Povežite se s nama

HOTNEWS

Carrie Bradshaw iz Buševca: Ana je novinarka, voditeljica i glumica

Objavljeno

na

Rijetke su prilike u životu novinara kad je intervju zapravo – kava s prijateljem. Ili prijateljicom. U ovom slučaju upravo je tako.– Slušaj, imam ti prijedlog za priču koju će tebi biti vrlo lako napraviti – javio se gazda jednog sunčanog poslijepodneva. – Dobro… – ostao sam malo zbunjen. – Ana Katulić! – otkrio je karte šef, a evo i mene već u sljedećoj sekundi:– Prodano! Ana je, naime, prijateljica. Dugogodišnja, draga prijateljica, kolegica. I odmah sam okrenuo njen broj.

 

-Bok, Ana. Jel’ čitaš ti one moje Priče iz kvarta u Reporteru?- Da… – sad je ona bila zbunjena. – E, znaš tko je glavni lik moje sljedeće priče?- Tko? – mogao sam čuti njene upitnike iznad glave. – Ti – rekao sam i dobro je nasmijao. Preostalo je još jedino uvjeriti je da mislim ozbiljno, dogovoriti kavu, naći se i sjesti… Nismo već dugo, teško je Anu uloviti, a vidjet ćete i zašto. – Kako mi izgleda radni dan? To je kaos. Ima dana kad se budim ujutro u 5.45, radim do jedan na radiju, nešto pojedem, idem dalje i kući se vratim taman na spavanje. Ne bih to smjela reći jer će memama ubiti, ali zadnjih tjedan dana doslovno ni ne spremam krevet, nema smisla – smije se Ana.

 

Novinarstvo je posao, gluma najveća strast

 

Zanimljivo je ovo razdoblje u njenom životu. U novinarstvu je Ana od 19 godina, tamo negdje 2003. je prvi put došla na RVG, onako mlada, prpošna i energična, ali i vrlo talentirana. Bila je i u kadru Velikogoričkih kronika, u informativnom programu RVG-a, često i u eteru, puno je toga natipkala i na stranicama Reportera, a posljednje četiri godine novinarski je rasla i napredovala na Media servisu. Znate ono, “za Media servis, Ana Katulić”… Od prije nekih mjesec dana možemo je slušati na frekvencijama Gold FM-a, radija koji je neka vrsta nasljednika RVG-a, ali novinarstvo je trenutačno u drugom planu. Ana Katulić (5)Ana je, naime, zaluđena glumom. Koketirala je s glumom kao srednjoškolka, a ljubav je ponovno planula kad joj je bilo 28. Otkud netko u glumi u tvojim godinama, krenuo sam “stankovićevski”. – A čuj njega, što to znači u mojim godinama? Dobre su to godine – nasmijala se Ana i nastavila: – Danas kad gledam, mislim da dobar glumac može biti samo onaj tko životno i mentalno sazrije. Ti s 18 godina možeš upisati akademiju, educirati se i učiti, ali tek kad čovjek dođe u zrelije godine, kad skuži i život i samog sebe, istinski može početi promišljati kao glumac. Barem je kod mene tako. Tek kad sam došla u neke godine shvatila sam što je gluma, da tu nema onoga ‘sad ću ja biti lijepa na pozornici’. Ne, gluma je umjetnost koja dolazi iz tebe, nešto što se istinski osjeća. I ja istinski osjećam da je gluma moje biće. Posebna se strast pojavi u očima kad govori o glumi, iako je dodala Ana i da je novinarstvo njen posao, da je toga svjesna, no ljubav je ljubav… – Kad stanem na pozornicu, ja guštam, super mi je. Ali, što je puno važnije, vidim da i ljudi koji me gledaju super. Nema boljeg osjećaja od toga. Da je bilo malo više hrabrosti, možda bi Ana već odavno bila u glumi, možda se ne bi ni dotakla novinarstva. – Nakon srednje škole sam se pripremala za Akademiju, ali bila sam stvarno premlada. Tad me držao taj ‘ja ću biti lijepa na pozornici’ sindrom. A nisam imala pojma što znači biti glumica. Na kraju sam odustala, mislila sam da nisam dovoljno dobra… Nikad nisam otišla na prijemni, umjesto toga sam upisala novinarstvo, završila ga i dosad već u karijeri napravila toliko da mogu biti zadovoljna. Neki kolege imaju više ciljeve, biti super poznati, nagrađivani istraživački novinari, ali ja sam u svim ovim godinama, kroz RVG, Reporter, Vjesnik, Media servis i sad Gold FM, uspjela raditi na širokom dijapazonu poslova, od lokalnog novinarstva, televizijskog, radijskog, praćenja vlade, Sabora… Dobro, čekaj, sad pričamo o glumi, poslije ćemo o novinarstvu. – Aha, oprosti, malo sam se zaletila. Zna joj se dogoditi, čudo je koliko ta može pričati… Dakle, gluma je najbolje što ti se trenutačno događa u životu? – Da, da, da.

