Sport

Europska Gorica! Uzeli ‘bod’ kod Malmöa i zaradili pljesak s tribina

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 u gostima kod Malmöa, vodeće momčadi švedskog prvenstva. Zwolinski je zabio za vodstvo u 33. minuti, a Šveđani su izjednačili u 73… Trener Jakirović zaigrao je s dvije različite postave, a konačna ocjena je – jako, jako dobro!

Objavljeno

prije 7 godina

25. lipnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Okupljanje je bilo zakazano za 6.30 sati ujutro, slijedio je let do Kopenhagena pa vožnja do Malmöa, ručak i kratki odmor, a od 19 sati počela je i utakmica između nogometaša Gorice i Malmöa, po svim procjenama najbolje momčadi u Švedskoj. Uživali su igrači i njihova pratnja u ovom europskom izletu, osjetili kako će to otprilike izgledati kad jednom izbore nastup u europskim natjecanjima, a uživali su i na terenu. I pokazali da vrijede, da europski snovi definitivno nisu bez pokrića.

Oslabljena izostankom čak petorice važnih igrača – u Švedsku nisu ni putovali Suk, Marina, Miya, Čabraja i Musa – Gorica je na noge vodećoj momčadi švedskog prvenstva istrčala s kapetanom Kahlinom na golu, dojučerašjim igračem Kurilovca Jurajem Spudićem na desnom boku, Špičićem na lijevom te Jovičićem i Maksom Ćelićem na stoperima. Vezni red držali su Maslowski i Hrvoje Babec, 19-godišnjak na probi u Gorici, na krilima su startali Lovrić i Dvorneković, a u napadu Zwolinski i Cherif Ndiaye.

U takvom izdanju, šarenom i nikad prije viđenom, Goričani su hrabro krenuli protiv momčadi koja je ovu utakmicu doživjela na bitno drugačiji način. Treneru Malmöa, Nijemcu Uweu Rösleru, nekad igraču Manchester Cityja, ovaj je test poslužio kao generalna proba uoči nedjeljnog derbija protiv AIK-a, dok je iza Gorice svega desetak dana priprema. Za očekivati je zato bilo da će Malmö dominirati, da će domaćin kontrolirati ritam i dinamiku, no nisu ni crveni iz Velike Gorice bili bezopasni. Pokušao je glavom Zwolinski, pa Lovrić iz slobodnjaka, a s druge strane prijetio je Markus Rosenberg, 36-godišnja ikona švedskog nogometa, nekad igrač Ajaxa i Werdera…

A onda je, nakon uvodnog ispitivanja snaga, do te terenske nadmoći Malmöa i došlo. Isprekidane, naravno, opasnim situacijama koje bi Gorica kreirala onako kako njezin trener Sergej Jakirović najviše voli, iz brzih reakcija na akcije protivnika. Galamio je Rösler na svoje igrače, pokušavao ih “natjerati” da konačno stvore barem jednu pravu, zicer situaciju pred golom Kahline, ali nisu to dozvolili vrlo dobri Jovičić i Ćelić, kao i sam Kahlina… Jednu takvu zato je, u 33. minuti, stvorila Gorica. I povela!

Sjajno je na desnoj strani loptu iskontrolirao Juraj Spudić, prodao lažnjak lijevom beku švedske momčadi, pa poslao izvrsno ubacivanje na vrh peterca. Ondje je briljantno reagirao Lukasz Zwolinski, vinuo se u zrak i čelom poslao loptu u gol domaćina. Tribine su zanijemile od šoka, svih onih nešto manje od tisuću ljudi, jer nisu se baš nadali da će im “tamo neka Gorica” raditi tolike probleme, pogotovo u ovoj fazi priprema, na ovoj razini forme. Što znači samo da prošle sezone, prilično logično uostalom, nisu baš previše pratili HNL. Da jesu, znali bi koliko ozbiljan protivnik im je s druge strane…

Mogla je Gorica možda voditi i 2-0 nakon prvih 45 minuta, jer suđenje je bilo prilično domaćinsko, u što smo se posebno uvjerili kad je, na isteku posljednje minute poluvremena, Cherif primio loptu i jurnuo prema golu, da bi sudac – svirao kraj?! Društvo iz goričke delegacije samo se nasmijalo, svjesno da, eto, i sudac malo “čuva” Malmö.

Na poluvremenu je, prilično hrabro, trener Jakirović odlučio zamijeniti svih 11 igrača. U nastavku je tako Gorica igrala s Čovićem na golu, Igorom Blagojevićem, igračem na probi, na desnom boku, te s mladim Krizmanićem na lijevom. Ljubisavljević i Moro preuzeli su stoperske pozicije, u sredini su zaigrali Maloča, Ronaldo Deaconu i Dragan Gagulić, još jedan igrač na probi, dok su prema naprijed “ordinirali” Nizozemac Mathieu i još dvojica igrača na probi – Maks Slunjski iz Kurilovca i Kamerunac Jacques Haman. Kapetan te momčadi bio je 18-godišnji Krešimir Krizmanić, koji je posljednju utakmicu za Goricu odigrao nedavno, i to za – juniore! No ovakvu čast očito je zaslužio…

Malmö je nastavio u najjačem sastavu, bez ijedne promjene (?!), ali nije baš da su se još šareniji Goričani uplašili. Da, dominirao je domaćin, stvarao polu(šanse), ali dobro je naša momčad stajala na terenu. I držala vodstvo. Bilo je opasnih situacija pred golom Ivana Čovića, puno više nego na drugoj strani, borbeni Goričani bacali su se i na glavu ako je trebalo, očito odlučni u želju da se dokažu, pokažu, prezentiraju u što boljem svjetlu. I u tome su u velikoj mjeri i uspjevali.

Frustracije su na domaćoj klupi rasle iz minutu u minutu, pokušavao je trener Rösler s kombinacijom pokuda i pohvala, ali na terenu se nije previše toga mijenjalo. Jalova dominacija domaćina i u izlascima opasna Gorica, koja sad više nije imala problema ni s vrućinom, onakvom kakva je vladala u prvom dijelu, onakvom kakvu baš i ne očekuješ od Švedske… A onda, nakon 72 i pol minute besprijekorne partije, stigao je i gol za Malmö. Kapetan Rosenberg je nabacio s desne strane, a Marcus Antonsson glavom je poslao loptu u mrežu za 1-1.

Bilo bi nepošteno, nakon svega viđenog, reći da izjednačenje nije stiglo zasluženo, ali i dalje je bilo i više nego dovoljno razloga za zadovoljstvo načinom na koji se Gorica predstavila protiv jedne ozbiljne, prave europske momčadi. Uživali su u pogledu i galebovi, njih desetak letjelo je iznad igrališta tijekom cijele utakmice, očito je riječ o ponajvećim ljubiteljima nogometa u ptičjem svijetu… Oglasili su se i oni u 83. minuti, zajedno s cijelim stadionom, kad je Malmö pogodio stativu, a trener Jakirović i dalje je pokušavao uputama dirigirati svojim orkestrom pod nazivom “Nikad skupa”. Teško je, naime, vjerovati da će tih 11 igrača iz drugog poluvremena ikad više opet zaigrati u ovom sastavu…

Silno su Šveđani željeli pobjedu, igrali su maksimalno, puno snagom, sve do posljednje sekunde. Morao ih je sudac čak i smirivati žutim kartonima, očito frustrirane u nemoći da dođu do tog drugoga gola, do pobjede na koju su očito račnali pod normalno. No pitalo se nešto i Goricu, ovog poslijepodneva ponovno momčad na koju smo imali razloga biti ponosni. Daleko je to, naravno, od idealnog, ali borbenost, želja i trud ne mogu se osporiti niti jednom od igrača. Kao što, uostalom, i priliči pripremnoj utakmici, u kojoj se vodi žestoka borba za pozicije.

Samo pet sekundi nakon isteka 90. minute sudac je označio kraj, semafor je pokazivao konačnih 1-1, a tribine su obje momčadi nagradile pljeskom. Nije tu bilo razočaranja kod domaćina, u Skandinaviji i definitivno ne “briju” na euforije i depresije, a goričko društvo stadion je napustilo s osmijehom. Pripreme su tek počele, nedostajalo je pet prvotimaca, ali ovo je bilo – jako dobro!

Povezane teme:HNK GORICA hotnews malmö

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 8 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 14 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.