Sport

Dnevnik jednog pacijenta 2: Željo, Dinamo i tenis dok ležiš na Rebru…

Teški bolnički dani, ali i neočekivano prijateljstvo s “cimerom” s kreveta do, motivirali su našeg neuništivog reportera da zabilježi nekoliko crtica i podijeli ih s našim čitateljima. Razgovor je, naravno, brzo skrenuo prema sportskim temama…

Objavljeno

prije 6 godina

9. rujna 2019.

Objavio/la

Mato Paviša

Čudni i nepredvidivi su putovi Gospodnji. Već smo pisali o danima provedenim na KBC Rebro, a nove tegobe i novi boravak, te mnogo slobodnog vremena, potencirali su ispisivanje još nekoliko redaka za naše čitatelje. Nedavni štrajk djelatnika koji brinu o bolesnima svi u sobi smo apsolutno podržali, a bilo nas je spremnih i na štrajk glađu kao znak solidarnosti. Dobro, mi pacijenti i nemamo baš neki apetit i žrtva ne bi bila preteška, ali da neizmjerno cijenimo sve koji tako predano brinu o bolesnima (nažalost, ima nas sve više), to stoji. Slažem se u potpunosti s cimerom Brankom koji kaže da je zdravstvo stup našeg društva i ti ljudi onda zaslužuju najveću moguću pažnju, poštovanje, stimulans i sve ono dobro što oni tako predano pružaju pacijentima koji žive možda i najteže trenutke života.

Brane je, inače, dobar sugovornik i za sportske teme, posebno jer nam je godina rođenje bliska (njemu 1955., pet godina mlađi). Živi u Velikom Polju, dijelu Velike Mlake, a potpisnik teksta ima stav da je Turopoljac. Nema Branko ništa protiv, ali također naglašava da je rođen u Rami, živio u Sarajevu i Njemačkoj, a skrasio se, eto, tu među Turopoljcima. Jednom mladom bolničaru, koji je rođen podno Sljemena, znao bi Brane, onako, na tečnom po domaći, mangupski kazati: “Čuj stari, a kaj briješ?” Navijao je Brane za Želju (NK Željezničar) iz Sarajeva, a sad je veliki dinamovac. Prisjeća se rado Bukala, Spreče, Katalinskog, Hadžiabdića, ali i modrih iz Maksimira, Zambate, Lamze, Rore, Kobeščaka, Škorića, Deverića, Mlinarića, Ivkovića. Kroz priču o nogometu došli smo i do zajedničkih poznanika. Brane ima tri unučice sportašice, baš kao i potpisnik priče.

– Sa suprugom Lucijom dobio sam sina Darija, koji je počeo igrati nogomet u NK Željezničaru u Sarajevu, a nastavio u Njemačkoj. Dario i snaha Dubravka imaju, pak, moje ljubimice Dariju, Leu i Anu. Darija se bavila sportom, ali trenutno je fakultet na prvom mjestu. Tenis igraju 14-godišnja Lea Bilić i mlađa Ana. Kroz posao sam upoznao obitelj Tomislava Ivkovića, pa i ujaka mu, nogometnog managera Ante Dujmića, a sada, eto, moja Lea i Ivkovićeva kćer Luna teniske su suparnice – pričao je ponosan, iako shrvan nakon teške operacije, deda Branko Bilić.

Talentirana Lea Bilić, koju već dvije godine trenira Mido Dautović, a kojoj je uzor Serena Williams, dopunjava djeda i svoju tek započetu, obećavajuću tenisku karijeru.

Lea i Emanuel Ivanišević treniraju zajedno, druže se…

– Dvije godine trenirala sam u ITEAM-u Velika Gorica, pa onda pristupila ZAGI-ju iz Zagreba, što mi je mislim korak više u razvoju. Tamo trenira i Emanuel Ivanišević, sin legendarnog osvajača Wimbledona Gorana. Trenutno igram na turniru na Purgeru u Zagrebu – kazala je Lea, poljubila djeda Branka i odjurila odigrati svoj meč.

Ostala su u bolnici dva djeda, koja su pronašla mnogo toga zajedničkog, a možda je nevolja rodila i neočekivano prijateljstvo.

– Stari, a kaj briješ, svratit ću ja u Čiče na proputovanju na moj ranč u Letovaniću. Ohladi pivicu – kazao je Brane.

Ma ne brini, bolan, Brane. Bit će i meze.

Povezane teme:emanuel ivanišević kbc rebro lea bilić

Sport

Ozbiljan izazov srijedom: Može li se crni niz zaustaviti u Rudešu?

Nogometaši Gorice u srijedu u 13 sati gostuju kod Rudeša u osmini finala Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj će pokušati zaustaviti negativan rezultatski niz

Objavljeno

prije 11 sati

29. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno mjesec i pol dana prošlo je od posljednjega gostovanja nogometaša Gorice, tog 14. rujna gostovalo se u obližnjem Zagrebu, da bi nakon toga uslijedilo pet uzastopnih domaćih ogleda. Jednu pobjedu i četiri uzastopna poraza kasnije, Gorica ponovno ide u goste u Zagreb, ali na drugi kraj grada. Sredinom rujna ispisivala se povijest, jer tog je dana na Maksimiru pao Dinamu, a krajem listopada došli smo do situacije da se mora – spašavati stvar!

Goričani, naime, u srijedu od 13 sati kreću u svoj ogled osmine finala Kupa Hrvatske protiv Rudeša, trenutačno vodećega kluba drugog ranga hrvatskog nogometa. Rudešani su u dobroj formi, naglašeno su ambiciozni po pitanju pokušaja povratka u HNL-u, a motivacija će im biti ogromna u sudaru s klubom koji dolazi iz tog društva. Sve to neće ići u prilog Gorici u ovom i ovakvom trenutku, iz čega jasno proizlazi zaključak da ove srijede Goricu čeka jako ozbiljan izazov.

Bio bi i još malo ozbiljniji da je u kadru Rudeša zdravi i spremni Kristijan Lovrić, no najbolji strijelac u povijesti našega kluba trenutačno je ozlijeđen i utakmicu će pratiti samo kao navijač. Unatoč tome, bit će na terenu jako puno “nagaznih mina”, igrača na koje će trebati obratiti posebnu pozornost, pri čemu je više nego jasno da u ovom trenutku razloga za bilo kakvo podcjenjivanje nema ni u naznakama. Gorica će morati odigrati utakmicu na ozbiljnoj razini želi li odraditi posao i osigurati sljedeću fazu.

Osim četvrtfinala, pobjedom će Goričani kupiti i malo mira uoči ogleda sljedećega kola prvenstva, u kojem na Gradskom stadionu gostuje Lokomotiva. Međutim, da bi do pobjede došli, morat će nogometaši Marija Carevića pokazati kudikamo više nego što su pokazivali u posljednjih mjesec i osam dana, koliko je prošlo od posljednje pobjede. Vrlo brzo borba za “europska” mjesta pretvorena je u poziciju u donjem dijelu tablice i valjalo bi pod hitno podići razinu forme.

Svjestan je toga, naravno i sam trener Carević. Trener koji u hrvatskom nogometu poveže četiri poraza automatski je pod povećalom, a ništa drukčije nije ni sa Carevićem. Poraze je nizao protiv većih i bogatijih Osijeka, Rijeke i Hajduka, tu se ugurao i jako dobri Varaždin, pa se snaga protivnika djelomično može uzeti kao olakotna okolnost, ali nakon svega toga Rudeš je gotovo pa utakmica istine.

Nije poznato kako i u kojem smjeru razmišlja novi vlasnik kluba Ilija Karamatić i njegovi suradnici, ne znamo puno ni o njihovim vizijama i planovima, ali logično je pretpostaviti da bi eventualni neuspjeh u ovom susretu doveo do ozbiljnih razgovora. Kao što bi eventualna pobjeda, na koju bi se onda možda nadovezala ona protiv Lokomotive, dovela do smirivanja situacije i povratka u ritam u kojem smo bili ne tako davno.

Zanimljivo će biti vidjeti i koliko će Carević mijenjati po pitanju sastava, koliko će promjena raditi, ali sve nekako daje naslutiti da će na teren ići najjače moguće snage. Uz nadu da će dečki držati plana pod radnim nazivom “Rudeš, ispal budeš”.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Učenici OŠ Vukovina i učenice OŠ Eugena Kvaternika pobjednici ekipnog natjecanja u šahu

Objavljeno

prije 14 sati

29. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ekipno prvenstvo osnovnih škola Grada Velike Gorice u šahu u organizaciji Osnovne škole Vukovina održano je jučer (utorak, 28.10.2025.) u prostoru Područne škole Buševec. Ravnatelj Damir Bedić prigodnim riječima pozdravio je mlade šahiste, učenice i učenike te njihove voditelje nastavnike. Nakon intoniranja himne Republike Hrvatske ravnatelj Bedić je i otvorio natjecanje.