 

Predstava s nas dvije kao da rodiš dijete

 

Da se otvori prilika, bi li radila samo to i ništa više? – Naravno! Gledaj, meni je drago što nikad nisam otišla na taj prijemni za Akademiju, više mi se sviđa ovako. Ja to uvijek govorim, a frendovi mi se smiju, ali mislim da se sve u životu događa u nekim krugovima, u spirali. Svaki krug se mora zatvoriti da bi krenuo dalje, ali na kraju te put ipak dovede tamo gdje treba. Možda djeluje malo mistično, duhovno, ali ja to tako nekako vidim. Kao spiralu. Evo, gledaj mene. Htjela sam upisati glumu, odustala sam, krenula na drugu stranu, bavila se novinarstvom, ali opet sam se vratila na glumu. I u njoj bi, jasno vam je već, žarko željela ostati. A počela je jako dobro.

 

 

Sredinom travnja premijeru je doživjela monodrama “Mala poduzetnica u velikoj blokadi”, autorice Romane Rožić, u kojoj glavnu i jedinu ulogu igra Ana Katulić. I, kažu kritike, igra je sjajno. – S Romanom, našom goričkom akademski obrazovanom redateljicom, našla sam se jedan dan na kavi i pitala me: ‘Hoćemo nešto zajedno raditi?’ I tako smo se dogovorile da napravi monodramu koju će napisati baš za mene. I ja sam rekla: ‘Super, može!’ Napisala je tekst i poslala mi ga, a kad sam ga pročitala u sekundi sam shvatila: ‘Da, to je ono što želim raditi’ – prepričava mi Ana početak suradnje sa svojom rođakinjom.– Da, daljnje smo rođakinje, i ona je porijeklom iz Buševca. Znamo se još iz vremena dok je radila u pučkom kazalištu u Buševcu, u kojem sam bila i ja, a sretale smo se i kasnije u novinarsko-glumačkim krugovima. Ona je puno radila u Berlinu, osmislila je koncept emisije Parlaonica na HTV-u, puno je radila s pučkim kazalištima, ima i neke filmove… – nabrajala je Ana. Od teksta i euforije do premijere prošlo je dosta vremena, više od plana.- Znale smo se zezati da smo porodile dijete, i za to treba devet mjeseci, koliko i nama za predstavu – kaže Katulićka i nastavlja: – Prošlo ljeto smo krenule s probama i u to smo ušle potpuno same. Ona, ja i baš nitko više. Pazi, nemamo love, nemamo prostor… Imamo tekst i volju. Imale smo probe kod Romane doma, pa kod mene u stanu, snalazile smo se. Tu su i poslovi, svaka ima svoje obaveze, nije nam to bila primarna stvar u životu… I na kraju se sve to otegnulo na skoro godinu dana. Ili, ako ćemo tako gledati, punih devet mjeseci. U zadnjoj fazi, ističe i zahvaljuje, pomogao je i Grad, dobila je na korištenje dvoranu Galženica, u kojoj bi uskoro moglo doći i do goričke premijere. Izvedbu na Susrete kazališnih amatera Zagrebačke županije Ana naziva pretpremijerom. – Uh, sreća da nam se otvorila ta prilika. To ti je kao kad žvačeš žvakaću predugo, jednostavno je moraš ispljunuti. Meni je došao taj moment, da smo još malo čekali, vjerojatno bi mi predstava postala grozna, počela me živcirati. Ukratko, progutala bi tu žvakaću – opisuje taj osjećaj Ana. Kad smo već kod osjećaja, kakav je osjećaj bio ispljunuti žvakaću? – Bilo je super! Prošlo je odlično. Osvojile smo nagrade, Romana za najbolji novi dramski tekst, a ja za najbolju glavnu žensku ulogu na smotri. I kritike su jako dobro, a sve to je dobra polazna točka, govori da sve to nešto vrijedi. To nam je važno jer ćemo predstavu raditi i dalje – najavila je Ana.

