U jednom turopoljskom lokalu za istim stolom okupilo se zanimljivo društvo. Nekadašnji Radnikovci iz Velike Gorice legendarni Ivan Mišerić Pevi, Ranko Dobrić, Ivica Mikulčić, Mile Danilović, Vlado Mirenić, Rajko Paviša, Dubravko Hrkovac, prijatelj kluba Anđelko Lažnjak. Komentirali su i evocirali mnoge uspomene iz života nogometnog kluba koji je bio ponos tog dijela lijepe naše. Vjerodostojan svjedok svega izrečenog bio je iskusni Ivan Mišerić Pevi, autor monografije o Radniku za razdoblje od 1945. do 2009. godine. Jer, svaki značajniji nogometaš iz Velike Gorice (i)li Turopolja, ostavio je tradicionalno trag i u klubu iz Velike Gorice, a onda ga je i Pevi spomenuo u monografiji od više od 400 stranica, dimenzija 30X20, tvrdo ukoričena, a na sjajnom kvalitetnom papiru s mnogo prekrasnih fotografija.

Ivanu Mišeriću je na spomenutom druženju išla velika zahvala za dopuštenje korištenja njegove super vrijedne knjige za poneke medijske objave, pa i u Sportskim novostima te Cityportalu, a onda smo iskoristili prigodu te potražili argumente i činjenice zašto je Ivan Mišerić tako cijenjena živa legenda Radnika i Velikogoričkog nogometa.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Upornost se isplatila i Pevi je na kraju pristao na razgovor za SN i Cityportal.

– Rođen sam 10. lipnja 1945. godine, a mjesto rođenja je Pleso, uz zagrebačku zračnu luku. Od rane mladosti zavolio sam sport pa onda i nogomet i logično da sam mnogo toga posvetio NK Radniku, a radio u Velikoj Gorici i kao nastavnik tjelesnog odgoja. Startao sam kao junior 1961. godine i najprije igrao na poziciji centarfora ili centarhalfa. Za prvu momčad debitirao sam 1963. godine kao desni bek ali godinu kasnije igrom slučaja postao vratar i tako se afirmirao pa 1968. branio i boje amaterske selekcije Zagreba koja je tradicionalno igrala kontra Beograda – uvodno je otkrio Mišerić,  a Radnik nikad nije napustio.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Kao trener vodio sam juniorsku pa onda i seniorske momčadi Radnika u Kolarevoj ulici. Ubrzo sam izabran za tajnika Zajednice sportskih udruga Velika Gorica te postao i član Uprave Radnika. Dvadesetak godina radio sam i kao zaposlenik Zagrebačkog sportskog saveza – ističe Mišerić, tada već afirmiran u društvenom životu Velike Gorice. Ima velike zasluge za izgradnju novog stadiona potrebnog i za Univerzijadu 1987. godine na kojoj je bio glavni operativac natjecanja, te nastavio.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Za predsjednika Radnika, izabran sam 80-ih i na toj funkciji bio sam prilikom ulaska kluba u 1.HNL 1992. godine što je i najveći uspjeh u povijesti kluba. Rado se prisjetim i ranijih natjecanja pa tako i uspješnih kvalifikacije za ondašnju Regionalnu ligu kad je Radnik 1981. godine bio sveukupno 13:0 bolji od Moslavine iz Kutine i Ivančice iz Zlatar Bistrice, a dobro pamtim i kvalifikacija za Međurepubličku ligu-zapad gdje je Radnik 1988. opet bio bolji od Junaka iz Sinja i Karlovca pa je potom igrao u društvu Maribora, Zagreba, Kopra, Splita, Zadra, Jedinstva Bihać, Prijedora, Izole, Orijenta, Varteksa, Jugokeramike (Inker) Zaprešić.. – priča Pevi.

Spomenuo je Pevi i 1991. godinu jer Radnik zbog čudnih kriterija tada nije uvršten u 1. HNL. Radnik se pod Mišerićevim vodstvom godinu kasnije ipak domogao elitnog razreda, a u razigravanju bio je bolji od Pazinka (0:1 i 3:0) koja je potom također ipak uvrštena u Prvu ligu.

– Ponosni smo činjenicom da su boje Radnika tada branili praktički samo domaći dečki iz Velike Gorice i mjesta širom Turopolja, a trener je bio Ivica Poljak i pomoćnik Ivica Senzen (vidi fotografiju momčadi, trenera i predsjednika), a za razvoj spomenutih zaslužni su i mnogi treneri iz Radnikovog pogona, ali i Dinama Zagreb s kojim je odlučno funkcionirala naša suradnja – dodaje.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Pojačanja iz Zagreba bili su tek Knapić i Hrvoje Bišćan, brat Igora. Zbog svega toga je i bila velika posjeta stadionu pa se kontra Hajduka okupilo oko 7 tisuća gledatelja. Ponosan sam i na podatak da su u Radniku ponikli, igrali pa postali reprezentativci Hrvatske Dubravko Pavličić, Andrej Panadić, Željko Župetić, Tomislav Butina, Mario Cvitanović i Ante Budimir -posebno je naglasio Pevi.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Mišerić je bio i sudionik u Domovinskom ratu kao prvoborac u 153. brigadi HV 1991/1992., kasnije predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade HV obnašajući tu dužnost 16 godina od osnivanja, a sada je njen počasni predsjednik. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata 1990-92. Primio je i nagrade za životno djelo Grada Velika Gorica i Zajednice sportskih udruga Velika Gorica.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Ivan Mišerić Pevi napisao je i monografiju o svojem rodnom Plesu, katalog-knjigu o Spomen parku 153. brigade HV-a i posebno vrijednu monografiju o NK Radniku koju je još moguće nabaviti kod autora. Pevi je bio i jedan od inicijatora postavljanja spomen obilježja Radniku u Kolarevoj ulici ili bolje reći danas parku Franjo Tuđman u centru Velike Gorice gdje je bilo staro igralište prije preseljenja na današnji stadion.

Sve gore spomenuto govori zašto je Ivan Mišerić Pevi prava živuća, vjerojatno najveća, legenda negdašnjeg Radnika iz Velike Gorice i zaslužuje da se to javno kaže.