Sredina lipnja rezervirana je za dugopotezno bicikliranje kroz turopoljski kraj i upoznavanje naših znamenitosti na dva kotača.

Naime, VG TUR TEAM 14. lipnja, pod motom ”UPOZNAJ BOLJE TUROPOLJE”, organizira novu biciklističku avanturu sa četiri nova stajališta kako bi se što bolje upoznali sa zavičajem i istražili znamenitosti kao i sportsko-rekreativne sadržaje.

Foto: VG tur team

Ruta 6. Turopoljske milje starta u Pleškoj 38 odakle se nastavlja prema Kobiliću, zatim prolazi kroz Črnkovec, Lekneno i Strmec Bukevski gdje je 1. stajalište. Nakon toga se biciklira u Obed i Bukevje u kojem je 2. Stajalište, nakon čega ruta prolazi Čičkom Poljanom do Kuča u kojem je 3. Stajalište i Mraclin gdje je 4. Stajalište. Nakon predaha biciklira se u Okuje i dolazi natrag do Velike Gorice na cilj u Plešku.

Ruta je duga 46 kilometara, a predviđeno stajanje za odmor je 30 do 40 minuta po svakom stajalištu.

Start je u 10 sati, a predviđeni dolazak na cilj je oko 16 sati.

Foto: VG tur team

Online prijave kreću u petak 30.lipnja na facebook stranici organizatora uz uplatu 10 eura kotizacije, a bit će moguće i na dan utrke od 8 do 10 sati kada je kotizacija 15 eura.

Mlađi od 16 i stariji od 65 godina ne plaćaju kotizaciju, za mlađe od 16 godina obavezna je pratnja punoljetne osobe

Biciklijada nije natjecateljskog karaktera, ali bez obzira na to biciklističko – avanturistička Udruga VG TUR TEAM iz Velike Gorice je osigurala sredstva za veliki broj nagrada, a dobitnici će se saznati izvlačenjem na tomboli.

Imali smo Kristijana Lovrića u A reprezentaciji, kao prvi i posljednji igrač Gorice u najjačoj nacionalnoj nogometnoj selekciji zaigrao je protiv Malte tog povijesnog 30. ožujka 2021., a imali smo i prije i nakon toga i cijeli niz igrača u reprezentaciji U-21: Marijan Čabraja, Dario Špikić, Jurica Pršir, Krešimir Krizmanić, Toni Fruk, Hrvoje Babec, Josip Mitrović, Dominik Kotarski…

Dok čekamo novog A reprezentativca, dok s razlogom svojima nazivamo Antu Budimira, do jučer i Marcela Brozovića, u U-21 reprezentaciji danas imamo Vitu Čaića, trenutačno igrača Dinama na posudbi u Gorici, ali i cijeli niz nogometaša iz kategorije “neki novi klinci”.

Ukratko, sve linije između HNS-a i HNK Gorice konstantno su otvorene, jer osim Čaića, još je 14 igrača iz nogometne škole našega prvoligaša u nekom trenutku bilo ili trenutačno jest u sustavu nacionalnih nogometnih selekcija. Velika je to, ogromna brojka za klub koji ne spada u “veliku četvorku”!

Najstariji u tom društvu je Zvonimir Josić, domaći dečko rođen 2006., koji je već 13 godina u Gorici. U kolovozu će navršiti 19 godina i nastaviti raditi na tome da se jednog dana opet vrati u reprezentaciju, budući da je bio pozivan u U-16 reprezentaciju.

Godinu mlađi od njega su Luka Vrzić, standarni U-18 reprezentativac, koji je lani bio i na EP-u za U-17 selekcije, a njegov vršnjak je Fran Kasumović, desni bek juniora koji je također nastupao i za U-17 i za U-18 reprezentaciju.

– Jako sam zadovoljan načinom na koji se razvija moja karijera u Gorici. Sad sam već dugo sa seniorima, svi stariji dečki fenomenalno su me prihvatili, a ove sezone skupio sam i 19 nastupa za prvu momčad, što je lijepa brojka. No na meni je da i dalje radim, da svakog dana budem što bolji i napredujem kao igrač – svjestan je Luka Vrzić, plemeniti veznjak koji je u Goricu došao iz Rudeša.

I Vrzić i Kasumović pozitivni su odjeci politike koju vode u Nogometnoj školi HNK Gorica, u kojoj se vode jasnom logikom: okupimo u Velikoj Gorici najveće talente iz Zagrebačke županije, ali i talentirane klince koji nisu prepoznati u zagrebačkim klubovima! I, ako se otvori kakva šansa, ekstremno talentiranu djecu iz bilo kojeg dijela Hrvatske, u nekim slučajevima i iz inozemstva.

U nabrajanju koje slijedi putovat ćemo tako i velikogoričkim krajem, i cijelom županijom, i Zagrebom, i Hrvatskom…
Ulazni junior Marin Kuzmić, da ostanemo na 2007. godištu, Splićanin je koji je došao iz Hajduka, a prije dolaska u Goricu bio je i U-15, odnosno U-16 reprezentativac. U generaciji igrač rođenih 2007. kroz sustav reprezentacije prolazi i Petar Topić, koji je zaslužio poziv za U-18.

U ovom smislu “prazno” godište je 2008., iz te generacije Gorica nema reprezentativaca, ali zato će se to pošteno nadoknaditi kad se prijeđe na generaciju 2009. Tu je, naravno, riječ o onoj momčadi koja je prošle sezone postala prvak države među pionirima, a iz nje dolaze čak šestorica igrača koji su bili, jesu ili će opet biti u reprezentaciji.

Francis Chinedu Echue sin je Nigerijca iz Hrvatice, koji na treninge svakodnevno stiže iz Prečkog, Luka Čolić je domaći dečko, Goričanin, kapetan te pionirske momčadi, Elisandro Kožina Aranha Pinheiro sin je Brazilca i Hrvatice, koji svaki dan putuje iz svoje Pušće, dok je Mihael Kelava iz Donje Stubice ujedno i kapetan nacionalne momčadi! Dio reprezentacije bio je i Ivan Bilobrk, a ovu šestorku reprezentativaca zatvara Juraj Frigan, Zelinjanin koji je u Turopolje stigao iz zagrebačke Dubrave.

Stigao i – oduševio! Frigan je bio ponajbolji igrač famozne šampionske pionirske momčadi, a općenito se smatra možda i najvećim potencijalom u svome godištu uopće u Hrvatskoj. Navršio je 16 godina 16. svibnja, a već dva dana poslije debitirao je za prvu momčadi Gorice i ušao u društvo najmlađih debitanata u povijesti HNL-a. Prvi nekoliko minuta odigrao je sa 16 godina i dva dana, a toliko su na dan svoga debija imali i Marko Dabro te Luka Vušković.

Cijelo ovo društvo u reprezentaciji je do 16 godina, a predstavnike imamo i u najmlađoj nacionalnoj selekciji, U-15.

U krugu reprezentativaca tu su David Šabarić, talentirani klinac iz Dugog Sela, kao i Jakov Vetma, koji je u Goricu došao iz Bregane. Iz zagrebačkog HAŠK-a prošlog je ljeta stigao Lovro Lojen, ekstremno talentirani vratar koji kao pionir brani za kadete u HNL-u. I privlači ogroman interes na sve strane…

Gorica, očito je, ima budućnost!

Nogomet u Dragonošcu se igra počevši od 1973. godine kada je osnovan klub Mladost, koji je, nažalost, prestao s radom u proljeće 2022. godine zbog stečaja. Tada je nogomet u ovom malom naselju doživio pravi preokret. Na osnivačkoj Skupštini 1. travnja 2022. godine, uz veliki entuzijazam i želju da se nogomet ponovno vrati u Dragonožec, grupa zaljubljenika u najpopularniji sport osnovala je novi klub – Nogometni klub Dragonožec.
Upravu kluba činili su tada predsjednik Stjepan Cerovski, dopredsjednik Tomislav Kovačić, tajnik Zvonimir Stančić, blagajnik Ivan Cerovski, predsjednik Nadzornog odbora Jure Pučko i sportski direktor Vlado Kalaj – a zanimljivo je da ovaj sastav kluba, unatoč izazovima, i danas uspješno vodi sve poslove u klubu.
Već na početku svog puta, NK Dragonožec je zacrtao ambiciozan cilj: ostvariti uspjeh u II. zagrebačkoj ligi i napredovati u viši razred natjecanja.
– Iako su mnogi smatrali da je to pretežak cilj za tako mlad klub, već u prvoj sezoni (2022./2023.) smo postigli izuzetne rezultate, završivši sezonu na trećem mjestu, iza Zagreba 041 i Hrvatskog Leskovca. Klub se nije ograničavao samo na seniorsku ekipu, već je stvorio i razvojnu bazu s pionirima i juniorima, a sezonu kasnije su u klubu počeli trenirati i limači te zagići, zahvaljujući angažmanu trenera i igrača Borisa Konjevića – rekao je uvodno predsjednik Stjepan Cerovski.
– Samo godinu dana nakon osnivanja, 2023./2024. godine, Dragonožec je već bio konkurentan u borbi za naslov u II. zagrebačkoj ligi. Osvajanjem drugog mjesta, odmah iza Hrvatskog Leskovca, postali su prepoznatljiv faktor u ovom stupnju natjecanja. Sezona 2024./2025. bila je drama do samog kraja. U borbi za prvaka, Dragonožec i Ćiro Academy izmjenjivali su prednosti u zadnjem kolu, a naša momčad je, uz malo sreće i dramatične situacije na utakmici Academyja protiv Čulinca, osvojila svoje prvo prvenstvo. Na posljednjem susretu protiv Hrašća, koji se nije pojavio na utakmici, Dragonožec je osvojio tri boda, čime su stigli do vrha tablice, dok su svi u klubu, s velikom euforijom, čekali vijesti iz Studentskog grada gdje je Ćiro Academy još uvijek igralo svoju utakmicu. U trenutku sudačke nadoknade, kada je Čulinec poveo 2:3, uslijedila je prava fešta na domaćem terenu Dragonošca – pojasnio je dramu zadnjeg kola predsjednik Cerovski.

Iako se nalaze u situaciji gdje je klub uspješno napredovao, suočavaju se s financijskim izazovima. Naime, klub već treću sezonu uspijeva opstati bez pomoći ZNS-a i Športskog saveza Grada Zagreba. Kroz vlastita sredstva, pomoć prijatelja i sponzora, Dragonožec nastavlja održavati svoj sportski dom i igralište, koje je i dalje vlasništvo Grada Zagreba, ali za održavanje objekta nisu dobili nikakvu službenu pomoć. Usprkos tome, uprava kluba redovito ulaže u održavanje infrastrukture, pa su tako, primjerice, sami kupili kosilicu za travnjak, a i unutrašnjost sportskog doma održavaju vlastitim sredstvima.
No, unatoč svim izazovima, entuzijazam i želja za napretkom i dalje vode klub. Klub broji više od 70 mladih nogometaša u različitim dobnim kategorijama, čime Dragonožec osigurava budućnost nogometa u ovom malom naselju. Za uspjeh u nadolazećim sezonama, cilj im je biti konkurentna momčad u I. zagrebačkoj ligi. Predsjednik Stjepan Cerovski vjeruje da je taj cilj dostižan, ali će zahtijevati dodatno jačanje momčadi i još veću posvećenost svih članova kluba.
Trener Siniša Mioković, koji je preuzeo momčad tijekom prošle sezone, ostaje s klubom i u novoj sezoni, a veliku pohvalu zaslužuje i bivši trener Gordan Rukljač, koji je vodio momčad do 16. kola, a zatim prepustio kormilo Miokoviću, koji je odveo Dragonožec do titule.
Ciljevi za sljedeću sezonu ?
– Želja nam je biti konkurentni u najvišoj zagrebačkoj ligi, od sredine tablice prema gore, vjerujemo da možemo ostvariti dobre rezultate i osigurati stabilnost kluba na višem nivou natjecanja – rekao je za kraj predsjednik Stjepan Cerovski.

Ovo je igrački kadar zaslužan za uspjeh tek tri godine osnovanog kluba: kapetan i najbolji strijelac s 19 postignutih golova Hrvoje Kolarić, vratar Nikola Feljan, Daniel Glavić (10 golova), Domagoj Devunić (9 golova), Ivan Cerovski (8 golova), Josip Cerovski, Tomo Kalaj, Patrik Šiftar, Patrik Jurkin, Marko Švetak, David Čačić, Filip Dejak, Matija Prigorac, Mihael Rajtarić, Tadija Rimac, David Vukadin, Franjo Anić, Antonio Fabijanec, Nikola Miholjek, Filip Kušćević, Martin Novak, Nikola Žarak, Sandro Dittrich, Nikola Pršir, Josip Balaško, Tomislav Kovačić, Zvonimir Stančić i Krešimir Viceban.

Bio ti je to klasični “udarac mrtvaca”. Kad misliš da više nemaš odakle izvući energiju, mi smo najbolji…

Tim se riječima jutro poslije javio trener Kurilovca Senad Harambašić. Još jednu srijedu u njegovom životu, devetu zaredom, uzurpirala je utakmica, ovoga puta utakmica od posebnog značaja, a zadovoljstvo kojim je isijavao sve je govorilo o ishodu toga gostovanja u Samoboru.

Kurilovec je u goste momčadi koju vodi naš Marko Pancirov, bivši trener Kurilovca, otišao povodom polufinala Kupa Nogometnog saveza Zagrebačke županije. Prevedeno na teren, bila je to utakmica koja je nosila veliku priliku. Finalisti županijskoga kupa, naime, ostvaruju plasman u pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa.

– Iskreno, stvarno više ne znam kako se uspjevamo ovako zakrpati za svaku utakmicu. Eli nam je već dugo ozlijeđen, kao i Ante Banić, Radočaj, Caganić… Šarića već tri mjeseca krpamo svaka tri dana, Završki ima svojih problema, kao i Sedlaček, Novak, Selman, Šestak… Nemamo širok kadar, tako da ovi koji stalno igraju imaju toliko kilometraže da im već treba mijenjati dihtunge – kaže Senad, koji je i ovoga puta uspio pronaći način da natjera svoju momčad “u crveno”.

U Kurilovcu su svojedobno gostovali i Gorica, i Osijek, i Istra, i Slaven Belupo… Sve su to bila lijepa iskustva, vrijedna ponavljanja.

– Unatoč svim problemima, znali smo za što se borimo. Govorio sam tih dana dečkima da je ovo najvažnija utakmica do kraja sezone, zapravo jedina koja donosi nešto konkretno. Naravno, borit ćemo i za još dva trofeja, stvar je prestiža napraviti sve da ih osvojimo, ali plasman u finale nosio je priliku klubu za iskorak. Uspijemo li proći u pretkolu Kupa, lako je moguće da će nam u goste doći netko od prvoligaša, a to je uvijek velika stvar za klub poput našega. Kroz to smo se uspjeli motivirati i svaka čast mojim igračima zbog toga. Umorni smo, iscrpljeni, ozlijeđeni, ali i jako, jako karakterni – ponosan je trener Kurilovca.

Senad Harambašić izgradio je prošlog ljeta potpuno novu momčad i već u prvoj sezoni nadmašio sva očekivanja

Već cijelih devet tjedana, cijela dva mjeseca, igra se u ritmu srijeda – subota, što nije lako pratiti ni u profesionalnom, a kamoli amaterskom nogometu. Unatoč tome, i ovoga puta su uspjeli. I to nakon što su već u trećoj minuti upali u minus, jer Samobor je rano poveo preko Filipa Severca, što opet govori o gardu i karakteru ove momčadi. Umjesto da potonu, Kurilovčani su se nakon primljenoga gola počeli dizati, imali i jednu lijepu šansu, pa već u 14. minuti uspjeli izjednačiti.

Dževad Selman prošao je po lijevoj strani, a na drugoj stativi spreman je bio Dario Banić, da bi već u 20. minuti isti igrači kreirali i potpuni preokret. Ovoga puta Banić je bio asistent, poslao je dobru loptu u dubinu, a Selman je bio precizan za, pokazalo se poslije, konačnih 2-1.

Do kraja poluvremena svoj je obol dao i Leon Išek jednom sjajnom obranom, utakmica se generalno primirila, da bi u nastavku Kurilovec – izdominirao.

– Malo smo kemijali u početku, znali smo da su nas gledali pa smo ih pokušali iznenaditi drugim sustavom. Ispalo je da smo iznenadili sami sebe, primili smo odmah taj gol za 1-0, u tom sustavu i izjednačili, pa se vratili na ono što igramo inače i zagospodarili terenom. U drugom poluvremenu imali smo cijelu seriju prilika, bili smo bolja momčad, što je na kraju priznao i trener Pancirov – kaže Harambašić.

Kurilovčani će u goste Samoboru ići i u subotu, u posljednjoj utakmici sezone u 3. NL Centar, ali neće to za Kurilovec biti kraj sezone. Baš naprotiv, jer nakon toga ostaju još dvije prave turopoljsko-niželigaške nogometne poslastice…

Prvo će u petak, 6. lipnja, finale županijskoga kupa Kurilovec i Dugo Selo igrati u – Velikoj Mlaki! U mjestu u kojem se nogomet probudio u svakom smislu, na igralištu koje ima svoju bogatu i romantičnu povijest, gledat ćemo bitku za županiju. Gorica nije u ovoj priči, pa možemo reći da će ovo biti sudar sljedeća dva najbolja kluba u Zagrebačkoj županiji. Dugo Selo je naš jedini predstavnik u trećem rangu, Kurilovec naš najuspješniji predstavnik u četvrtom…

Četiri dana poslije, 10. lipnja, Kurilovčani će nastaviti svoju turopoljsku turneju. Naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica gostovat će kod Mraclina na Grabi, što će opet biti okršaj najboljih. Opet ćemo isključiti Goricu, pa reći da je ovo sudar prva sljedeća dva najbolja kluba u našem kraju. Kurilovec je jedini naš predstavnik u četvrtom rangu, Mraclin najuspješniji naš predstavnik u petom… Nakon bitke za županiju, eto, slijedi bitka za Turopolje.

U prijevodu, daleko su još godišnji odmori na Udarniku. Čekaju Kurilovčane još i kvalifikacije mlađih i starijih pionira za ulazak u viši rang, treba se odigrati još i posljednje kolo u svijetu kadeta i juniora, a 13. lipnja ide se i na turnir u Crikvenicu, u koju će četiri autobusa povesti ovo 200 klinaca iz omladinske škole. Odmah potom kreću i završne pripreme za Alpas Cup…

Na Juniorskom prvenstvu Hrvatske, održanom 25. svibnja u Zagrebu, Taekwondo klub Velika Gorica nastupio je sa sedam sportašica koje su ostvarile odlične rezultate.  

Najveći uspjeh ostvarila je Petra Prlić, koja je u kategoriji do 44 kilograma osvojila srebrnu medalju, dok je Katarina Bačurin u kategoriji do 52 kilograma izborila brončano odličje.  

Dodajmo kako su Lana Gavrilov, Meri Muža, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić došle na korak od medalje izgubivši u četvrtfinalnim borbama od protivnica koje su se u završnici okitile naslovima najboljih u Hrvatskoj.  

– Ovi rezultati potvrda su kvalitetnog i kontinuiranog rada u klubu, kao i velikog truda i zalaganja naših mladih natjecateljica i trenerskog tima. Vrlo smo zadovoljni nastupima naših cura. Imati dvije medalje i još četiri plasmana među pet najboljih u Hrvatskoj, veliki je uspjeh i motivacija za daljnji rad. Čestitamo svim natjecateljicama i veselimo se novim sportskim izazovima – poručio je Igor Matić, predsjednik kluba.