 

Kad prijatelji ne znaju smije li se smijati…

 

Predstava nije jedna od onih “laganih”, izaziva emocije, ali glavni cilj cure su postigle. – Kako je ovo na neki način angažirano kazalište, nismo znali kako će publika reagirati, hoće li taj tekst doživjeti kao nas dvije. Nama je to bilo super od početka, ali nismo znali hoće li biti i publici. Tema krize, represije, nema se novaca, svi kukaju… To je svakodnevna tema koju slušamo po kafićima, bojala sam se da će ljudima biti dosadno sad gledati i predstavu s tom tematikom. U smislu, ‘o super, još jedna predstava o krizi, to je već viđeno…’ A mi smo baš takve komentare htjele izbjeći. Htjele i uspjele. A koja je priča predstave? – Radi se o profesorici hrvatskog jezika koja u nekom trenutku nije htjela dati mito da bi dobila posao u školi i odlučila je postati poduzetnica u kulturi, baviti se izdavaštvom. I nakon nekog vremena krenu represije, blokade, prisilne naplate, ovrhe… Ana Katulić (3)Sve ono što je zadnjih desetak godina zapravo hrvatska svakodnevica. I taj lik male poduzetnice, koja predstavlja svakog od nas, okosnica je priče u kojoj ona ostaje pozitivna cijelo vrijeme. Iako je smeta cijeli sustav funkcioniranja države, koji je samo prividno tu da bi bio na usluzi građanima – ukratko će Ana. Za više informacija, naravno, posjetite prvu sljedeću izvedbu “Male poduzetnice u velikoj blokadi”… Glumici u svojoj prvoj monodrami nije lako prvi put izaći pred publiku. – Uh, opasno me uhvatila trema. Otkad sam dobila tekst u ruke, svojski sam se dala u to, željela samo to raditi, ali opet ti u cijelom tom procesu prođe kroz glavu: ‘Moj Bože, ja radim monodramu koja traje sat i 15 minuta. Ja sama moram ljude držati budnima sat i 15 minuta!’ To nije mala stvar. I onda sam krenula gledati monodrame, pa počneš misliti da ovo što radiš nije dovoljno dobro… I onda smo Romana i ja krenule malo čeprkati i nešto smo, eto, iščeprkale. Ispričala mi je i priču o demonu koji ju je mučio, malom vragu s ramena koji je postavljao stotine pitanja. Kako će biti, hoću li uspjeti… Riješila se tog demona na generalnoj probi, pred desetak prijatelja koji su došli, sjeli i – šutjeli. A to nije bila poanta, jel tako? – Pazi, ja izvodim predstavu, a među njima muk. I mislim si: ‘Što je krivo, zašto ne reagiraju, ovo ništa ne valja, zašto šute…’ I poslije dođu do mene i kažu: ‘Odlično, stvarno si bila dobra’. Mislim si, kako je bilo dobro kad sjedite i šutite. A oni mi kažu: ‘Nismo znali jel se smijemo smijati’. Ha, ha, pa naravno da smijete… – prepričava Ana i nastavlja: – Na premijeri je bilo puno drukčije, više ljudi, bilo je i smijeha, i svega. A to smo i željele, da bude humora, ali i trenutaka koji te natjeraju da se zamisliš. Najveće priznanje bilo mi je kad su mi ljudi poslije prilazili brišući suze. Predstava ih je dirnula, a glumcu je to najbolji mogući kompliment. Svaka emocija znači da sam dirnula čovjeka koji gleda, a to je cilj, ta neka mala katarza. Drukčije Ana promišlja glumu i kazalište od običnog čovjeka. – Gluma nije umjetnost zbog umjetnosti, kazalište funkcionira i kao neka vrsta medija, mora donositi neku poruku, ne smije biti samo zabava za publiku, nego i i pozornica s koje glumac, lik, odašilje poruku. Mora izazivati emocije, da čovjek kući odlazi s gomilom pitanja, da ga to što vidi potakne na razmišljanje. Zato sam oduvijek i željela raditi takve predstave, zato sam se toliko i oduševila tekstom za “Malu poduzetnicu…” – objašnjava Ana. Radila je, kaže, i na jednom kratkom filmu s poznatim hrvatskim glumicama Jadrankom Đokić i Ksenijom Marinković, koja ju posebno oduševljava, a u budućnosti želi… – Bitno mi je raditi, bilo što. Kazalište mi je broj jedan, u kazalištu staneš na scenu, voz krene i ‘furaš’ ga, voziš do kraja. Na filmu je drukčije. Stop, rez, deset minuta pauze dok namjestimo svjetla, vratite se, ajmo sad drugi kadar… Kazalište mi bolje odgovara, ali zaista se ne opterećujem time što ću raditi i gdje ću doći, ne mislim da ću postati neka slavna glumica – prilično uvjerljivo  kaže  Ana.

 

Prvi šef bio joj je – gradonačelnik

 

Možda završiš u sapunicama, prekinuo sam je. – Glupo mi je reći kategorički ne. Ovisi o puno faktora, čak ne toliko o novcu, koliko o projektu. Možda se pojavi nešto super, cool, fora, pa bi i probala. Nije mi skroz odbojno, da mi netko nešto ponudi, dobro bih razmislila – iskrena je Ana, svjesna što takve uloge donose sa sobom.– Ako ljudi ne idu u kazalište, a baš i ne idu, ako ne idu u kina gledati hrvatske filmove, a baš i ne idu, sude glumce po sapunicama. A to nije pravo mjerilo. Sapunica ima svoj budžet, svoje rokove, glumci dođu na set, dvaput snime scenu i ajmo dalje. Tu je važna brzina, a ako snimaš brzo, često nije kvalitetno. No zato je gluma u hrvatskim filmovima odlična – priča Ana. I to kao navijena. A kad hoćeš malo o novinarstvu, zaustavi se. – Znaš što, o glumi mogu pričati danima, o novinarstvu s vremenom sve manje i manje. Nije da me ne zanima, ali zanima me na, recimo, drukčiji način – kaže Ana, koja nije posebno oduševljena stanjem u svojoj, u našoj struci u posljednje vrijeme. 31975– Puno se toga svodi na nebitne polemike, a ja mislim da ljudi to ne žele stvarno čitati. A puno se toga događa oko nas što nije popraćeno. Zadnjih godina bila sam na hrpi prosvjeda, kao novinar i kao građanka, ali to se prati na razini vijesti. Malo tko ide u dubinu, na vrhu našeg novinarstva su teme koje su vrlo površne. U Saboru se bavimo smiješnim replikama zastupnika, a zapravo je tragično što na taj način komuniciraju ljudi koji nas predstavljaju. Ali mi novinari to potenciramo zato što je atraktivno, smiješno i ljude zabavlja. Ne bavimo se važnim stvarima nego nasmijavamo publiku, a to nije dobro. Ima super novinara, super tekstova, da se razumijemo, ali sve manje. Radije ću pročitati dobar komentar, kolumnu, kvalitetne tekstove… I priče iz kvarta u Reporteru i na Cityportalu, naravno. – Naravno, ha, ha. Imaš i ti uspomene iz Reportera, tu si počela, na ovim stranicama. – Prvi put sam došla na RVG još u srednjoj školi, direktor je bio današnji gradonačelnik Dražen Barišić, a ja sam jako htjela biti novinarka. I Dražen mi je odmah dao neke zadatke, da se učim, a onda sam skužila da sve to baš i ne stignem. Zašto? Zato što moram u školu, ha, ha. Nešto jesam radila, moj tata i danas čuva taj moj prvi tekst iz Reportera, izvještaj s vatrogasne skupštine DVD-a Buševec – sa smiješkom se prisjeća Ana, podsjećajući svog sugovornika na jednu davno odigranu utakmicu između Lomnice i Gradića, završenu 1-1.. – Eto, vidiš da se prvi tekstovi pamte. Iako, ja bi vjerojatno i zaboravila da mi nije tate. I to mi i on stalno govori: ‘Vidiš, da nema mene, tko bi ti to čuval?’ Znači, gradonačelnik Barišić kao šef… Kako je to izgledalo iz tvoje perspektive? – Dobar je bio, dobar, ha, ha. Nismo imali puno konflikata, praktički niti jedan, korektno smo surađivali, bez problema – sa smiješkom nabraja Ana. Što bi ti rekla, je li bolji direktor ili gradonačelnik? – Iskreno, ne pratim ga toliko kao gradonačelnika otkad živim u Zagrebu, ali mislim da dobro radi. OK radi svoj posao, nadam se da je okružen pametnim ljudima, koji mu pomažu, ali čini mi se da je dosta aktivan, puno ga ima po Gorici, a to je važno za gradonačelnika. Danas je zagrebačka cura, ali dođe Ana često i doma u Buševec, i u Goricu.– Nešto se radi, nešto se događa, a to je važno za Goricu. Glupo je biti šesti grad po veličini u Hrvatskoj, a istovremeno spavaonica, u kojoj se ljudi zabavljaju tako da šeću pse po par. Često mi se dogodi da dođem u Goricu i na ulici ne vidim ni jednog čovjeka na cesti. Posao gradonačelnika i gradske vlasti je da omogući ljudima da se osjećaju ugodno u gradu, da imaju sadržaj koji mogu konzumirati, da mogu zadovoljiti sve svoje potrebe, od kulture, umjetnosti, bilo čega – poručuje Ana.

 

Doček Nove u društvu s Anom

 

Puno priča, stvarno puno, ispričala mi je ponešto i o profesijama zapisanim u zvijezdama.  – Jednom mi je prijateljica rekla da svaki čovjek u sebi ima tri profesije, razmislila sam i shvatila da  to ima smisla. Sve u životu se događa s razlogom, a ako nešto istinski želiš, na kraju dođe na svoje. Ja sam to spoznala s 28, kad sam se vratila glumi. Moja prva je novinarstvo, druga gluma, a treća… Ne znam, nju još moram pronaći – ‘karamarkovski’ je nabrojala Ana, jer zaboravila je da je ona i voditeljica. – Ajde, neka to bude treće – prihvatila je sugestiju. – I to je stvar u kojoj guštam, nekakav spoj novinarstva i glume. U vrijeme dok sam bila na RVG-u počela voditi neke manifestacije, a sad već godinama vodim Jurjevo i Ivanje, a posljednjih pet godina i doček Nove. Sve manje posjećen doček, ubacio sam se. – Da, žao mi je samo što mi se čini da je svake godine sve manje ljudi, kao da Goričani više nisu zainteresirani za doček na otvorenom. Koga god od izvođača dovedemo, čini mi se da je ljudima svejedno, opet ne dolaze. Možda je i to dio priče koja kaže da Goričani nisu dovoljno zainteresirani za svoj grad. Ali ipak bude veselo, iako je recimo prošle godine bilo -18 stupnjeva, doslovno smo se smrznuli, ali vidi se da su ljudi sretni, raspoloženi. Bude baš zabavno – kaže Ana. Tako nekako prošla je i ova kava. Ana je, naravno, morala dalje, a ja sam sjeo u auto i krenuo kući. Upalio se i radio, kad ono – Ana Katulić u eteru. Koliko ta može pričati…

 

Preneseno iz Reportera broj 351

HOTNEWS

Mraclinci znaju kako ispeći dobru rakiju, dođite na Dučecove spelancije

U slučaju lošeg vremena, paljenje se seli na natkrivenu terasu NK Mraclin, gdje je održano i lani.

Objavljeno

na

Objavio/la

DSC 0895 scaled

Kulturno umjetničko društvo Dučec iz Mraclina čuvari su kulture, tradicije i narodnih običaja turopoljskog kraja. Jedan od običaja koji njeguju već godinama je paljenje rakije kroz program Dučecovih spelancija. Uz završetak vegetacijske sezone, biti će to ujedno i oproštaj od programa na otvorenom.

Kako se to nekada radilo, da li su šljive i kruške ove godine bile dovoljno rodne za proizvodnju ovog žestokog pića doznajte u subotu na Jančetovom gruntu u Mraclinu od 14 sati.

– Ulaz je slobodan, a prema dobrom običaju pozvali smo i goste – ovaj put to su naši susjedi iz Buševca, Ogranak Seljačke sloge – koji će izvesti prigodni folklorni program. Kao i prošlih godina nastupit će i najmlađi Dučecovi članovi, mnogi od njih po prvi puta pred publikom, pa je to prilika da ih ohrabrimo u prvim folkloraškim koracima – ističu iz Dučeca.

U slučaju lošeg vremena, paljenje se seli na natkrivenu terasu NK Mraclin, gdje je održano i lani.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Učenice i učenici Gimnazije pobjednici gradskog natjecanja srednjih škola u šahu

Objavljeno

na

Objavio/la

DSC 1070
DSC 1073

05.10.2022. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u šahu za djevojke i mladiće. Gimnazija – 1. mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u šahu održano je danas (srijeda, 05.10.2022.) u organizaciji Srednje strukovne škole. Natjecale su se ženske i muške ekipe iz tri srednje škole: Gimnazije (ŠSD GVG), Ekonomske (ŠSD Bumbar) i Srednje strukovne škole (ŠSD Velgor). Nisu se natjecale ekipe Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina. Sastav natjecateljskog povjerenstva: Siniša Rajšić, predsjednik i organizator natjecanja, Bruno Kos, glavni sudac, Gordan Polan, Marko Novaković i Tomislav Škrinjarić (članovi).

