Sport

Slabo igrali, neobično izjednačili, zasluženo izgubili

Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 u Puli kod Istre 1961, golom Petrusenka u 89. minuti. Domaćini su i vodili od 71. minute, a Gorica je zasad svoj jedini gol u prvenstvu postigla preko Marka Kolara u 84. minuti…

Objavljeno

prije 2 godine

11. kolovoza 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ni po jednom dobrom detalju nećemo pamtiti prvo gostovanje nogometaša Gorice u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Na pulskoj Aldo Drosini Goričani su, generalno gledajući, odigrali lošu utakmicu. Unatoč tome, uspjeli su držati nulu, a onda se i vratiti nakon vodstva Puležana, no sreća se potrošila u samoj završnici regularnog vremena… I Gorica se kući vraća praznih ruku.

U odnosu na ogled s Varaždinom na otvaranju sezone, u značajnoj mjeri sličan ovome, samo bez golova, trener Rajko Vidović uveo je u prvih 11 Krešimira Krizmanića, koji je opet na desnom boku mijenjao ozlijeđenog Mikanovića, dok je Valentinu Majstoroviću dao prednost u odnosu na Tonija Majića. Sve drugo ostalo je nepromijenjeno u odnosu na Varaždin. I sastav, i izvedba.

Od samog početka Istra je preuzela posjed, držala loptu i više napadala, a Gorica se na utakmici pojavila, u napadačkom smislu, nakon pola sata. U sjajnu, matnu situaciju došao je Marko Kolar, poslužen je kao na pladnju, ali njegov mlak i nedovoljno precizan udarac golman Majkić je poslao u korner. Nakon što je taj korner i izveden, u velikoj prilici bio je i Mateo Leš, koji je imao udarac s tri metra, ali naciljao je samo u golmana Majkića…

Ispalo je tako da je Gorica imala dvije možda i najbolje šanse u poluvremenu koje je po svemu ostalome pripalo Istri. Puležani su igrali, pokušavali slagati akcije, dok su Goričani svoju gradnju napada svodili na vraćanje Radoševiću, koji je ispucavao, odnosno predavao loptu protivniku. I tako u serijama.

Na početku nastavka mijenjao je domaći trener Tramezzani, u nešto prije isteka sata igre prve poteze povukao je i Vidović, uvođenjem Ndockyta i Čaića. Nažalost, ni nakon toga nije se ništa promijenilo na bolje u igri Gorice, a u 71. minuti Istra je i povela. Situacija koja je do toga dovela dogodila se koju minutu ranije, sudac Terzić pustio je igru nakon kontakta Pršira i igrača Istre, da ni nakon intervencije iz VAR sobe pokazao na bijelu točku. Dario Marešić nije pucao odviše precizno, ali presnažno za Radoševića.

Očekivalo se da će nakon ulaska u minus Gorica odlučnije krenuti naprijed, ali nije se to baš događalo. Odgovora na pritisak Istre i dalje nije bilo, sve do 84. minute i ubacivanja Pršira gotovo s lijeve aut-linije. Poslao je loptu na drugu stranu kaznenog prostora, tamo je utrčao Mateo Leš i još tri-četiri igrača Gorice, ostali su potpuno sami u jednoj prilično neobičnoj situaciji, da bi Leš gurnuo za Marka Kolara, koji je loptu poslao u mrežu. VAR provjera pokazala je da je jedan igrač Istre zakasnio u izlasku, da Leš nije bio u zaleđu kod primanja lopte… I Gorica se vratila praktički ni iz čega!

Međutim, ukupno gledajući nije pokazala dovoljno da bi privukla Fortunu na svoju stranu. Pet minuta trajao je egal, samo do asistencije Mauritanca Lekoueiryja i gola Ukrajnica Petrusenka. Proigravanje je bilo perfektno, realizacija iz pada, a Radošević nemoćan da spriječi povratak Istre u vodstvo. Istre koja je do tog trenutka propustila nekoliko izglednih situacija, iako za Radoševića tu posla nije bilo. Konačna statistika otkrila je da su domaćini samo dva puta pucali u okvir gola i uspjeli zabili dva gola.

Ukupno je Istra imala 19 pokušaja, bolje i opasnije situacije, dok je Gorica prijetila šest puta, uz četiri udarca u okvir gola. Imala je domaća momčad i jednu gredu, a imala je i dovoljno kvalitete da nakon svega utakmicu mirno privede kraju.

Gorica je tako ostala bez bodova, nakon prvih 180 minuta prvenstva ima jedan bod osvojen protiv Varaždina, a ispred sebe ima ogled s Osijekom doma i Dinamom u gostima. Žele li se naši nogometaši ičemu nadati u te dvije utakmice, napredak u igri morat će biti ekspresan…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 2 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 8 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.