Povežite se s nama

Kultura

‘Čast mi je kad me ljudi mrze zbog uloga negativki…’

Karmen Sunčana Lovrić, gorička glumica koju poznajemo iz više domaćih serija, pokrenula je u svom gradu, u dvorani Galženica, dramski studio za srednjoškolce

Objavljeno

na

Ponedjeljak je bio dan kad su gorički srednjoškolci koji se žele baviti glumom imali priliku doći na upise u dramski program u dvoranu Galženica, a tamo ih je dočekala buduća mentorica, poznata hrvatska glumica Karmen Sunčana Lovrić. Ujedno je to bila prilika da malo doznamo kakav je bio njen životni put od djetinjstva do velikih glumačkih ostvarenja.

– Bila sam uvijek jako zaigrana, znatiželjna i samostalna zapravo. Moji roditelji su i mene i sestru odgajali tako da smo od malih nogu znale i skuhati, riješiti zadaću i pobrinuti se za sebe. Tako me prvi dan osnovne škole tata odveo u školu, pitao jesam li zapamtila put i kad sam rekla da jesam, dobila sam ključ oko vrata i dalje sve sama. Sama sam se upisivala u izvannastavne aktivnosti, nisu me roditelji nešto pretjerano kontrolirali, davali su mi jako puno slobode. Imala sam jako sretno djetinjstvo i roditelje koji su me podržavali, puštali me da nekako sama tražim svoj put. Išla sam u goričku gimnaziju, nakon koje sam znala da želim na glumu. Zapravo sam htjela prije svega htjela ići u primjenjenu srednju, ali kako smo živjeli u Gorici moji su mislili da će to biti previše putovanja za mene tako da mi to nisu dozvolili i smatrali su da je gimnazija najbolji izbor. Urgirali su i oko upisa u fakultet, dosta godina sam zato studirala fakultet koji me nije zanimao, sociologiju i filozofiju. Sociologija mi je zapravo bila i zanimljiva, dok filozofija nikako. Nakon prve godine počela sam voditi bitke sa roditeljima kako to nije to i da se zaista želim baviti glumom – prisjeća se Lovrić.

Glumom se počela baviti sasvim nenadano. S 10 godina htjela je svirati klavir i bila je na prijemnom u Umjetničkoj školi Franje Lučića.

– Tada su primali samo četvero djece, ja sam prošla na tom prijemnom, no kako kod kuće nisam imala ni klavir, ni pianino, a roditelji mi to nisu mogli priuštiti jednostavno su mi rekli da ne mogu ići na klavir. Po izlasku iz glazbene škole onako razočarana, na vratima sam ugledala plakat za dramsku sekciju, mama me pitala želim li ići, a ja sam pristala. Tamo je radila dramska pedagoginja Jadranka Korda i taj prvi put bio je za mene prozor u novi svijet – prisjetila se.

Nakon toga uslijedile su dramske, pa Lidrano u osnovnoj školi, radila je i vlastite školske predstave… Kad je krenula u gimnaziju, više nije mogla ići na dramsku za djecu, te je u Zagrebu pronašla studentsko kazalište koje je vodio Denis Patafta te je tamo provela par godina.

Iako je već imala upisan fakultet odlučila je otići i na prijemni na Akademiju dramskih umjetnosti, no nije prošla. Tamo ju je pak primijetila jedna profesorica koja joj je rekla da je jako talentirana, te neka ne odustaje. Uputila ju je na Studio Kubus kako bi se tamo pripremila i vratila na prijemni.

– Studio Kubus vodila je dramska pedagoginja Simona Dimitrov Palatinuš i tamo sam se jako pronašla. Bila sam tamo pet godina, završila kompletni glumački program, a sve to vrijeme sam i studirala i davala ispite, ali onako s grčevima u želucu. I svaki put kad sam htjela prestati s glumom dogodilo bi se da dobijem ili poziv ili da bude neka audicija, i nije bilo odustajanja – ispričala je Karmen Sunčana Lovrić.

