Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

prije 1 godina

28. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

Banovi imaju novog trenera: U Vukovinu stiže Tomislav Škrinjarić!

Službene potvrde još nema, ali nema ni previše dvojbi – novi trener Bana Jelačića bit će dugogodišnji voditelj omladinske škole Mraclina, dvaput i trener prve momčadi Mraclina i ponajbolji igrač veteranske lige

Objavljeno

prije 8 sati

25. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je jesenski dio prošle sezone NK Ban Jelačić iz Vukovine završio na drugome mjestu u Premijer ligi Zagrebačke županije, šestom razredu hrvatskoga nogometa, činilo se da nema velikih šansi da se s te pozicije do kraja previše pomakne. Na vrhu su NK Kobre bile nedodirljive, a sve što su “banovi” pokazali pod vodstvom Damira Milanovića Milke ukazivalo je na to da je društvo iz Vukovine definitivno druga najbolja momčad u ligi.

Međutim, nije ispalo baš tako…

U zimskoj stanci Dean Klafurić je dobio angažman u Širokom Brijegu, s njim je otišao i vjerni i korisni suradnik Milka, a u Vukovini su se odlučili dati priliku Zagrepčaninu Hrvoju Šiptaru. Samo tri kola duboko u proljetnom dijelu prvenstva ta je priča pukla po šavovima, Šiptar je otišao svojim putem, a Jelačić se do kraja sezone više nije uspio vratiti u normalu. Forma nekonstantna, izvedbe svakojake i na kraju tek šesto mjesto u prvenstvu.

I čim je prošla sezona završila, bilo je jasno da će se tražiti novi trener za novu sezonu. U Vukovini su imali ideju sličnu idejama koje su imali u posljednje vrijeme, željeli su na klupu dovesti mladog i ambicioznog trenera željnog rada i dokazivanja, sa stručnim i ljudskim kvalitetama koje će se uklapati u ono što uprava kluba želi. Tražili su, razmišljali, razgovarali i, kažu neslužbene informacije, došli do rješenja!

Službene potvrde, dakle, još nema, ali turopoljski nogometni kuloari govore da će novi trener Jelačića biti Tomislav Škrinjarić. Ponajbolji igrač velikogoričke veteranske lige u dresu VG Boysa, dugogodišnji voditelj mraclinske škole nogometa, u dva mandata i trener prve momčadi Mraclina, preselit će tako nešto bliže Velikoj Gorici, u kojoj živi i radi. U Jelačiću su očito procijenili da Tomi odgovara traženom opisu, da može ponuditi i znanje i energiju koje traže.

U ruke će Škrinjarić dobiti momčad s jako malo promjena u odnosu na prošlu sezonu, pri čemu se o jednom već ozbiljno priča. Na golu Jelačića, naime, u sljedećoj sezoni trebao bi biti mladi Matej Vidić, izdanak goričke škole nogometa, prošle sezone rezervni vratar sisačke Segeste.

Teren u Vukovini je renoviran i popravljen, novi trener je dogovoren, momčad je posložena… Vrijeme je za povratak najvišim ambicijama.

Nastavite čitati

Sport

Festival kardinalnih pogrešaka u Kranju: Gorica izgubila “generalku”

Nogometaši Gorice poraženi su 3-1 u posljednjoj pripremnoj utakmici od slovenskog drugoligaša Triglava iz Kranja. Prvom primljenom golu prethodila je velika pogreška, drugom još veća, a i treći je praktički autogol…

Objavljeno

prije 8 sati

25. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na kraju slovenskog dijela priprema, s koferima već smještenim u bunker autobusa, nogometaši Gorice odradili su još jednu, osmu i posljednju provjeru u pripremnom ciklusu. Odjavili su se iz hotela u Kranjskoj Gori rano ujutro, pa već u 10 sati istrčali na stadion u obližnjem Kranju, dom slovenskog drugoligaša NK Triglava. Igrali su, očekivano, svi oni koji nisu sudjelovali u pobjedi protiv Ilirije 4-1 dan ranije, a očekivalo se da će i kiša lijevati kao iz kabla, što se i dogodilo…

Nije to pomoglo nogometašima Gorice, dapače, otežalo im je posao, ali prilično glupo i besmisleno bilo bi u uvjetima tražiti uzroke poraza 3-1 nakon ovih 90 minuta. Domaći Triglav, klub koji je na pomalo nevjerojatan način ostao bez promocije u najviši rang na kraju prošle sezone (dobili Domžale u gostima 3-1, pa doma izgubili 4-1), do pobjede je došao po jako dobro pripremljenom travnjaku, uz dozu svoje kvalitete, ali i uz neke nevjerojatne pogreške igrača Gorice.

U glavnim rolama u tom su, negativnom smislu bila dva nova igrača, branič Stefan Perić i golman Davor Matijaš, koji je nastavio ozbiljnu seriju kikseva na pripremama. Počelo je u 14. minuti, kad je desni stoper Perić poželio vratiti loptu Matijašu, no umjesto toga je u čistu šansu gurnuo protivničkog igrača Čadeža. Bila je to prilika koju napadač Triglava nije propustio pretvoriti u vodstvo.

Još lakše i jednostavnije Slovenci su došli do povećanja prednosti u 30. minuti. Situacija kao preslikana od ove prethodne, Perić vraća Matijašu, ovoga puta dovoljno snažno, a za novoga golmana Gorice i presnažno. Matijaš je promašio loptu, nakon čega ju je mogao samo pogledom ispratiti kako ulazi u mrežu. Autogol se piše Periću, ali pogreška je zapravo Matiješava, već treća te razine u Sloveniji. Protiv Klagenfurta je dodao loptu protivničkom igraču, protiv Charltona loptu ubačenu iz kornera unio u gol…

Samo minutu potom dogodio se i trenutak goričkog nadahnuća, jer naša je momčad uspjela ekspresno smanjiti zaostatak. Pršir je proigrao Kavelja, on lijevo vidio Ercega, a dobri stari Ante iz blizine je pogodio za 2-1.

Već do poluvremena Gorica je primila i treći gol, ovoga puta iz kornera za kojeg se Duraković bio spreman zakleti da se nije trebao ni dogoditi. No sudac je to vidio tako, lopta je otišla u kazneni prostor, a tamo su se igrači Gorice prema lopti odnosili kao prema vrućem krumpiru. Pucao je na kraju stanoviti Kregar, Čabraja je pokušao blokirati, a zapravo je prevario Matijaša.

I bilo je to konačnih 3-1, jer u drugom poluvremenu promjene rezultata više nije bilo. Svi su jedva čekali da završi ova utakmica za zaborav, utakmica s radnim naslovom “Festival kardinalnih pogrešaka u Kranju”. Ako su ovime Goričane takve pogreške barem djelomično ispucali, to je dobra vijest, jer rezultati će biti važni tamo od sljedećeg ponedjeljka i gostovanja u Varaždinu pa na dalje, ali da trener Carević ima zbog čega biti zabrinut, definitivno ima…

Vratarsko pitanje nakon svega se nameće kao ključno, jer Davor Matijaš dosad ničime nije pokazao da ga se može smatrati dostojnim nasljednikom Ivana Banića. I ne bi bilo nikakvo iznenađenje da na otvaranju sezone priliku dobiju Karlo Žiger ili Darjan Žarkov, koji su u ovim pripremama imali po tri teška kiksa manje od Matijaša. Moguće je da se u slučaju 26-godišnjeg Splićanina radi o sjajnom vrataru koji je samo u lošoj formi, ali moguće je i da to baš i nije tako.

Gorica je krenula u utakmicu u sastavu Matijaš – Perić, Filipović, Duraković – Mikanović, Pršir, Pozo, Čabraja – Kavelj, Vrzić – Erceg, ali sva je prilika da startnih 11 u Varaždinu 4. kolovoza neće izgledati baš tako. Društvo koje je nastupilo dan ranije pokazalo je puno više, njegov dio su i neupitni Mateo Leš i Ivan Fiolić, a puno toga dobroga pokazali su i još neki igrači iz tog sastava od četvrtka. Dodajmo tome da se Perić, jedan od kranjskih tragičara, još i ponovno ozljedio…

Nakon kraćeg predaha, na Gradskom stadionu slijedi završni dio priprema za početak osme goričke prvoligaške sezone…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo bolji od Gorice na startu 25. Trofeja Turopolja 2025.

Objavljeno

prije 10 sati

25. srpnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Međunarodni juniorski U19 turnir 25. Trofej Turopolja 2025. otvoren je danas u 10 sati utakmicom HNK Gorica – GNK Dinamo (Zagreb) na igralištu SRC Udarnik u Kurilovcu.