoristi protivničke. Prelec je dobro posložio momčad, a u svemu tome ispalo je da će Mario Ćuže zabio šest golova. Za njega je to vrhunski domet, baš vrhunski, ali nije Istra samo Ćuže, ima tu još opasnih igrača i morat ćemo na njih dobro pripaziti. U pojedinosti, naravno, ne bih ulazio, to ću proći sa svojim igračima, ali nadam se da ćemo biti dobri, da ćemo se dobro prezentirati – kazao je Jakir.

Posljedica poraza na Poljudu više nema, tvrdi.

– U dobrom smo stanju, dečki su se dobro oporavili. Poraz na Poljudu smo analizirali, znamo gdje smo griješili, znamo da nismo bili dobri, pogotovo u igri prema naprijed, da smo previše otišli u nervozu nakon nekih odluka, a to si ne smijemo dozvoliti. Može toga biti još u budućnosti, jer i suci su ljudi od krvi i mesa, pogreška je uvijek moguća, ali mi se na takve situacije moramo mentalno prilagoditi, da izbjegnemo da nas poremete i da ostanemo bez fokusa na ono što smo se dogovorili. Kad se to dogodi, jako utječe na momčad, u ovom slučaju toliko da ne možeš spojiti tri dodavanja. Svjesni smo svega toga i jedva čekamo utakmicu u nedjelju, da pokažemo da je to bio samo loš trenutak, loš dan. Nadam se da ćemo se uspjeti vratiti na kolosijek i da ćemo igrati kao što smo igrali do te utakmice s Hajdukom – poželio je trener, svjestan da će biti puno teže bez dvojice ponajboljih igrača, žutim kartonima opterećenog Kristijana Lovrića i na Poljudu isključenog Cherifa Ndiayea.

– Naravno da će nam faliti obojica. Cherif je možda i u najboljoj formi od svih naših igrača, a Lovrić sa svojom nepredvidljivošću u svakom trenutku može napraviti ‘dar mar’… Ali dobro, to je prilika za druge igrače.

Sergej Jakirović ovaj put ne može računati na Cherifa, pa će Lukasz Zwolinski biti sam u vrhu napada… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Prijelazni rok ulazi u svoje posljednje dan, što se jasno može osjetiti i u goričkoj svlačionici. Priče o odlascima Lovrića, za kojeg je navodno zainteresiran i Dinamo, pa onda i Cherifa, Čabraje i mnogih drugih, očito utječu na povećanu količinu nervoze, što je zapravo i logično.

– Iskreno, jedva čekam da završi prijelazni rok! Svaki dan postoji mogućnost da netko ode i sigurno to ima utjecaja na igrače, na njihovo ponašanje i nervozu. Obavljen je već razgovor s njima, sa Cherifom smo o nekim detaljima pričali i u pripremama, primjerice da ne možeš baš ići u svaki start punim gasom kad već imaš žuti karton, da moraš biti malo pametniji. Slično je i za Lovrića, u razgovoru s njima bude svega… Nije to lako, treba ih razumijeti – rekao je Jakirović pa dodao:

– Slično je bilo i s Miyom… Planirao sam da igra na Poljudu, da bi oko 12 sati došla vijest kako je transfer pri kraju. Miya je došao do mene i rekao mi da se ne osjeća psihički spremno da igra utakmicu, vjerojatno u strahu da se ne ozlijedi. I to poštujem, svaka mu čast što mi je to rekao, tako je puno bolje nego da sam ga stavio pa da na kraju poludim.

Izostanak Lovrića i Cherifa samo je privremen (barem zasad?!), dok je Miya gorička prošlost. Pred njim je, nadamo se, lijepa budućnost u dresu turskog Konyaspora, a Jakir će graditi igru bez mladića iz Ugande.

– Čestitam mu na transferu, nije danas lako prodati se, bez obzira na sve što se pojavljuje u medijima. Pričalo se od dva, dva i pol, tri milijuna, ali nije to baš tako jednostavno. I zato mislim da je ovo za naš klub veliki PR, marketinški dobra stvar, činjenica da se iz Gorice, u europskim uvjetima maloga kluba, može prodati u tursku prvu ligu. Velik je to korak, ali vjerujem da će se tamo snaći. Jednako kao što vjerujem da je naš klub na pravom putu i siguran sam da će biti još takvih transfera. Naravno, prije svega toga mi moramo biti jako dobri na terenu. Da nije tako, ne bi bilo niti jedne ponude za naše igrače – siguran je trener, koji je želio dodati i još jedan detalj:

– Kad sam vidio kako igrači Hajduka slave pobjedu nad nama, to je i meni i mojoj momčadi znak da smo napraviti nevjerojatan posao, da su nas počeli jako respektirati. Međutim, mi se s time moramo znati i nositi. Ne smijemo ući u nervozu nakon jedne sudačke odluke, moramo znati što nam je fokus. Za ovu utakmicu fokus je na koncentraciji, na tome da se da sve od sebe. A rezultat će biti kakav bude, jer ovo je sport, najvažnije nam je da znamo što je naša zadaća i odraditi to na najbolji mogući način.

Utakmicom na Poljudu završila je serija ogleda s “velikom četvorkom”, sad je na redu pet utakmica, počevši od Istre, u kojima Gorica ide u goste Varaždinu, doma čeka Lokomotivu, pa uzastopno gostuje kod Belupa, Intera i Osijeka.

– Ne razmišljamo tako daleko, idemo utakmicu po utakmicu… Evo, neki moji kolege govorili su da im nije lako, da igraju s Dinamom, Hajduk, Osijekom i Rijekom zaredom, a ja to nisam niti jednom spomenuo. Izvukli smo iz toga pobjede protiv Osijeka i Rijeke, i iako netko može reći da su igrali s kombiniranim sastavom, to za mene nema nikakve veze. Nikoga nije lako dobiti. A što se serije utakmica u gostima tiče… Pošto smo mi, kako kažu, ‘kraljevi gostovanja’, veselim se tim utakmicama! Iako, evo, zasad još ništa nismo uzeli u gostima… – kaže Jakirović.

Dario Čanađija u utorak je potpisao ugovor, u srijedu zaigrao protiv Kurilovca, a u nedjelju se nada i prvenstvenom debiju

Nakon što je propustio dvije utakmice, u sastav se vraća Mario Marina, do kraja mjeseca i Martin Maloča bi se trebao vratiti u konkurenciju, a pravo nastupa imaju i novi igrači Dario Čanađija i Jiloan Hamad. Bit će gužve u veznom redu, primjetio je netko…

– I super! Ja sam to i htio, jer samo te konkurencija tjera naprijed. Možda ćemo i mijenjati sustav, sve je moguće – najavio je Jakirović.

S njegove desne strane sjedio je jedan od tih koji je, u najmanju ruku, pojačao konkurenciju. Dario Čanađija (25) u srijedu je odigrao 45 minuta protiv Kurilovca, a sad je spreman i za prvenstveni debi.

– Iskoristili smo županijski kup u srijedu da Čanađija i Hamad odrade po 45 minuta, da se malo prilagode na momčad. Dario je fizički potpuno spreman, dosta naših igrača i poznaje od ranije, tako da vjerujem da može puno pomoći. Bio je moja želja, jako sam zadovoljan što ga je klub uspio dovesti. Što se tiče Hamada, bez obzira na fizičko stanje smatram da se radi o ozbiljnom igraču koji može napraviti razliku u ovoj momčadi. Iskusan je, prošao je puno toga, igrao i Bundesligu… Mislim da nam obojica mogu biti od velike pomoći – završio je Jakir.

Tako bi i trebalo biti, ne samo zbog igračke kvalitete obojice, već i zato što su i Čanađija i Hamad igrači koji su puno toga prošli, koji uz kvalitete donose i iskustvo. Čanađijaj ga, konkretno, donosi iz Slaven Belupa.

– Ne bih se previše vraćao na rastanak sa Slaven Belupom, samo ću reći da je to klub u kojem sam odrastao i želim dečkima svu sreću u svakoj utakmici osim protiv Gorice. Znam samo da sam ja čist, da nisam napravio nikakav eksces, bila je to odluka kluba i trenera. Rastali smo se u prijateljskom tonu i vrlo brzo sam se dogovorio s ljudima u Gorici i s trenerom. Puno dečki znam s terena, protiv njih sam igrao, zbog čega vjerujem da mi neće trebati previše vremena za prilagodbu. Takav sam da se mogu prilagoditi na bilo kakve uvjete, želim samo da idemo dalje u nove pobjede – kaže Čanađija, pa dodaje:

– Još od prošle godine iznimno respektiram Goricu, uvijek je bilo teško i tvrdo kad bih igrao protiv svog novog kluba. Osim možda one prve goričke u prvoj ligi, kad sam igrao za Rijeku, svaka utakmica protiv Gorice bila je napeta i teška, uvijek su bili neugodan protivnik i djelovali kao grupa koja diše jedan za drugoga. Kad sam došao ovdje, taj se dojam dodatno potvrdio. Ovo je stvarno skupina igrača u kojoj se svi jako dobro slažu i nadopunjavaju.

U prošlom kolu upravo je njegov bivši klub igrao protiv Istre 1961, odnio je bodove (3-2) iz Pule, no naravno da Dario nije sudjelovao u tome. Ali je, jasno, gledao i pratio.

– Istra je s novim trenerom pokazala da dosta žele igrati nogomet, da puno toga u igri otvaraju i preko golmana i preko braniča, što su radili i protiv Belupa. Oni su iskoristili neke njihove pogreške, ali sigurno se radi o dobroj momčadi, koju treba respektirati. Međutim, mi prvenstveno trebamo gledati sebe, na domaćem smo terenu i želimo dati sve od sebe da napravimo dobar rezultat – kazao je Čanađija.

Sport

Gorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…

Luka Vrzić ima samo 17 godina, i dalje je kadet, ali upravo su se navršila dva tjedna otkad je dio seniorske momčadi HNK Gorice. A to je, pokazalo se, dovoljno vremena da postane idol dječacima zaluđenima nogometom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na nekih dvije tisuće i tristo metara udaljenosti od Gradskog stadiona, na kojem se priča rodila, na katu jednog velikogoričkog dječjeg vrtića, dogodilo se ono što bi svi koji vole VG-sport voljeli da se pretvori u standard. Dvojica šestogodišnjaka, posloženi jedan do drugoga, crtaju. Prevladavaju crna i crvena boja, vidi se tu i nekakva brojka, pa sve skupa zaslužuje detaljniji uvid…

I doista, nije nikakva fatamorgana, dečki crtaju – dres HNK Gorice! Broj je 20, a iznad njega piše “Vrzić”.

– Čekaj, stvarno crtate dres od Luke Vrzića iz Gorice – pitamo dečke uz solidnu dozu nevjerice, jer takvo nešto donedavno je bilo nezamislivo.

– Da, Vrzić! Jesi vidio kako on jako puca, igrao je super protiv Rijeke – odgovara mali nogometni fanatik Toma, kojeg bi malo što u tom trenutku oduševilo više od rečenice koja je slijedila:

– Ja ti njega poznajem…

U dječjim očima pojavio se neki poseban sjaj.

– Stvarno? Pa jel poznaješ onda i Mitrovića? A Ndockyta? A Sekou Sagnu?

Kod ovog trećeg imena čovjek shvati da ima posla s malo drukčijim klincem, posebno nabrijanim na nogomet, na klub iz svoga grada, pa preostaje jedino dati klincu “peticu” i u sebi poželjeti da se slične scene ponavljaju što češće…

Scene koju smo, budući da ga poznajemo, prepričali i – Luki Vrziću. Klincu koji je sa 17 debitirao za prvu momčad Gorice protiv Dinama, koji je nastupio i pritom impresionirao Tomu i protiv Rijeke, koji je posljednjih desetak dana dio prve momčadi. Čuvši priču iz vrtića, Luka se samo sramežljivo nasmijao, nenaviknut na takvu vrstu pozornosti, jer do prije nekoliko mjeseci igrao je u kadetima Gorice.

Na život u seniorima pokalo se navikava.

– Da, zadnja dva tjedna u prvoj momčadi i stvarno je sve super. Dečki su me super prihvatili, dojmovi su baš odlični – kaže nam Luka, pa se prisjeća prvog dana, prvih trenutaka:

– Malo je bilo straha i treme, nisam znao kako će to sve izgledati… Pamtim da su me prvi dočekali Leš i Mitrović, s njima sam se prvima upoznao, a onda su počeli dolaziti i svi ostali… Naravno da je odmah krenula i zezancija, u stilu “šta je ovo, osnovna škola?”, ha, ha. Ali dobro, već nakon par dana sam se prilagodio i sad je već sve nekako normalno.