Za vrijeme faksa snimala je serije i reklame, a prva uloga bila joj je u “Zabranjenoj ljubavi” i to u četvrtoj sezoni, koja kako kaže i nije bila nešto gledana, ali njoj je taj posao donio to da ju je uočila jedna redateljica koja ju je potom preporučila dalje.

– U to vrijeme snimala sam razno razne serije i dosta kratkih filmova koje su radili studenti režije s Akademije dramskih umjetnosti što mi je u jednu ruku bilo genijalno iskustvo, a u drugu ruku mi je donijelo to da se opet nisam upisala. Išla sam još dva puta na prijemni, a neki profesori su mi zamjerili što snimam te filmove, a zamjerili su i studentima što uzimaju ljude izvana, a ne studente s Akademije. Treći put kad sam bila na prijemnom bila sam u najužem krugu no nedostajao mi je ipak jedan bod da uspijem. Nakon toga više nisam ni pokušavala. Puno mi je vremena trebalo da shvatim da svijet ne funkcionira idealno kako su me učili moji roditelji. Imala sam tako i ponudu da mi se pomogne oko upisa na Akademiju, trebalo je samo nazvati jedan broj, ali nisam to učinila, zbog želje da ne budem “preko veze” – ispričala je.

Kad je već pomislila da ništa od glume, otišla je na državnu maturu, na Filozofskom upisala anglistiku i talijanistiku, i kako to već ide, jednog dana uslijedio je poziv. Zvala ju je redateljica iz Splita i rekla ako želi doći na audiciju, da ju čeka karta i neka krene odmah.

– Zamrzla sam faks jer sam morala ostati u Splitu godinu i pol, dobila jednu od prvih većih uloga u seriji “Ruža vjetrova” gdje sam igrala glavnu zlikovku. Bilo je to zanimljivo iskustvo, igrala sam lik osobe koja je bila užasna. Tad sam se prvi put susrela i s ružnim komentarima na forumima, ljudi su me doslovno mrzili jer su me poistovjetili s tim likom, no meni je to naposljetku reklo da sam dobro odradila svoj posao – komentirala je Lovrić.

Nakon završetka snimanja vratila se u Zagreb i htjela nastaviti studirati, no obzirom na “bolonju”, to uz posao više nije bilo moguće, neki profesori joj nisu htjeli izaći u susret. Sljedeći korak bilo je ispisivanje s fakulteta.

– Kad sam to učinila sama sebi sam rekla da sam slobodna i da ću raditi ono što ja želim raditi. Tako je i bilo, no biti glumac bez Akademije je jako teško. Dobar dio života morala sam se dokazivati roditeljima, kolegama u branši, pa i samoj sebi. Često su me znala dočekati zatvorena vrata ili još gore, znali su mi doslovno zalupiti vrata pred nosom – kaže naša glumica.

Jedan od najdražih profesora glume joj je Amerikanac Scott Fielding koji je često znao reći kako za glumu nije dovoljan samo glumački talent, nego ih treba puno više. Od rada na sebi i svojoj umjetnosti, do talenta volje i talenta karaktera.

– Jednom prilikom kad sam htjela na audiciju rekli su mi da ne mogu jer nisam profesionalna glumica iako sam već dosta godina radila, te da ako mislim da sam dovoljno vrijedna neka postanem član društva dramskih ili filmskih umjetnika. Radila sam na tome šest godina i uspjela sam se upisati u Društvo filmskih djelatnika i dobiti status profesionalne glumice – priča nam Karmen Sunčana Lovrić.

Bilo je još podbadanja u njenoj karijeri, nakon što ju je Vinko Brešan nahvalio, jedan kolega je rekao da ona nikad neće glumiti u kazalištu, što je u njoj tek probudilo želju da dokaže suprotno.

– Uspjela sam ući u kazalište, a za ulogu u “Gospođici Neću” Scene Gorica nominirana sam za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju ulogu u dječjem i lutkarskom kazalištu. Ove godine sam postala i član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, te sad imam potpuno priznat status od države da sam samostalni umjetnik, a rijetki su glumci bez Akademije koji imaju taj status – objasnila je.

– Sve što sam ikad zaradila od svih svojih poslova, sve što nije išlo u moje stanove ili život išlo je za moju edukaciju. Prošla sam razne glumačke tehnike – Mihaila Čehova, Stanislavskog, Lee Strasberga (method acting), Grotowskog, Sanforda Meisnera… Svakodnevno i dalje radim na sebi, educiram se i treniram – kaže.

Najdraža uloga joj je i dalje Jelena iz “Ruže vjetrova” jer joj je to bilo prvo veliko snimanje, a ističe i “Gospođicu Neću” upravo zbog nominacije. Gledali smo ju i u “Kud puklo da puklo” i “Na granici” uz koju su ju gledatelji također dosta vezali jer je glumila preljubnicu Gabi. Kaže nakon toga je dobivala razne poruke i fotografije pogotovo od muškaraca, ali ništa od toga ne shvaća ozbiljno.

Išla je Karmen i na ples, pjevanje, bila u zboru, Gorica joj je postala mrska u trenutku kad je upisala Gimnaziju, jer kako je trenirala plivanje više nije mogla ići na treninge dva puta dnevno u Zagreb, a ovdje bazena nije bilo iako kaže “od tad se o gradnji pričalo”. S dvadesetak godina preselila je u Zagreb gdje ju je ove godine dočekao i potres, pa kad joj je stan stradao vratila se natrag u Goricu, koju sada gleda kao lijepo mjesto za život.

U slobodno vrijeme bavi se jogom, akrobatikom, slackliningom, pjevanjem, čita, šeta s psom u prirodi i kako kaže baš zato voli glumački posao jer je naučila puno različitih stvari.

karmen suncana lovric, zagreb 21022014
photo boris stajduhar

U međuvremenu je osnovala svoje kazalište Studio 9, za sad je napravljena jedna predstava naziva “Ja sam Veronika” prema djelu Paula Coelha “Veronika je odlučila umrijeti”, za što kaže da joj je to bila jedna od najvećih škola u životu.

– Prvi put sam bila ne samo glumica, nego i producent, kostimograf, scenograf, redatelj, dramaturg… Sve smo odradili moj partner Mladen Vujičić i ja. Dobili smo na natječaju i poticaj Ministarstva kulture za naš projekt, koji smo izveli u suradnji s kazalištem Knap u Zagrebu – ispričala je Karmen Sunčana Lovrić.

Kazališna sezona zbog korone je trenutno vrlo neizvjesna, ali Karmen ne miruje. Osim što trenutno snima seriju na Novoj TV, u Velikoj Gorici stvarat će mlade glumačke snage u sklopu Dramskog studija Pučkog otvorenog učilišta. A kako nam je otkrila, jednog dana voljela bi u Gorici pokrenuti i nezavisno kazalište, u čiju realizaciju s obzirom na ambicije i upornost ove mlade glumice, ne sumnjamo.

Kultura

FA Turopolje u Tuđmanac dovodi Makedonce, Bugare i Poljake, ali i hrvatske folkloraše

Program Međunarodnog festivala folklora u oba dana održavanja počinje u 20.30 sati.

Objavljeno

na

Folklorni ansambl Turopolje već 24 godine organizira nadaleko poznat Međunarodni festival folklora, koji je u naš grad do sada doveo 178 grupa s 5 kontinenata i iz 21 zemlje svijeta, čime je domaća publika publika mogla vidjeti raskoš svjetskog folklora.

A tako će biti i ovog vikenda – u petak i subotu u Parku dr. Franje Tuđmana.

–Ove godine u grad nam dolaze društva iz Poljske, Bugarske i Makedonije, također i sisačko Kulturno umjetničko društvo Ivan Goran Kovačić i dugoselski Preporod, kao i predstavnici albanske nacionalne manjine iz Zagreba, okupljene u Kulturno umjetničko društvo „Shkëndija”. U petak će biti revijalni nastupi po vlastitom izboru, a u subotu će društva imati zadani program od po najviše 10 minuta koji će ocjenjivati stručni žiri  – objasnila je Zlata Cundeković, predsjednica FA Turopolja.

