Vijesti
Dan kravate: Učenici iz Velike Mlake sudjelovali u etnoradionici „Podgutnica – ponos Turopolja”
Učenička Zadruga „Jabuka“ Osnovne škole Velika Mlaka odazvala se pozivu Plemenite opčine turopoljske te je u suradnji s Društvom žena Velika Mlaka i Sučijom Velika Mlaka obilježila Dan kravate u svome mjestu.
U Osnovnoj školi Velika Mlaka, na inicijativu Učeničke zadruge „Jabuka“ i voditeljice Martine Martinković, profesorice Hrvatskog jezika, obilježen je Dan kravate. Tom je prigodom održano predavanje o podgutnici i etnoradionica „Podgutnica – ponos Turopolja“, na kojoj su učenici izrađivali preteču kravate, koja je Turopolju osigurala povijesni status kolijevke ovog danas omiljenoga modnog dodatka.
Marko Cvetković u produženom boravku.
Podgutnica – zavjet ljubavi i vjernosti, znak plemenitosti
Učenicima četvrtih razreda i njihovim učiteljicama o podgutnici su govorili Marko Cvetković, podžupan Plemenite opčine turopoljske, zamjenik župana Jurja Odrčića, i Monika Adžaga, članica Upravnog odbora Društva žena Velika Mlaka, ujedno i voditeljica etnoradionice.
Tijekom obilježavanja Dana kravate, učenici nisu samo slušali o kravati kao hrvatskom izumu, nego i o podgutnici kao njezinoj preteči i jedinstvenom motivu označavanja plemenitosti kod ljudi.
– Dan kravate obilježavamo i u Turopolju za koje smatramo da je upravo ono postojbina kravate. Turopoljski banderijalci, laka konjica u tadašnjoj hrvatskoj vojsci, koji su štitili naš kraj i Hrvatsku, nosili su rubac, koji su im kao uspomenu na dom te zavjet ljubavi i vjernosti vezale djevojke i žene pod vrat (pod gut), a koji je danas poznat kao podgutnica. Tijekom Tridesetogodišnjeg rata u 17. stoljeću, zapazili su ga Francuzi pa i sam kralj Luj XIII., koji ga prihvaća kao novi modni detalj – rubac koji se veže na hrvatski način „a la Croate“, a od kojeg je potekla kravata. Možete biti ponosni što živite u Turopolju, bez obzira otkud potječete, jer je to kraj iz kojeg je potekla kravata – istaknuo je Marko Cvetković u svom izlaganju u obilasku učenika razredne i predmetne nastave u OŠ Velika Mlaka.
Podgutnice je izrađivalo 50 učenika
Sudionici etnoradionice bili su učenici 4. a i b razreda Osnovne škole Velika Mlaka sa svojim učiteljicama Sanjom Sarić i Kristinom Polić. Voditeljica etnoradionice Monika Adžaga govorila im je o ulozi podgutnice i na koji će je način izrađivati. Pobrinula se za materijal koji je korišten na radionici te je svojom kreativnošću nadahnula učenike. Izrađeno je više od pedeset podgutnica kao broševi i dvije velike podgutnice koje će krasiti njihove učionice.
– Učenici su šivali, lijepili ukrase na podgutnicama i sat i pol vremena uživali u kreativnom radu. Bilo je prekrasno. Divni su i Monika i Marko. Dugo nisam upoznala mladoga čovjeka koji tako elokventno i s ljubavlju govori o Turopolju – rekla je Kristina Polić, učiteljica 4.b razreda.
Posebno vješti u šivanju bili su dečki.
– Svaki dan bih volio biti na takvim radionicama, rado bih češće šivao – rekao je Alen, učenik 4. b razreda.
– Jako sam ponosan na podgutnicu koju sam napravio i ne želim je uopće skidati – oduševljeno je izjavio Leni iz 4. b.
Učenici 4. b razreda Emanuel, Tonka i Tena bili su jako vrijedni i aktivni, napravili su svoje podgutnice broševe, a zatim su radili i na velikoj podgutnici koja će imati posebno mjesto u njihovoj učionici.
– Radionica je bila jako zanimljiva. Zabavili smo se, ali smo pritom i mnogo naučili. Lijepo je čuti da je podgutnica, preteča kravate, potekla baš iz Turopolja – kazala je Sanja Sarić, učiteljica 4. a razreda.
Za učenike 4. a razreda Šimu, Karla, Frana i Filipa šivanje je bilo pravo otkriće te su rekli da su sretni što su imali priliku da i to nauče.
Učenici prvih i drugih razreda Produženog boravka OŠ Velika Mlaka također su obilježili Dan kravate. Sa svojim učiteljicama Lucijom Arbanas, Ivanom Buconjić i Ivanom Čulina su slikali podgutnice.
– Hvala Društvu žena Velika Mlaka koja mnogobrojnim aktivnostima čuva tradiciju i kulturu našeg mjesta. Hvala i na svakoj podršci koju je Društvo pružilo u raznim aktivnostima naše UZ „Jabuka“. Ponosni smo što smo ovaj put uspostavili suradnju na razini Škole. Zahvaljujući radionici „Podgutnica – ponos Turopolja“ oživljena je podgutnica među učenicima, učenici su se upoznali s podgutnicom kao pretečom kravate i naučili su je samostalno izraditi. Radionica je također pokazala moć dobre volje i međusobne podrške te želje za suradnjom Društva i naše Zadruge, što nam je motivacija i potvrda za daljnji rad – zaključila je profesorica Martina Martinković, inicijatorica obilježavanja Dana kravate u OŠ Velika Mlaka i voditeljica UZ „Jabuka“.
Učeničke radove nastale na etnoradionici moći će pogledati i šira javnost, za početak u predvorju Osnovne škole Velika Mlaka.
Tekst: Ivana Andrić Penava, predsjednica Društva žena Velika Mlaka/ Foto: Osnovna škola Velika Mlaka i Društvo žena Velika Mlaka
Vijesti
KREĆU RADOVI Zatvara se dio Matice hrvatske, nova regulacija prometa već od ponedjeljka!
Donosimo sve detalje o zatvaranju ulice, obilaznim pravcima i promjenama u javnom prijevozu.
Najave
100 godina Kapelice Gospe Karmelske u Kobiliću – duhovna priprava, procesija povijesnih postrojbi i otkrivanje ploče
Stjepan Trupčević – Toby poklonio je drvene statue Svetog Josipa i Marije
Sport
Mraclin pronašao rješenje: Biljana naslijedio bivši trener Turopoljca
Novi trener seniorske momčadi NK Mraclina je 46-godišnji Milan Marinić, koji je deset mjeseci svoje trenerske karijere već proveo u našim krajevima. Posljednji posao bio mu je u Kloštru
Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.
“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.
Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.
Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin
Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.
Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…
Sport
Vratio se Čabi! ‘Sretan sam što sam opet na meni dragome mjestu’
Marijan Čabraja vratio se u Goricu nakon četiri i pol godine. Od početka priprema je s momčadi, a sad je potpisao ugovor do ljeta 2027. godine
Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…
U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.
Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.
– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.
Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…
Priča iz kvarta
‘Ja sam spartanac Ivan. Skačem preko vatre, ronim u ledu, pužem kroz blato…’
Velikogoričanin Ivan Zvonar jedan je od pionira utrka s preprekama, fizički i mentalno iznimno zahtjevnog sporta koji u Hrvatskoj tek stječe svoju popularnost. U našem jutarnjem programu predstavio je sebe i svoj sport…
Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.
– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:
– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…
Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.
– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.
Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.
– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.
– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:
– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.
Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.
– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.
Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…
– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.
Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.
– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:
– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.
Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.
– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.
Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.
– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.
Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.
– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.
-
Sportprije 2 danaČrnko: Ilija Karamatić bit će stopostotni vlasnik kluba, stadion ostaje Gradu!
-
CityLIGHTSprije 4 danaEKSKLUZIVNA FOTO GALERIJA! Poznati redatelj odabrao Veliku Goricu za snimanje povijesnog spektakla!
-
Kulturaprije 4 danaIz “osmog marta” otišao u Pokupsko i stvorio svoju bajku o Turopolju
-
Sportprije 6 danaZbogom, dotrajali starče! Još samo jednom na ovom travnjaku…