Na Zvrniku u Buševcu odigran je mali derbi 8. kola Premier lige NSZŽ, gdje je domaći Polet s 2:0 nadvisio momčad iz Vrbovečke Dubrave, potvrdivši odličnu formu i preuzevši vrh ljestvice.
U prvom dijelu mreže su mirovale, a gosti su imali dvije izrazite prilike preko Martina Horvata, no njegov pokušaj prvo nije pronašao okvir gola, dok je drugi sjajno zaustavio vratar Matija Halilić.
U nastavku druga slika. Već u 51. minuti domaćin dolazi u vodstvo preko Lukasa Golubića, koji precizno pogađa donji lijevi kut s desetak metara. Točku na „i“ Polet je stavio u 71. minuti – Damir Matković je realizirao kazneni udarac koji je izborio Pavao Galović, oboren pred golom od strane vratara Banovića.
Pobjedom protiv Dubrave i zahvaljujući porazu Turopoljca u Maloj Buni (2:0), Polet je s 19 osvojenih bodova (6 pobjeda, 1 remi, 1 poraz) zasjeo na vrh prvenstvene ljestvice.

PREMIER LIGA NSZŽ, 8. kolo

POLET (B) – DUBRAVA 2:0

Buševec. SRC Zvrnik. Gledatelja 100.
Sudac: Cikojević (Novaki). Pomoćnici: Jelečki i Trstenjak (oba iz Samobora).

STRIJELCI: 1:0 – L. Golubić (51), 2:0 – D. Matković (71 – 11 m).

POLET (B): Halilić, Šečić, D. Matković, B. Šestak, Kaurin (od 88. Janječić), Galović (od 88. Dolački), N. Šestak, Stuparić, L. Golubić (od 72. Karaula), Ivkić (od 82. Artuković), Debijađi. Trener: Josip Rožić.

DUBRAVA: Banović, Videc (od 73. Gašparac), L. Horvat, Novosel (od 82. Matleković), Umarov (od 53. Bradić), M. Horvat, Ravlić (od 53. Khudoyberdiev), Tarle, Ribić, Škarica (0d 46. Matejak), Štajdohar (od 82. Grgić). Trener: Igor Ćorković).

Živjela je vjera da nogometaši Gorice mogu nastaviti svoj niz, da je dobar trenutak za ugostiti rezultatski neuvjerljivi Osijek, time i nastaviti niz pobjeda, kreiran u Maksimiru i tjedan dana ranije na istome mjestu. Međutim, ništa od toga. Pokazale su se itekako točnima najave trenera Carevića da nam dolazi protivnik s velikim brojem jakih individualaca, momčad puno bolja od pozicije na tablici, jer Osječani su uspjeli odnijeti puni plijen…

Jedan od tih jakih individualaca, Arnel Jakupović, povukao je potez odluke u 35. minuti, na proigravanje Bugarina Šopova, koji je poslužio strijelca kao na pladnju. Goričkoj obrani popustila je koncentracija, nije mogao iščupati ni golman Matijaš, a taj se jedan trenutak pažnje pokazao i ključnim. Bila je to prva prava šansa Osijeka, koji je promašaje očito potrošio na nekim drugim, ranijim utakmicama.

Gorica je u najvećem dijelu utakmice držala loptu u svome posjedu, često i bez prave ideje kružila oko osječke zone, dok su gosti vrebali svoju šansu, pogotovo u drugom poluvremenu. Ipak, Osijek je u svemu tome bio čak i nešto opasniji, za nijansu je češće i ozbiljnije prijetio, no svoje je šanse propuštala i Gorica. Bakić je bio u dobroj poziciji u završnici prvog poluvremena, a tijekom drugog dijela Gorica je uglavnom dominirala.

Međutim, nije mogla zabiti, čak je tome bliže bio Osijek preko Tourea, no to je zaustavio Matijaš. Prijetio je u samom finišu i Jakupović, pokušavali nešto s druge strane Vrzić i Filipović… Sve u svemu, nije to bilo dovoljno za bilo što više od minimalnog poraza. Uzalud 60 posto posjeda, kad prema naprijed nema dovoljno ideje, ali ni konkretnosti. Naime, od ukupno osam goričkih pokušaja samo je jedan išao u okvir vrata.

Da stvar bude još malo gora, u sljedećoj utakmici trener Carević neće moći računati na Antu Ercega, koji je “izveo Antu Ercega”. Ušao je u igru u 63. minuti, prvi žuti karton dobio tri minute poslije, da bi u 77. zbog simuliranja dobio i drugi žuti, odnosno isključujući crveni. Dobivao je on i neobičnijih crvenih kartona u životu, ovog ćemo pamtiti po tih svega 14 minuta na terenu…

Za kraj, u jeku gorički napada, crveni karton dobio je i igrač Osijeka Luka Vrbančić, također zbog dva žuta, što će reći da je ovo bila utakmica u kojoj je bilo više crvenih kartona nego golova.

Dogodio se, eto, u drugoj utakmici i prvi poraz na novom travnjaku, kojeg će se intenzivno koristiti i u budućnosti. Sljedeće nedjelje stiže Rijeka, pa nakon reprezentativne stanke, ovim redom, i Varaždin, Hajduk, Lokomotiva, Vukovar, Istra te Dinamo. U sve te izazova Gorica kreće kao peta momčad prvenstva, s 11 bodova na kontu.

Bio je to županijski derbi, trebao je to biti i nogometni praznik za Kurilovčane, koji ne gostuju baš svaki dan u sredinama poput Zaprešića, na stadionima s prvoligaškim uvjetima. Trebao, ali nije bio…

Kurilovec je izgubio 2-1 od Inkera, u utakmici u kojoj je vodio, u kojoj su domaćinu dosuđena dva penala, pri čemu onaj prvi, uvjeravaju nas gosti, spada u rubriku “smiješan penal”, u utakmici u kojoj je Inker preokrenuo i pobijedio. Međutim, sve to palo je u debelu sjenu nakon što je do medija dospjelo sve ono što se događalo na marginama nogometa, ali i igrališta. U glavnim ulogama su trener Kurilovca Senad Harambašić i trener Inkera Bernard Gulić, ali sudionika ima još.

Naime, komunikacija dviju klupa tijekom utakmice bila je intenzivna, izgovaralo se tu štošta, da bi nastavak slijedio na odlasku sa stadiona. Žestoka svađa i razmjena teških riječi nastavljena je na parkiralištu, a navodno su padale i uvrede koje nisu samo teške nego – preteške! I jako, jako ružne, nepotrebne i neprihvatljive…

Sve skupa pretvorilo se u situaciju u kojoj je vrijedilo saslušati obje strane. Senad Harambašić ispričao je cijeli niz detalja, teško je i pobrojati što ga sve muči nepuna 24 sata poslije, a svoju je izjavu sažeo ovako:

– Teško je davati izjavu kad utakmica ima vannogometne konotacije kroz ponašanje aktera koji bi trebali biti u službi nogometne igre. Naime, nakon ove utakmice prvi put nisam pružio ruku treneru sa suparničke klupe zbog stalnog prozivanja mojih igrača tijekom utakmice i dobacivanja mojem pomoćniku na klupi do te mjere da mu je rekao “da će mu skinuti naočale”.

Nisam ostao miran ni ja. Šokantno je da nakon utakmice mene osobno vrijeđa na nacionalnoj razini i dopušta si dolazak među naše ljude i traži “pravdu” naguravanjem i prijetnjom.. Pa se pitam čemu je toliko uznemiren?! Pogledajte njihove kartone i pročitajte razloge… A izrečene su u obimu od nekih 30-ak posto. Kolegama trenerima iz naše lige već je jasno da vam je, nažalost, presuđeno već prije utakmice! Svi znamo da je sport satkan i od pobjeda i od poraza, ali granica ipak mora postojati.

Čestitam na hrabroj utakmici našoj ekipi i nadam se zaboravu ovakvih aktera! – rekao je trener Kurilovca.

Prema svim tvrdnjama iz kurilovečke delegacije, posebno je problematična bila rečenica “idi tamo svojim muslimanima”, koju je Gulić navodno uputio Harambašiću, a na to je Senad i mislio kad je govorio o vrijeđanju na nacionalnoj osnovi…

Kako je za svaku svađu potrebno dvoje, tako i svaka svađa ima dva različita pogleda na uzroke, povode i njezin tijek. Kontaktirali smo, naravno, i trenera Gulića, koji ima bitno drukčije viđenje cijelog incidenta.

– Njih je tamo bilo deset, a ja sam bio sam. I sad vi možete vjerovati ili meni ili njima – javio se Gulić i ispričao svoju stranu priče.

– Da, bilo je tenzija, ali bude ih na svakoj utakmici, to je normalno. Ne znam zašto se sve to toliko preuveličava, čak do mjere da se mene proglašava nekakvim rasistom. Mogu potvrditi da je na parkingu došlo do verbalnog sukoba, svašta smo tu izgovorili jedni drugima, ali to o čemu se piše sigurno nisam! Nisam spominjao nikakve muslimane u negativnom kontekstu, rekao sam samo: “Daj odi tamo doma svojima!” Kako to nekome može biti vrijeđanje na nacionalnoj osnovi?

Puno je toga Bernard Gulić izgovarao u dahu, očito je da se strasti nisu do kraja smirile ni nakon prespavane noći, prepričavajući situacije i na terenu i na parkiralištu, pri čemu se gomila detalja razlikuje u odnosu na kurilovečku verziju. Pravu istinu, naravno, znaju samo sudionici nemilog događaja.

– Mogao bih vam nabrajati toliko teških uvreda koje su mi uputili, ali reći ću samo da im to nikad neću zaboraviti. To sam i rekao Senadu na odlasku sa stadiona, i tu je došlo do tog verbalnog sukoba. Uključio se i predsjednik Kurilovca, stvarno jesmo razmijenili teške riječi, ali sve što su oni meni izgovorili ne mogu ni ponoviti. I zato, ponavljam, to im nikad neću zaboraviti – rekao je Gulić.

Vjerovati možemo, dakle, ili jednoj ili drugoj verziji, njemu jednome s jedne ili njima desetorici s druge strane, a nadati se možemo da se takve stvari neće ponavljati. Ni na terenu, ni tamo negdje iza kulisa, ni na parkingu.

Velika pobjeda u Maksimiru odavno je arhivirana, u ladicu “bilo pa prošlo” već je smještena i pobjeda protiv Slaven Belupa u povratku na domaći teren, a na istom tom terenu ove će se nedjelje tražiti nastavak sjajnoga goričkog niza. U grad stiže Osijek, a Gorica goste iz Slavonije čeka spremna.

– U dobrom smo nizu, u dobrom smo ritmu… Naravno da se ne zadovoljavamo s trenutačnom situacijom, ali ona nam svakako daje za pravo da se možemo nadati dobrim rezultatima i u utakmicama koje slijede. Očekujem od momčadi maksimalan angažman i posvećenost, a bude li tako, sve će biti u redu. Moramo nastaviti na isti način kao dosad, ali ja opet na neke stvari gledam kritički. Ima detalja u kojima moramo biti bolji, ali to neka ostane između mene i momčadi – kaže trener Mario Carević.

Unatoč dvije vezane pobjede, koje su Goricu podigle na četvrto mjesto na tablici, od euforije nema ni E.

– Ne, nismo euforični, a za to je zaslužna ova grupa igrača. Karakter ove grupe je zaista fenomenalan, a potrebe za smirivanjem možda je više bilo nakon pobjede protiv Dinama. Međutim, momci su i nakon toga odgovorili stvarno ozbiljno na sve zahtjeve, fokus je bio izvrstan. Svjesni smo da je vrlo lako ući i u nekakav negativan niz, ne daj Bože da se to dogodi, ali svjedoci smo koliko je liga izjednačena. Vidjeli ste da je i Vukovar pobijedio Rijeku, svi su u nekoliko bodova, sve to stane u jednu ili dvije utakmice. Uđeš li u lošiji ritam, možeš značajno pasti na tablici, ali nastavimo li ovako, možemo očekivati i još bolju poziciju na tablici. Ali rana je faza prvenstva, mi stvarno moramo ići iz utakmice u utakmicu, koliko god to zvučalo kao fraza ili floskula. Idemo se najbolje moguće pripremiti za Osijek, pa ćemo se imati pravo nečemu nadati – miran je i staložen Carević.

Jedna promjena u prvih 11 sigurno će se dogoditi, budući da u kadru nisu ozlijeđeni Vanja Pelko, ali i fenomenalni Iker Pozo, Španjolac koji je možda i najveće otkriće ove sezone. Za širu javnost, za trenera i ne toliko…

– Trenirao sam ga u Šibeniku, postoji razlog zašto smo ga doveli i naravno da on meni nije iznenađenje. Vrlo dobro znam njegove kvalitete, za mene je on jedan od najboljih igrača u toj prvoj fazi, u otvaranju igre. Pod pritiskom je fenomenalan, izlazi iz situacija jedan na jedan, jedan na dva i jedan na tri bez ikakvog rizika, sa stilom, a kad dođe gore, zna i zabiti, asistirati, ima rješenja… Imamo vrhunske vezne igrače, na lopti smo stvarno jaki, a ja tražim balans, jer ne možemo igrati samo s majstorima, treba mi i dinamike, brzine, intenziteta i dubine prema naprijed, ali Pozo nam jako puno znači u izgradnji napada. Daje nam mir, jer čim nisi u riziku, možeš dizati veći broj igrača prema gore, a to nam je i cilj – objašnjava Carević.

Nekoliko je igrača u konkurenciji da zamjeni Poza ove nedjelje i tko god to bude, morat će biti na visokoj razini. Naime, s druge strane je protivnik koji ne stoji osobito na tablici, ali Osijek na terenu pokazuje puno više nego što se to može iščitati na tablici.

– Naravno da stanje na tablici nije potpuno realno, to je momčad koja ima ogromnu pojedinačnu kvalitetu, igraju stvarno dobar nogomet, a zašto ne pobjeđuju u kontinuitetu, nemam pojma. Više smo okrenuti sebi, no znam da nas čeka baš teška utakmica, kao i sve ostale do sad. Moramo uložiti maksimalan napor ako želimo nešto uzeti – svjestan je Carević.

Osijek stvara jako puno prilika, izrazito puno ih i promašuje, ali nešto slično može se reći i za Goricu. Po kreiranim velikim prilikama naša je momčad najbolja u ligi, ali najviše su ih Goričani i propustili realizirati.

– Veseli me što stvaramo prilike, veseli me kad dolazimo gore, imamo velik broj ulazaka u šesnaesterac i udaraca na gol, ali sam itekako svjestan da bi trebali biti konkretniji. Uzet ću tu veći dio odgovornosti na sebe, iako ima tu i malo individualnosti, ponekad i lošijih odluka, a to je teško trenirati. Međutim, potenciramo to, komuniciramo, igrači su svjesni da velik broj tih izglednih situacija ne dovedemo do kraja. Volio bih da to radimo bolje i nadam se da ćemo napredovati u tom segmentu – kaže Carević.

Gorički autobus bit će parkiran na Gradskom stadionu još neko vrijeme, sve do početka prosinca, budući da nam čeka još osam utakmica doma zaredom! Dobar je to niz i za privlačenje ljudi na tribine, koje su prošlog vikenda bile jako lijepo popunjene. I trener i igrači, naravno, navijaju da tako bude i ovoga puta.

– I meni i igračima puno je bolji osjećaj kad su tribine popunjene. Stvarno se nadam da će doći isti ili sličan broj ljudi, jer to nam zbilja znači. Mislim da su momci zaslužili pozornost i zbog rezultata i zbog načina na koji igraju – zaključio je Carević.

S obzirom na viđeno u posljednjih nekoliko kola, ali i na izostanke, prvih 11 Gorice za Osijek moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Perić, Filipović, Leš – Trontelj, Kavelj, Pršir, Čabraja – Fiolić, Pavičić (Bakić) – Čuić

Relativno brzo dalo se primijetiti da je brza, okretna, puna energije, čak je i pobjeđivala na dječjem krosu kao curica, a na rukometu je završila s devet godina. Sad ima 14 i pol, ide još i peta godina u rukometu, a ja joj samo govorim da ne odustaje, da se u ono što je odabrala daje sto posto…, priča nam Saša Sabljak, jedan od sad već kultnih likova u turopoljskom nogometu, dok dogovaramo snimanje novog nastavka serijala “Sport Zagrebačke županije”.

Glavna tema je njegova Luana, starija od dvije kćeri, i to iz najmanje dva razloga. Prvo, zato što je mala top talent, rukometašica ŽRK Udarnika i reprezentativka u U-15 selekciji. Drugo, zato što Luana baš i ne bi da pričamo pred kamerama.

– Ništa ne brini, riješit ću ja to s njom… – sa smiješkom je obećao tata Sale, aktualni trener Mraclina, ali i puno više od toga.

Sabljak je kao nogometaš krenuo u Radniku, sudjelovao je u onih rekordnih 0-10 na Poljudu kao 16-godišnjak među seniorima, pa seniorsku gradu nastavio graditi u Segesti, češkoj Viktoriji Plzen, Hrvatskom dragovoljcu, u dva grčka kluba, pa sve skupa okončao doma. Bio je dokapetan one Gorice koja je osvojila drugu ligu u proljeće 2011., bio je kasnije i u Kurilovcu, Dinamo Hidrelu i Jelačiću, trajao je kao igrač do četrdeset i četvrte, a usporedno je gradio i trenersku karijeru, u kojoj je bio pomoćni trener Gorice, a danas je prvi suradnik Krunoslava Rendulića.

Dok čekaju angažman nakon povratka iz Azerbajdžana, Sale je odlučio prihvatiti poziv iz Mraclina, vratio se u velikogorički i županijski sport, a sad tu više nije sam. Tu je i Luana, cura o kojoj se priča, reprezentativka. Baš kao i tata Sale nekoć. Sabljak je, naime, bio dio hrvatske reprezentacije od uzrasta U-15 sve do U-21, pod Ivom Šuškom, u društvu tipova kao što su Tudor, Leko, Šokota, Smoje, Pletikosa, Balaban…

– Nije bilo pregovora, samo je obaviještena kad krećemo – objasnio je tata tijek “pregovora” s kćeri o debiju pred kamerama.

Na terenu je, naravno, Luani puno lakše i prirodnije nego na kauču tamo neke emisije, ali opustila se i ona s vremenom, a pomogao je i stari Sale. Kako je sve to ispalo? Ovako nekako…