Sport

Cherifova priča: ‘Susjedi mi nose palačinke, a trener mi vjeruje… Sretan sam!’

Svaki put kad igram, kad zabijem gol, u mislima mi je moja majka i sve što smo prošli zajedno prije nego što sam došao ovdje. Ali ojačao sam u svemu tome i danas sam sretan čovjek. Samo još da mi se žena pridruži…, kaže Cherif Ndiaye (23)

Objavljeno

prije 6 godina

15. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad mi je agent rekao da idem u Goricu, pitao sam ga: ‘Ma kakva sad Gorica, zar ne postoji ništa drugo?!’ Otišao sam kući, u Senegal, bio sam tamo mjesec dana, čekao poziv i odlučio sam pokušati. Kad sam došao, vidio iz prve ruke kako je ovdje, rekao sam: ‘Wow, pa ovo je odlično!’, počinje svoju priču Cherif Ndiaye (23), nova zvijezda HNK Gorice, pa dodaje:

– Iskreno, nije mi bilo lako u prvo vrijeme, ali shvatio sam da je ovdje moja šansa. I odlučio sam je iskoristiti. Sad sam sretan i zadovoljan. Potreban mi je samo stan u kojem ću živjeti, da žena bude uz mene i da dobijem priliku na terenu. Sve drugo mi je zapravo nevažno.

Cherif je dvojio da li doći u Goricu, ali sad je presretan… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Došao je u Veliku Goricu kao potpuni anonimac, morao je proći i probu, no već nakon dva dana trener Sergej Jakirović rekao je: “Da, to je igrač koji nam može pomoći!” I bio je potpuno u pravu, o čemu najbolje svjedoče četiri gola u dvije utakmice koje je započeo u prvih 11. Dva Rudešu, dva u Puli i evo nove velike nogometne priče iz Gorice…

– Jako sam sretan ovdje, sjajno su me prihvatili suigrači i svi u klubu, ali i Goričani općenito. Javljaju mi se ljudi svih generacija, od djece do starijih, a neki susjedi su mi čak i donosili palačinke! Kažu mi da su gledali utakmicu, da su vidjeli kako sam zabijao golove, pa mi je ovo nagrada… Jako lijep osjećaj – smješka se ovaj izuzetno simpatični Senegalac.

U Velikoj Gorici ne nedostaje mu, kaže, baš ništa. Odnosno, ništa osim supruge.

– Što radim u slobodno vrijeme? Razgovaram sa svojom ženom! Samo to, ništa drugo me ne zanima, čak ni televiziju ne gledam. Kad sam doma, uglavnom sam na telefonu. U braku smo tri mjeseca, ona je zasad još u Senegalu, ali nakon utakmice protiv Dinama idem u Pariz po nju, ubuduće ćemo biti zajedno ovdje. Presretan sam zbog toga, jedva čekam da dođe – govori nam Cherif.

Tek su mu 23, rekli bismo mi ovdje da se rano oženio, ali on se s time neće složiti.

– U Senegalu je normalno da se ljudi žene mladi, već s 18 godina ako si spreman. Nema kod nas čekanja do tridesete, sve ide nekako puno brže. Ja sam svoju suprugu poznavao otkad smo bili djeca, a u vezi smo bili tri mjeseca prije nego što smo se odlučili vjenčati – kazao je Ndiaye, koji je u domovini igrao trećeligaški nogomet, ali već nakon šest mjeseci agent je došao do njega i rekao “vodim te u Europu!”.

– Pokušao sam u nekoliko klubova, a na kraju sam završio u Belgiji, u klubu Waasland-Beveren. Međutim, Bog je odlučio da svoju sreću ne pronađem tamo, nego ovdje, u Gorici – kaže Cherif, veliki vjernik koji često spominje Svevišnjeg u razgovoru…

– Bilo mi je jako teško u Belgiji. Kad sam došao, ispred mene su bila tri napadača, pa su me uporno stavljali u drugu momčad. Zabijao sam golove za drugu momčad, trenirao jako dobro, ali kad bi došla utakmica prve momčadi, opet ne bi računali na mene. Uoči početka ove sezone zabio sam devet golova u šest prijateljskih utakmica, željeli su da potpišem novi ugovor, ali rekao sam im da ne mogu ostati ondje ako ne budem dobivao priliku. Na kraju smo raskinuli ugovor zadnjeg dana prijelaznog roka i ostao sam bez kluba.

I tu je počela mala životna drama. Svi klubovi zatvorili su svoje “rostere”, a on je čekao.

– Otišao sam u Pariz, živio sam s majkom u jednoj maloj sobici. Svaki dan sam trenirao, pa se vraćao u tu sobicu, u kojoj smo i živjeli, i spavali u istom krevetu… Bili su to zaista teški trenuci, ali mislim da me sve to ojačalo, da sam postao jači u glavi. I danas mi je, kad god sam na terenu, u mislima moja majka i sve što smo prošli u tom razdoblju.

U dresu Gorice vrlo je brzo, vjerojatno zahvaljujući toj novoj snazi, postao senzacija. Svi su u klubu znali da je dobar, ali da će baš zabiti četiri komada u dvije utakmice…

– Osobno nisam iznenađen, znam da mogu zabijati na razne načine. Potrebno mi je samo samopouzdanje. Ako ga imam, sve je super. Obožavam raditi za momčad, zabiti ako mogu, asistirati ako mogu, trčati i boriti se u svakom trenutku… I uvijek sam pozitivan, uvijek spreman na sve za dobrobit kluba – kaže Cherif, koje je pomalo i iznenadila snaga HNL-a.

– Liga je prilično jaka, puno se napada i vrlo čvrsto brani. Lagao bih kad bih rekao da je jednostavno ovdje igrati, ali pokušavam biti sve bolji iz utakmice u utakmicu. Igramo s dvojicom napadača, s tim da često moram biti ‘desetka’. Nije mi to omiljena pozicija, ja sam napadač, ali spreman sam raditi sve što trener traži od mene. Ako treba igrati obranu, igrat ću je, nije problem. To me samo može učiniti još boljim igračem – rekao je Ndiaye, dodavši kako mu pristup trenera Jakirovića puno pomaže.

– Trener ne priča previše, ali dobar je trener. Jak je u glavi i svaki put želi pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane. Traži od nas da budemo snažni, da imamo stav, tjera nas naprijed, a to je dobro za momčad. Ne mogu reći niti jednu lošu riječ o njemu… Kažem, ne govori puno, ali to mi nije ni važno. Puno je bitnije da mi pokaže da sam mu potreban, a on mi je to definitivno pokazao.

Dva gola zabio je Rudeš, pa još dva Istri 1961… Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Od idola će izdvojiti Karima Benzemu i Didera Drogbu,, a ako treba odabrati omiljenog hrvatskog napadača, dvojbi nema.

– Mandžukić! Uh, taj je strašan… Jako je dobar napadač, iznimno snažan, imaš osjećaj kao da su svakoj utakmici želi ‘ubiti’ sve obrambene igrače. I to mi se sviđa, ta njegova energija – objasnio je Cherif.

A kad je trebalo objasniti kako radi osebujnu frizuru, koja je njegov zaštitni znak, to ipak ide malo teže.

– Rado bih vam objasnio, ali ne mogu, prekomplicirano je, ha, ha. To mi radi frizer iz Pariza. Nakon što mi je napravio prvi put, otac mi je naredio da se ošišam pa sam to i učinio. Kad sam se drugi put pojavio takav, nije rekao ništa i evo, frizura je ostala – smije se Cherif.

I golove slavi, kako mu i ime govori, kao šerif. Cijela je to koreografja, izgleda kao mala glumačka točka…

– Jednom sam gledao film u kojem je glavni lik bio šerif. I tad mi je palo napamet: ‘Ej, pa tako bih mogao slaviti golove!’ Smislio sam kako bi to izgledalo i sad je to moj zaštitni znak.

Hrvatski jezik zasad mu ne ide baš najbolje.

– Uh, jako je težak. Razumijem kad mi igrači govore ‘brate’, ‘može’, ‘bok’, ali sve ostalo mi je preteško – sa smiješkom govori Ndiaye, koji se najviše druži s Uganđaninom Faroukom Miyom, s kojim dijeli i agenta, ali čak ni s njim ne može razgovarati na materinjem francuskom…

– Ne, ni on govori francuski, samo nešto ‘nabada’, tako da me jedino nešto razumije tu i tamo. Ali zapravo nitko od suigrača ne govori francuski… Gigi (Gruzijac Mchedlishvili, op. a.) nešto pokušava, voli pričati francuski zato što voli francuske pjevače, ali zapravo nema pojma – smije se opet vječno nasmijani Cherif.

Navijači Gorice, koji ga u šali nazivaju “Mon Cherif”, bili bi oduševljeni kad bi se 23-godišnji Senegalac smijao i u nedjelju oko 17 sati, nakon utakmice protiv Dinama, kad bi imao razloga za osmijeh…

– Što se mene tiče, sasvim mi je svejedno je li nam protivnik Dinamo ili Rudeš. Uvijek igram jednako, postavljam se jednako… Dinamo je jako dobar, gledao sam utakmice u Europskoj ligi, respektiramo ih maksimalno, pogotovo dobar je Dani Olmo, sviđa mi se i napadač Petković, vrlo je snažan, ali mi uvijek idemo na pobjedu. Možemo li ih pobijediti? Ne da možemo, nego hoćemo! – zaključio je Cherif.

Pa neka tako i bude…

Povezane teme:cherif ndiaye HNK GORICA hotnews

Sport

Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne

Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.

Objavljeno

prije 8 sati

22. studenoga 2024.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.

– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.

U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.

Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.

– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.

Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.

Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.

Nastavite čitati

Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

prije 9 sati

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Nastavite čitati

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 11 sati

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

prije 2 dana

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

prije 2 dana

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.