Sport

Iz Grabe na vrh! ‘Nisam iznenađen, pobjede nam se poklapaju s ambicijama…’

Nakon prvih pet kola sezone u 4. NL Središte, nogometaši Mraclina drže prvo mjesto u vrlo ozbiljnoj konkurenciji, sa samo jednim primljenim golom i samo dva ispuštena boda. A sve to s potpisom trenera Marka Biljana…

Objavljeno

prije 1 godina

16. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jesen nam se nemilosrdno brzo uselila u živote, sivilo je svuda oko nas, a u nogometnom Mraclinu – sija sunce! Obuzme čovjeka neka posebna toplina kad pogleda tablicu 4. NL Središte, pogotovo na sami vrh, na kojem piše: Mraclin je prvi, ima četiri pobjede, jedan remi, gol-razliku 11-1, ima prekrasnih 13 bodova!

Posljednja tri stigla su u derbiju sa Stupnikom na mraclinskoj Grabi ovog vikenda, do tog trenutka vodećim, učinkom savršenim Stupnikom. Bila je to utakmica koja je ponudila sve najbolje od niželigaškog nogometa, ozbiljan fajt, dobar ritam, dobre prilike i jednu golčinu odluke, s potpisom Filipa Dianeževića. Mraclin je dobio 1-0, proslavio tako i postavljanje krova na tribini na južnoj strani igrališta, i dospio na mjesto koje mu po svemu prikazanom pripada.

– Izjednačena utakmica, s podjednako prilika na obje strane, a dosta toga je promijenio njihov crveni karton. Mi smo to iskoristili, Dianežević je zabio “brutalan” gol, a u zadnjih desetak minuta bilo je dosta napeto. Napadali su nas i s igračem manje, krenuli svim silama naprijed, ali izdržali smo. Sve u svemu, lijepa utakmica, pokušavali smo igrati i jedni i drugi, vjerujem da su gledatelji mogli uživati – kaže trener Marko Biljan, gledajući na stvari sa samoga vrha.

I nije baš da ga šokira takav razvoj stvari.

– Ne mogu reći da me sve ovo iznenađuje, ali ne bi me iznenadilo ni da se nije sve baš ovako odigralo. Inzistiram na građenju pobjedničkog mentaliteta, pokušavam to prenijeti na dečke, preko govora tijela i garda pa na dalje. U svakoj utakmici tražimo pobjedu, tako da me ovo ne iznenađuje, kao ni moje igrače. Mi idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu, sa željom da svaku dobijemo. Moje ambicije su visoke, uvijek se želim boriti za vrh, a pobjede i borba za vrh idu jedno s drugim… – sa smiješkom kaže 37-godišnji Biljan.

Dugo je trajao mraclinski lov na talentiranog mladog trenera, gradio se usput respektabilan igrački kadar, a stvari su se posložile ovog ljeta. Godinu dana nakon što je napustio klupu ŽNK Gorice, nakon što je nogometašice uveo u najviši rang, Marko se vratio u turopoljski nogomet.

– Nakon ženskog nogometa sam si uzeo nepunu godinu dana pauze i moram priznati da mi je stvarno dobro došla. Uostalom, jedan moj veliki prijatelj i sportski znalac rekao je da igrač ponekad najviše nauči kad dobije tri žuta kartona i sve skupa gleda sa strane. Tako shvaćam i svoj period odmaranja. U tom periodu sam se stvarno nadogradio, nikad nogomet nije bio van zone mojih razmišljanja, čitao sam literaturu, crtao, utakmice su bile svakodnevno na TV-u… Sve skupa mi je godilo, mislim da sam se unaprijedio u svakom smislu. I ta kratka epizoda u juniorima HAŠK-a, u završnici prošle sezone, donijela mi je puno toga dobroga, jer upoznao sam ljude koji malo drukčije gledaju na proces treninga i razumijevanje nogometa kao takvog – otkriva Biljan.

Iako je trenutačno u petom rangu, Marko je jedan od trenera koji nogomet doživljavaju maksimalno ozbiljno.

– Uvijek kažem, da je nogomet jednostavan, da ga je jednostavno promatrati, nisam siguran da bih se time bavio. Volim malo i filozofirati, zato dečkima i kažem da me slobodno prekinu kad pretjeram… Smatram da je nogomet jako kompleksna igra, da trenerski posao nije nimalo lagan. Dapače, izuzetno je zahtjevan.

Svoj trenerski put započeo je vrlo rano, rastao je kroz akademije Kurilovca i Gorice, pa preko Gradića došao do nogometašica, a preko HAŠK-a do Mraclina.

– Znate i sami da je sportski direktor Luka Cvetnić pun energije i entuzijazma, on je bio najaktivniji u tim pokušajima da me dovedu. Bili smo duže vrijeme na vezi, no kako sam si ja uzeo tu pauzu, putevi su se razdvojili. Čim sam se vratio, otvorila se opcija da možemo ostvariti suradnju i vrlo brzo smo se dogovorili, na obostrano zadovoljstvo. Mraclin je kao sredina čak i nadmašio moja očekivanja. Sredina je zdrava i dobra za rad, mogu reći da sam jako sretan tamo, u tom okruženju, među ljudima koji rade sve što mogu sa svaki dan unapređuju klub. To meni kao treneru savršeno odgovara i čini me baš sretnim što sam trener Mraclina

Sretni su i u Mraclinu, jer radi se ozbiljno, pobjede se nižu, ambicije rastu… Iako, ne kaže se uzalud da je puno lakše doći do vrha nego na njemu ostati.

– Neće biti nimalo lako, niti to bilo tko očekuje. Liga je respektabilna, nekoliko klubova najavilo je borbu za vrh, za ulazak u viši rang, ali neka, to je dobro! Konkurencija i tebe čini boljim i ne treba se toga plašiti. Naprotiv, treba uživati, jer svaka utakmica ovdje je derbi, svaka je izazov, svaka ima drukčije zahtjeve, a mi tome tako i pristupamo. Naravno da će biti teško držati se u vrhu tijekom cijele sezone, brzo se sve može promijeniti, ali mi ćemo pokušati dobiti svaku sljedeću utakmicu – kaže Biljan.

Uz sebe u svlačionici ima 20 igrača i dvojicu vratara, dovoljno širok i očito kvalitetan kadar, a s tribina vjetar u leđa daju mraclinski kibici.

– Uvijek je u Mraclinu dobra, često i užarena atmosfera, ljudi dolaze na utakmicu u lijepom broju i ovim putem im zahvaljujem na tome, važna nam je ta potpora – počeo je ovaj dio priče Biljan pa nastavio u drugom smjeru…

– Iskreno, ja u tom svom svijetu, dok traje utakmica, ne doživljavam previše ono što se događa na terenu. U tom smislu, o atmosferi bi bolje mogao pričati netko drugi… Maksimalno sam usredotočen na teren, tu je sav moj fokus, ali daleko od toga da se podrška ne osjeti – zaključio je Marko Biljan.

Osjećat će podršku i dalje, u Mraclinu to tako ide, a kad se još i nadoveže ovako blistav početak sezone… Bolje ne može!

‘Nikad neću igračima reći da prikoče’

I prije nego što je počela sezona, dalo se naslutiti da bi Mraclin mogao biti jako dobar. Odjeknule su posebno dvije pobjede u tom razdoblju, prvo petarda u mreži Kurilovca (5-2), a zatim i golijada u sudaru s Poletom iz Buševca (11-2).

– Ne bih sad puno veličao te pobjede, ipak je to bio pripremni period. Kurilovec je bio u specifičnom režimu rada, nama je to bila prva utakmica, nisam znao što očekivati… Ne možemo baš reći da je to bio plod nekakvog našega rada – govori Biljan i nastavlja:

– A što se tiče Poleta… Eto, tako se utakmica posložila. Nisam od trenera koji će reći svojim igračima da “prikoče”. Kad osjetim taj momentum, puštam to kraja, nema smisla to kočiti. Na koncu, to je sport. Svi smo mi bili i igrači, bili smo u tom smislu i na jednoj i na drugoj strani, znamo da se brzo to zaboravi. I zato kažem, nema to smisla kočiti.

Foto: Vito Štuban

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 19 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.