Sport

Tko nakon Rajka Vidovića? Na tržištu je i nekoliko bivših trenera Gorice…

Nakon rastanka s Rajkom Vidovićem, krenula je potraga za novim trenerom HNK Gorice. U ponudi je cijeli niz imena, tržište je puno zanimljivih trenera, ali možemo jedino pričekati odluku čelnika kluba…

Objavljeno

prije 8 mjeseci

8. listopada 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Rajko Vidović više nije trener Gorice, vijest je to koja je objavljena nakon dva slobodna dana za igrače, uoči početka mini priprema, odnosno nove reprezentativne stanke, a ujedno je i zatvoren jedan krug. Vidović je debitirao na gostovanju kod Varaždina, a isto mjesto i isti protivnik dočekat će i njegova nasljednika, jer to je prvi sljedeći izazov za nogometaše Gorice. Ključno pitanje je, naravno, tko će biti Taj, tko će postati deseti trener Gorice…

Za početak, momčad će voditi dosadašnji Vidovićev pomoćnik Mensur Mujdža, mladi trener koji se u proteklom razdoblju pretvorio u “vojnika kluba”, čovjeka koji je uvijek spreman uskočiti. Opcija je svakako i da on bude taj, da se ponudi prilika talentiranom treneru s uspješnom igračkom karijerom iza sebe, no dojam je da je uvijek dosad takav rasplet bio opcija B ili čak C. Hoće li tako biti i ovoga puta, tek ćemo vidjeti, ali svakako je zanimljivo “pročešljati” tržište i vidjeti tko je sve slobodan, tko je na raspolaganju, tko je eventualna opcija.

I uvijek tu treba početi od onih najbližih adresa, od velikogoričkih trenera koji bi dolazili u obzir. Takva su barem dvojica, jer trenutačno su bez angažmana i Dean Klafurić, donedavno trener TSC-a iz Bačke Topole, prije toga i mostarskog Veleža, kao i Ivan Prelec, koji se nedavno vratio kući nakon dvije i pol godine na klupi danskog Vejlea. Prvi je započeo posljednju goričku drugoligašku sezonu, drugi ju je dovršio na sjajan način, promocijom u najviši rang, no veliko je pitanje hoće li oni uopće biti ozbiljni kandidati. Obojica su, naime, bila slobodna i u nekim prošlim potragama za novim trenerima, pa se ništa po tom pitanju nije događalo.

Slobodna su i još dva bivša trenera Gorice, prvi prvoligaški Sergej Jakirović, kao i Željko Sopić, koji je odradio najpamtljiviju polusezonu u prvoligaškoj eri našega kluba. Budući da se radi o bivšem treneru Dinama, odnosno Rijeke, pitanje je bi li njih dvojica uopće bila zainteresirana pokušati ponovno s Goricom, pogotovo u situaciji u kojoj sve govori da “ponos grada” ove sezone čeka teška i neizvjesna borba za ostanak. Jednako kao i Klafurić i Prelec, Jakirović i Sopić bili bi svakako dobra rješenja, ali… Puno je tih “ali” u sva četiri slučaja.

U društvu Prele, Jakira i Sope, nedavno je pobjedu Gorice protiv Slaven Belupa pratio i Igor Angelovski, statistički najneuspješniji trener Gorice u prvoligaškoj povijesti, što ga logično čini i najmanje izglednim kandidatom. Iako će sve recenzije njegova rada u Gorici koje dolaze iznutra biti pozitivne, iako se nedvojbeno radi o treneru koji je puno bolji od rezultata koje je imao u Gorici.

Ostanemo li kod bivših trenera kao mogućih opcija, reći ćemo i da je Valdas Dambrauskas u ciparskoj Omoniji i nikako nije opcija, kao i da je Siniša Oreščanin izbornik U-19 reprezentacije, što je samo jedan od razloga zbog kojih ni on nije opcija. Krunoslav Rendulić trener je azerbajdžanskog Sabaha, Samir Toplak trener je Rudeša, pa opcije nisu ni njih dvojica, kao ni Dinko Jeličić, iako je on trenutačno bez kluba.

Rješenja je Gorica ranije znala pronalaziti i u bivšim trenerima Hajduka, u tom smislu napamet pada Mislav Karoglan, a “novi Jeličić”, trener koji bi se vratio kući iz Azije, mogao bi biti eventualno prvak Indonezije Bojan Hodak ili karizmatični Petar Šegrt, bivši izbornik Maldiva, Afganistana ili Tadžikistana. A opet, ne bismo se usudili staviti i jedan euro na nekoga od njih dvojice… Tu je i 42-godišnji Krešimir Režić, zanimljivi stručnjak s azijskim iskustvom, on bi mogao biti kudikamo zanimljivija opcija, a u Iraku radi Andrej Panadić, još jedan Velikogoričanin koji može doći u obzir.

Jakirovića i Vidovića Gorica je “čupala” iz nižih liga, može to biti put i ovoga puta, pa vrijedi pregledati i ponudu u tom smislu. U obzir bi dolazili mlađi treneri, gladni dokazivanja, a u tu kategoriju spadaju trener Sesveta Mario Rac i trener Jaruna Jerko Leko. Svi ostali treneri drugoligaških momčadi ne spadaju u tu kategoriju, a pogled prema trećoj ligi sugerira kako bi se tu išlo u smjeru “novog Vidovića”. A to u ovom trenutku teško može biti logičan odabir.

Slobodan je trenutačno i Damir Krznar, nije nemoguće da predsjednik Črnko okrene njegov broj i pita ga za planove, a na tržištu su i treneri poput Marija Cvitanovića, Roya Ferenčine, Zvonimira Solde, Nikole Jurčevića, Marka Loze, Marka Babića, Roberta Jarnija… I mnogih drugih.

Izvrtjeli smo, dakle, cijeli niz imena, ali ne bi bilo preveliko iznenađenje da novi trener bude netko izvan toga kruga, netko tko je promaknuo nama, ali neće promaknuti i predsjedniku/sportskom direktoru Nenadu Črnku. U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti kakva će odluka biti donesena, kao i kad će biti donesena. Što prije, to bolje.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 4 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.