Prve četiri utakmice vladala je idila u nogometnom Kurilovcu, nanizale su se tri pobjede na otvaranju prvenstva, tome je dodana i ona u županijskom kupu, a prvi bodovi otišli su prošlog vikenda u remija s Ponikvama. A ovoga vikenda stigao je i prvi poraz. I prvo razočaranje. Ne igrom i porazom, ovo prvo bilo je pristojno, a ovo drugo je dio sporta, razočaranje dolazi zbog načina.

Kurilovec je poveo, dvaput je vodio s dva gola razlike, a na kraju je 4-3 izgubio utakmicu koju je trener Senad Harambašić opisao u izjavi za portal Sportalo.

– Bila je ovo utakmica koja je ponudila sve čari nogometa u našim nižim ligama. Golove i malo igre, provokacije i izuzetnu nekorektnost domaćih igrača, sudačke namjere, izuzetno naglašene u drugom poluvremenu, iako bitne i u prvom poluvremenu, te završnicu koja piše romane o svemu tome pomalo… Kako kome odgovara! – govorio je Senad nakon razočaravajuće ogled protiv Mladosti u Petrinji.

Suzdržavao se trener Kurilovca, bilo je to jasno iz svake sljedeće rečenice, pokušavao je način kako kulturno, pristojno i na razini opisati ono što se događalo na ovom traumatičnom gostovanju.

– Tko gubi, ima pravo da se ljuti. Zato, ne bih iznosio ništa više od okolnosti, osim one vezane za naše odluke na terenu. Vodili smo 0-1, 0-2 i 1-3 te uz korektnu igru vladali situacijom. Nažalost, moje igrače, pa i mene, povukla je ta “podržana provokacija”. Pod tom psihozom radili smo početničke pogreške, koje su presudile, ponudile domaćinu pobjedu. Nismo položili ispit za frajere na terenu! – samokritičan je Senad, pokušavajući i dalje ostati na razini…

– U ovih pet kola, u prva četiri imali smo nogometna nadmetanja, dok ovo u subotu nije bilo u okviru fair playa. Van tolerancije zdravog razuma. Petrinja me ljudski razočarala – završio je svoje izlaganje Harambašić, ne želeći ulaziti u detalje.

Pa smo detalje potražili drugim putem. U prepričavanjima ovog neobičnog iskustva spominju se i bizarne stvari poput toga da je igrač Mladosti ugrizao (?!) igrača Kurilovca, da je drugi domaći igrač namjerno stao na međunožje igrača Kurilovca koji je ležao, da je treći igrač Kurilovca dobio snažan udarac koljenom u kuk, da je “krvoločnost” domaćih igrača općenito bila na zavidnoj razini, a nekoliko puta s domaće klupe okretali su se prema domaćoj sa srednjim prstom… Sve skupa, teško objašnjivo.

Stizala je, kažu, i potpora u vidu nekažnjavanja kartonima, dok na drugoj strani baš i nije bilo tako. Pa je, primjerice, Fran Vujnović dobio drugi žuti karton nakon što se zagradio primivši loptu…

Kurilovec je, inače, poveo u prvoj minuti, povećao prednost u osmoj, primio gol u 17., a treći zabio u 19. minuti. Dvaput je pogađao Nigerijac Chikwado, jedanput 17-godišnji Salihović, ali domaćini su preokrenuli golovima u 52., 82. i 88. minuti. Sve u svemu, subota nakon koje ostaje gorčina…

Srećom po Kurilovčane, nedjelja je donijela ljepše vrijeme i – prekrasno druženje. Na Danu roditelja svi su se okupili, podružili, opustili se, uz samo još poneko prisjećanje na tu ružnu subotu. Jer, bilo je vrijeme opuštanja, ali i okretanja onome što slijedi. Prvo gostovanje kod Trešnjevke, pa Ravnice doma.

Kao što se to nekoć aktivno radilo, služeći se provjerenim receptom “češljanja” svoga kraja u potrazi za talentima, u Novom Čiču će posljednjeg vikenda u listopadu biti organiziran Dinamov nogometni kamp za dječake i djevojčice. Turopoljski je kraj oduvijek bio obojen u plavo, nije se tu puno promijenilo ni nakon što je Velika Gorica dobila prvoligaša, pa nema sumnje da i danas djeca iz ovoga kraja sanjaju priliku u Dinamu. E, ovo je prvi korak…

“Na radost djece, ali i njihovih roditelja, možemo najaviti nogometni kamp za djevojčice i dječake rođene od 2011. do 2017. godine, koji će se održati od 25. do 27. listopada u Novom Čiču, u blizini Velike Gorice, na stadionu NK Dinamo Hidrela”, objavili su organizatori, agencija Run&Run Managmant.

“Očekuje vas rad s profesionalnim trenerima iz nogometne akademije GNK Dinamo, edukacije i sadržaji, interaktivne radionice, diplome za sve polaznike kampa i gratis majica Dinama. Za one najbolje stručni obilazak našeg najtrofejnijeg kluba, trofejne dvorane, press sobe, svlačionica prve seniorske momčadi te cijelog stadiona”, stoji u nastavku, uz dodatak da postoji i glavna nagrada.

Najbolji sudionici kampa, naime, zaslužit će tjedan dana treninga u GNK Dinamu, sa svojom generacijom. Svatko se tako ima mogućnost nametnuti, jer tko kaže da ova djeca neće ostati u Dinamu i nakon tih tjedan dana…

Cijena kampa je 110 eura, a prijave traju do 23. listopada. Sve informacije mogu se dobiti na 099 212 6262, a za prijavu je potrebno ispuniti prijavnicu te poslati na mail organizatora: [email protected].

Iste dvojbe vrte se i dalje, iste sumnje, razumljive i lako objašnjive s obzirom na sve što se događalo u prošlosti, pa se i nakon vijesti da je projekt kampa HNS-a u Velikoj Gorici dobio građevinsku dozvolu pojavljuju stalno jedna te ista pitanja:
–
Ma hoće li od toga kampa na kraju stvarno nešto biti?

Odgovor je sad već prilično jednostavan, a on kaže: Da, hoće! Administracija je u ovakvim slučajevima u Hrvatskoj toliko spora da ostavlja dovoljno prostora za sumnje, ali stvari idu svojim tokom.

– Ne, mislim da više stvarno nema šanse da se kamp HNS-a ne izgradi. U ovoj fazi za to više nema šanse! Previše je u sve to uloženo i vremena i sredstava, bilo bi suludo iz bilo kojeg razloga sve to baciti u vjetar – govorio je još prije nekoliko mjeseci Marko Stepanić, član HNS-ova tima zaduženog za provedbu ovog projekta.

Kao Velikogoričanin, praktički od početka je jedan od ključnih ljudi, jedan od onih koji vuku, požuruju, nameću ritam. I zato nije bilo razloga posebno se šokirati što je vijest o izdavanju građevinske dozvole stigla već 29. kolovoza, iako su sve najave proteklih mjeseci govorile kako će “biti izdana tijekom rujna ili listopada”. Marko Stepanić optimistično je to prebacio na početak kolovoza, da bi se na kraju našli negdje na sredini, na zadnjim danima osmoga mjeseca, kad se ponosno javio s viješću kako je napravljen novi korak prema naprijed u ovoj goričko-nogometno-građevinskoj priči o kampu u našem gradu.

Nakon što je u svibnju izdana lokacijska dozvola, Hrvatski nogometni savez pripremio je dokumentaciju i zatražio od Grada Velike Gorice izdavanje građevinske dozvole, kojom su obuhvaćeni standardi sigurnosti, materijala i gradnje. Utvrđeno je kako je glavni projekt napravljen u skladu sa svim propisima i uvjetima koje građevina mora ispunjavati te su tako ispunjeni svi preduvjeti za početak gradnje.

– Dobivanje građevinske dozvole značajan je korak prema ostvarenju našeg strateškog cilja, izgradnji kampa Hrvatskog nogometnog saveza. Raduje me što smo ovime okončali najveći dio onoga što možemo nazvati “papirologijom”, koja je u ovako kompleksnom projektu vrlo zahtjevna. Zahvaljujem svima koji su sa strane HNS-a odradili veliki posao, gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na podršci i Gradu Velikoj Gorici na pozitivnom rješenju. Drago mi je što držimo zacrtani tempo te se radujem početku radova u 2025. godini, kad ćemo vidjeti konkretne obrise kampa kojeg hrvatski nogomet sanja od svoje samostalnosti – izjavio je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.

Nakon pravomoćnosti građevinske dozvole, raspisat će se natječaj za izvođača radova, a nakon odabira istog, početkom 2025. godine očekuje se uvođenje izvođača u posao te početak radova. U prijevodu, stižu bageri!

– Uložili smo puno truda u izradu glavnog projekta te nas raduje izdana građevinska dozvola, koja označava ključni korak prema početku radova na kampu HNS-a. Pritom želim zahvaliti svim kolegama koji su radili na glavnom projektu, kao i rukovodstvu Saveza, na čelu s predsjednikom Kustićem, na velikoj podršci iz koje je razvidno kako je izgradnja kampa postavljena kao strateški prioritet Saveza. To nas obvezuje da nastavimo u istom tempu i da početkom iduće godine krenemo s gradnjom – kazala je Andrea Dokuš, voditeljica infrastrukture u HNS-u.

Dok se bude čekala pravomoćnost lokacijske dozvole, radili su se troškovnici na temelju kojih će se ići na natječaj za odabir izvođača radova. Prema procjenama u ovom trenutku, troškovnici bi mogli biti gotovi kroz listopad, a izvođač bi mogao biti izabran ili krajem ove ili početkom sljedeće godine. Bude li tako, bagere bismo na lokaciji mogli vidjeti tamo negdje u veljači. Za završetak prve faze izgradnje potrebno je otprilike 18 mjeseci, iako će to neizbježno ovisiti i o vremenskim uvjetima, kao i o brojnim drugim faktorima.

Kamp HNS-a u Velikoj Gorici, ako ćemo se dalje baviti prognozama, s radom bi mogao početi u jesen 2026. godine. U prvoj fazi će se graditi tri nogometna igrališta, upravna zgrada, Akademija HNS-a… U drugoj fazi trebala bi doći i velika multifunkcionalna dvorana, i medicinski centar, i veliko skladište, i četvrti teren… A sve to na ukupno 92.000 kvadrata.

Važno je istaknuti i kako će se birati dva izvođača radova, jedan za upravnu zgradu i druge objekte, a drugi za terene, budući da taj dio ne spada pod uobičajne građevinske radove, pa je potrebno pronaći specijaliziranog izvođača. Prema projektu, tri terena u prvoj fazi imat će tri različite vrste podloge. Na jednom će biti umjetna trava, na drugome prirodna, a na trećem hibrid. Terene će okruživati drvored i kratka šetnica, što bi cijeli prostor trebalo učiniti još ugodnijim…

Korak po korak, svemu smo bliže tome da sve to i vidimo svojim očima.

Kad je sport u pitanju, svaka sredina u Zagrebačkoj županiji ima nešto svoje, specifično, prepoznatljivo. U slučaju Sv. Ivana Zeline to je – hokej na travi! Zelinjani već gotovo sedam desetljeća čuvaju tradiciju sporta koji u ostatku Hrvatske praktički uopće nije raširen.

– Uz naš, Hokejski klub Zelina, svi ostali klubovi su iz Zagreba. Postoje pokušaji da se nešto pokrene u Splitu i Kninu, nešto se pokušava i u Varaždinu, a ranije su klubove imali Samobor i Petrinja. Nažalost, više nemaju, tako da je naš sport zasad vezan isključivo uz Zagreb i Zelinu – kaže Marko Šoić, dokapetan seniorske momčadi gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Uz njega, svoj sport i svoj klub došla je prezentirati i kapetanica seniorske ekipe Petra Hrupec, koja željno iščekuje vikend.

– Odigrale smo dosad dva kola, upisale dvije pobjede, a sad nas čeka utakmica protiv Mladosti, naših najvećih rivala. Dečki su već igrali s Mladosti, oni su pobijedili, sad je red na nama – govori Petra.

– To vam je nešto kao Dinamo i Hajduk u nogometu. Mi smo tu, naravno, Dinamo – sa smiješkom dodaje Marko.

Ima u svemu ovome još nekoliko dodirnih točaka s nogometom.

– Hokej na travi igra se 11 na 11, iste su i pozicije kao u nogometu, desni bek je i kod nas desni bek, i mi imamo braniče, vezne igrače, krila… Puno sličnosti ima i kad je riječ o taktici, na sličan način se napada, brani, ide u presing. Uostalom, i formacije na terenu su identične, i mi igramo 4-4-2, 4-3-3… – objašnjava Šoić, reprezentativac i s 25 godina jedan od najstarijih igrača seniorske momčadi.

Pripreme za novu sezonu, pričaju Petra i Marko, počele su čim je završila prošla. Vremena za predah nema previše, budući da je specifičnost svijeta hokeja na travi i u tome da se u jednoj sezoni igraju dva, prilično različita prvenstva.

– Od rujna do studenog igramo prvu polusezonu vani, pa selimo u dvoranu i igramo dvoransko prvenstvo, što gotovo da nije isti sport. Na proljeće se igra drugi krug vani, a četiri najbolje momčadi idu u play-off – ističe Marko, a nadovezuje se Petra:

– Razlika između vanjskog i dvoranskog hokeja može se usporediti s nogometom i futsalom. Drukčije su palice i loptice, u dvorani igramo 5+1, s mantinelama… Puno hokejaša ni ne igra u dvorani, ali mi u Hrvatskoj smo tu na vrhunskom nivou. Na to bi se vjerojatno trebalo i usmjeriti, jer tu možemo napraviti jako dobre rezultate. Potrebno je manje igrača, poveća se kvaliteta… Dečki su već napravili jedan vrhunski rezultat, reprezentacija je bila druga na Svjetskom kupu, i mi cure sanjamo da jednog dana uspijemo napraviti takvo nešto.

A sve to počinje i završava u Zelini. Tu se igra najveći dio dvoranskog prvenstva, bude tu i ljudi, jer u ovom gradu vole i prate hokej već generacijama.

– Klub je osnovan 1955. godine, a jedan od osnivača Ivan Kralj, koji je do kraja života bio počasni predsjednik kluba, u to je vrijeme bio jako aktivan u popularizaciji i promociji hokeja na travi, život je posvetio tome, što se i danas vidi. Svake godine idemo po školama u našem kraju, prezentiramo sport, pa se dosta djece i priključi. Imamo oko 200 članova kluba u svim uzrastima – kaže Marko.

Sezona koja se posebno pamti u povijesti zelinskoga hokeja vraća nas u u 1973. godinu, kad su Zelinjani osvojili dvostruku krunu, i prvenstvo i kup Jugoslavije. Nedavno se ta generacija, oni koji su i dalje među nama, okupila na proslavi 50 godina tog uspjeha.

– I moj djed je bio jedan od igrača, pa je za mene to bilo dosta emotivno. Djed redovito dolazi gledati nas na utakmice, a sad smo i mi mogli vidjeti kako je to izgledalo u njihovo vrijeme. Kad se pogleda te slike, vidiš puno sličnosti s našim vremenom. I oni su igrali iz velike ljubavi, kao i mi danas. Osobno, ne mogu zamisliti život bez hokeja! Često zapostavim sve drugo zbog hokeja, nažalost ponekad i faks, a na tim djedovima slikama vidi se koliko je to bilo veliko i u njihovo vrijeme. Valjda cijeli grad došao na to finale, a puno detalja znam i iz djedovih priča, koje slušam cijeli život. Kod nas je hokej obiteljska stvar, od djeda, preko tate, pa sve do mene – priča Petra.

Tradicija će se, prema svemu sudeći, nastaviti i dalje. Zelina i hokej na travi su jedno tijelo i jedna duša, a nedostaje jedino malo pozornosti.

– Naš sport se u Hrvatskoj ne doživljava posebno ozbiljno, nije baš da imamo i osobitu podršku, ali mi se ionako ovime bavimo iz ljubavi. I uživamo. Puno smo proputovali kroz sport, upoznali puno ljudi… – poručuje dvojac iz Zeline.

Utakmica turopoljskih predstavnika Mraclina i Gradića u ovom natjecanju bila je jednosmjerna, ali ujedno izuzetno zanimljiva. Mraclin je gotovo čitavo vrijeme imao posjed lopte i inicijativu, ali bez konkretne završnice, gosti su pak sve karte bacili na obranu gola i vrebali kakvu kontru. Iz prvog dijela treba spomenuti dvije prilike domaćih, iz 5. minute kada je Ivan Kaurin s peterca poslao loptu preko gola i 25. minute gdje Igor Hajduk trese prečku gradićkog gola.

Dvije najbitnije stvari obilježile su drugi dio dvoboja. U 55. minuti pred domaćim golom pao je u duelu s Brunom Dandićem gostujući napadač Kasem. Sudac je pokazao na bijelu točku iz koje kapetan gostiju Krešo Budimir puca u desnu stranu Ivana Zagorca koji ga je pročitao. Nedugo potom “zagužvalo” se pred golom gostiju, lopta je izbijena van šesnaesterca, gdje je na kojih dvadesetak metara od gola prima Ivan Kos i polu volejom pogođa u lijevi kut vratara gostiju Frana Eremije. Pokazalo se u nastavku utakmice da je to bio presudan gol na utakmici iako je prilika bilo. Novom pobjedom i spletom ostalih rezultata momčad Mraclina je po drugi puta ove jeseni zasjela na vrh tablice.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 7. kolo

MRACLIN – GRADIĆI 1:0

SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Hrgović (Zagreb). Pomoćnici: Katarina Čulumović (V. Gorica) i Smolčić (Odranski Obrež).

STRIJELAC: 1:0 – I. Kos (59).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Rakas, Rajić, Ivanković, Borovac, Godinić (od 46. B. Dandić), Brdek (od 56. Matić), Dianežević, Hajduk, Kaurin (od 56. I. Kos). TRENER: Marko Biljan.

GRADIĆI: Eremija, Bradić (od 71. Jakoana), Koleš, Cindrić, Buzov, Župetić, Raković (od 46. Kasem), Budimir, Kyryk (od 49. Pralas), Pavliš, Mrdalj (od 46. M. Lovrić). TRENER: Vjeran Simunić.