Jučer je u sklopu projekta „Očuvanje ugrožene i strogo zaštićene vrste ribe crnke na području Jagodnog“, postavljena edukativna ploča na izvorišnom području rijeke Odre kod Donjeg Podotočja.  

Cilj projekta, koji smo predstavili ranije u posebnom članku, kao i postavljene edukativne ploče, jest educirati javnost o važnosti ove malo poznate i ugrožene ribe, koju možemo nazvati i reliktom prošlosti, ali i o važnosti očuvanja rijeke Odre. 

-Naime, kako su već neki čuli, a neki će i pročitati kada posjete izvorište rijeke Odre, crnka je mala ribica crne boje koja obitava u relativno plitkim i malim vodenim površinama, prekrivenima gustom vodenom vegetacijom. Takvo stanište možemo naći na širem području Donjeg Podotočja i Jagodnog, koje je zbog ove vrste i specifičnog staništa uvršteno u ekološku mrežu Europske unije. Zbog karakteristika takvih staništa, poput sporog toka, mulja i visoke vlažnosti, ovakva su područja u prošlosti bila isušivana i uređivana, zbog čega se i brojnost ribe crnke smanjila, te je ona danas ugrožena vrsta – objašnjava Ivan Beno, sveučilišni magistar eksperimentalne biologije s PMF-a, a koji je uključen u projektno istraživanje. 

Inače, ovo područje rijeke Odre pruža stanište i životni prostor mnogim vrstama biljaka i životinja, no također koegzistira s ljudima, stoga je važno obratiti pažnju na neke malo manje poznate, ali jednako važne vrste.  

Postavljanje ove edukativne ploče pokazuje važnosti crnke, ali i njezinog staništa, čime se javnost educira o načinima zaštite, te ako koji ribolovac i ulovi crnku na ovom području, da će ju znati prepoznati i neozlijeđenu vratiti nazad u njezino prirodno stanište. 

Projekt je financiran od strane Grada Velike Gorice, a konstrukciju za edukativnu ploču izradio je Stjepan Đurić. 

Grad Velika Gorica u ponedjeljak, 15. prosinca organizira konferenciju o gospodarenju otpadom koja će se održati u prostorijama Turističke zajednice grada Velike Gorice.  

Na konferenciji će biti predstavljeni ključni koraci te budući planovi za unapređenje sustava zaštite okoliša u našem gradu, a sudionici će imati priliku saznati više o projektima i inicijativama koje doprinose izgradnji čišće, sigurnije i održivije Velike Gorice.  

Konferencija počinje u 9:30 sati. 

PROGRAM: 

9:30 – 10:00 – Okupljanje sudionika i prijava
10:00 – 10:10 – Pozdrav sudionicima konferencije
– Potpisivanje ugovora „Zero Waste“
10:10 – 10:30 – Zero Waste – Marko Košak (Zelena akcija)
– Velika Gorica na putu do certifikata uspješnosti u gospodarenju otpadom – Zero Waste
10:30 – 11:00 – Gospodarenje komunalnim otpadom na području GVG – VG Čistoća d.o.o.
(sustav gospodarenja otpadom, mehanizacija)
11:00 – 11:15 – Analiza sustava i morfoloških karakteristika otpada – VG Čistoća d.o.o.
11:15 – 11:30 – Pauza za kavu
11:30 – 11:45 – Borba protiv divljih deponija – Mihael Grdenić (Grad Velika Gorica)
11:45 – 12:00 – Reciklažna dvorišta – VG Čistoća d.o.o.
(podaci o radu novootvorenog reciklažnog dvorišta u Kirinčićevoj ulici, nabava opreme)
12:00 – 13:00 – Ručak za sudionike / Umrežavanje 

Prijava sudionika bi će moguća prije početka same konferencije. 

-Pozivamo sve zainteresirane da se pridruže i saznaju više o aktivnostima koje oblikuju našu zelenu budućnost – pozivaju iz Gradske uprave.

Istraživanja šišmiša na području ekološke mreže Odransko polje, a koje uključuje i Značajni krajobraz Turopoljski lug, pokazala su da na tom području obitava najmanje 5 vrsta šišmiša koji ranije nisu bili zabilježeni u području – ističu iz Javne ustanove Zeleni k prsten Zagrebačke županije.

U sklopu istraživanja su pregledana poznata skloništa šišmiša, dio lovačkih čeka, pogodne pukotine u stablima te ostali za šišmiše prikladni objekti, a jedinke šišmiša hvatane su mrežama specijaliziranima za lov šišmiša.

