Temperatura oko nule, onaj pravi miris zime u zraku, tragovi snijega uz rub igrališta i nekoliko stotina zabundanih i kompletnom zimskom opremom naoružanih gledatelja na tribinama. Takva je nogometna scenografija ove hladne prosinačke subote dočekala Goricu i Istru na Gradskom stadionu, na kojem nitko nije uspio pobijediti domaćina u zadnjih 16 pokušaja…

Drugim riječima, točno osam mjeseci nakon onih antologijskih 5-4 u posljednjem goričkom dvoboju ovih dviju momčadi, tjedan dana nakon neugodnog poraza u Splitu, četiri dana nakon Istrina ispadanja u Kupu od Varaždina, ništa nije upućivalo na to da ćemo opet gledati nogomet za pamćenje. Tako nekako je i ispalo, nemoguće je bilo očekivati nešto sličnoj jednoj od najspektakularnijih utakmica u povijesti HNL-a, ali opet…

Neki vrag se valjda mora dogoditi kad Gorica i Istra igraju u Velikoj Gorici!

Ovom prilikom pojavio se već u trećoj minuti. Krešo Krizmanić pogriješio je u predaji lopte, Frano Mlinar ga je pritisnuo, oduzeo mu loptu i krenuo sam na Banića. Krizma ga je povukao, kao zadnji igrač, i dobio crveni karton… Utakmica praktički nije ni počela, a svi planovi su pali u vodu. I preostalo je samo pronaći način kako preživjeti do kraja.

Istra je, naravno, dominirala tijekom cijele utakmice. Brojčanu prednost gosti su pretvorili u ogromnu prednost u posjedu lopte, ali i s nekoliko jako dobrih prilika. Matej Vuk pogodio je stativu u 27. minuti, prijetili su i Mlinar, i Maurić, i Erceg, i Josipović…

S druge strane, Gorica je svoje prilike tražila kroz brze izlaske iz obrambenog bloka, a lako je mogla do gola u dvije situacije. U obje se našao Marko Soldo, u prvom dijelu nakon idealnog proigravanja Jurića, a u drugom nakon ubacivanja Pršira, no oba puta bio je neprecizan, pri čemu je ta druga bila posebno izgledna, s pet-šest metara…

Kako se približavao kraj, a dvije nule na semaforu uporno i čvrsto stajale, stezao se obruč oko goričkog šesnaesterca, uz samo poneko kratko razdoblje u kojem je Gorica uspjevala zadržati loptu. Međutim, puno je važnije da je uspjela sačuvati nulu. U teškim uvjetima, uz ogromne napore, uz ogromnu količinu borbenosti, želje, ali i koncentracije i kvalitete, uspjeli su nastaviti niz neporaženosti na domaćem terenu, produžiti ga na 17 utakmica i uzeti velik i vrijedan bod.

Da je sve bilo idealno, da utakmica nije počela onako kako je, bod s Istrom doma bio bi malo, a ovako je velik k’o kuća. I novi argument svima onima koji tvrde da ovu Goricu krasi jedan poseban karakter, mentalitet pobjednika i veliko zajedništvo.

Trebat će toga i u posljednjem kolu jeseni, sljedećeg petka protiv Varaždina.

Nogometni Kurilovec otišao je na zimski dopust poneki sat ranije nego ostatak konkurencije, budući da su vremenske neprilike dovele do odgode utakmice zadnjeg jesenskoga kola protiv Save na Udarniku, a konačan jesenski epilog je – deseto mjesto. S ovom jednom utakmicom manje od devetih Ponikvi i osmog Vrapča, koji su na jednom, odnosno tri boda više.

Iza momčadi koju vodi trener Stjepan Bašić ostala je tako polusezona s gomilom amplituda, ali i bez nekog prevelikog stresa. Bilo je tu i dobrih trenutaka, poput šestice u mreži gostiju iz Petrinje ili niza od četiri utakmice bez poraza u završnici jeseni. Naravno, bilo je i loših trenutaka, poput petice u vlastitoj mreži kod Maksimira ili tromijeg ulaska u sezone. I onda na kraju, kad se sve zbroji i oduzme, dobiješ jednu mirnu, pomalo tihu nogometnu jesen na Udarniku…

A opet, samo jednu stepenicu niže, događaju se prilično uzbudljive stvari! Zvonko Radoš, nekadašnji golman Radnika, koji je 15 godina radio u omladinskoj školi Radnika, odnosno Gorice, kreirao je jednu posebnu generaciju u juniorima Kurilovca.

– Prvi put nakon jako dugo vremena u ovoj generaciji ne koristimo igrače iz seniora, iako je dopušteno imati trojicu godinu starijih, no unatoč tome smo s dvije utakmice manje osvojili smo jesenski naslov u 2. NL Središte Zagreb – ponosan je Senad Harambašić, voditelj nogometne škole Kurilovca.

– Osim što je ambicija ući u rang više, u kupu smo ušli u završnicu regije, gdje ćemo za ulazak među osam najboljih u državi igrati protiv Lokomotive, koja je izbacila Dinamo. Na tom putu izbacili smo Hrvatski dragovoljac i prvoligaša Rudeš, što je samo posljednja potvrda da imamo jednu krasnu generaciju juniora, na čelu s još boljim trenerom, našim Zvonkom Radošem – sa smiješkom dodaje šef Senad.

A kad je već tako, valjda je red da malo bolje upoznamo te krasne dečke…

– Riječ je o igračima rođenima 2005. i 2006. godine, što znači da će ova momčad ostati zajedno i sljedeće godine! Nitko zbog godina neće otpasti iz rostera, a to je dodatna vrijednost, želimo s njima otići u rang više, a na taj način mogli bismo biti suport i Gorici, budući da bismo bili u jednom rangu nižu od najvišeg, što bi proširilo bazen kvalitete na našem području – priča Harambašić i nastavlja:

– Radoš zadnjih pet sezona radi s juniorima, pri čemu je prve dvije sezone krucijalno važno bilo ostati u ovom rangu natjecanja. Postojalo je tu naslijedstvo od godina u kojima djeca nisu selekcionirana na pravi način, a kotač se konačno zavrtio kad je generacija 2006., s kojom smo počeli raditi još prije šest godina, ušla u juniore.

Na samom početku ove priče svoju je važno ulogu imao i jedan dobro poznati lik.

– U početku je s njima radio naš današnji predsjednik kluba Dražen Vujnović, to je i njegova generacija. Još od mlađih pionira ti su se dečko prometnuli u prvake županije. Dominirali su i i pionirima, da bi došlo do malog zastoja u ove dvije kadetske godine. U tom razdoblju značajan broj igrača nam je otišao u Goricu i druge klubove, no do sad su se već gotovo svi oni vratili k nama. Predvođeni starijim godištem, također velikim dijelom igračima koji su došli iz Gorice, kao Cindrić i Novak i ostali, pa naš Šestak… Kad su se oni nadovezali na to 2006. godište, dobili smo odličnu generaciju – kazao je Senad, a onda i poentirao:

– Ukratko, imamo roster igrača od kojeg će se i prva momčad jako dobro okoristiti! A to i je poanta, to je cilj.

Generacija je ovo, što također nije nevažno, čiji roditelji ne moraju previše putovati na domaće utakmice. A ni gostovanja nisu predaleko, glavni konkurenti su Kustošija, HAŠK, Jarun, Zagreb, Segesta…

– Nema tu igrača sa strane, prije bih rekao da mi okupljamo ruralni dio velikogoričkog područja. Ima tu dečki iz Gradića, Velike Mlake, Hotnje, iz cijelih Vukomeričkih gorica… Ima ih, naravno, i iz samog Kurilovca, tu su mali Kraljević, Balinčić, Premec… Sve u svemu, jedna jako dobra generacija.

Da je doista tako, najbolje govore rezultati. Koji bi, prema svemu sudeći, trebalo biti samo najava onoga što dolazi u budućnosti iz omladinske škole NK Kurilovca. U limačima je, primjerice, čak 75 djece…

– U tom dijelu smo profitirali od selekcije koju je napravila HNK Gorica, iz koje nam je došlo 20-ak igrača. Roditelji su sami zvali, raspitivali se… U ovim drugim uzrastima igrači nisu usmjeravani prema nama nego prema klubovima s kojima Gorica surađuje – zaključio je Senad.

Kad je posljednji put Istra 1961 došla u grad, na repertoaru se našlo – totalno ludilo! Gorica je u tog 10. ožujka upala u minus, uspjela izjednačiti, da bi Istra otišla na velikih 3-1 i držala to do 79. minuti. A onda je krenulo… Pršir, Fućak i Suk su u četiri minute s tri komada kreirali nevjerojatan preokret, Istra je opet izjednačila u 94. minuti, a utakmicu za pamćenje zaključio je Josip Mitrović minutu potom, golom za konačnih 5-4, u jednoj od najluđih predstava u povijesti HNL-a.

Dan prije nego što će se navršiti osam mjeseci od te utakmice, Istra i Gorica ponovno će igrati u Velikoj Gorici. Susreli su se dvaput u međuvremenu u Puli, proljetos je slavila Istra, ranije ove jeseni Gorica, oba puta završilo je 1-0, a sad je sve to – povijest! U subotu poslijepodne čeka nas nova epizoda iz serije “derbija rogatih”, novi duel tura i boškarina.

– Kao i svaki put do sad, i ovoga puta čeka nas još jedna u nizu utakmica koje iziskuju maksimalnu koncentraciju i najbolju moguću pripremu. Na taj način i dočekujemo ogled s Istrom, koja dolazi u pozitivnom nizu, bez obzira na poraz u Kupu tijekom tjedna. Očekujem Istru koja će biti na tragu onoga što su odigrali protiv Varaždina u prvenstvu, a to je bila njihova jako dobra utakmica, što znači da ćemo morati biti na svojoj najvišoj razini da bi došli do onoga što želimo – svjestan je trener Jeličić.

Nije se želio vraćati na ono što se događalo u prethodnim međusobnim ogledima, pogled je usmjeren isključivo prema onome što slijedi. Tjedan dana nakon blijede partije i uvjerljivog poraza na Poljudu vrijeme je za neku vrstu “popravnog”.

– Zasad nemamo ozbiljnijih ozljedama, osim Ndockyta i Majstorovića, kojih nema već neko vrijeme. Momci dosta dobro prate sve zahtjeve, iako ima tu i malo zamora materijala, budući da je kraj polusezone. Međutim, do utakmice ne bi trebalo biti bilo kakvih remetilačkih faktora, vjerujem da ćemo Istru dočekati s najboljim mogućim kadrom u ovom trenutku – ističe Jeličić.

Vremenski uvjeti neće biti idealni, temperatura će se kretati oko nule, tijekom goričkog jutra krenuo je padati i snijeg, tako da Goričane čeka novi veliki izazov. I novi pokušaj da, prije svega, nastave seriju utakmica bez poraza na domaćem terenu, koja traje posljednjih 16 utakmica…

Danijel Kalanj zvani Bucko, dečko iz Novog Čiča, vratio se tog 2. travnja 1995. s turnira u Italiji, gdje je nastupao za hrvatsku boksačku reprezentaciju, pa odmah odjurio s prijateljima u disko klub Srce. Nije ni pozdravio roditelje, koji su spavali. Ta noć, nažalost, završila je tragično… Nesretnim slučajem pogodio ga je metak iz pištolja nakon jednog incidenta s kojim nije imao neposredne veze, čime je ugašen njegov mladi život.

Prijatelji iz svijeta boksa već su sljedeće godine organzirali prvi memorijalni turnir s njegovim imenom, a ta priča traje sve do danas. Pa će se tako u subotu održati 27. izdanje Memorijalnog boksačkog turnira Danijel Kalanj, i ovog puta u organizaciji BK Velika Gorica. Odnosno, Ivice Bačurina i njegovih suradnika.

– Teško je više i izbrojati koliko je memorijala iza nas, ali svakako je ispred nas još jedan, malo drukčiji nego dosadašnji. Uz moj meč, koji će biti i centralni dio večeri, vidjet ćemo i nekoliko borbi između mladih boksača s kojima radim u klubu. Točnije bi to bilo nazvati sparing pred publikom, ali nemam dvojbi da će to biti prilika da vidimo jako lijep boks. Nadam se da ćemo uspjeti organzirati ukupno pet mečeva – kaže Ivica.

Predstavit će se tako talentirana braća Pavčec iz Velike Mlake, Lovro i Petar, na ring će izaći i Požežanin Bruno Knježević, a posebna će biti i borba koja je planirana neposredno uoči Bačurinove.

– Imam dva jako dobra mlada boksača, Roberta Čukelja i Olivera Kramarića, i njim sam odlučio spojiti u jednom meču. Oni su veliki prijatelji, ali ujedno je to i veliko klupsko rivalstvo. To što imamo zadnja dva tjedna, otkad se oni pripremaju za taj meč, nismo nikad imali u klubu. Motiv je poseban, iako su frendovi, morat će se “potući”, a to je ipak neka druga razina – ističe Bačurin.

A kad Roberto i Oliver odrade svoje, na scenu stupa trener Ivica.

– Za ovu priliku dolazi nam dečko iz Prijedora, Dražen Janjanin. Slično kao što ja vodim klub u Velikoj Gorici, on to radi u Prijedoru, skupa sa svoja dva brata, jer sva trojica su boksači. Doduše, sad je već malo i na zalazu karijere, trenutačno možda nije u formi kao što je bio u vrijeme kad se borio s Derekom Chisorom i drugim ozbiljnim boksačkim imenima, ali definitivno je boksač koji zaslužuje respekt. Moram ozbiljno pristupiti tom meču ako želim izbjeći potencijalne probleme – svjestan je Bačurin.

Program u Gradskoj dvorani počinje u subotu u 18 sati, još jednom u čast neprežaljenog Bucka…

Prvenstvo Zagrebačke županije u karateu, proteklog je vikenda okupilo deset klubova s ukupno 253 natjecatelja, a među njima su bili i članovi iz Karate kluba Velika Gorica koji s 39 natjecatelja sudjelovali u čak 50 kategorija.

– Možemo se pohvaliti da smo bili najuspješniji klub u borbama prema ukupnom poretku klubova. Osvojili smo čak 45 medalja, od čega 15 zlata, 12 srebra i 18 bronci. Jako smo sretni zbog naših najmlađih članova, od kojih je njih deset nastupilo prvi put i pokazalo da su spremni za natjecateljski karate i da će uskoro ostvarivati zapažene rezultate – poručili su iz Karate kluba Velika Gorica.

Zlato su osvojili: Luka Jukić, Vito Hulina, Petar Tibor, Mihael Kaurić, Gabrijel Zagorac, Ema Saletović, Tara Popovčić, Katarina Gordić, Noel Jeromić, Luka Lukačić, Nikola Huzjak, Vito Hulina, Luka Lukačić, Nikola Huzjak i Mia Čunčić.

Srebrni su bili: Petar Buhin, Gabriel Gvozdenović, Petar Krešimir Krmpotić, Borna Miletović, Leon Pogledić, Ita Noršić, Nika Budinski, Nika Mirosavljević, Noel Jeromić, Petar Tibor, Nika Budinski i Nika Mirosavljević.

Broncu su osvojili Domagoj Kolak, Luka Radić, Jan Batinjan, Mihael Medvedec, Mihael Kaurić, Gabriel Kaurić, Jakov Balen, Vito Miletović, Domagoj Čale, Leon Trbuščić, Robert Obrazović, Marina Čale, Mia Čunčić, Ena Lukačić, Mihael Medvedec, Petar Krešimir Krmpotić, Ema Saletović i Ana Raguž.

Dok mlađi članovi osvajali medalje u Ivanić Gradu, kadetkinje i juniorke bile su na pripremama reprezentacije u Sv. Martinu pred najveći svjetski turnir YOUTH LEAGUE koji se održava od 6. do 10. prosinca u Veneciji.

Na pripremama su bile Ema Jukić, Matea Kordić, Katja Braica, Ema Filković i Lucija Kirinić i brusile formu za nastup u Veneciji gdje će nastupiti više od 4 tisuće natjecatelja iz 81 zemlje. Riječ je o seriji najjačih turnira u svijetu za uzrast kadeta, juniora i U21.