Program oba dana počinje u 20:30 sati.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Proslava 20. obljetnice KUD-a Šćitarjevo i 18. Srpanjski susreti

Objavljeno

na

Objavio/la

Obilježavanje 20. obljetnice KUD-a Šćitarjevo i ovogodišnji 18. Srpanjski susreti kulturno-umjetničkih društava u Šćitarjevu u organizaciji KUD-a Šćitarjevo bili su vrlo uspjela priredba, koja je jučer (nedjelja, 06. srpnja 2025. godine) ostavila ugodan dojam na posjetitelje, mještane i njihove goste. Vrućina nije omela izvođače da razigrano pokažu svoje izvedbe.

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pored domaćina KUD-a Šćitarjevo (odrasla i dječja skupina), predsjednica Branka Tretinjak, na manifestaciji su sudjelovala još četiri Društava: KUD Mijo Stuparić (Velika Ludina), KUD Mladost (Odra), KUD Slavuj (Bukevje) i KUD Preslica (Pešćenica).

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kako se na dan Srpanjskih susreta obilježava i Dan Mjesnog odbora Šćitarjevo, tim povodom su Susretima političku dimenziju dali Ervin Kolarec, zamjenik župana Zagrebačke županije i Krešimir Ačkar, gradonačelnik Grada Velike Gorice. Gradonačelnik je predsjednici Tretinjak povodom ‘okrugle’ obljetnice darivao Društvu glazbeni instrument – bisernicu!

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Društvo slavljenik počastilo je sve posjetitelje štruklama! Voditeljica programa bila je Sanja Markus, tajnica KUD-a Šćitarjevo.

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šćitarjevo, 06.07.2025. 20.obljetnica KUD-a Šćitarjevo i 18.Srpanjski susrteti. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ravnatelj Osnovne škole Šćitarjevo Mario Ivić iznova je bio odličan domaćin gostujućim Društvima, jer su folkloraši imali na raspolaganju prostor škole za probe i presvlačenja te ručak za sve sudionike.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Galerija fotografija:

Nastavite čitati

Kultura

Iz “osmog marta” otišao u Pokupsko i stvorio svoju bajku o Turopolju

Mirel Huskić rastao je u “osmom martu”, a mir, spokoj i nešto dobre inspiracije je pronašao u Pokupskom. U suradnji s rijekom, za klince iz našega kraja osmislio je i režirao lutkarsku predstavu ‘Klinček turopoljski’

Objavljeno

na

Objavio/la

Bio je to topao, ali ugodan petak navečer, pravi proljetno-ljetni, pa se na Galženici tražila karta više za stol u kafiću. A gore, iznad glava, na drugom katu Centra za kulturu Galženica – kultura!

Mirel Huskić, dečko iz “osmog marta” s prebivalištem u Pokupskom, na daskama šarmantne dvorane Galženica uprizorio je lutkarsku predstavu za djecu koja je na premijeri pokazala da će trajati. “Klinček turopoljski” je lutkarska predstava koja prati putovanje malog Jurice kroz turopoljski kraj i povijest.

– “Klinček turopoljski” je predstava nastala u produkciji Štoos teatra, čiji sam i osnivač, zajedno s Anom Katulić i Lukom Kuzmanovićem. Zamišljena je kao mobilna lutkarska predstava za djecu, koja kroz radnju na sceni upoznaju svoj zavičaj, kraj u kojem odrastaju, neke toponime za koje su možda već negdje usputno čuli, pa zaboravili. Prvenstveno, namijenjena je najmlađima, djeci od pet godina sve do nižih razreda, ali ako netko stariji želi saznati nešto novo, dapače – govori nam Mirel Huskić, glumac i redatelj koji je ovaj put bio redatelj.

– Osim povijesnog-edukativnog aspekta, važno je najmlađe upoznati i s lutkarskom umjetnošću i igrom lutkarstva i te vrste kazališne umjetnosti. Nadamo se da će kroz sljedeću sezonu predstava zaživjeti i igrati po svim mjestima u okolici Velike Gorice, po vrtićima, školama, pogotovo u udaljenijim mjestima koje gravitiraju Velikoj Gorici i dio su zavičaja, a iz kojih je roditeljima nekad uz ostale obveze teže odvesti djecu u kazalište gledati predstavu – dodaje Mirel.