Nakon što je njihovo glasanje snimljeno ultrazvučnim detektorom, određivano je kojim vrstama pripadaju.

Uhvaćeno je 38 jedinki šišmiša – pripadnicima 6 vrsta: velikouhi šišmiš, riječni šišmiš, riđi šišmiš, resasti šišmiš, patuljasti šišmiš i patuljasti močvarni šišmiš. Više od polovice uhvaćenih šišmiša su činile gravidne ženke, što znači da u okolici postoje formirane kolonije tih vrsta.

Snimanjem pomoću stacionarnih detektora zabilježeno je 7 vrsta šišmiša: širokouhi mračnjak, primorski šišmiš, dugokrili pršnjak, rani večernjak, patuljasti šišmiš, patuljasti močvarni šišmiš i veliki potkovnjak, a zabilježeni su i neki rodovi unutar kojih nije moguće razlikovati pojedine vrste zbog sličnog glasanja. To znači da je broj vrsta šišmiša na području gotovo sigurno veći od trenutno poznatog.

Prema literaturnim podacima, na području ekološke mreže HR20000451 Odransko polje, unutar kojeg se nalazi i značajni krajobraz Turopoljski lug, tijekom prijašnjih istraživanja zabilježeno je 10 vrsta šišmiša,  a ovogodišnjim istraživanjem zabilježeno ih je 11. Od toga ih je 6 već bilo zabilježeno na ovom području, a 5 ih je novih: dugokrili pršnjak, velikouhi šišmiš, riječni šišmiš, resasti šišmiš i patuljasti šišmiš.

Dodajmo kako je prisutnost širokouhog mračnjaka, riđeg šišmiša i velikog potkovnjaka potvrđena i tijekom novog istraživanja, što je vrlo dobar indikator kvalitete istraživanog područja.

Istraživanja su za JU Zeleni prsten Zagrebačke županije proveli stručnjaci za šišmiše iz tvrtke Geonatura.

VAŽNO: Šišmiši koji žive u umjerenom pojasu pa tako i u Hrvatskoj, hrane se muhama, komarcima, moljcima; predatori su kukcima i neizostavni su u kontroli populacija insekata, od kojih su mnogi štetnici u poljoprivredi i šumarstvu pa šišmiše smatramo i prirodnim insekticidima. U prosjeku jedan šišmiš na noć pojede oko tisuću insekata. Pokazatelji su zdravih ekosustava, zdrave prirode, jer brojnost vrsta i populacija šišmiša znači da je i okoliš u kojem žive i opstaju zdrav, otporan i stabilan.

(Foto: JU Zeleni prsten Zagrebačke županije)

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

I ove godine opet imamo najezdu kukaca smrdljivih martina, koji pošto-poto žele prezimiti u našim kućama i stanovima, a gdje nikako nisu dobrodošli gosti.

Tko su kukci koji nisu omiljeni zbog ispuštanja neugodnog mirisa i  kako ih držati podalje od naših životnih prostora pitali smo Ivana Bena, sveučilišnog magistra eksperimentalne biologije s PMF-a.

-Za početak treba napomenuti da imamo porodicu smrdljivih stjenica u koju spadaju smrdljivi martini. Istoj porodici pripadaju i smrdljive grete i mramoraste stjenice. Greta je također, kao i smrdljivi martin, nativna vrsta, tj. domaća je za područje Hrvatske, dok je mramorasta stjenica unesena u našu državu i prvi put je zabilježena 2017. godine – objašnjava Beno i sam naglašava kako ranije nismo imali toliku najezdu smrdljivih stjenica, nego tek unazad nekoliko godina.

Ivan Beno, sveučilišni magistar eksperimentalne biologije, PMF

-I to je u stvari vezano s ovom invazivnom vrstom, koja se dosta dobro proširila kod nas i predstavlja problem, pogotovo u poljoprivredi, budući da se hrani sa sokovima različitih povrtnih ili voćnih kultura. Razliku je teško primijetiti, onome tko dobro ne poznaje vrste, napominje stručnjak, tako da se definitivno kada govorimo o najezdi, najčešće radi o najezdi mramorne stjenice.

Svima je pak poznato da smrdljivi martin u slučaju kad se osjeća ugroženo ispušta neugodni miris, baš kao i sve druge vrste ove porodice, tako da ih moramo pažljivo uklanjati ako ne želimo da nas „zasmrdi“. No, zašto se baš u jesen zavlače u zatvorene prostore?

-Pa kako nam dolazi i jesen i hladniji dani, sve vrste iz ove porodice, pokušavaju prezimiti zimu na toplijem mjestu – a to su naše kuće  stanovi koji su zimi grijani. Zato imamo ta neugodna iznenađenja kada luftamo sobu ili stan da nam oni ulete unutra. Postoji različiti prijedlozi kako ih držati podalje, no moram vas razočarati kako nema najbolje metode – kaže Beno.

Prema njegovom savjetu, možete postaviti komarnike na prozore i zatvoriti sve sitne rupe i otvore na stanu ili kući, a posebno je to bitno na prostorima sa starijom, dotrajalom stolarijom, poput garaža. Iskoristit će i najmanji ulaz, naći svoje sklonište gdje će prezimiti, i sljedeće godine opet izaći te započeti novi životni ciklus.

Mnogi se zaklinju u prirodne metode za „odbijanje“ stjenica, pa smo pitali koliko su one učinkovite?

– Postoje prirodne metode, poput različitih aromatičnih biljaka kao što je lavanda, limunska trava ili menta, savjetuje Beno, a koju možete držati na prozorskim daskama, no bojim se da je poriv za traženjem skloništa jači.

Ljubitelji životinja sigurno će ih uloviti papirom i opet pustiti van, no nema garancije da se neće opet vratiti natrag.

Još jedna metoda je lov usisavačem, nakon čega se preporuča pražnjenje spremnika, da ne ispuze opet van.

Kako i kod mnogih drugih kukaca, tako i kod glavnih jesenskih smrdljivaca, ljudi osjećaju odbojnost ili strah, no smrdljivi martini nisu opasni za ljudi pa čak ni kad bismo ih nehotice, ne daj Bože – progutali. Možda postoji mogućnost za alergijskom reakcijom, ali ona nije opasna, i to se najvjerojatnije događa zato što naš imunitet nije navikao na te kukce.

Priroda stvara ravnotežu, ali sporo. Naime, prirodni neprijatelji stjenice u prirodi su neke ptice, pauci i određene vrste osa koje polažu jajašca u njihova jaja, no i dalje su malobrojni u našem podneblju da bi stjenicama bili veća prijetnja.

Bilo kako bilo, suživot sa smrdljivim stjenicama nam ne gine ni ove jeseni, a čini se da je najbolja opcija, kada ih detektiramo u prostoru – posegnuti za usisavačem…

Područje Turopolja, iako relativno maleno površinom, obilježavaju bogate kulturne, tradicijske i povijesne znamenitosti. Tradicijska drvena gradnja, mnogi običaju svojstveni za pojedina mjesta, podgutnica kao preteča kravati, arheološka nalazišta poput Andautonije… samo su jedan dio tog bogatstva. No, uz sve spomenute vrijednosti koje ovo područje čine jedinstvenim, Turopolje obilježava i značajno prirodno bogatstvo.

U prilog tome ide činjenica kako popriličan dio Turopoljskog područja zauzimaju, u nekoj od kategorija, zaštićene prirodne površine. Među najvećim i najpoznatijima je Turopoljski lug. Ova šuma, većinski hrasta lužnjaka, dom je za mnoge vrste životinja i biljaka, stoga i ne čudi da se ovo područje nalazi u tri kategorije zaštite – kao značajni krajobraz i u dvije kategorije ekološke mreže Natura 2000. 

Rijeka Odra ima specifičan tip vodotoka čiji se izvori nalaze u nizini 

Temelj Turopoljskog luga je šuma, no što prihranjuje i održava ovu šumu na životu je ustvari voda, odnosno rijeka Odra. Za većinu rijeka znamo točno izvorište i najčešće ga zamišljamo kao neki manji planinski potočić koji s duljinom postaje moćna rijeka, poput Save, Drave ili Dunava. Međutim, Odra ne pripada takvim rijekama. Naime, rijeka Odra i njezine pritoke izviru u Turopolju, gdje nemamo planina, štoviše uz manje izuzetke govorimo u potpunosti o nizinskom kraju. Stoga, u slučaju rijeke Odre radi se o specifičnom tipu vodotoka čiji se izvori nalaze u nizini i koji ovise o drugim rijekama, za Odru to je rijeka Sava.

Ona naime podzemnim putem prihranjuje izvore Turopoljskog područja iz kojih potom nastaju vodotoci poput Ribnice, Sigeta, Želina, a na kraju i sama rijeka Odra. Ova izvorišna područja privlače i specifične vrste biljaka i životinja, stoga se na području Donjeg Podotočja nalazi još jedno zaštićeno područje – Odra kod naselja Jagodno. Radi se o ekološkoj mreži Natura 2000, što znači da se radi o prirodnim stanišnim tipovima i staništima divljih vrsta od interesa za Europsku uniju koja se štite s ciljem očuvanja. Jednostavno rečeno, radi se o značajnom prirodnom području kojeg štitimo od većih ljudskih zadiranja.  

“Žabokrečina” je dom mnogim biljnim i životinjskim vrstama 

Važno je napomenuti da je na takvim područjima moguće provoditi različite djelatnosti, no bitno je da ona značajno ne narušavaju prirodno stanje ili ako već narušavaju onda je potrebno provesti prethodna istraživanja te pribaviti potrebne dozvole. No, vratimo se Odri. Ovo izvorišno područje štiti dvije stavke, stanišni tip „Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion“ kojeg obilježava sporo tekuća do stajaća voda prekrivena različitim vodenim biljem poput vodene leće, lokvanja i sl. manje poznatih vrsta. Gledano van perspektive biologa, radi se o staništu tipa „žabokrečina“, no važnost takvih staništa, iako su na prvu odbojna, je izrazito značajna. Naime, ovakva područja privlače mnoge biljne i životinjske vrste koje su iz drugih područja nestale baš zbog ljudske odbojnosti prema takvom staništa gdje su onda često isušena, kanalizirana ili na neki drugi način „regulirana“.  

Druga stavka, kojoj se štiti na ovom području je riba crnka (latinskog naziva Umbra krameri) koja je i ujedno glavna tema projekta „Očuvanje ugrožene i strogo zaštićene vrste ribe crnke na području Jagodnog“ financiranog od strane Grada Velike Gorice. 

Kako smo već spomenuli, naš stanišni tip „žabokrečina“ na području Donjeg Podotočja privlači različite vrste, a jedna od njih je riba crnka.   

-Radi se o relativno maloj vrsti ribe koja može narasti do 15-ak centimetara, crne boje koja često obitava u plitkim vodotocima bogatim vegetacijom. Stoga i ne čudi da se radi o manje poznatoj vrsti koju često ni ne vidimo, a ako se i bavimo ribolovom vrlo ju rijetko ulovimo. Crnka, koja je dobila naziv po svojoj tamnoj boji tijela, danas je ugrožena vrsta na području Europe gdje se jedino i pojavljuje. Razlozi njezina nestanka su vezani uz njezin način života, naime kako bira močvarna staništa i svojevrsne „žabokrečine“ koji ljudi često isušuju i „uređuju“ na druge načine, izgubila je dosta životnog prosta te se danas nalazi u manjim područjima no prije. Također, ovu vrstu potiskuju i druge stane vrste koje je čovjek nenamjerno ili namjerno unio u prirodu. Zanimljivo je da se radi o izrazito staroj vrsti, svojevrsnom reliktu prošlosti, koji je uspio preživjeti mnoga razdoblja Zemljine prošlosti. Možda je jedan od razloga njezine dugovječnosti to što za razliku od drugi vrsta riba, crnka može udisati atmosferski zrak. Drugim riječima, ova ribica može preživjeti nepovoljna razdoblja suše ukopana u mulj udišući kisik iz atmosfere. Tko zna možda je ona neki korak evolucijskog niza prema vodozemcima, jer tko je čuo za ribe koji žive bez vode? – ispričao je Ivan Beno, sveučilišni magistar eksperimentalne biologije s PMF-a, koji provodi istraživanje u sklopu udruge Hrvatskog društva za biološka istraživanja. 

Danas u Hrvatskoj, prema trenutačnim saznanjima, ovu vrstu možemo naći uz rijeku Dravu, u šumi Žutici, kod nas u Turopolju te u Lonjskom polju. Nažalost, unazad nekoliko godina crnka nije zabilježena u Lonjskom polju, a njezina brojnost se smanjuje i u šumi Žutici.

Na sreću, populacije crnke na području Donjeg Podotočja su značajne i brojne, možda jedna od najbrojnijih u Hrvatskoj. Stoga je bitno očuvati područja obitavanja crnke, ali i samu crnku jer prema malo podataka istraživanja koja posjedujemo bilježimo nestanak ove ribe iz dijelova Hrvatske, ali također i iz pojedinih područja Turopolja. 

Kako i vi možete pomoći ovoj vrsti ili želite čuti puno više o crnki i rijeci Odri, možete saznati na predavanju otvorenom za javnost u Područnoj knjižnici Galženica u srijedu 29. listopada s početkom u 18 sati. 

(Foto i tekst: Ivan Beno)