Trener Rajko Vidović već ga je javno pohvalio, kazao da radi fenomenalno na treninzima, a identičan dojam imaju i suigrači, koji su vrlo brzo shvatili da im “mali iz osnovne škole” može parirati, nositi se i s puno starijima i iskusnijima. S druge strane, treneri iz omladinske škole reći će da se radi o izrazito karakternom mladom igraču, klincu koji se ničega i nikoga ne boji, ali naravno da je u početku bilo impresioniranosti.

– Ovo je ostvarenje snova. Jedan dan gledaš te igrače na TV-u, čitaš o njima na internetu, a sad si s njima u svlačionici… Cijeli život sam radio za to, ovo sam čekao, naravno da ti ne može biti svejedno – priznaje Luka, koji je debitirao u posebnim uvjetima.

Na tribinama Gradskog stadiona tog 13. travnja bilo je više od 5700 ljudi, tisuće Bad Blue Boysa, a na terenu aktualni prvak države.

– To je bilo nestvarno. Taj osjećaj, ta atmosfera na tribinama… Poklopilo se da je baš na moj debi pao rekord stadiona, da je s druge strane bio Dinamo, sve skupa stvarno nezaboravno – govori Vrzić.

Dečko iz Borovja svoj nogometni put vezao je upravo uz Dinamu, u čijoj je akademiji proveo sedam godina, da bi u Veliku Goricu došao u ljeto 2022. nakon sezone u Rudešu.

– Čim sam došao, super sam prihvaćen. Prvo sam došao u kadete, pa sam igrao HNL s godinu starijom generacijom, a ove sezone bio sam i kapetan kadeta. U drugi dio sezone ušao sam s juniorima, što je također prošlo odlično, a zadnjih 15-ak dana sam sa seniorima. Sve ide jako lijepo, imam podršku od obitelji, ali i od prijatelja. Sve ih zanima, sve pitaju…

Ponekoj minuti nada se i u utakmici protiv Osijeka u nedjelju, a dan poslije priključit će se U-17 reprezentaciji. Standardni je reprezentativac, dio momčadi koju vodi Marijan Budimir, koja je izborila nastup na Euru na Cipru krajem svibnja i početkom lipnja, pa je pozvan i na kratko okupljanje sljedećeg tjedna, posljednje uoči priprema za Euro.

– Imamo trening kamp od tri dana, koji je završiti utakmicom protiv juniora Dinama u srijedu – kaže Luka pa nastavlja:

– Prvi poziv dobio sam u rujnu i od tad sam stalo s reprezentacijom. U početku se i tu trebalo uklopiti, ali sa svakom sljedećom akcijom osjećam se sve bolje s tim dečkima.

Prema svemu sudeći, Vrzić je vrlo blizu i odlaska na Europsko prvenstvo, a dosadašnja iskustva kažu da će ga se koristiti na desnome boku, odnosno desnom krilu. Iako…

– Ako se mene pita, ja sam polušpica. Desetka. Tu se najbolje osjećam – zaključuje 17-godišnji Vrzić, glavni lik goričke nogometne priče koja bi mogla poslužiti kao model za budućnost.

Talentiran, karakteran, sa šansom u pravo vrijeme, s kvalitetom da šansu iskoristi. I da, evo, postane heroj dječice u vrtićima…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gradići penalima u polufinalu Kupa Grada Velike Gorice

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Susret dva četveroligaša Gradića i Bana Jelačića u četvrtfinalu Kupa Grada Velike Gorice (srijeda, 24.04.2024.) završen je neodlučeno rezultatom 2:2, tako da je odluka o polufinalisti pala nakon udaraca sa 11m. Gradići su bili uspješniji i sada čine kvartet polufinalista zajedno s Kurilovcem, Lukavcem i Poletom (Buševec).

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na odlično pripremljenom terenu u prvom poluvremenu prikazano je manje-više taktičko nadmudrivanje u kojem su domaći bili bolji i propustili su dvije velike prigode za pogodak, a pogodili su i okvir vrata.

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena trener Hrvoje Jančetić uveo je u igru svoje startere i situacija na travnjaku se promijenila, ali su domaći ipak pogotkom Barossa došli u vodstvo. Izjednačenje je stiglo u 72. kada je Hrvoje Krstanović nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Pet minuta kasnije Luka Artuković poentira za 1:2, ali domaći preko Stjepana Pralasa poravnavaju na 2:2. Odluka je pala u raspucavanju penala.

Galerija fotografija

Kup Grada Velike Gorice 2024., 3. kolo

NK Gradići – NK Ban Jelačić (Vukovina) 2:2 (0:0), 7:6 – 11m

Velika Gorica, Gradići. Igralište: ŠRC Gradići. Gledatelja: 50. Srijeda, 24.04.2024., 17:30 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Alen Sučec i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Darko Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Baross (55), 1:1 – Krstanović (72-ag), 1:2 – Artuković (77), 2:2 – Pralas (83).

GRADIĆI: Božurić, Raković, Belčić (od 70. Lovrić), Božić, Donahue (od 58. Koleš), Pralas, Vojnić, Baross, Budimir (cap.)(od 58. Preradović), Bencalić, Krstanović. Trener: Zoran Tomčić.

BAN JELAČIĆ: Buđak, Mikulčić (od 64. Hrženjak), A.Nikić, Bubalo (46. Maslač), Augustić (od 64. Artuković), M.Nikić (od 46. Song), Klasnić, Vuksanović (od 64. M.Memić), N.Memić, Koprivčić, Nezirović (od 38. Milatović). Trener: Hrvoje Jančetić.

Nastavite čitati

Sport

U Lukavcu je ispisana povijest: Šveđani, Finci, menadžeri i – čista petica!

Na lukavečkom nogometnom zdanju odigrana je prva međunarodna utakmica u povijesti. Švedska U-16 reprezentacija pobijedila je 2-0 vršnjake iz Finske, a na tribinama Lukavella okupili su se brojni znatiželjni, ali i zainteresirani gledatelji…

Objavljeno

na

Objavio/la

S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.

– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.

Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.

Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!

– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.

Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.

Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.

Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…

I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…

Bravo, Lukavčani!

Nastavite čitati

Sport

Završila sezona novog početka: ‘Ponudili smo šansu, a dečki su radili i žrtvovali se…’

Miron Češkić (34) zaključio je prvu sezonu u ulozi trenera košarkaša Gorice s gomilom razloga za zadovoljstvo. Momčad koju su mnogi vidjeli u borbi za ostanak završila u doigravanju, uz lijepu perspektivu kroz niz mladih igrača

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošlo je tjedan dana od posljednje utakmice košarkaša Gorice u sezoni koja je označila novi početak. Nakon niza godina u društvu najboljih klubova u državi, u Premijer ligi, gorička košarka skliznula je u niži rang, u natjecanje koje se službeno zove Prva muška liga, pri čemu je bilo jako teško pretpostaviti kako će sve skupa izgledati. Ne samo zato što su ostala tek trojica igrača iz lanjske ozbiljne rotacije, nego i zato što je novi trener Neven Nikolić odlučio odstupiti neposredno uoči prve utakmice u sezoni.

Novu, potpuno izmijenjenu momčad preuzeo je 34-godišnji Miron Češkić, koji je u klub došao na poziciju tajnika, odnosno prvog operativca.

– Gledajući početak sezone, koja je krenula jako čudno, možemo reći da je na kraju ispalo jako uspješno. Trener Nikolić otišao je u ponedjeljak, a ja sam prvu utakmicu vodio u subotu. Trebalo je tu posložiti stvari, a imao sam samo tih pet dana prije nego što je krenulo… I već u prvoj utakmici išli smo na Marsoniju, za koju je igrao moj brat, pa sam i imao neke insajderske informacije. Dobili smo tu utakmicu 20 razlike i sve je odmah nekako krenulo u dobrom smjeru – vraća se na početak trener Miron gostujući u emisiji Prva liga na City radiju.

Uz žestok i naporan rad, koji je doveo i do sjajne serije na otvaranju ove godine, završilo je četvrtim mjestom u regularnoj sezoni, iza ipak prejakih Kvarnera i Vrijednosnica Osijek te Samobora predvođenog Krunom Simonom. U polufinalu doigravanja Gorica je tako išla na Kvarner i morala potpisati kapitulaciju s 0-2 u toj seriji.

– U obje utakmice smo pet minuta prije kraja bili na minus pet. Pogotovo je specifična bila druga utakmica, u kojoj smo gubili 25 razlike, tražili načine kako se oduprijeti, mijenjali obrane i kombinirali sve što se može, pa se s par trica zaredom uspjeli vratiti. A onda su oni pokazali zašto su tu gdje jesu, da su kvaliteta više… To je momčad složena za rang više, što se i osjetilo – realan je Češkić.

U odnosu na početak sezone ova je momčad Gorica danas…

– Puno iskusnija! Moramo biti svjesni da nam je ljetos došlo sedam igrača koji nisu imali ozbiljan doticaj s ovim rangom natjecanja. Kotrulja i Stojanov bili su juniori, Oštrić, Perica i Miloloža dotad nisu previše ni igrali, braća Došen došla su iz nižeg ranga… Trebalo je tu puno rada, puno razgovora, da im se podigne samopouzdanje, a na kraju smo uz pomoć starijih igrača napravili stvarno dobre stvari – ponosan je Miron.

Među starijim igračima je i jedan koji je četiri godine stariji od trenera.

– Da, jedino Ante Mašić je stariji, a Kristijan Šutalo je godinu mlađi. Znamo se mi već dugo, igrali smo jedni protiv drugih… Iskreno, ja sam na poziciju tajnika došao s idejom da bih možda mogao još malo i igrati, ako zatreba pomoći ovim mladim igračima, ali na kraju se priča malo drukčije odvila – kaže Češkić i nastavlja:

– Sad mi nije žao. Kad se otvorila opcija da preuzmem momčad, rekao sam sebi da treba probati. Već sam ranije vodio seniore, a i dečki su bili stvarno OK prema meni… Uostalom, da nije uspjelo, da nije išlo, tražili bismo neko drugo rješenje. Ispalo je da se sve skupa zakotrljalo na dobar način, odradili smo super sezonu i zato mi danas nije žao što nisam igrao. Iako, moram priznati da mi se još uvijek igra…

Goričani su ušli u sezonu s puno dvojbi i nepoznanica, a završilo je vrlo uspješno… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ispalo je drukčije, ispalo je uspješno, ali iza toga ostalo je puno prolivenog znoja.

– Trenirali smo sedam do osam puta tjedno, što znači da smo često imali i dva treninga dnevno, što nije uvijek lako izvesti, budući da dečki i studiraju, rade… Ali ja sam entuzijast, pa i oni moraju biti entuzijasti. Rekao sam im da će dobiti priliku, a na njima je da je iskoriste ako misle nešto ozbiljnije igrati, pokazati se… Rad, rad i samo rad. I žrtva. Nije uvijek lako, ne stižu svi na sve treninge, ali veseli me što se događalo da me igrač nazove, kaže da ne može u utorak doći na trening, pa bi došao u ponedjeljak barem šutirati. I ja rado dođem u dvoranu, odradim trening s njim… Treba se puno prilagođavati, ali svi imaju želju za napretkom i to me posebno veseli – ističe mladi trener Gorice.

A kad smo već kod mladosti, to je i najbolji opis onoga što ga okružuje, unatoč nekolicini iskusnih igrača. Što je, zapravo, i poanta, jer bilo bi suludo ovaj pad u niži rang ne iskoristiti za promociju mladih, ako je moguće i domaćih igrača. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Velika Gorica izbacila gotovo nevjerojatno malen broj ozbiljnih košarkaša kroz svoju povijest, što je teško objasniti s obzirom na veličinu grada, na broj ljudi, djece…

– Temelji se udaraju od najmlađih kategorija. Mora se djeci omogućiti dovoljan broj treninga, kvalitetne trenere i velik broj natjecanja. Ono što sam zatekao u Gorici nije bilo na tom tragu. Evo, prošle sezone juniori su trenirali triput tjedno, što više spada u rekreaciju nego ozbiljno bavljenje košarkom. Na tome treba raditi i davati klincima priliku da uspiju. Prva liga je idealan poligon za mlade igrače, okruženje u kojem se trenira sedam, osam ili devet puta tjedno, u kojem se natječe s malo ozbiljnijim igračima. Talenta uvijek ima, ali dijamante uvijek treba brusiti na pravi način – svjestan je Češkić, koji u tom smislu vidi pomake.

– Suradnjom s Velgorom došlo se do većeg broja termina, što omogućuje da se više i bolje trenira. Otvaranjem balona ćemo riješiti neke probleme s terminima, a idealno bi bilo da se školstvo prebaci u jednosmjensku nastavu. Kad bi škola završavala oko 14 sati, to bi otvorilo puno veće mogućnosti, jer ovako jednostavno nema ni dovoljno prostora ni dovoljno vremena. Radimo na tome da omogućimo djeci što više termina i treninga, kako bi mogli napredovati.

Miron Češkić došao je kao tajnik, s idejom da će još malo i igrati, a završio je na klupi… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Miron Češkić u svoju je košarkašku priču ušao s osam godina u rodnom Đakovu, odrastao je skidajući poteze Dražena Petrovića i Michaela Jordana s VHS kazeta, debitirao je za prvu momčad Đakova već s 15 godina, pa nakon srednje škole došao u Zagreb, na Kineziološki fakultet. Igrao je za nekoliko zagrebačkih klubova, a s Hermes Analiticom zaigrao je i u najvišem rangu hrvatske košarke. Usporedno je već s 18 godina počeo asistirati trenerima, učiti se poslu i skupljati iskustvo koje mu je jako dobro došlo ove sezone.

– U Hermesu sam igrao u jako dobroj momčadi, s Rogićem, Vladovićem, Krapićem i drugima, a prve premijerligaške poene ubacio sam baš u Velikoj Gorici. Stavio sam dva slobodna bacanja koja su se pokazala ključnima za pobjedu protiv Gorice… Evo, nadam se da sam se ove sezone iskupio za to – sa smiješkom završava Češkić, koji je u srijedu otputovao za Medulin.

– Prije dolaska u Gorici radio sam s Velimirom Šandorom, kojem sam i dalje službeno asistent. Na pripremama je reprezentacije u Medulinu, pa idemo dolje malo mu pomoći, što me baš veseli. To je sjajan dečko, veliki sportaš, mogu reći i moj prijatelj – zaključio je Miron.

Sljedeće sezone, nadamo se, ostat će ovdje i nastaviti posao… Zaslužio je.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac vrlo dobar. Iznenađujući porazi Mlake i Klasa

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmicama 17. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Susjedski derbi između Vatrogasca i Mladosti (Obrezina) odigran je u Kobiliću (petak, 19.04.2024.) i završen je efektnim golovima pobjedom ”vatrogasaca” (o tome smo već pisali).

Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Iznenađuju porazi Klasa (Lukavec 0:3, Mladost 3:8) i drugoplasirane Mlake u susretu s Bunom (0:3). Podsjećamo, Klas igra finale protiv VNK Sava Strmec za prvaka veteranskih klubova Zagrebačke županije. Nakon dugog niza pobjeda Mlaki je ovo bio tek treći poraz.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 17. kolo

Rezultati 17. kola (19/.22.04.2024.): Mlaka (Velika Mlaka) – Buna (Mala Buna) 0:3, Vatrogasac (Kobilić) – Mladost (Obrezina) 4:2, Hruševec (Donji Hruševec) – Lekenik 1:2, Lukavec – Klas (Mičevec) 3:0, Gorica – VG Boys 0:3, Dinamo (Novo Čiče) – Polet (Buševec) odgođeno, Gradići slobodni. 13. kolo: Mladost – Klas 8:3.

Redoslijed: 1. VG Boys 43 (16 14 1 1 55:14), 2. Mlaka 36 (15 12 0 3 40:19), 3. Gorica 30 (16 9 3 4 30:19), 4. Vatrogasac 29 (16 8 5 3 44:27), 5. Mladost 24 (16 6 6 4 36:25), 6. Buna 21 (16 6 3 7 30:38), 7. Klas 18 (15 5 3 7 42:37), 8. Polet 18 (15 4 6 5 28:29), 9. Gradići 16 (15 5 1 9 22:44), 10. Dinamo 14 (15 3 5 7 25:37), 11. Lukavec 14 (16 3 5 8 19:42), 12. Lekenik 11 (15 2 5 8 21:32), 13. Hruševec 6 (16 1 3 12 22:52).

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno