Sport

Druženje s Turopoljcem: Imamo obiteljsku atmosferu i – žensku ekipu

Nogometaši Turopoljca iz Kuča završili su prvenstvenu jesen na drugome mjestu, a na odmor odlaze s velikim planovima i ambicijama. Ispričali su nam više o tome…

Objavljeno

prije 7 godina

1. prosinca 2018.

Objavio/la

Mato Paviša

Vidimo se večeras u ‘Petici’, u Vukovini. I dovedi nekoga iz Uprave!

Takav je bio dogovor s Ivicom Burićem, trenerom Turopoljca iz Kuča, a on se okružio igračima – kapetanom Vjekom Lučićem, Danijelom Zagorcem, Ivanom Šestokom, Ivanom Balenovićem, Dankom Čunčićem, Almirom Sejdinovićem, Filipom Đuksijem i djevojkom mu prekrasnom Darijom. Da, bio je tu i dopredsjednik Turopoljca Danijel Antolčić, kao i suradnik mu Vinko Lučić. Svakako, društvo za pet i vrijeme predviđeno za novosti iz jesenskog doprvaka 1. županijske lige, istočne skupine, prohujalo je kao vihor.

Strateg Burić započeo je priču…

– Sumnjam da imate dovoljno prostora za sve što bih želio kazati. U Turopoljcu je fantastična atmosfera zahvaljujući najprije igračima, zatim složnoj mladoj Upravi, a onda i mještanima Kuča, koji maksimalno podržavaju i vole svoj klub. U momčadi je obiteljska atmosfera, kao što i sami vidite, i velika je šteta što nam je na nekim utakmicama sreča okrenula leđa. Učinak u prvenstvu je deset pobjeda, dva remija i tri poraza, što je donjelo 32 boda, uz gol-razliku 52:19 – govorio je Burić i nastavio:

– Najefikasniji smo u ligi, drugi je Ban Jelačić sa 44 postignuta pogotka, a nakon lidera Naftaša iz Ivanić Grada, koji zimuje sa četiri boda više od nas, najmanje smo primili.

Međutim, bilo je i nekih kikseva.

– Od tri poraza, samo nas je Vatrogasac iz Kobilića u Kuču nadigrao (1:2) i mi im čestitamo. Protiv Jelačića iz Vukovine (0:1) bilo je ravnopravno, no oni su zabili, a mi nismo. Posebna priča je utakmica kontra Meštrice (0:1). Pošteno smo se ispromašivali, nisu nam suđena dva očita kaznena udarca, a njima jest u 90. minuti, penal koji po nama nije postojao. I odoše bodovi. U Kloštar Ivaniću (1:1) bili smo također dominantni i bolji, poništen nam je i regularan pogodak, za što imamo i snimku. Ako gore spomenutom dodamo i derbi posljednjeg kola u Ivanić Gradu (1:1), gdje smo bili nekopletni, daleko bolji, imali vrhunsko suđenje Igora Pajača, vodili, imali zicer Milatovića za 0:2 a ubrzo zatim primili gol u 90. minuti, onda nije čudo što zaostajemo za jesenskim prvakom četiri dostižna boda – mišljenje je Ivice Burića.

Predočio je i popis igrača koji su jesenas igrali i strijelce: M. Zagorac. I. Zagorac, Petrović, Hrženjak, Šestok, Matek, Đuksi, Milatović, J. Jambrešić, Čaić, Vukadin, Bušić, Anđelić, Šejić, Markulin, Balenović, S. Rak, V. Lučić, Kapović, F. Čunčić, Šoić, Paradžik, Grgić, Cavrić, Fabijanči. Zabijali su Filip Matek (15 puta), Petar Milatović (11), Vjeko Lučić (8), Ivan Šestok (4), Matija Čaić (4), Josip Hrženjak (3), Jurica Jambrešić (2), Ivan Balenović, Filip Đuksi, Marko Paradžik i Andreas Šeić te jedan autogol.

– Nikoga ne bih posebno izdvajao, jer smo se iskazali kao kolektiv, ali moram ipak spomenuti Ivana Šestoka, koji je dobri duh momčadi i dirigent u igri, ali i nakon utakmice.

Imao je Burić i jednu molbu na kraju.

– Pozdravljam javno prijatelja i kolegu, trenera Odre Davora Gudičeka – zaključio je strateg Turopoljca, uz poruku potpisnika ovih redaka:

– A dobro, Burke, neka ti bude, da Davor nije pravi čovjek i sportaš, ovo ti ne bi prošlo, ha, ha, ha…

Nakon Burića, riječ je dobio dopredsjednik Danijel Antolčić.

– Cilj nam je prvo mjesto i plasman u peti rang. Znam da se ta želja provlači već nekoliko sezona, ali mislim da je konačno došlo vrijeme da uspijemo. Što se tiče infrastrukture, uvjeti su izvrsni, mjesto Kuče diše s klubom, Uprava je složna, vrijedna i ambiciozna. Tu su aktualni predsjednik Nenad Lučić, zatim Danijel Antolčić, Tomislav Jankeš, Igor Tačković, Stjepan Fabijančić, Danijel Zagorac, Hrvoje Čunčić, Dražen Čaić, Franjo Berković… I svi su servis momčadi. Nastojim da dečkima ništa ne nedostaje što je u našoj moći. Za primjer, na neke utakmice vani organiziramo put autobusom koji je obično pun jer idu i navijači. Na pomoćni teren postavili smo nove reflektore, dečke nakon utakmica počastimo što bolje možemo i znamo. U siječnu 2019. planiramo sjednicu Skupštine, koja bi mogla biti i izborna jer ambicioznih ljudi nikad dosta – pomalo zagonetan bio je dopredsjednik Antolčić, a onda je otkrio zanimljivost.

– Uz uobičajenu mladež, oformili smo i žensku momčad. Za sada imamo 18 djevojčica ili cura od 14 do 18 godina koje trenira Stjepan Trputec. Na proljeće želimo organizirati i test utakmice pa će biti vrlo zanimljivo. Inače, Števa Trputec trenira i naše juniore, Pero Milatović vodi starije pionire, Almir Sejdinović limače i Vjeko Lučić prstiče – otkrio je na kraju Antolčić.

Bilo je na skupu još mnogo priče o djelovanju Turopoljca, ali nešto se mora(lo) i zaobići. Kao za primjer, kad je bačena bodlja da Dinamo Hidrel iz susjednog Novog Čiča planira vratiti svoje odbjegle sinove, jer u Turopoljcu igraju Đuksi, Balenović i Vukadin, a Fabrizio Hrkovac u Jelačiću. Što se tiče ovih u Turopoljcu, dojam je da od povratka “nebu niš”. U Kuču je izgleda idila, a i borba za prijestolje 1. ŽNL istok intrigantna je za sve. Kaj se pak dopisnika Cityportala iz Novog Čiča tiče, “ne bi se šteli mešati”. Mora se razmišljati o budućnosti, trebat će opet nekaj pisati za jedne i druge, kaj ne? U prosincu Hidrel ima Skupštinu, a tamo kao predsjednica drma “čelična lady” Ivana Cesarec. Opreza nikad dosta…

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 2 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 4 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.