Povežite se s nama

HOTNEWS

FOTO/VIDEO Buševska štruklijada: Buvljakuše spremile najbolje i najfinije štrukle

U pripremanju štrukli natjecalo se šest ekipa…

Objavljeno

na

5.Busevska struklijada

Državni praznik i neradni dan, privukao je brojne posjetitelje na 5.Buševsku štruklijadu u organizaciji Društva žena Buševec. Umjesto starinskih igara, ove godine se natjecalo u pripremanju najboljih štrukli, a u konkurenciji je bilo šest ekipa.

Sve je budnim okom pratio i ocjenjivao tročlani žiri u sastavu Ivana Kovačević Roginić, Ivica Hemeni i Ivana Belošević. A ovogodišnju titulu majstorica štrukli, ponijele su goričke humanitarke – Buvljakuše.

– Nismo se nadale pobjedi. Došle smo danas ovdje čisto radi zabave i druženja. Nije nam išlo baš sve po planu kako je trebalo, malo nas je zezao plamenik pa smo morali ići po novi. Na kraju smo odnijeli pobjedu i presretne smo radi toga. Svi koji su kušali naše štrukle su ih pohvalili, ne samo žiri, već i svi drugi ljudi što je najbitnije – istaknula je Gordana Lazić.

Drugo mjesto pripalo je ekipi VG Legacy, a treće su bile članice Društva žena iz Pešćenice.

Dok su ekipe pripremale i spremale štrukle, ostali su se zabavljali uz živu glazbu, isprobavali domaće buševske kuhane i pečene štrukle. Izlagači su nudili razne proizvode, a u područnoj školi bila je postavljena izložba umjetnika Božidara Škofača. No, zapravo cijela manifestacija uz društveni i zabavni sadržaj ima i jedan cilj.

– Želimo osvijestiti kulturološko i gastronomsko bogatstvo našeg kraja te spojiti mladost i starost.  Sve to zapravo radimo s jednim ciljem, onim humanitarnim. Sav prikupljen novac od prodaje na manifestaciji i ove će godine ići u humanitarne svrhe – rekla nam je Nikolina Katulić, potpredsjednica Društva žena Buševec.

Kako je bilo na 5.Buševskoj štruklijadi pogledajte u našem videu i galeriji fotografija.

 

HOTNEWS

Gradski sat vraća se s ‘generalke’ na Radićev trg idućeg tjedna

Majstor urar Dalibor Lebarović, koji servisira gradske satove iz čitave Hrvastke, kaže kako mu je naš velikogorički ‘prvi na listi prioriteta’..

Objavljeno

na

Objavio/la

gradski sat scaled e1657182464436

Prije nešto više od mjesec dana gradski sat s Trga Stjepana Radića završio je na popravku, ali ne bilo kakvom, nego li na prvom generalnom servisu u više od 20 godina koliko je prošlo od njegova postavljanja. I baš kao svi gradski satovi iz Hrvatske i ovaj naš je završio kod majstora Lebarovića u Maksimirskoj ulici u Zagrebu.

– Uskoro vraćamo sat, trajao je popravak nešto duže, jer od njegovog postavljanja, tamo oko 2000-te, nije bilo generalnog servisa, samo redovito održavanje. Sad će biti kao nov, popravljeni su brojčanici, kazaljke, mehanizmi, obojali smo ga iznutra bijelo, izvana plavo – otkriva nam majstor urar Dalibor Lebarović.

urarska radnja Lebarovic

Urarska radnja Lebarovic u Maksimirskoj 52a. Ispred radionice postavljeno je pet satova sa svjetskim vremenima, u Los Angelesu, New Yorku, Londonu, Helsinkiju i Sydneyju, dok se u sredini nalazi stari sat koji pokazuje maksimirsko vrijeme: Zarko Basic/PIXSELL

Njegova urarska radiona u Maksimirskoj zasigurno vam je zapeo za oko svojim specifičnim pročeljem ukrašenim gradskim satovima, jer upravo na toj lokaciji popravljaju se te velike vure koje dolaze iz Dubrovnika, Istre, Zagorja, Zagreba..ili kraće – iz čitave Hrvatske. No, kaže majstor Lebarović:

– Taj sat iz Velike Gorice mi je na popisu– prioritet!

No, prije vraćanja našeg sata na staru lokaciju, potrebno je pofriškati i ušminkati i samu konstrukciju, a za to se moraju poklopiti vremenski uvjeti.

– Odgodili smo bojanje konstrukcije zbog izuzetno visokih temperature, nije tehnički izdrživo, a I idući dan nakon farbanja ne smije padati kiša, tako da pozorno pratimo vremensku prognozu. Vjerujem kako ćemo idući tjedan krenuti s konstrukcijom i kad to obavimo ide vraćanje sata. U roku 10 do 15 dana, ma i prije ga vraćamo – kaže nam majstor Lebarović.

Ukupni trošak generalnog popravka gradskog sata i bojanja konstrukcije naš grad će platiti oko 5,5 tisuća kuna s PDV-om.

 

Nastavite čitati

Kolumna

Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve

Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.

Objavljeno

na

Objavio/la

Pixabay rodrigoesi

Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.

Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.

Jao, evo još mi zuji u ušima.

I tako evo priče.

Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.

Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.

– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.

– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.

– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.

Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…

Pixabay jamiehines1

Foto: Pixabay – jamiehines1

Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.

Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.

Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.

Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:

– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.

Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.

– Izvolite? – rekao je tiho.

– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?

– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.

– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?

– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.

– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.

Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.

Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.

Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.

– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.

Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…

Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.

Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???

E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.

– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.

Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.

Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.

Pixabay

Foto: Pixabay – Pexels

Koja greška!

To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:

– U čemu je problem?

– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!

– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.

Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.

– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.

E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.

Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.

Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.

pexels jonaorle 12590674

Foto: pexels-jonaorle

Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.

Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.

I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.

– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.

– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.

Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…

I donio ih je točno onako kako smo naručile.

Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.

Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.

Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.

PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.

Nastavite čitati

CityTV

VIDEO Ljeto i ljetne tegobe: Doznajte kako se zaštititi od sunca, spriječiti mučnine ili urinarne infekcije…

Objavljeno

na

Miranda Kokotovic

Ljeto je pred nama, počeli su godišnji odmori i svi uživamo u toplom vremenu, sunčanim dugim danima kao i brojnim aktivnostima na otvorenom. No, ljeto sa sobom nosi i neke određene tegobe.

Iako sunce pozitivno utječe na ljudski organizam moramo imati na umu i one štetne učinke izlaganja suncu. Tu su i nerijetko mučnine na putovanjima, gastrointestinalne smetnje kao i urinarne tegobe, ali i dosadni i uporni komarci. Kako što bezbrižnije provesti ljeto i kako liječiti potencijalne ljetne tegobe doznali smo od mag.pharm.Mirande Kokotović iz Ljekarni Zagrebačke županije.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Toplotni udar: U zadnjih 48 sati Hitna intervenirala 172 puta, zaprimljeno skoro 400 poziva

Dosta je intervencija bilo zbog klasičnih simptoma toplotnog udara, malaksalost, dehidracija, vrtoglavice, najviše kod djece i starijih ljudi – rekao nam je Stjepan Petričević,  voditelj Prijavno-dojavnog medicinskog centra Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije.

Objavljeno

na

Objavio/la

hitna intervencija

Nesnosne vrućine su zavladale diljem zemlje, a usprkos svakodnevnim upozorenjima županijskog Zavoda za javno zdravstvo, posljedice toplotnog udara su, čini se, neizbježne. To svakako potvrđuje i povećani broj intervencija Hitne medicinske pomoći diljem Zagrebačke županije. U zadnjih 48 sati imali su 172 intervencije i skoro 400 poziva..

– Od kako su krenule ove vrućine povećao se i broj poziva i intervencija. U utorak smo imali 221 poziv i 88 intervencija, a jučer tj. zadnja 24 sata ukupno 84 intervencije i 170 poziva. Osim pogoršanja kroničnih stanja kod ljudi zbog ovih vrućina, imali smo i dosta intervencija zbog klasičnih simptoma toplotnog udara, malaksalost, dehidracija, vrtoglavice, najviše kod djece i starijih ljudi – rekao nam je Stjepan Petričević,  voditelj Prijavno-dojavnog medicinskog centra Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije.

Kako ne biste i sami postali dio ove statistike čuvajte sebe i svoje najbliže, ne izlazite na sunce od 10 do 18 sati, pijte dovoljno vode, rashladite dom, a u slučaju potrebe kontaktirajte Hitnu medicinsku pomoć na 112 ili 194.

 

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Vani je novi Reporter: Priča o Mraclinu, Giannin povratak i vrtići za sve

S posljednjim danom lipnja stigao je i novi broj Reportera, lokalnog mjesečnika koji je došao do svog 416. broja…

Objavljeno

na

Dizajn bez naslova 27

Na poznatim lokacijama po gradu i okolici od ovog četvrtka možete pronaći svoj primjerak Reportera broj 416, u kojem donosimo nekoliko foto priča, počevši od maturanata, preko Buševske štruklijade, pa sve do sjajnog Alpas kupa.

Centralna priča broja je opširna priča o Mraclinu, selu akademika s burnom poviješću protkanom brojnim važnim događajima, koji su od Mraclina učinili nešto drukčije selo…

Donosimo i gradske vijesti, intervju s Giannom Kotroman, koja se priključila timu City radija, ali i pogled unatrag, prema trenucima kad su pioniri i kadeti HNK Gorice izborili ulazak u prvu ligu, čime su kompletirali jednu uspješnu cjelinu.

Potražite svoj primjerak…

Nastavite čitati

Reporter 416 - 30.06.2022.

Facebook

Izdvojeno