Povežite se s nama

Priča iz kvarta

Gorički topnički dnevnici, 30 godina poslije: ‘Kako smo osvajali vojarnu na Buni…’

U utorak će se navršiti točno tri desetljeća otkad je velikogorička topnička postrojba postala 1. Velikogorička topnička bojna. Taj su status, između ostaloga, zaslužili i odrađenim u gotovo filmskoj bitci za Bunu…

Objavljeno

na

Ima već nešto više od 30 godina od dana kad su se prvi put vidjeli, međusobno upoznali, ali ovog će se utorka, 22. veljače, junaci naše priče okupiti s dobrim razlogom. Prva Velikogorička topnička bojna obilježit će 30 godina od dana kad su iz postrojbe prerasli u bojnu!

Važan je to dan za njih, ali zapravo je još i puno važnije ono što je ostalo iza njih. Već do tog 22. veljače 1992. ova ekipa odradila je ogroman dio posao na nama najbližem dijelu ratišta. Imali su velikogorički “topnici” važnu ulogu u osvajanju vojarne na Velikoj Buni, ali i u brojnim drugim akcijama na Kupi.

– Mobilizirani smo 29. rujna kao topnička postrojba, jedna od prvih organiziranih postrojbi uopće – počinje priču o ratnim danima zapovjednik bojne Stjepan Dianežević dok sjedi rame uz rame sa suborcem Mijom Deverićem na svom prelijepom Turopoljskom gruntu.

Sjećanja žive i 30 godina poslije, pamte dečki svaki detalj, razgovor s njima djeluje kao dobar temelj za neku vrstu “topničkih dnevnika” u goričkoj izvedbi.

– Nas 44 okupilo se tog prvog dana. Situacija je u tom trenutku bila jako loša, imali smo četiri nekompletna minobacača 120 mm i dva funkcionalna dva komada oružja! S takvom opremom potrpali su nas u tamiće od “Slobode”, u vozilima koja su služila za dostavu namirnica vozili smo minobacače. I zaputili se prema Kravarskom – govori zapovjednik Dianežević.

– Bilo je to usred najvećeg vala izbjeglištva preko mosta na Kupi, kolona je bila kroz cijelo Pokupsko i Kravarsko. A preko sve u plamenu, kuće minirane, topnička vatra po ljudima koji bježe sa stokom, s onim što su uspjeli izvući… Baš žestoki rat. Te se scene nikad neće izbrisati iz memorije – nadovezuje se ratni “vezist” Deverić.

U Kravarskom je postrojba dočekala noć, njih 44 zadužilo je deset komada pješačkog oružja! Tih nekoliko “šmajsera”, par pištolja koje su pojedinci kupili i to je to. Više od polovice vojnika od naoružanja nije imalo – ništa! Nakon oslobađanja vojane u Selskoj stiglo je i ozbiljnije naoružanje, a “topnici” su mogli početi s ratnim djelovanjem.

– Vatreno krštenje imali smo 5. listopada, zaposjeli smo teren u Suvaču, no oni su bili na poziciji s koje su na dlanu imali 16 kilometara terena. Bili su tako umreženi da nije bilo moguće ući selo Auguštanovec, ali tad smo im prvi put uzvratili minobacačku paljbu. U toj smo akciji, sjećam se, većim dijelom morali puzati kroz vodu… Ispalili smo prva 34 projektila – pamti svaku sitnicu Stjepan Dianežević.

Već tri dana poslije dogodio se jedan od ključnih trenutaka djelovanja postrojbe.

– Kao zapovjednik sam 8. listopada u 16 sati pozvan kod zapovjednika operativnog dijela Damira Goršete. Zapovijed je glasila: “Napad na Veliku Bunu. U roku 48 sati vojarna mora pasti pod svaku cijenu!” U 18 sati smo bili spremni za paljbu. Zaposjeli smo položaj u Kozjači, a osmatračnica je bila u blizini Ključić Brda. Bili smo spremni za akciju za manje od dva sata!

Vojarna u Velikoj Buni bila je iznimno važna jer je bila najjači centar za vezu u Hrvatskoj, s najmodernijom tehnikom.

– Mjesni odbori su držali okruženje, prekinuta je struja, telefoni, i bili su potpuno okruženi. Operacijom je zapovijedao Vladimir Faber iz Specijalne policije, koji je u 18 sati na megafon pozvao na predaju. Međutim, oni su otvorili su vatru iz svih snaga, a mi smo odgovorili – priča Deverić.
Nakon kratke pauze, Faber je opet pozvao na predaju, opet su otvorili paljbu, a zatim i mi. Tad su shvatili gdje smo i onda je krenulo… Morao sam prekinuti akciju. Išli smo na izvlačenje, jer nismo imali čime ni uzvratiti vatru – pamti zapovjednik.

Nastavak je slijedio već u šest ujutro.

– Osmatračnicu smo stavili još bliže, na štagalj u Ključić Brdu, 350-400 metara od vojarne. Išlo nas je manje, da nas je teže primjetiti, a u šest ujutro išla je nova zapovijed za predaju, ovoga puta žešća. Ma kakvi… I morali smo premjestiti ciljeve unutar vojarne. Željeli smo sačuvati objekte, no nismo imali izbora…

Kako je neko vrijeme proveo u pričuvi u ovoj vojarni, Stjepan Dianežević znao je otprilike gdje je koje skladište. Pa tako i ono sa streljivom i mazutom…

– Pogodili smo to skladište i počeo je sukljati crni dim, zatim niz eksplozija i potom – muk. Sljedeća scena bila je kako izlaze iz vojarne s bijelom zastavom… Bilo je to oko 14.30 sati, 20-ak sati nakon prvog poziva na predaju – ponosno ističe zapovjednik.

– Kad su oni izašli iz vojane, spustili smo se s Ključić Brda i ušli u vojarnu. Tu je čekao i zapovjednik Ivanković, koji nije želio predati oružje dok ne vidi tko je zapovijedao topničkom vatrom. Goršeta je pokazao na mene, a on skine opasač, preda mi pištolj i kalašnjikov i kaže: ‘Svaka čast!’ Pružio mi je ruku, ali nisam je želio prihvatiti… Nisu mogli vjerojati da sam s udaljenosti od gotovo šest kilometara uspio pogoditi dimnjak od vojarne – kaže Štef Dianežević i dodaje:

– I još nešto je rekao: ‘Za ovo će uslijediti odmazda!’ Par dana kasnije dogodio se napad na Banske dvore…

U vojarni u Buni hrvatska vojska zatekla je vrijednu tehniku, između ostaloga i 15 kamiona punih goriva i opreme, sa četiri minobacača, spremna za spajanje, postrojba se opremila i, logično je pomisliti, sve ja nakon toga bilo puno lakše.

– Ma je vraga! – u glas će naš dvojac.

Već krajem studenog, u noći s 29. na 30., krenula je nova važna akcija. Cilj je bilo mjesto Auguštanovec, snažno uporište.

– Kad smo bili u izvidnici, morali smo se skloniti u podrum vikendice. Tenk je išao po mjestu i razarao, gledali smo što se događa kroz nekakve daske, a u jednom trenutku Štef je rekao: ‘Mislim da je cijev uperio u nas…’ Nije ni uspio izgovoriti do kraja, a već je grunulo iznad nas. Začudo, svi smo prošli bez kapi krvi, ali blijedi…

Kad su se izvukli, akcija je krenula. Zahtjevna, na trenutke i pomalo filmska, jer prvo je pogođen tenk koji je uništavao, a onda i sjedište vojske koja je uništavala… I akcija je uspjela, unatoč svim poteškoćama.

– Nitko u tim danima nije previše brinuo o nama, bili smo prepušteni sami sebi, tako da pamtim da smo u Auguštanovcu dva dana jeli samo repu, i to pod snijegom – prisjeća se Mijo Deverić.

Postrojba je i u sljedećim mjesecima stalno bila “u pogonu”, a kad bi ulovili malo mira, okretali su se popravljanju mostova, cesta i puteva, pomaganju ljudima, vježbama… I do 20. veljače, kad je postala 1. Velikogorička topnička bojna na svečanosti u Bukevju, ratni rezultati bili su vrijedni divljenja.

– Provjeravali su nas, procijenjivali jesmo li spremni biti bojna, no imali smo vrhunsku tehniku, osam minobacača, više od 130 ljudi, dvije bitnice s dva zapovjednika… Ljudi su bili obučeni do savršenstva, a imali smo čak i svoj vod za osiguranje ratne zastave. Svi iz zapovjednog stožera bili su tamo, oduševljeni našim rezultatima, bilo je puno ljudi. Zašto Bukevje? Zato jer smo tamo bili izvan dometa paljbe – kaže Dianežević.

Ukupno godinu i pol bili su u ovom sastavu, a zatim se uključili u 153. brigadu. I zaključili “topničke dnevnike” zapovjednika Štefa i njegovih ljudi.

– Napravili smo dokumentarni film “Istina o Domovinskom ratu”, a prije toga smo snimili i film o formiranju postrojbe. Više ljudi je snimalo sve te događaje, kamere su nam se pritom znale i razbiti, ali danas je sjajno što to postoji. I zaista se želimo okupiti na 30. obljetnici formiranja postrojbe, računamo da će nas biti 20-ak… Treba to ipak dostojanstveno obilježiti – zaključili su zajednički Stjepan i Mijo.

 

Zanimljivosti

Pobjednik ‘Večere za 5’ uskoro otvara burger bar u Gorici – ‘Kod Kugle’

Silvio Stefanović Kugla iz Velike Gorice, pobjednik RTL-ovog kulinarskog showa, otkrio nam je ponešto o iskustvu sa snimanja, budućim planovima, hobijima i kako njegov nadimak ipak nema veze s – frizurom..

Objavljeno

na

Objavio/la

Kulinarske vještine našeg sugrađanina Silvia Stefanovića Kugle bile su dobro poznate u pojedinim krugovima i prije njegove pobjede u RTL-ovom kulinarskom showu ‘Večera za 5′. No, nakon što je njegov smoker meni pomeo konkurenciju i osvojio najviše bodova, prepoznaju ga gdje god se pojavio, a neznanci mu čestitaju na ulici.

– Mislio sam da neću pobijediti, jer bila je dobra ekipa, eto, otišlo je na moju stranu.Volim se natjecati, pa  volim i pobijediti, dobar je to osjećaj. Već sam to iskusio vozeći brdske auto utrke. Smoker koji sam radio u ‘Večeri za 5’ radim zadnjih deset godina, rijetko tko to radi. I meni je tako napravljeno meso najfinije, tko to nije jeo ne može skroz shvatiti o čemu se radi dok ne proba.. Počeo sam kuhati s 20 godina, kad sam počeo živjeti sam. Kuham sve! Od graha, gulaša, roštilja,ražnja..sve…- otkriva nam Silvio.

Foto: Silvio Stefanović Kugla/privatni album

Ovaj 46-godišnjak, koji je odrastao u centru Velike Gorice, gdje i danas živi, ali ne više sam nego s djevojkom Jelenom, radi kao djelatnik u osiguranju, a najveća strast mu ipak nije kuhača, nego – auto utrke, koje vozi već 16 godina, trenutno u zagrebačkom Auto i karting klubu Fly with Kolman.

Čitavo iskustvo mu je ostalo u dobrom sjećanju, a na show se prijavio na nagovor prijatelja, koji nisu sumnjali u njegovu pobjedu. Kako i bi, kad su im već dobro poznati Kuglini specijaliteti, bilo iz druženja s ekipom iz auto kluba ili iz nekog od goričkih lokala, gdje povremeno zadnjih deset godina sprema delicije.

– Nisam nikome govorio da sam pobijedio, svi su bili oduševljeni, i mama Verica i cura,  a ovi koji su već probali moj specijalitet ionako su mislili da ću pobijediti.. Gledao sam show sa svojim društvom, bilo je tu puno komentara, sve to na televiziji lijepo izgleda, ali uživo je ipak drugačije..Bilo je i prehladnih jela, pa I bezukusnih, to se moglo vidjeti po tanjurima, koliko su prazni ili nisu, tak da se vidjela razlika tko je kako to spremio..Iskreno, dobro iskustvo, ali i jako naporno..Puno snimanja, ponavljanja, ali zasad ne bih išao u neki novi TV show, osim ako bi bila riječ o nekom baš zanimljivom kulinarskom showu – kaže.

Foto: Silvio Stefanović Kugla/privatni album

A kakvo je bilo druženje s Jadrankom, Ines, Ružicom i Goranom?

– Sve je bilo okej, gospođe su bile malo starije, kandidati su bili okej, makar sam ja računao da ćemo biti sličnih godina, ali sve u svemu kandidati su bili odlični..Čujem se Goranom, on mi je super, komentirali smo nakon svake emisije…

Nagradu za osvojeno prvo mjesto u iznosu pet tisuća kuna potrošio je na slavlje s prijateljima i neke sitnice. Nekako se samo po sebi nametnulo pitanje, pa hoće li Kugla ponuditi smokerske delicije možda I u nekom svom restoranu?

– Nešto imam u planu.. otvorio bih jedan manji restoran u Velikoj Gorici i to u vrlo skoro vrijeme, vjerojatno na jesen, nešto tipa burger bar..Vjerojatno će se zvati ‘Kod Kugle’..to je 99 posto.. Dosta me ljudi sad zaustavlja po cesti koji me ni ne znaju, svi bi htjeli sad to probati, trebao bi za pol’ Gorice kuhati, to je svakako najbolja rekama- otkriva nam.

I neizbježno pitanje – je li nadimak Kugla doista zbog upečatljive frizure ili…?

-Nadimak Kugla mi je već 25 godina, pa recimo 50 posto ljudi u auto svijetu ne zna me po imenu nego po nadimku..Kad smo k’o mlađi dečki jurili motorima, znali su govoriti ‘brz je ko kugla’..Bila je to zezancija I tako je ostalo. Dosta ljudi misli da je to zbog moje frizure, ali ovo je prava priča – ispričao nam je Silvio Stefanović Kugla i riješio i taj ‘misterij’.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Goričke večeri: Ples, glazba i ‘Dugine boje’ u Tuđmanovom parku

Od 20 sati uživajte u programu Umjetničke škole Franje Lučića, kroz djela autora kao što su Freddie Mercury i Ennio Morricone, te glazbeno – plesnu predstavu ‘Dugine boje’, autora Saše Bastaleca.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na ljetnoj pozornici u Tuđmanovom parku u programu Goričkih večeri ovog blagdanskog četvrtka očekuje vas prava kulturna poslastica uz program Umjetničke škole Franje Lučića s početkom u 20 sati.

– Umjetnička škola Franje Lučića, zapreteni biser u umjetničkom i kulturnom kolažu Turopolja, kao izvor talentiranih i višestruko nagrađivanih mladih umjetnika pod vodstvom njihovih mentora i nastavnika, te dirigenata Marka Požgaja i prof. Igora Jugeca, učinit će ovu lipanjsku večer posebnom, te još jednom pokazati kako svojim upornim radom sežu prema zvijezdama – poručuju iz Pučkog otvorenog učilišta.

30.03.2022,, Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, Autorski koncert povodom dana UŠFL, foto: Suzana Majstorović/Cityportal.hr

Tako ćete ponovno čuti i vidjeti prekrasan spoj plesa i glazbe u pomno odabranim djelima poznatih autora kao što su Freddie Mercury i Ennio Morricone, a vrhunac večeri će biti izvedba glazbeno-plesne predstave ‘Dugine boje’, autora skladatelja i harmonikaškog maga, Saše Bastaleca.

– Boje prikazuju simboliku života. Žuta bi bila rođenje, djetinjstvo. Narančasta, boja prijateljstva sunca, to su ovi mladi ljudi, adolescenti, puni energije i snage. Crvenu ne moram posebno izdvajati, a ljubičasta je ono što će također naši svirači i plesači pokušati pronaći – kreativnost, boja umjetnika, naša duhovnost. Plava kao beskrajnost, a zelenu boju sam zamislio kao zadnji ciklus u životu čovjeka, a to je zrelost i mudrost. I na kraju ove cijele priče tu je duga, koja označava nadu u neko bolje sutra – otkriva autor Saša Bastalec.

Program Umjetničke škole Franje Lučića na Goričkim večerima

Nastavite čitati

HOTNEWS

Buvljakuše prikupile 17 tisuća kuna za Josipino ‘Putovanje za život’

‘Nebrojeno puta prije, a i sada, Goričani su pokazali svoje veliko srce i hvala vam što ste disali s nama kao da smo jedno’, poručile su goričke humanitarke iz udruge Buvljakuše

Objavljeno

na

Objavio/la

Proteklog vikenda održan je humanitarni buvljak i akcija pod nazivom ‘Putovanje za život’ u organizaciji udruge Buvljakuše s ciljem prikupljanja sredstava za kupnju prilagođenog automobile za teško stradalu Josipu Smolčić.

11.06.2022. – Velika Gorica – Humanitarna akcija “Putovanje za život” – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Građani su se rado odazvali akciji, što pokazuju i rezultati o čemu su goričke humanitarke izvijestile na Facebook stranici udruge i zahvalile se svima koji su pomogli.

– Dragi naši, ovim putem želimo se zahvaliti svim našim partnerima koji su prepoznali vrijednost ove akcije, te nesebično pomogli u realizaciji. Sakupljeno je velikih 17.005 kuna! Nebrojeno puta prije, a i sad Goričani su pokazali svoje veliko srce i hvala vam što ste disali s nama kao da smo jedno. Čast je živjeti s vama pod istim nebom jer uz vas mislimo da možemo sve.  Još jednom veliko HVALA! ! –  poručile su Buvljakuše.

11.06.2022. – Velika Gorica – Humanitarna akcija “Putovanje za život” – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Uz posebni zahvalu Gradu Velikoj Gorici na stranici su objavile i popis svih sudionika akcije, uz napomenu kako se vesele budućim akcijama i druženjima.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Kakva prosidba na Ciblji! Uz bakljadu i pjesmu, Maja je Dorijanu rekla ‘Da!’

Zaljubljeni par iz Slavonije upoznao se u Zagrebu, a zajednički su život započeli u Velikoj Gorici. Javnoj prosidbi svjedočili su i gorički plavci!

Objavljeno

na

Objavio/la

Na krilima pobjede i velike proslave zbog osvajanja titule prvaka 1. Županijske nogometne lige Istok navijači Meštrice zaputili su se u gorički kvart Cibljanica, gdje je pripadnik navijačke skupine Krhotine zaprosio djevojku na doista originalan način – uz bakljadu i popularni ‘narodnjak’ – ‘Izađi mala’!

Prijatelji budućeg mladenca dojavili su nam sretne vijesti i poslali video klipove događaja koji je razbudio stanovnike Ulice Jurja Dobrile u blizini kafića ‘Baltazar’. Ova noćna fešta nije baš svim susjedima najbolje ‘sjela’, pa su prosidbi svjedočili i gorički plavci.

– Iz kvartovske birtije Baltazar i naših sugrađana dobili smo veliku podršku i pljesak s balkona! Kako neki ljudi nemaju razumijevanja u dva navrata je policija izašla na teren, te su također naši plavi dečki čestitali zaručnicima. Nemamo nikakve veze s tim lokalom, a i veliki broj susjeda je izašao van i pljeskao nakon prosidbe – rekao nam je Dorijanov prijatelj, Ivan.

Foto: Maja i Dorijan/privatni album

‘Mala’, imenom Maja Jeftić,  je izišla iz zgrade i rekla ‘Da!’ svom dečku Dorijanu Fabijančiću, s kojim je u vezi tri godine. Inače su oboje iz Slavonije, upoznali su se u Zagrebu, a od prošle godine žive zajedno u Velikoj Gorici. Dorijan radi u Hrvatskoj vojsci zadnjih osam godina, a njegova Maja mu je davala podršku i dok je šest mjeseci bio u mirovnoj misiji u Afganistanu.

– Planove smo imali, ali ovo joj nisam najavio, bilo je potpuno spontano, došlo joj je iz vedra neba. Naravno da sam jako sretan, odmah smo javili i roditeljima i oni su oduševljeni, rekli su mi ‘sine već je bilo i vrijeme!’, hahaha – veselo nam je ispričao Dorijan.

28-godišnja Maja radi kao voditeljica tima za podršku u Woltu, a o potezu svog budućeg supruga i planovima nam je otkrila:

– Inicijalna pomisao mi uopće nije bila prosidba! Prvo sam pomislila da ponovno izvode ludosti i rekla samoj sebi ‘nisu normalni, zvat će im policiju’, ali čim sam sišla i shvatila što se događa, preplavila me sreća. Prosidba je bila upravo u njegovom stilu, ništa ‘manje ludo’ nisam ni očekivala! Još ne znamo kada će biti vjenčanje, ali znamo da će biti u Slavoniji, jer smo oboje Slavonci i veliki veseljaci! – otkrila nam je sretna Maja.

Pridružujemo se čestitkama i mladom paru želimo svaku sreću!

Nastavite čitati

Najave

Sport i glazba na dvodnevnoj fešti Gradske četvrti Pleso

Ovog petka i subote slavi se Dan GČ Pleso uz dva koncerta i dva malonogometna turnira!

Objavljeno

na

Objavio/la

Plešani će i ovog lipnja, kako tradicija nalaže, proslaviti dan svoje gradske četvrti. Tim su povodom snage udružili članovi Vijeća GČ Pleso i Udruga mladih, ekologije i sporta Pleso (UMES Pleso) i za dvodnevnu proslavu pripremili, kako nam kažu, za svakoga ponešto!

Proslava započinje u petak, 10.lipnja, cjelovečernjim koncertom klasične zborske glazbe u izvedbi Gradskog zbora ‘Franjo pl.Lučić’ uz goste VIS Danice. Koncert će se održati u Društvenom domu Pleso s početkom u 20 sati.

Gradski zbor Franjo pl. Lučić/GZ Franjo pl.Lučić

U subotu, 11.lipnja, u 8 sati će biti polaganje vijenaca za poginule branitelje u Domovinskom ratu pok.Zlatka Britveca i pok.Admira Širokanovića kod spomenika.

– Od 8:30 kreću otvoreni turnir u malom nogometu ‘Pleso 2022’, te zatvoreni turnir Pleških ulica, to je tradicionalno samo za naše stanovnike. U subotu navečer od 20 sati imamo koncert tamburaša, dolazi nam Crta bend. Pripremili smo i napuhance za najmlađe, bit će hladnog pića i najbolje kotlovine, pa će biti za sve ponešto – otkriva nam predsjednik Vijeća GČ Pleso, Slavko Perković.

Dan Gradske četvrti Pleso, ”Malonogometni turnir Pleso 2020”. Foto: David Jolić/cityportal.hr/arhivska

Što se tiče suradnje s gradskim vlastima i uređenjem gradske četvrti, Perković je, kaže, izuzetno zadovoljan dosadašnjom suradnjom s gradonačelnikom Ačkarom, te ističe uređenje Ulice Petra Zrinskog, kao najskuplji projekt, a najavljuje i neke nove.

– Gotova je prva faza uređenja Ulice Petra Zrinskog, uskoro ide natječaj za drugu. U proteklom mandatu smo uredili igralište s umjetnom travom, dosta ulica je preasfaltirano, a u budućnosti nas očekuje uređenje Plepelićeve ulice, nogostupi na Pleškoj, prema Klarićima.. ima dosta posla, treba raditi i ostvariti zadane ciljeve –kaže.

Vjeruje i kako će odaziv na dvodnevnu proslavu gradske četvrti Pleso biti odličan i još jednom poziva sve na druženje sa susjedima, koncerte i naravno pružanje glasne podrške sudionicima jedinstvenog turnira Pleških ulica.

 

Nastavite čitati

Reporter 415 - 26.05.2022.

Facebook

Izdvojeno