DSC 1076

05.10.2022. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u šahu za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

DSC 1080

05.10.2022. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u šahu za djevojke i mladiće. Gimnazija – 1. mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Učenice i učenici Gimnazije bili su nadmoćni u obje konkurencije i prema očekivanju su bili pobjednici. Mladići Ekonomske i Strukovne odigrali su dodatne brzopotezne partije za plasman na 2. mjesto.

DSC 1045

05.10.2022. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u šahu za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

DSC 1051

05.10.2022. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u šahu za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sve tri ekipe nagrađene su medaljama i diplomom, a pobjedničke ekipe plasirale su se na županijsko natjecanje u šahu.

DSC 1038

05.10.2022. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u šahu za djevojke i mladiće. Bruno Kos. Foto: David Jolić/cityportal.hr

DSC 1065

05.10.2022. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u šahu za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

GVG pobjednička ekipa – djevojke: Rita Lučić, Marta Lučić, Ivna Debelić, Saša Detelić i Sonja Farkaš. Voditelj: Gordan Polan, prof.  GVG pobjednička ekipa – mladići: Niko Tkalčević, Tin Kajganić, Kristijan Nikolić, Andrej Peher i Leon Žigrović. Voditelj: Gordan Polan, prof.

Galerija fotografija

Gradsko natjecanje srednjih škola u šahu (djevojke, mladići) 2022./2023.

REZULTATI  Mladići  GVG – Velgor 4:0, GVG – Bumbar 4:0, Velgor – Bumbar 2:2. Redoslijed: 1. GVG, 2. Bumbar, 3. Velgor. Djevojke  GVG – Bumbar 4:0, GVG – Velgor 3:1, Bumbar – Velgor 3:1. Redoslijed: 1. GVG, 2. Bumbar, 3. Velgor.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Među 513 najboljih nastavnika i 10 goričkih – otkrivamo zašto baš oni!

Ministarstvo znanosti i obrazovanja na Svjetski dan učitelja nagradilo je najbolje odgojno-obrazovne djelatnike, a priznanja su otišla najboljima s našeg područja u osnovne škole Eugena Kvaternika, Nikole Hribara i Eugena Kumičića, te Gimnaziju Velika Gorica.

Objavljeno

na

Objavio/la

Svjetski dan ucitelja priznanja

Povodom Svjetskog dana učitelja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo je popis od 513 najuspješnijih odgojno-obrazovnih radnika u školskoj godini 2021./2022.

Najboljima je priznanja dodijelio resorni ministar, Radovan Fuchs, uz poruku kako ‘ovim putem ministarstvo sustavno nagrađuje istaknute pojedince, koji kontinuirano unaprjeđuju odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske’. Osim priznanja, najboljima ide i novčana nagrada u iznosu 10.000 kuna bruto.

Svjetski dan ucitelja scena

Foto: Ministarstvo znanosti i obrazovanja na Svjetski dan učitelja nagradilo je najbolje odgojno-obrazovne djelatnike/Igor Soban/PIXSELL

Na listi najboljih našlo se  i deset naj nastavnika i nastavnica iz velikogoričkih osnovnih i srednjih škola. Za svakog je pojedinačno pojašnjeno i zašto su se baš oni našli među 513 najboljih. Pa, krenimo redom..

U pojašnjenju priznanja Tomislavu Špoljaru, profesoru trube u Umjetničkoj školi Franje Lučić, tako se navodi:  ‘Mentorstvo učenicima koji sudjeluju na natjecanjima, smotramai sl. na državnoj i međunarodnoj razini.Predavanje, radionica ili ogledni sat na županijskoj razini.Dijeljenje primjera dobre prakse primjene inovativnih metoda poučavanja.Doprinos struci radom u strukovnim udrugama, koje potiču, razvijaju I unapređuju struku.Pripremanje, osmišljavanje, sudjelovanje I organizacija javnog događaja vezanog uz obrazovanje na županijskoj ili državnoj razini’.

Svjetski dan ucitelja ministar

Photo: Igor Soban/PIXSELL

Iz OŠ Nikole Hribara na popisu najboljih našlo se troje djelatnika. Profesorica engleskog jezika, Sanja Božinović ‘nagrađuje se  za izniman doprinos struci u kategorijama: održana predavanja, dijeljenje primjera dobre prakse,sudjelovanje u realizaciji rezultata projekta na međunarodnoj razini, te sudjelovanje u istraživanju i radnim skupinama’.

Profesor informatike i tehničke kulture, Milan Omrčen, nagrađen je zbog slijedećeg:  ‘Mentorstvo učenicima na državnoj razini. Predavanje nameđunarodnoj razini. Rad u strukovnim udrugama i  s učenicima s posebnim potrebama. Vođenje ili koordiniranje projekta na međunarodnoj razini u trajanju od godinu dana. Sudjelovanje u realizaciji rezultata projekta na međunarodnoj razini. Provedeno istraživanje na međužupanijskoj / državnoj/međunarodnoj razini’.

Vjeroučiteljica, Erika Likan Kelentrić , nagrađena je, kako se navodi u objašnjenju ‘zbog predavanja i radionica na županijskoj, državnoj i međunarodnoj razini, dijeljenja inovativnih primjera dobre prakse, rada u strukovnim udrugama povezanima s obrazovanjem, uređivanja profila škole na društvenim mrežama, uređivanja školskog lista i organizacije javnog događaja’.

Svjetski dan ucitelja publika1

Photo: Igor Soban/PIXSELL

OŠ Eugena Kvaternika ove godine na popisu najboljih nastavnika u državi ima dvije djelatnice.

Profesorica hrvatskog jezika, Ivana Dubovečak, nagrađena je ‘zbog mentorstva učenicima na natjecanjima na državnoj razini, predavanja i radionica na županijskoj, državnoji međunarodnoj razini, dijeljenja inovativnih primjera dobre prakse, objavljenih stručnih članaka u publikacijama u RH i inozemstvu, uređivanja školske mrežne stranice i organizacije javnih događanja’.

Učiteljica razredne nastave i informatike, Dalia Kager, nagrađena je zbog  ‘mentorstvo učenicima na državnom natjecanju, održanih predavanja ili radionice na županijskoj,međužupanijskoj, državnoj ili međunarodnoj razini, objava stručnih članaka, sudjelovanja u projektima i unapređenju rada škole’.

I OŠ Eugena Kumičića našla se na popisu škola s najboljim nastavnicima, zahvaljujući učiteljici informatike, Katarini Grgić Noršić, kojoj je priznanje dodijeljeno zbog ovih postignuća:

‘Mentorstvo učenicima koji sudjeluju na natjecanjima na državnoj razini, predavanja na županijskoj I državnoj  razini, predavanje ili radionica na međunarodnoj razini, doprinos struci radom u strukovnim udrugama koje potiču, razvijaju i unapređuju struku. Neposredan odgojno-obrazovni rad s darovitim učenicima izvan školske, ustanove, odnosno u organizaciji ustanova ili udruga civilnog društva, koje provode aktivnosti u području odgoja i obrazovanja djece I mladih. Sudjelovanje i doprinos realizaciji rezultata projekta na međunarodnoj razini, sudjelovanje u osmišljavanju i provođenju istraživanja iz područja odgoja i obrazovanja’.

Svjetski dan ucitelja razgovor

05.10.2022. Zagreb, – Ministarstvo znanosti i obrazovanja na Svjetski dan ucitelja nagradilo je najbolje odgojno-obrazovne djelatnike. Photo: Igor Soban/PIXSELL

U Gimnaziju Velika Gorica pristigla su priznanja za troje naj nastavnika.

Profesorica informatike, Kristina Lučić, našla se među najboljima zbog slijedećih razloga: ‘Mentorstvo učenicima na natjecanjima i smotrama.-Predavanja, radionice, edukacije i dijeljenje primjera dobre prakse. Doprinos struci radom u stručnim vijećima i udrugama koje unapređuju struku, objavljivanje stručnih članaka, oglednih primjera prilagodbi metoda. Vođenje, koordiniranje ili sudjelovanje na projektima. Unaprjeđenje rada škole, te rad na unaprjeđenju sustava obrazovanja’.

Za nastavnicu glazbene umjetnosti, Ivanu Petravić, u pojašnjenju priznanja najboljima se navodi: ‘Mentorstvo na državnoj razini, predavanje na županijskoj i državnoj razini. Rad u strukovnim udrugama. Objavljivanje stručnog članka, autorstvo stručnih knjiga. Vođenje projekta na međunarodnoj razini. Sudjelovanje u realizaciji projekta na međunarodnoj razini’.

U pojašnjenju izbora profesora savjetnika i nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, Gordana Polana, navodi se:’Mentorstvo učenicima na natjecanjima i smotrama.-Predavanja, radionice, edukacije i dijeljenje primjera dobre prakse-Doprinos struci radom u stručnim vijećima i udrugama koje unapređuju struku-Objavljivanje stručnih članaka, oglednih primjera prilagodb i metoda-Vođenje, koordiniranje ili sudjelovanje na projektima-Unaprjeđenje rada škole.-Rad na unaprjeđenju sustava obrazovanja’.

 

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Na terenu sve službe VG Vodoopskrbe! Grad i dio okolice bez vode do kraja dana

Do puknuća je došlo na četiri lokacije – na Plesu u Ul.Vladimira Nazora, u Gornjem Podotočju na ulazu u Kuče, te na potezu Kušanec-Petrovina, a razlog zbog kojeg je čitav grad trenutno bez vode je puknuće mag.cjevovoda na križanju Poštanske ulice i Kačićeve, kod vodocrpilišta. 

Objavljeno

na

IMG 20221005 WA0007

Zbog višestrukog puknuća magistralnog cjevovoda na potezu znanom kao ‘Turopoljski prsten’, u gradu i pojedinim okolnim naseljima nema vode, sve službe VG Vodoopskrbe su na terenu i u tijeku je opsežna sanacija štete.

Do puknuća je došlo u ranim poslijepodnevnim satima, na četiri lokacije – na Plesu u Ul.Vladimira Nazora, u Gornjem Podotočju na ulazu u Kuče, te na potezu Kušanec-Petrovina. Čitav grad je trenutno bez vode zbog puknuća magistiralnog cjevovoda na križanju Poštanske ulice i Kačićeve.

– Čim Velika Gorica ostane bez vode, odmah i okolica nema vode. Sama sanacija je blizu vodocrpilišta i trenutno bunar iz kojeg se crpi voda za grad stoji zbog toga što saniramo cijev. U nemogućnosti smo puniti vodospreme i samim time je došlo do pada tlaka pa građani nemaju vode – rekla nam je Ivana Piršer Knežić, voditeljica Službe mreža u sektoru vodoopskrbe.

Prema procjenama, iz Vodoopskrbe nam govore, da Velikogoričani vodu neće dobiti još minimalno tri do četiri sata.

– Voda će danas biti, samo ne možemo točno reći u koliko sati, no nećemo stati raditi dok se ne sanira. To je veliki profil, gdje dolazi do određenih komplikacija. Blizu je prometnica i urušava nam se, puno je to vode, nije u pitanju samo krpanje. S obzirom da je sustav ispražnjen, morat ćemo polako puštati vodu da ne bi došlo do novih problema i puknuća. Samo tlačenje u Velikoj Gorici će potrajati i do nekoliko sati. Sanaciju ne očekujemo da će biti gotova iduća tri sata. A tek nakon toga kreće tlačenje cjevovoda – pojašnjava Piršer Knežić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Učenicima i studentima 50 gradskih stipendija, prijave u tijeku

Dodijelit će se 30 stipendija za uspjeh u školovanju i 20 stipendija prema socijalnom statusu.

Objavljeno

na

stipendije29

Učenicima i studentima Grad Velika Gorica i ove će godine dodijeliti stipendiju za školsku godinu 2022./2023. Natječaj je u tijeku, a dodijelit će se 30 stipendija za uspjeh u školovanju – 15 učeničkih i 15 studentskih i 20 stipendija prema socijalnom statusu – 10 učeničkih i 10 studentskih.

Iz Grada ističu kako se broj stipendija može izmijeniti u određenim kategorijama, ovisno o broju popunjenosti mjesta u pojedinim kategorijama, a one se dodjeljuju za 12 mjeseci, računajući od 1. rujna 2022. godine.

Iznos stipendije i ove će godine biti 500,00 KN/66,36 EUR mjesečno za učenike, a za studente 1.000,00 KN/ 132,72 EUR mjesečno. Dobitnici Stipendije Grada ne mogu istovremeno primati i druge stipendije, no učenik/student može podnijeti prijavu za dodjelu stipendije prema uspjehu u školovanju i stipendije prema socijalnom statusu, a uzet će se u obzir ona povoljnija.

Prijedlog liste kandidata za dodjelu Stipendije objavit će se na oglasnoj ploči Grada te na službenoj web stranici www.gorica.hr.

Prijave za dodjelu stipendija sa svom traženom dokumentacijom moraju se dostaviti do 19.listopada. Uvjete natječaja pronađite ovdje. 

Nastavite čitati

Reporter 419 - 22.09.2022.

Facebook

Izdvojeno