27.01.2022. Velika Gorica. Treneri u Nogometnom savezu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nedavno je objavljena analiza o nogometnim trenerima u Nogometnom savezu Velika Gorica (NSVG) autora Stjepana Grđana, instruktora nogometa i predsjednika Odbora nogometnih trenera NSVG-a. Prema analizi brojčano stanje trenera je slijedeće: 146 trenera s diplomom, 86 trenera je s diplomom i dozvolom za rad, 25 trenera s diplomom i dozvolom za rad ne rade trenažne aktivnosti u klubovima te ne vode nogometaše na utakmicama, a ostatak nije aktivan.
Kategorije Treneri NSVG-razvrstani su u 7 kategorija: UEFA PRO (7 s diplomom, 4 s diplomom i dozvolom za rad), PRO (7, 6), Stručni specijalist (1, 1), UEFA A (26, 23), A (11, 9), UEFA B (26, 16), B (18, 2), C (50 25).
Natjecateljska sezona – jesen 2021. godine
Stjepan Grđan: ”Nogometni savez Velika Gorica ima 146 trenera sa diplomama koje su ostvarili kroz dvije institucije za izobrazbu trenera: Nogometna akademija i kineziološki fakultet. Natjecateljska sezona – jesen 2021. uključila je 19 nogometnih klubova sa našeg velikogoričkog područja u natjecanja koje provodi Hrvatski nogometni savez (HNS), Središte Zagreb, Nogometni savez Zagrebačke županije (NSZŽ) i NSVG. U natjecateljskom ciklusu nastupa 18 seniorskih i jedna ženska ekipa, 90 momčadi u mlađim dobnim kategorijama i tri ženske ekipe te 15 momčadi veterana. Ukupno: 124 momčadi i tri ekipe. Kriteriji koje je propisao HNS za stručno – pedagoški rad glasi: svaka momčad koja nastupa u natjecanju mora imati trenera sa dozvolom za rad (licenca), a svaki stupanj natjecanja zahtjeva određenu razine trenerske naobrazbe. Dozvole za rad potvrđuju instruktori Središta Zagreb (Sreten Ćuk) i NS Zagrebačke županije (Stjepan Bašić).
27.01.2022. Velika Gorica. Treneri u Nogometnom savezu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nogometni savez Zagrebačke županije dozvolio je da jedan trener može biti licenciran za dvije kategorije, ali pod određenim uvjetima. Neki nogometnu klubovi su to kvalitetno odradili, a neki nažalost nisu. Većina nogometnih klubovi sa našeg velikogoričkog područja ispunili su gore navedene propise. Dozvole za rad (licence) dobilo je 110 trenera za natjecateljsku sezonu jesen 2021. godine.
Problemi koji se pojavljuju u nogometnim klubovima sa stručno-pedagoškim radom: od ukupno 112 trenera koji su trebali dobiti dozvolu za rad, 86 trenera radi ili vodi momčadi u natjecanju, a 25 trenera je ustupilo svoju diplomu drugoj osobi u klubu na korištenje. Licencirani treneri u nekim klubovima samo su na papiru da zadovolje sustav natjecanja, a u stvarnosti nestručne osobe vode momčadi odnosno predstavnici klubova.
27.01.2022. Velika Gorica. Treneri u Nogometnom savezu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Treneri sa dozvolom za rad imaju obavezne ugovore o treniranju u klubovima. Nažalost, neki treneri su potpisivali ugovore o treniranju za jednu kunu ili neku drugu simboličnu cijenu ili putne troškove. Pritisak klubova prema trenerima je prevelik te takvi ugovori ponižavaju samu osobu, ali i kompletnu trenersku struku. Veliki broj klubova taj rad ne honorira u mlađim dobnim kategorijama. Službene osobe (delegati) na prvenstvenim utakmicama ne upisuju u zapisnik da za vrijeme utakmice licencirani trener nije prisutan na utakmici.
Ipak, u analizama zadnjih 18 godina, jesen 2021. je najuspješnija što se tiče sustava dozvola za rad i većina klubova ispunjavaju stručno pedagoške normative.”
Div iz predgrađa na pola puta: ‘Dvije godine, dvije titule… Neka se tako nastavi!’
Bernard Gulić, trener Inkera iz Zaprešića, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i prisjetio se šampionske sezone iza nas, igračkih dana, ali i pogledao prema naprijed…
Uz onu na najvećoj razini, onu originalnu, imali smo u hrvatskom nogometnom svijetu još najmanje jednu “a kaj ako uspijemo” situaciju u sezoni iza nas. Događalo se to u petom rangu, u ligi koja se kompleksno zove 4. NL Središte Zagreb poskupina B, a u ovom slučaju, za razliku od Dinama u HNL-u, Inker iz Zaprešića je uspio. Naizgled neuhvatljiv bio je Vrbovec, no na kraju je Inker čak i u miru i spokoju dočekao zadnje kolo sezone.
– Uh, sezona je bila jako kompleksna. U jednom trenutku stvarno je izgledalo da nema šanse da stignemo Vrbovec, koji je imao osam bodova prednosti, ali odlučili smo napraviti sve da se na kraju sezone možemo pogledati u oči, spremni čestitati Vrbovčanima ako budu prvaci. U svlačionici sam imao skupinu igrača koji su puno toga prošli, koji zajedno imaju više od 500 utakmica prve lige, a zbog njih je i meni bilo puno lakše. Bili smo mirni, išli iz utakmice u utakmicu i sezonu završili s 10 pobjeda i tri remija. Pobijedili smo i Vrbovec u gostima, u utakmici koju je pratila pozornost nevjerojatna za peti rang, i na kraju zasluženo uzeli naslov prvaka i drugu godinu zaredom – priča nam Bernard Gulić, nekog igrač Intera iz Zaprešića, a u prošloj sezoni trener ovog novog Inkera iz Zaprešića.
Priča je poznata, u ljeto 2022. godine NK Inter Zaprešić je ugašen, a novi subjekt pod imenom NK Inker Zaprešić nastavio je raditi kroz omladinsku školu. Jednu sezonu seniori nisu postojali, da bi se u ljeto 2023. oformila momčad i krenulo od šestog ranga. Klub koji je osvojio prvi kup Hrvatske 1992. godine, koji je 2005. do posljednjega kola bio u igri za naslov prvaka države, čiji dres su nosili i velikani poput Luke Modrića, Vedrana Ćorluke, Dejana Lovrena, Eduarda i ostalih, našao se u situaciji da gostuje u Lomnici, Kuču, Buševcu…
Sljedeći korak bila je sezona u kojoj je Inker gostovao u Mraclinu i Gradićima, na Novoj grabi i doživio prvi poraz već u prvom kolu (3-0), ali sve je završilo najbolje moguće po Zaprešićane.
– Moramo zahvaliti i Mraclinu, koji je uzeo dva boda Vrbovcu, ali pogotovo Naftaš Ivaniću, koji je u samoj završnici preokrenuo s 1-3 na 4-3 i ostavio Vrbovčane bez bodova – kaže trener Gulić.
Iako je odmor od nogometa u tijeku, rado je potpisnik ove druge titule zaredom dočekao našu ekipu na stadionu u Zaprešiću. Smjestili smo se u prekrasno uređenu svlačionicu prve momčadi i prevrtjeli ponešto tema iz sadašnjosti, prošlosti i budućnosti… U kojoj je želja, ne skrivaju to u Zaprešiću, doći “najmanje do drugog ranga”. Dakle, Bernard i prijatelji na polovici su puta.
NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!
Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…
Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!
Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.
Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…
No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…
U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.
Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić.
Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu.
Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.
–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub.
Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.
Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!
Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica
Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.
Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.
“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.
I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.
– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.
Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…
Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.
Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.
Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).
Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).
Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).
Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.
Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).
Srebrne medalje osvojili su:
Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
Dora Paić (učenice -44 kg),
Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
Mihael Jurlina (učenici -39 kg).
Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).
–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.