Dnevnik jednog pacijenta 2: Željo, Dinamo i tenis dok ležiš na Rebru…
Teški bolnički dani, ali i neočekivano prijateljstvo s “cimerom” s kreveta do, motivirali su našeg neuništivog reportera da zabilježi nekoliko crtica i podijeli ih s našim čitateljima. Razgovor je, naravno, brzo skrenuo prema sportskim temama…
Čudni i nepredvidivi su putovi Gospodnji. Već smo pisali o danima provedenim na KBC Rebro, a nove tegobe i novi boravak, te mnogo slobodnog vremena, potencirali su ispisivanje još nekoliko redaka za naše čitatelje. Nedavni štrajk djelatnika koji brinu o bolesnima svi u sobi smo apsolutno podržali, a bilo nas je spremnih i na štrajk glađu kao znak solidarnosti. Dobro, mi pacijenti i nemamo baš neki apetit i žrtva ne bi bila preteška, ali da neizmjerno cijenimo sve koji tako predano brinu o bolesnima (nažalost, ima nas sve više), to stoji. Slažem se u potpunosti s cimerom Brankom koji kaže da je zdravstvo stup našeg društva i ti ljudi onda zaslužuju najveću moguću pažnju, poštovanje, stimulans i sve ono dobro što oni tako predano pružaju pacijentima koji žive možda i najteže trenutke života.
Brane je, inače, dobar sugovornik i za sportske teme, posebno jer nam je godina rođenje bliska (njemu 1955., pet godina mlađi). Živi u Velikom Polju, dijelu Velike Mlake, a potpisnik teksta ima stav da je Turopoljac. Nema Branko ništa protiv, ali također naglašava da je rođen u Rami, živio u Sarajevu i Njemačkoj, a skrasio se, eto, tu među Turopoljcima. Jednom mladom bolničaru, koji je rođen podno Sljemena, znao bi Brane, onako, na tečnom po domaći, mangupski kazati: “Čuj stari, a kaj briješ?” Navijao je Brane za Želju (NK Željezničar) iz Sarajeva, a sad je veliki dinamovac. Prisjeća se rado Bukala, Spreče, Katalinskog, Hadžiabdića, ali i modrih iz Maksimira, Zambate, Lamze, Rore, Kobeščaka, Škorića, Deverića, Mlinarića, Ivkovića. Kroz priču o nogometu došli smo i do zajedničkih poznanika. Brane ima tri unučice sportašice, baš kao i potpisnik priče.
– Sa suprugom Lucijom dobio sam sina Darija, koji je počeo igrati nogomet u NK Željezničaru u Sarajevu, a nastavio u Njemačkoj. Dario i snaha Dubravka imaju, pak, moje ljubimice Dariju, Leu i Anu. Darija se bavila sportom, ali trenutno je fakultet na prvom mjestu. Tenis igraju 14-godišnja Lea Bilić i mlađa Ana. Kroz posao sam upoznao obitelj Tomislava Ivkovića, pa i ujaka mu, nogometnog managera Ante Dujmića, a sada, eto, moja Lea i Ivkovićeva kćer Luna teniske su suparnice – pričao je ponosan, iako shrvan nakon teške operacije, deda Branko Bilić.
Talentirana Lea Bilić, koju već dvije godine trenira Mido Dautović, a kojoj je uzor Serena Williams, dopunjava djeda i svoju tek započetu, obećavajuću tenisku karijeru.
Lea i Emanuel Ivanišević treniraju zajedno, druže se…
– Dvije godine trenirala sam u ITEAM-u Velika Gorica, pa onda pristupila ZAGI-ju iz Zagreba, što mi je mislim korak više u razvoju. Tamo trenira i Emanuel Ivanišević, sin legendarnog osvajača Wimbledona Gorana. Trenutno igram na turniru na Purgeru u Zagrebu – kazala je Lea, poljubila djeda Branka i odjurila odigrati svoj meč.
Ostala su u bolnici dva djeda, koja su pronašla mnogo toga zajedničkog, a možda je nevolja rodila i neočekivano prijateljstvo.
– Stari, a kaj briješ, svratit ću ja u Čiče na proputovanju na moj ranč u Letovaniću. Ohladi pivicu – kazao je Brane.
Dvodnevna sudačka škola u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Europske asocijacije mažoret timova (EMTA) održana je prošlog vikenda (14.-15. veljače 2026.) u Velikoj Mlaki. Sudjelovalo je 6 polaznica, četiri iz Hrvatske te po jedna iz Njemačke i Poljske.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Apsolvirana su tri sudačka seminara u dva dana. Polaznice su uspješno položile praktični dio ispita – ocjenjivanje koreografija na video snimkama. Zaokružen sudački ispit slijedi tek nakon što suci imaju dva probna suđenja uživo, uz mentora. Nakon toga suci stažiraju dva turnira, isto pod paskom mentora. Ako zadovolje standarde postaju mlađi nacionalni suci HUMT-a, a internacionalne polaznice postaju mlađe internacionalne sutkinje EMTA-a.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Instruktori su bile Milosava Katić, licencirani senior sudac HUMT-a, EMTA-a, IFMS-a i Lucija Palac, licencirani senior sudac HUMT-a i EMTA-a.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ispitna komisija HUMT-a: Milosava Katić, Lucija Palac i Katarina Ahel, licencirani junior sudac HUMT-a i EMTA-a.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ispitna komisija EMTA-a: Milosava Katić, Lucija Palac i Vlado Palac, licencirani senior sudac HUMT-a, EMTA-a, IFMS-a.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Čelnici HUMT-a odnosno EMTA-a započeli su 2026. godinu vrlo ozbiljnom akcijom, osposobljavanjem novih sutkinja, jer ova godina bit će bogata mažoret natjecanjima. Izdvajaju se, kao i uvijek, regionalna natjecanja i državno prvenstvo. Međunarodni program će ove godine prvi put odvesti mažoretkinje iz HUMT-a odnosno EMTA-a na natjecanja u Njemačku (Grand Prix) odnosno Francusku (Europsko prvenstvo).
Dok većina u veljači još uživa u zimskom ritmu i krafnama, mladi atletičari AK Maraton VG Velika Gorica pomiču granice i postavljaju nove osobne rekorde.
Na jučerašnjem Dvoranskom prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete i mlađe kadetkinje sva tri natjecatelja pokazala su da upravo borbenost, ustrajnost i hrabrost čine temelj svakog uspjeha.
U disciplini 60 m mlađih kadeta Vigo Šušnjić postavio je osobni rekord ostvarivši izvanredan rezultat od 9,65 sekundi.
U utrci 55 m prepone kod mlađih kadetkinja Ema Glija istrčala je 9,86 sekundi i time također srušila već fenomenalni osobni rekord.
Disciplinu skok u dalj (zona) Nelli Komljenović odradila je vrhunski i ostvarila rezultat 4,60 m, što je ujedno i njezin novi osobni rekord.
Natjecanje tradicionalno organizira Hrvatski atletski savez na Zagrebačkom velesajmu, a detalje o natjecanju pročitajte OVDJE.
Mladi hrvači i hrvačice Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 vratili su se s velikog međunarodnog turnira Herkul Open 2026 u Zagrebu s ukupno osam medalja. Na turniru je nastupilo 507 sportaša iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije, a Velika Gorica bila je zastupljena s 31 natjecateljem. Njih 25 borilo se na Herkul Openu, dok je šestero istodobno nastupilo u prvom krugu međunarodne lige za kadete.
Do zlatnih medalja stigli su Mato Margit (U-11, 30 kg), Josip Kirinčić (U-11, 59 kg) i Gabriel Ivatović (U-13, 59 kg). Srebra su osvojili Marko Ivelj (limači, 36 kg) i Jakov Ključar (U-15, 38 kg), dok su brončani bili Jakov Gašparac (U-13, 65 kg), Egon Borilović (limači, 36 kg) i Katarina Ivatović (U-13 djevojčice početnice, 40 kg).
Natjecatelje su vodili treneri Anri Targuš Targa, Emanuel Odak, Dario Dašić, Fran Haramustek i Gabriel Đukić.
Na Youth League turniru održanom u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Nikola Huzjak iz Karate kluba Velika Gorica osvojio je peto mjesto u konkurenciji juniora iznad 76 kilograma. U konkurenciji 62 borca u svojoj kategoriji stigao je do polufinala i time ostvario najbolji plasman među hrvatskim predstavnicima.
Youth League turniruYouth League okupio je 2236 sportaša iz 93 zemlje koji su se natjecali u tri uzrasta, od mlađih kadeta do juniora. Velikogorički klub u Emiratima je nastupio prvi put, a predstavljalo ga je sedam natjecatelja u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.
Huzjak je na putu do polufinala svladao predstavnike Senegala, Indije, Irana i Italije. Za ulazak u finale izgubio je tijesno 2:3 od borca koji nastupa za Benin, a koji na svjetskoj rang-ljestvici drži treće mjesto u toj kategoriji. U borbi za broncu poražen je 1:3 od predstavnika Maroka, čime je natjecanje završio na petom mjestu.
Ostali članovi kluba ovaj put nisu stigli do završnica. Luka Lukačić (juniori -76 kg) ostvario je pobjedu protiv Češke, ali je zaustavljen od Katara. Vito Hulina (-68 kg) poražen je od Irana, dok je Matea Kordić (-53 kg) izgubila od Srbije. Ema Jukić (-48 kg) svladala je Tursku, a potom izgubila od Italije. U kadetskoj konkurenciji Franka Jerkin (-54 kg) poražena je od Ukrajine, a Mia Čunčić (-54 kg) u drugom kolu od Bugarske.
Poništena pobjeda: Nula s Vukovarom, ista meta, isto odstojanje…
Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Vukovarom na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bodovi imali dvostruku vrijednost. Uspjela je Gorica i zabiti, učinio je to Čabraja, ali tad je stigao poziv iz VAR sobe…
Važnost ogleda Gorice i Vukovara bila je ogromna i za jedne i za druge, bila je to utakmica koja je mogla puno toga promijeniti u trenutačnom poretku na ljestvici SuperSport HNL-a, a na kraju je ispalo da smo gledali nogometnu varijantu šahovske partije. I da golova vidjeli nismo. Točnije, vidjeli smo jedan, poprilično regularan, ali za suca Kolarića nedovoljno regularan da bi bio priznat…
Nakon cirkusa kojeg je proizveo njegov kolega Zdenko Lovrić u prošlom kolu, Gorica je u sudar s Vukovarom morala bez kapetana Jurice Pršira, ali ne i bez trenera Marija Carevića, koji je mnoge iznenadio pojavivši se na klupi tjedan dana nakon isključenja u Maksimiru. Nije u javnost stigla informacija da je Carević samo novčano kažnjen za taj crveni karton, što je u neku ruku i priznanje pogreške sudac Lovrića, ali manje je to važno od činjenice da je trener bio tu, na svome mjestu.
U utakmicu je ušao s Matijašem na golu, Pršira je u sredini terena zamijenio Ognjen Bakić, a prvi put u dresu Gorice utakmicu je počeo Bruno Bogojević, posljednje pristiglo pojačanje. U vrhu napada i dalje vrijedni Čuić, na bokovima sjajni dvojac Trontelj – Čabraja, u ulozi režisera Iker Pozo, pa još i Kavelj, Fiolić, Filipović, Perić…
U takvom izdanju Gorica je od početka balansirala između traženja stabilnosti otraga i načina kako napasti Vukovar prema naprijed. I nije to išlo loše, jer Gorica je već u ranoj fazi imala i stativu, koju je naciljao Fiolić, a mogla je imati i jedanaesterac zbog igranja rukom igrača Vukovara. Da je kriterij bio isti kao u prošlom kolu u Maksimiru, kad je Lokomotiva dobila “elver” zbog Kaveljeva igranja rukom, dobila bi ga i Gorica ovoga puta, ali kriteriji se u hrvatskom nogometnom svijetu mijenjaju od situacije do situacije, od aktera do aktera.
Imao je i Vukovar svoje prilike, najizrazitiju preko Kulušića, no u toj je situaciji vrhunski reagirao Matijaš, a dojam je cijelo vrijeme bio da će jedan potez, jedan trenutak nadahnuća, ovdje odlučivati pitanje pobjednika.
Taj trenutak dogodio se nakon nešto više od sat vremena igre, nakon još jednog dobrog Tronteljeva dolaska prema naprijed. Ubacio je u sredinu, lopta je prošla Čuića i došla do Marijana Čabraje, a lijevi bek Gorice briljantno je pogodio malu mrežicu gola Vukovara. Proslava je odrađena, emotivna i strastvena, ali tad se sudac Kolarić primio za slušalicu… Iz VAR sobe stigao je prijedlog da pogleda je li Čuić, koji je kod upućivanja lopte s boka bio u zaleđu, utjecao na igru ili nije, a provjera je trajala, trajala i trajala. A kad je završila, odluka je glasila – nema gola!
Realno, nakon svega što se događalo tjedan dana ranije, nitko se nije iznenadio. Situacija krajnje dvojbena, u najmanju ruku, a kad je tako, već smo i naviknuti da konačna odluka ide kontra Gorice…
Mogli su do kraja utakmice do bodova i jedni i drugi, opasne situacije su zabilježene ispred oba gola, no lopta više nije željela u mrežu. Na kraju je ispalo da je i dobro da nije, budući da je Velikogoričanin Vito Čaić u 97. minuti imao meč loptu, kojom je mogao srediti Goričane, ali njegov udarac glavom otišao je pokraj gola. I svakome je pripao po jedan bod.
Gorica se tako morala zadovoljiti jednim bodom i činjenicom da je prednost ispred Vukovara ostala četiri boda. Nije se povećala na sedam, ali nije se ni smanjila na jedan, što je također postojalo kao opcija. I jedne i druge na kraju dana je razveselila vijest iz Osijeka, gdje je domaćin doživio novi poraz, i sad je Vukovar na dva boda više od neočekivanog fenjeraša, dok Gorica ima šest bodova više od Sopićeve momčadi.
U sljedećem kolu Goričani će na gostovanje u Pulu, protiv Istre 1961 igra se u subotu od 15 sati, a Carevićeva momčad ponovno će ići na tri boda. Svaki ulov na Drosini bio bi silno vrijedan uoči prve sljedeće utakmice nakon toga, a to je gostovanje kod Dinama u Maksimiru.