Foto: Katarina Drvodelić/Štoos teatar

Kao i cijeloj toj generaciji rođenoj u prvoj polovici 80-ih, i njegovo je djetinjstvo obilježio rat. Rođen je u Tesliću, a 1992. s obitelji je stigao u Veliku Goricu. U trećem razredu osnovne škole.

– S obzirom na okolnosti, do tad sam promijenio par škola, a konačno sam se smjestio u OŠ Eugena Kvaternika. To je moja škola, iz tih dana imam i prijatelje, i puno poznanika – priča Huskić, koji je odrastao u centru grada, pa u jednom trenutku shvatio da to nije njegov đir.

Preselio se u Pokupsko i pronašao mir.

– Odrastao sam u zgradi, u stanu, i vrlo rano sam zaključio da je vlastito dvorište zahvalna stvar. A uz njega polako nikne i mali vrt… Uspio sam kupiti kuću u Pokupskom, prošlo je sad već sedam godina, i za sad uživam. Ispunjujuće je živjeti u manjem urbanom mjestu, i još k tome uz rijeku. Djeluje umirujuće, balansira taj životni ritam koji često teško kontroliramo. Evo, trenutačni plan mi je kupiti čamac… – govori Mirel.

Mirel Huskić završio je glumu na Akademiji u Osijeku, a režiju na Akademiji u Zagrebu… Foto: Zvonimir Ferina

U suživotu s rijekom čovjek lakše dođe i do prostora za razmišljanje, za kreaciju, a tu je negdje rođena i priča o “Klinčeku turopoljskom”. Ideje koje se krenu rojiti po glavi i treba ih prebaciti na papir.

– Otprilike tako taj proces se razvija. Kazalište je društveno odgovorna djelatnost u svakoj svojoj pori. Prepoznaješ u sebi što bi htio raditi i onda se pitaš kako to može komunicirati s publikom, koristi li publici to što nudiš. Može biti korelacije, dodira, u trokutu između ideje, mene kao autora i najvažnije, publike. Tako sam i odlučio napraviti za klince, za kraj u kojem rastu, u kojem sam i sam rastao. Kroz istraživanje, povijesnih činjenica, kulturnih običaja, nardnih priča i legendi, kolažirao sam jedan koherentan sinopsis, ideju. Potom sam pozvao u tim mladu i već izvođenu spisateljicu, Ivonu Marciuš, koja je ispisala dramski tekst ideje, donoseći dodatne zaplete i događaje među likovima koji nastaju i koje onda treba uprizoriti kroz proces proba – kaže Huskić i nastavlja:

– Ideja je rođena tamo negdje prošle jeseni, ali zaživjela je tek nakon što smo uspjeli proći na gradskom natječaju. Bez financijske potpore te vrste ovo ne bi bilo moguće, Klinček bi ostao samo na papiru, u obliku brodića, i otplovio Kupom. Srećom, grad je imao sluha i prepoznao je ovaj projekt našeg Štoos teatra, priključila se i Plemenita opčina turopoljska, pa smo mogli početi s radom. Radili smo intenzivno nekih mjesec i pol dana, uglavnom u kazališnom prostoru dvorane Galženica – dodaje prvi čovjek projekta u kojem su sudjelovali još neki naši sugrađani.

– Ansambl predstave je iznio snažan i vrlo zaigran odgovor. To je sad u jednu ruku njihova predstava.

Foto: Katarina Drvodelić/Štoos teatar

Uz višestruko nadarenu Hanu Kunić, koja je uz glumu djelovala i s dramaturškim zahvatima, tu je Karlo Bernik, koji tumači lik Klinčeka, inače vrlo mladi i izvrsni glumac koji igra u kazalištima u Zagrebu, te Franjo Đaković, glumac lutkarskog kazališta, vješt i iskusni praktičar, koji je odnedavno i stanovnik Velike Gorice, u koju se doselio s obitelji.

Međutim, ima tu još domaćih…

– Kreativni suradnici koji su autorski uobličili predstavu su Marta Crnobrnja s Podbrežnice, etablirano ime u scenografiji i radu hrvatskog kazališta. Glazbu i songove je radio divni Matija Antolić, također glazbeni suradnik mnogih produkcija Zagrebačkih kazališta, i vrlo važno, dizjan i izradu lutaka predstavio nam je Dražen Matijašević, lutkarski tehnolog. To je jedan uži kreativni tim koji uvezuje svoje vještine u ovu ideju da bi postala predstavom.

Uz glumačku izvedbu, kostimografiju i scenografiju, cijeli taj tim razmišljao je i o govoru. “Klinček turopoljski”, naime, veže se i uz turopoljsko narječje. Točnije, turopoljska narječja.

– Odmah smo željeli, uz sve ono o čemu govorimo, u predstavu implementirati i turopoljsko narječje. Usput smo doznali da u Turopolju postoje tri narječja; brežani imaju svoj govor, posavci svoju, a postoji i treća vrsta, koju koriste starosjedioci, uglavnom Kurilovčani. Sinteza koja će to objediniti ne postoji, ali postoje izolirani mali rječnici. Prvi je napisao Juraj Habdelić iz Kuča. To je prvi dokument koji pokušava objasniti turopoljski dijalekt. Ono što je Gaj radio za kajkavski, to je radio Habdelić za turopoljsko narječje kao varijaciju kajkavskog – upućen je u temu gospon režiser.

Foto: Katarina Drvodelić/Štoos teatar

I ispalo je odlično. Tako kažu mjerodavni, sudeći po vrisku.

– Dobili smo puno pozitivnih reakcija. Posebno se ljudima sviđa pozadina priče, tako da mislim da smo dobro odredili ideju i cilj.

Već idućeg jutra nakon premijere predstava je izvedena opet, a bit će još prilika za upoznati Juricu i Žireka…

– Sljedeća izvedba je u sklopu priredbe “Ljeto u Vukovini”, a na jesen planiramo obilaziti škole i vrtiće u okolici Velike Gorice. Neka gostovanja već smo dogovorili, a cilj i plan jest obići što više škola, vrtića, domova u okolici i u gradu… Da svi upoznaju “Klinčeka”.

Foto: Katarina Drvodelić/Štoos teatar

Mirel Huskić jedan je od osnivača Štoos teatra, čiji dio je “Klinček”, novo ostvarenje u produkciji malog teatra.

– Tu je monodrama Ane Katulić “Roža, cura s greškom”, komediju Luke Kuzmanovića “Zlo-Čist-Oća”, a s “Uzbunomu plastičnom carstvu” već smo obišli više-manje sve osnovne škole u Velikoj Gorici i okolici. Postoji i jesenji Oglede festival koji djeluje pod Štoos teatrom. A evo, sad imamo i “Klinčeka”. Očigledno rezoniramo sadržajno s gradom i publikom. Samo, bez potpore u vidu trajnog prostora, ostane se lako bez daha – završio je Huskić.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Održan Međužupanijski stručni skup voditelja županijskih stručnih vijeća vjeronauka i razredne nastave

Objavljeno

na

Objavio/la

Interdisciplinarni međužupanijski stručni skup voditelja županijskih  vijeća vjeronauka i razredne nastave održan je u četvrtak (03. srpnja 2025.) u Osnovnoj školi Nikole Hribara u Velikoj Gorici. Na skupu su, između ostalih, bili viši savjetnik za vjeronauk Dalibor Adžić, viša savjetnica za vjeronauk Gordana Barudžija, viša savjetnica za razrednu nastavu Snježana Lustig, tajnica u Uredu za vjeronauk Zagrebačke nadbiskupije Sanja Plevko te vjeroučitelji i učitelji od Zagreba do Iloka.

Velika Gorica, 03.07.2025. Interdisciplinarni skup o vjeronauku. Foto: OŠ Nikole Hribara

Tema skupa bila je zavičajna nastava – pomoć u izgradnji osobnog identiteta, integracije i interkulturacije. Domaćica skupa bila je Marija Patrlj vjeroučiteljica savjetnica koja je održala i interaktivnu radionicu S Frajlicom po Turopolju, S Brlićkom po Zagrebu – predmetna korelacija u kojoj je pokazala kako u praksi izgleda suradnja između ova dva područja rada vjeronauka i razredne nastave.

Velika Gorica, 03.07.2025. Interdisciplinarni skup o vjeronauku. Foto: OŠ Nikole Hribara

Učiteljica savjetnica Jasminka Podlejan održala je interaktivno predavanje Učimo od povijesti, stvaramo za budućnost, zvukovi, boje i mirisi djetinjstva: tragom tradicije. Kad tradicija postane igra, istraživanje i radost zajedničkog stvaranja. Brojnim primjerima iz učionice približila nam je Pokupsko, Posavinu i Turopolje ponovno potvrđujući važnost projektne nastave.

Velika Gorica, 03.07.2025. Interdisciplinarni skup o vjeronauku. Foto: OŠ Nikole Hribara

Ksenija Petrlin Jurić, učiteljica savjetnica i Marija Rajačić Lovrić, profesorica likovne kulture, održale su interaktivno predavanje Djevojčice, dječače znaj Turopolje je tvoj zavičaj -zavičaj u školskim klupama u kojem su predstavile slikovnicu o Turopolju namijenjenu djeci od prvog do četvrtog razreda čije su autorice, čime su zainteresirale sve sudionike skupa.

Velika Gorica, 03.07.2025. Interdisciplinarni skup o vjeronauku. Foto: OŠ Nikole Hribara

Kako sve ovo ne bi bila samo priča o Turopolju, svi sudionici skupa pozvani su u Informativni centar Turističke zajednice Velike Gorice gdje ih je srdačno dočekala direktorica Maja Toth i uručila prigodne poklone. Frajlica Marija Patrlj  rekla je nekoliko riječi o Turopolju, osobito istaknuvši turopoljsku podgutnicu kao preteču kravate. Skup je završio u plesnom ritmu uz zvuke harmonike učiteljice Jasminke Podlejan i tako sve sudionike uz plesne korake uputio na zasluženi odmor. (Izvor: Marija Patrlj, prof. savjetnica)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Mia Krajcar primila nagradu publike „Kata Novaljka“

Glumica i umjetnička voditeljica „Scene Gorica“ nagradu je primila za snažnu i nadahnutu izvedbu u predstavi „Žene na rubu“

Objavljeno

na

Jučer je u kultnoj kazališnoj kavani Kavkaz u Zagrebu, održana svečana dodjela nagrade „Kata Novaljka“, koju je ove godine zasluženo primila Mia Krajcar, glumica i umjetnička voditeljica Gradskog kazališta „Scena Gorica“.

Mia Krajcar nagradu je primila za snažnu i nadahnutu izvedbu u predstavi „Žene na rubu“, kojom je osvojila publiku na prošlogodišnjem 19. Novaljskom trijatru. Njezina glumačka posvećenost, autentičnost i predan rad na promicanju ženskih tema kroz kazalište u potpunosti odražavaju vrijednosti koje ova nagrada želi istaknuti.

– Budući da je ovo nagrada publike, ova nagrada mi zaista puno znači jer je to dokaz da Scena Gorica radi predstave koje se publici doista i sviđaju. Lijepo je dobiti nagradu struke, no nagrada publike je ono što mi možda znači čak i više jer predstave i radimo za publiku. Kad vam se to vrati u obliku nagrade, taj rad i trud da bismo napravili što bolji posao za ljude koji dolaze u kazalište. Takve nagrade su uvijek potvrda da će nam se ljudi u kazalište i vraćati – izjavila je Krajcar za City radio.

 

Ova nagrada dolazi nakon još jednog velikog priznanja za Scenu Gorica. Na proljetnom 17. Festivalu hrvatske drame za djecu “Mali Marulić”, predstava „Mama je kriva za sve“ proglašena je najboljom predstavom festivala, prema izboru dječjeg žirija.

Nakon ljetne turneje, Scena Gorica nastavlja s novim izazovima – u pripremi je nova predstava za odrasle, čija je premijera planirana početkom listopada.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno