Povežite se s nama

CityLIGHTS

Gorička lovkinja Ana Bundalo: Obilazim čeke i hranilice u šumi, a pušku sam naslijedila od oca

Ova priča o ženi-lovcu rasplinut će mitove o lovstvu kao samo “muškoj stvari”

Objavljeno

na

⌈Foto: Privatna arhiva Ane Bundalo; Razgovarala: Gianna Kotroman⌋

Blato do koljena, provlačenje kroz šikare, obilazak hranilica u dubini šume – nikako ne zvuči kao nešto što bi zanimalo ženski rod. No, ne i Anu Bundalo iz Velike Gorice koja je vrlo aktivna lovkinja iz Lovačkog društva „Stari gaj“ iz Mraclina.

Sve o lovačkom kodeksu, vrstama čeka, ponašanju kolega lovaca prema dami i što djeca mogu naučiti od lovaca – otkrila je Gianni Kotroman tijekom gostovanja na City radiju.

Kako je “skoknula” do radija na pauzi s posla, nije došla u studio u lovačkoj odjeći, pa je Giannu zanimalo kako je inače obučena kada kreće u šumu…

Da li je to kao s ilustracija lovaca s famoznim maslinasto-zelenim šeširima sa zataknutim perom?

-Da, tako smo obično obučeni na lovačkim svečanostima, svečana odijela i šeširi, no sada po zimi, recimo u zimskom lovu se toplo obučem i običnu imam kapu. Kad sam u lovu, ja ne izgledam baš kod dama. Raščupana sam i u blatu do koljena, a često i poderana jer se ide kroz šikaru i granje, ili preko potoka. Tako da to nisu okolnosti za damski izgled.

Kako izgleda jedan vaš dan u lovu? Je li puška teška?

– Postoje više vrsta lova, osnovna podjela je na pojedinačni i grupni odnosno pogonski lov. Kad idem sama na čeku, npr. ujutro ustanem se oko 3 u noći, opremu spremim večer prije, i krenem u lovište, dok se prilikom pogonskog lova koji se odvijaju nedjeljom svi lovci sastaju u lovačkom domu u 8 sati, gdje nas lovnik, voditelj lova, upoznaje sa dijelom lovišta koji ćemo proći i koju vrstu divljači lovimo. Što se tiče težine puške, postoje lakše i teže varijante. Ja sam konkretno naslijedila dio oružja od svog oca. Možda i nije po mjeri za ženu, malo je teža, ali sve to u konačnici gradi o mišićnu masu. Što je jako dobro.

Što obuhvaća lovački kodeks?

– Postoje pravila etičkog ponašanja lovca gdje se očekuje da on pristupa sa poštovanjem prema prirodi, kolegama lovcima, ali i osobama koji su ne lovci kao i prema divljači, uz postojanje različitih lovačkih običaja. Neka od etičkih pravila su npr. ostavljaj za sobom okolinu boljom nego kako si je našao, slijedi sigurno rukovanje sa puškom i insistiraj da vaše kolege urade isto, prevozite divljač diskretno – nemojte ju izlagati pogledima, zahvalite vlasniku zemljišta i ako dozvola za lov na njegovoj zemlji bude odbijena. Jedan od važnijih i redovno prakticiranih običaja je običaj „počast divljač“, nakon lova divljač se polegne na desni bok, lovci skinu kapu/šešir, dok lovnik iskazuje zahvalnost za pruženi lovački užitak i za meso koje ćemo kasnije iskoristiti u kulinarstvu.

Nastojim obogatiti svoje lovačko znanje, stoga sam prošle godine položila ispit za Ocjenjivača trofeja. Svako lovačko društvo treba imati bar tri osobe koje imaju položen taj ispit, jer se komisija sastoji od tri osobe, koja kada lovac donese trofej na procjenu, prema posebnom sustavu bodovanja, ovisno o vrsti divljači, donosi konačnu listu bodovanja i ocjenu tog trofeja.

Lovcem mogu postati samo punoljetne osobe, nakon polaganja lovačkog ispita i učlanjivanja u Hrvatski lovački savez kao krovnu organizaciju, te prije punoljetnosti i polaganja ispita ne mogu niti dobiti dozvolu za nošenje oružja.

Obzirom na to da vas nema puno, kakav je odnos lovaca prema lovkinjama?

-To je ono nešto što je mene iznenadilo… Izuzetno lijepo ponašanje s uvažavanjem, s jednim poštovanjem i kavalirskim pristupom. Zaista jako lijep pristup.

A koje su reference dobrog lovca? Oštar vid, dobar pas ili?

-Prvenstveno, mislim da je najvažnija spremnost na učenje i određena doza discipline. Vid se može popraviti naočalama, postoje naravno i optike kojima se je moguće riješiti problem s vidom, ali ključna je, ja bih rekla, spremnost na učenje na vlastitim greškama, želja za stjecanjem iskustva i slušanje savjeta starijih kolega, koji imaju više iskustva i discipline, jer ipak je tu oružje u pitanju, zakonska pravila i tu treba biti sve po PS-u.

Ja trenutačno nemam psa. Jedno vrijeme sam imala vajmarku Toku. Ona je sad već starija ženka koja je sa mojim ocem otišla na more, a s obzirom da trenutno imam malo dijete, pričekat ću još prije nabave drugog psa. Pas velika obveza, velika briga, baš poput malog djeteta mora proći sve razvojne faze odgoja i učenje.

Što vaši klinci kažu na to da imaju mamu lovkinju?

– Njima je to normalno, ne znaju za drugo, a ja ih nastojim uključiti kad kod mogu, i povezati ih s prirodom. Tako da ih često povedem sa sobom u obilazak hranilica. Starija kćer je već sa mnom išla više puta, sad već ide i mlađa. Znači, čisto da se upoznaju s tim pristupom, sa obvezama lovca, da razumiju ulogu lovca i pomažu.

Je li vas ikada ulovio strah?

– Rekla bih da je strah često prisutan, prvenstveno recimo, ako idem ujutro na čeku, krećem po noći do čeke. Divljači u pravilu izlazi na otvoreno, na polja u zoru ili u sumrak, ako upalim lampicu ili nešto, to je znak divljači da sam tu, a cilj je došuljati se bez da budem primijećena. Dakle, krećem se u potpunom mraku kada svaki grm, svaka grana i sjena izgleda zastrašujuće, određena doza straha je uvijek tu, ali ona u biti pridonosi oprezu i da se osjetila izoštre, da je čovjek zbilja svjesno prisutan u tom trenutku, promatra sve oko sebe i osluškuje.

Spomenuli ste hranilice za šumske životinje, no što je s čekama. Kako zgleda jedna klasična lovačka čeka?

– Imamo otvorene i zatvorene čeke. Zatvorene su kao što sam naziv kaže zatvorene, imaju vrata i prozore i one su pogodnije zimi, kada je vani jako hladno, jer lovac na čeki provodi i po nekoliko sati. Otvorene čeke imaju samo mali krović i malu ogradicu, a kroz prolaz se popne gore lojtrama. Tu imate onda okolo pogled 360 stupnjeva.

Koliko ima naših turopoljskih lovišta i koje životinje prevladavaju?

-Zapravo kompletna Hrvatska je podijeljena na lovišta. Svaki dio prirodnog terena je ili privatno ili državno lovište, ili pak nekakav oblik zakupa. Što se tiče divljači oko Gorice, tu imamo naravno divlje svinje, zatim srneću divljač, fazane, šljuke, čagljeve, lisice i zečeve.

Uloga lovca je i briga o zimskoj prehrani. Što se dostavlja u hranilicu?

– Tijekom cijele godine se ostavlja sol jer je to mineral koji životinjama nedostaje i oni ga u prirodi ne mogu naći pa se obično uz samu hranilicu stavlja ili na nekakav komad starog drveta, panj, na koji se stavi sol, nju kiša polagano topi i životinje ju ližu, a od prihrane nosimo prvenstveno kukuruz, ali i zob, također se sada remize krmnih biljaka, koje služe divljači i kao sklonište i kao izvor hrane.

Boravak lovca u lovištu uključuje i – promatranje. Zapažamo kako se divljač kreće, pratimo sa čeke njihov izgled, da li je mršava i djeluje bolesno, čudno se ponaša ili ima proljev. U tom slučaju je važno odstrijeliti takvu divljač, kako se ne bi širila zaraza na ostatak krda ili ostale jedinke.

Već ste godinama u lovačkom društvu, a rekli ste da bi ste voljeli pridonijeti na neki način.

-Pa ono što bi ja htjela, jest povezati svoje lovačko društvo sa školskim i vrtićkim sustavom, kako bi se organiziralo nešto poput terenske nastave, predavanje u našem lovačkom domu , obilazak čeka i hranilica, djeca bi naučila koja je uloga lovca, približilo bi ih se prirodi, a i upoznali bi vrste životinja koje žive u našem kraju. To mi radimo sa svojom djecom, pa bi bilo lijepo proširiti taj aspekt na širu zajednicu.

Je li istina da se mlado lane čovjek ne smije dirati?

-Tako je, znači ako se u polju pronađe lane, ne treba misliti da ga je mama ostavila, već je samo u potrazi za hranom i po njega će se vratiti. Ono kad se rodi nema nikakav miris i na taj način je zaštićeno od drugih predatora, od recimo lisice ili čaglja koji bi ga inače pojeli.

Ako ga mi podragamo, ostavljamo svoj miris na njemu, čime dajemo do znanja njegovoj okolini, pa i predatorima, da je on tu i možemo ga na taj način ugroziti, tako da ih ne dirajte!

Čula sam da postoji poseban običaj na posljednjem ispraćaju lovaca.

-Da. Tu postoji isto lovački običaj, pa recimo inače se obično u grob baci grumen zemlje, a lovcima je običaj da kao prvo na ispraćaj dođu u svečanoj lovačkoj odjeći sa šeširom na glavi, i u grob umjesto zemlje, bace grančicu bora ili smreke koju imaju zataknutu na šeširu.

Ima li još nešto čime popunjavate slobodno vrijeme?

Osim lova, imam i svoju kreativnu stranu – pišem i slikam, a aktivna sam i u planinarenju. Sve me to ispunjava…

Tako smo od goričke lovkinje naučili da lov nije rezerviran samo za gospodu, kao i da bavljenje lovom sa sobom nosi čitav popis pravila. No, ipak najviše nas se dojmilo poštovanje prema prirodi – koja je budna i kad mi ostali spavamo. Osim lovaca. Oni s prirodom, u bilo kojem trenutku, imaju neraskidiv suživot.

CityLIGHTS

Velika Gorica ponovno domaćin javnozdravstvene akcije ‘Hodaj za zdravu štitnjaču’

Građani su pozvani da se pridruže sudionicima i sudjeluju u obilježavanju ovog dana posvećenog zdravlju štitnjače.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Turistička zajednica Velike Gorice

Povodom Svjetskog dana svjesnosti o bolestima štitnjače i ove će se godine u Zagrebu i Velikoj Gorici održati javnozdravstvena akcija „Hodaj za zdravu štitnjaču“, koja okuplja sudionike u zajedničkom hodu, edukaciji i promociji preventivne skrbi.

Program se odvija u nedjelju, 17. svibnja, kada sudionici u jutarnjim satima kreću iz Zagreba prema Velikoj Gorici, gdje ih po dolasku očekuje organizirani doček te zajedničko obilježavanje akcije.

Riječ je o inicijativi koja već godinama bilježi sve veći odaziv, a njezin je fokus usmjeren na podizanje svijesti o bolestima štitnjače, važnosti redovitih pregleda te pružanju podrške oboljelima kroz izravni kontakt sa stručnjacima. U programu sudjeluju članovi Hrvatske udruge za bolesti štitnjače, kao i liječnici i drugi zdravstveni stručnjaci koji će građanima pružati informacije, odgovarati na pitanja te dodatno pojasniti važnost pravovremene dijagnostike i brige o zdravlju.

Akcija se u Velikoj Gorici već niz godina održava kao prepoznatljiv javnozdravstveni događaj, čime je postala dio kontinuiranih aktivnosti usmjerenih na edukaciju i zajedništvo. Građani su pozvani da se pridruže sudionicima i sudjeluju u obilježavanju ovog dana posvećenog zdravlju štitnjače.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

“Kockići” pripremaju buduće prvašiće za matematiku: Otvorene prijave

Program će se održavati dva puta tjedno od 15. lipnja do 20. srpnja, a sudjelovanje je besplatno

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: CZDMO

Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica pokreće program „Kockići“, preventivni program usmjeren na razvoj predmatematičkih vještina kod djece školskih obveznika.

Program je namijenjen budućim prvašićima kako bi kroz igru i svakodnevne aktivnosti lakše razvili temelje potrebne za razumijevanje matematike prije polaska u školu. Predmatematičke vještine djeca usvajaju kroz svakodnevne situacije, igru i interakciju s okolinom. Riječ je o znanjima i postupcima koji čine osnovu za kasnije razvijanje matematičkih sposobnosti tijekom školovanja. U Centru ističu kako je upravo rano upoznavanje djece s brojevima i matematičkim pojmovima važno za stvaranje pozitivnog odnosa prema matematici i uspješniju pripremu za školu.

Naglašavaju i kako djeca prije škole ne uče matematiku u klasičnom smislu, već razvijaju vještine potrebne za njezino razumijevanje. Budući da matematika ima svoj specifičan jezik, važno je da mu djeca budu izložena od najranije dobi. Program će se održavati dva puta tjedno, od 15. lipnja do 20. srpnja  u prostoru Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica na adresi Trg kralja Tomislava 16.

Sudjelovanje je besplatno, no broj mjesta je ograničen. Roditelji zainteresirani za upis djece prijaviti ih mogu do 29. svibnja putem e-maila [email protected] ili na brojeve telefona 01/6231-734 i 091/6231-734.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Jedna emisija, puno priča i slika koja je završila na našem zidu

U emisiju „Hrabre žene“ stigla je svestrana, pozitivna i uspješna umjetnica Jasminka Škalić. S našom Giannom u pola je sata „proputovala“ od Zaprešića i Jablanovca, preko Ljubljane pa sve do Kube.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Marija Vrbanus/Cityportal

Danas nam se u City Bandu pridružila žena koja je svojom prisutnošću, ali i svojim kreacijama, uljepšala cijeli ured.

U emisiju „Hrabre žene“ stigla je svestrana, pozitivna i uspješna umjetnica Jasminka Škalić. S našom Giannom u pola je sata „proputovala“ od Zaprešića i Jablanovca, preko Ljubljane pa sve do Kube.

Jasminka je s nama podijelila svoju priču – zapravo više njih. Prisjetila se studentskih dana u svijetu manekenstva, govorila o plivanju u poslovnim vodama, ali i o tome kako danas živi od umjetnosti koja joj je postala svakodnevica. Uz to, podijelila je i nekoliko vrijednih savjeta, posebno za žene, a ono što nas je posebno oduševilo jest činjenica da je svojim talentom osvojila i našeg direktora koji nije mogao odoljeti njezinim radovima. Jedna od njezinih slika sada krasi središte našega ureda.

Nije slučajno odabrala upravo motiv Kubanke. Kako je kasnije ispričala, slika je nastala kao svojevrsni hommage ženama Kube, ali i svim ženama koje, unatoč teškim životnim okolnostima, zadržavaju snagu, toplinu i osmijeh. Upravo zato savršeno se uklopila u emisiju „Hrabre žene“ – kao podsjetnik na hrabrost žena, bilo na drugom kraju svijeta ili ovdje, u našoj svakodnevici.

Iako je po struci diplomirana ekonomistica, život ju je odveo u umjetničke vode. U Ljubljani je završila slikarstvo i magistrirala, a trenutno pohađa Učiteljsku akademiju jer joj je želja predavati likovnu kulturu u osnovnoj školi.

„Cjeloživotno obrazovanje karakteristično je za mene. Smatram da čovjek uči dok je živ. Zvuči kao floskula, ali stvarno je tako.“, rekla je Jasminka.

Osim slikarstvom, već se 12 godina bavi i izradom nakita, a posebno su prepoznatljivi njezini ručno oslikani medaljoni.

Rodom je iz Zaprešića, odnosno Jablanovca, a svoje odrastanje na selu smatra velikom privilegijom.

„Druženje s prirodom i samo lijepa sjećanja vežu me uz djetinjstvo u Jablanovcu.“, ispričala je.

Modne piste, studentski dani i catwalk tajne

Krenimo od početka njezinog životnog puta – onog koji ju je, sasvim neočekivano, odveo u svijet manekenstva.

Sve je, kaže, počelo na nagovor majke. Kao djevojčica naglo je izrasla, držala se pogrbljeno i nije bila zadovoljna svojim držanjem pa ju je majka nagovorila da upiše tečaj manekenstva.

„U početku se u tome uopće nisam pronalazila, no kasnije mi je, kao i svakom studentu, dobro došao dodatni izvor zarade“, prisjetila se Jasminka.

Otkrila nam je i tajnu manekenskog hoda. Kako kaže, osnova svega je lijepo, ravno i dostojanstveno držanje, dok se sam „catwalk“ svodi na hod nogom ispred noge, uz različite varijacije i osobni stil svake manekenke.

„Svaka je cura imala neku svoju posebnost. Primjerice, Velikogoričanka Divna Meler imala je vrlo specifičan i energičan hod.“, dodala je.

Manekenstvo, kaže, sa sobom nosi i određenu disciplinu. Zdrava prehrana, sport i briga o tijelu dio su tog svijeta, no priznaje kako nikada nije bila pretjerano opterećena kilogramima jer joj modeling nije bio glavni životni poziv.

„Genetski nisam sklona debljanju pa mi težina nikad nije previše oscilirala. No kada je nekome modeling glavni posao, vjerujem da to zna biti jako teško i zahtjevno.“, objasnila je.

Na pitanje postoje li u tom svijetu i neugodne ili nemoralne situacije, odgovorila je iskreno: osobno ih nije doživjela, no zna za djevojke koje jesu. Upravo zato smatra kako je mladim djevojkama danas najvažnije sačuvati vlastitu osobnost i ne podlijegati pritiscima trendova.

„Ono što me danas brine jest činjenica da sve više mladih cura vrlo rano kreće s estetskim zahvatima pa na kraju sve sliče jedna drugoj.”, rekla je.

Prisjetila se i vremena kada su svjetskim modnim pistama dominirale žene poput Linda Evangelista, Cindy Crawford i Naomi Campbell, od kojih je svaka imala nešto svoje i prepoznatljivo.

„Svaka od njih imala je osobnost i posebnost koja ju je činila upečatljivom. Danas mladim curama poručujem da njeguju upravo ono što ih razlikuje od drugih. Možda je baš neki „kriv“ nos ili spuštene oči ono po čemu će biti posebne i prepoznatljive“, istaknula je.

Umjetnost koja je osvojila i naš ured

No, iako joj je modeling obilježio dio mladosti, život ju je s vremenom ipak odveo u potpuno drugačijem smjeru, onom umjetničkom.

Danas se Jasminka najviše pronalazi u slikarstvu, a njezini radovi nastaju po narudžbi i nose prepoznatljiv spoj pop arta i figurativnog slikarstva.

Slika koju je donijela u naš studio nastala je nakon putovanja na Kubu, zemlju koja je na nju ostavila snažan dojam.

„Na slici je Kubanka, a ono što me najviše zaokupilo nije bilo samo lice nego tkanina, uzorci i ta egzotika koja izvire iz cijele scene. Naravno, i nakit je bio važan detalj.“, ispričala je.

Boravak na Kubi opisala je kao svojevrsni kulturološki šok.

„Istina je da ljudi tamo nemaju mnogo, neki hodaju bosi i teško dolaze do lijekova, ali žive u trenutku. Nevjerojatno su veseli, srdačni i stalno plešu. Ta slika nastala je kao moj omaž Kubi.“, rekla je.

Njezini su radovi pronašli mjesto i u Muzeju novog vala, gdje je 2023. godine održala izložbu inspiriranu glazbenicima i ikonama tog razdoblja. Sve je počelo nakon što je Aleksandar Črček vidio njezine crno-bijele portrete poznatih glazbenika i glumaca.

„Krenulo je s Dinom Dvornikom, a kasnije sam radila i Davida Bowieja, Al Pacina, Marlona Branda… Nakon toga dobila sam prijedlog da napravim izložbu na temu novog vala pa je nastalo desetak portreta.“, ispričala je.

Jasminka priznaje kako je danas umjetnicima u Hrvatskoj izazovno živjeti isključivo od prodaje slika, zbog čega joj je izrada nakita postala važan i stabilniji dio posla.

„Slike su ipak luksuz. Ljudi ne uređuju stanove ili hotele svaki mjesec, takvi poslovi dolaze povremeno. Jedan mjesec imam nekoliko narudžbi, a već idući možda nijednu.“, objasnila je.

No unatoč izazovima, ne skriva koliko je ispunjava činjenica da se bavi onime što voli.

„Vrlo je izazovno, ali srce mi je na mjestu čim radim ono što volim. Već si na dobitku kada svaki dan možeš stvarati.“, zaključila je.

Svaki medaljon priča svoju priču

Osim slika, Jasminkin zaštitni znak posljednjih su godina postali i ručno oslikani medaljoni koji nastaju u njezinoj radionici. Sve je, kaže, počelo sasvim spontano: iz ljubavi prema vintage detaljima i modi sedamdesetih godina.

„Na internetu sam vidjela jednu vintage ogrlicu s medaljonom i odmah se zaljubila u taj stil. Obožavam retro odjeću i boho estetiku sedamdesetih. Takvu ogrlicu tada nisam mogla pronaći u Zagrebu pa sam odlučila napraviti svoju.“, ispričala je.

Proces izrade, objašnjava, traje nekoliko dana i zahtijeva mnogo strpljenja.

„Medaljone najprije ispunjavam akrilom koji služi kao podloga, a nakon sušenja ručno oslikavam motive. Sve na kraju prelijem smolom koja ih štiti, tako da cijeli proces traje otprilike tjedan dana.“, rekla je.

Svaki medaljon i danas oslikava sama, ručno, jer joj je važno da svaki komad bude poseban i jedinstven. „Želim da žena koja kupi moj medaljon ima osjećaj da je napravljen baš za nju.“, naglasila je.

Posebno voli raditi s biserima, iako priznaje da uglavnom koristi riječne bisere i kvalitetne imitacije kako bi njezin nakit ostao cjenovno pristupačan široj publici.

„Da radim isključivo s pravim biserima, morala bih se usmjeriti na puno užu publiku. Ovako mi je važno da si moju ogrlicu može priuštiti gotovo svaka žena.“, rekla je.

„Uzdaj se u se i u svoje kljuse“

Dotaknule su se i položaja žena u društvu te činjenice da su predrasude i diskriminacija na našim prostorima još uvijek prisutne.

Ipak, kaže kako je kroz život naučila najviše vjerovati sebi i vlastitim mogućnostima, a upravo joj je takav način razmišljanja usadila majka još od djetinjstva.

„Mama me odgajala po onoj „uzdaj se u se i u svoje kljuse“. Možda zvuči pomalo feministički, ali meni je to u životu puno pomoglo jer nisam imala velika očekivanja od drugih ljudi.“, rekla je.

Dodaje kako upravo previsoka očekivanja često dovode do razočaranja, dok joj je oslanjanje na vlastiti rad i trud olakšalo odnose s ljudima i donijelo unutarnji mir.

Na kraju emisije otkrila je i kako bi voljela da je ljudi pamte.

„Voljela bih da se ljudi uz mene nasmiju. Obožavam pozitivne ljude i one s kojima se mogu iskreno nasmijati. Jedna je psihologinja rekla da će svoje dane pamtiti po tome što je dobro pojela, popila i koliko se smijala, a mislim da je to stvarno lijepa životna filozofija.“, zaključila je Jasminka.

Poruka još jedne hrabre žene

Za sam kraj emisije „Hrabre žene“, Jasminka je svim slušateljicama poslala i snažnu, ali jednostavnu poruku: da ne zaborave same sebe.

„Savjetovala bih svim ženama da uživaju u svakom danu, da pronađu nešto lijepo za sebe i da se ne zapostavljaju. Važno je voditi brigu o sebi, posebno iznutra, jer ako žena nije dobro, neće biti ni obitelj. A kada si iznutra lijep, nema šanse da to ne vidi i na vanjskom izgledu.“, poručila je Jasminka.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Klapa Intrade i Tomislav Bralić otvaraju Goričke večeri 2026.

Početak koncerta najavljen je za 20 sati, a ulaz za sve posjetitelje bit će besplatan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Ovogodišnje izdanje manifestacije Goričke večeri bit će otvoreno koncertom Tomislava Bralića i Klape Intrade, koji će se održati u nedjelju, 17. svibnja, u Parku dr. Franje Tuđmana.

Jedan od najpoznatijih hrvatskih klapskih sastava publici će donijeti večer ispunjenu dobro poznatim pjesmama i hitovima uz koje već desetljećima pjevaju različite generacije. Posjetitelje očekuje glazbeni program koji će obuhvatiti emotivne balade, ali i pjesme koje redovito stvaraju zajedničku atmosferu i okupljaju publiku u zajedničkom pjevanju.

Prepoznatljiv vokal Tomislava Bralića i interpretacija Klape Intrade obilježit će otvorenje još jednog izdanja tradicionalne manifestacije koja svake godine okuplja brojne građane i goste Velike Gorice. Organizatori pozivaju građane da večer provedu pod otvorenim nebom uz obitelj i prijatelje te zajedno otvore Goričke večeri 2026.

Početak koncerta najavljen je za 20 sati, a ulaz za sve posjetitelje bit će besplatan.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Diplomatska elita u Velikoj Gorici: Stigli veleposlanici iz više od 20 država

U fokusu posjeta stranih diplomata Velikoj Gorici bili su investicijski potencijal grada, razvoj poduzetništva, međunarodna suradnja i promocija turopoljske kulturne baštine.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica danas je bila domaćin predstavnicima diplomatskog zbora akreditiranog u Republici Hrvatskoj, koji su tijekom službenog posjeta obišli niz gospodarskih, infrastrukturnih i kulturnih lokacija na području grada i Turopolja.

Među gostima su bili veleposlanici i otpravnici poslova iz Čilea, Australije, Austrije, Portugala, Katara, Republike Koreje, Belgije, Turske, Maroka, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Češke, Litve, Kazahstana, Albanije, Kosova i drugih zemalja.

Poseban naglasak tijekom obilaska stavljen je na razvoj gospodarstva i investicijski potencijal grada. Delegacija je tako posjetila Poslovnu zonu Meridian 16 Business Park u Vukovinskom polju, gdje su predstavljene mjere za poticanje poduzetništva i privlačenje stranih ulaganja. Diplomati su obišli i VG Poduzetnički inkubator te gradilište Nacionalnog nogometnog kampa, jednog od najvećih aktualnih projekata na području Velike Gorice. Središnji dio programa održan je u Centru za posjetitelje Turističke zajednice Velike Gorice, gdje je goste primio gradonačelnik Krešimir Ačkar zajedno sa suradnicima.

– Dobrodošli u Veliku Goricu, srce Turopolja i šesti najveći grad u Hrvatskoj. Veliko mi je zadovoljstvo ugostiti vas danas i predstaviti naš grad, njegove ljude i njegov razvoj. Velika Gorica je moderan i brzo rastući grad, posvećen podizanju kvalitete života te snažno usmjeren na razvoj poduzetništva, ulaganja, sporta i stvaranje prilika za mlade i obitelji. Ponosni smo na naše projekte, kontinuirani razvoj i jasnu viziju budućnosti. Nadam se da će vam ovaj posjet ostaviti snažan dojam energije i potencijala našeg grada te otvoriti vrata budućoj suradnji i trajnim prijateljstvima,  istaknuo je gradonačelnik Ačkar.

U sklopu predstavljanja turopoljskog kraja, Nikola Pejak govorio je o kulturnim, prirodnim i turističkim posebnostima Velike Gorice i okolice, dok je Ivana Belošević kroz pripremu turopoljskih štrukli gostima približila lokalnu gastronomsku tradiciju. Program službenog posjeta započeo je u Velikoj Mlaki, gdje su strani diplomati obišli kapelu sv. Barbare. Tijekom obilaska upoznati su s drvenim sakralnim spomenicima Turopolja, koji se smatraju jedinstvenim dijelom hrvatske kulturne baštine. Na kraju susreta u ime diplomatskog zbora obratila se veleposlanica Maroka i doajenica diplomatskog zbora Nour El Houda Marrakchi.

– Zahvaljujemo gradonačelniku Ačkaru na iznimnom gostoprimstvu i srdačnom prijemu. Tijekom posjeta imali smo priliku upoznati grad bogate tradicije, snažnog razvoja i velikog potencijala. Velika Gorica ostavila je na nas vrlo snažan dojam te vjerujemo kako će ovaj susret otvoriti prostor za buduću suradnju i nova partnerstva.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno