Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

prije 1 mjesec

28. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Sport

Gorica čeka Rudeš: ‘Već su ispali, ali već su nas pobijedili. I to jedino nas…’

Nogometaši Gorice pokušat će negativan niz rezultata prekinuti u ogledu s Rudešom, u petak od 18 sati, u prvoj utakmici 34. kola. U kadar se vraća Dino Štiglec, a traži se i način kako početi realizirati prilike…

Objavljeno

prije 2 sata

9. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svakog ovog ćudljivog proljetnog dana sve smo bliže kraju sezone u najvišem rangu hrvatskog nogometa, pa je tako četvrtak stigao kao posljednji dan za pripremu za pretposljednje domaćinstvo nogometaša Gorice u ovoj prvenstvenoj kampanji. Situacija je daleko od idilične, nanizala su se četiri poraza, dogodila se i ta užasavajuća situacija s ozljedom mladog Đekića, a u svemu tome otvara se i cijeli niz upitnika.

– Atmosfera je kod nas uvijek dobra, tako je i sad, bez obzira na zadnje rezultate. Radimo dobro i kvalitetno, moramo ići dalje – izbjegava kompliciranja i mladi stoper Mario Matković u iščekivanju domaćeg ogleda s Rudešom.

I doista, nema druge nego ići dalje, pokušati popravljati stvari dan po dan. I utakmicu po utakmicu. Rudeš doma trebao bi biti idealan protivnik u ovoj situaciji, šest dana nakon neugodnog i nezasluženo visokog poraza kod Slaven Belupa, ali malo je što u ovoj priči idealno.

– Nećemo se puno vraćati unatrag, u Koprivnici je to bio loš dan za nas. Iako, odigrali smo dobro prvo poluvrijeme, bila je to Gorica kakvu želim, bili smo dobri, stvorili smo dobre situacije… Nažalost, nismo ih iskoristili – kaže trener Rajko Vidović, svjestan da je realizacija prilika jedan od najočitijih problema za ovu momčad Gorice.

S jedne strane terena preteško se zabijaju golovi, a s druge se prelako primaju. A kad je tako, niz poraza je realnost.

– U nogometu to tako ide. Ako ne zabiješ šanse, često se dogodi da te stigne kazna. Ove sezone nama se to događa često, ali mene kao trenera veseli što stvaramo dobre situacije u igri prema naprijed. Tako je bilo u sva ova četiri posljednja poraza, no te šanse nismo znali iskoristiti, da bi zatim gubili koncentraciju, primali golove, a onda gubili i utakmice. I u Koprivnici je poraz ispao visok, ali svi koji su gledali utakmicu znaju da je u prvom poluvremenu lako moglo otići na našu stranu. I tu se opet vraćamo na početak, ako ne zabiješ, bit ćeš kažnjen – ističe Vidović.

Gorica je nakon poraza u prošlom kolu ostala na samo dva boda iznad devetoga mjesta, posljednjeg na kojem se ove sezone, ako se ne zoveš Rudeš, uopće može završiti. Takav rasplet apsolutno svi u klubu žele izbjeći pod svaku cijenu, zbog čega se pobjeda u sudaru s uvjerljivom zadnjom momčadi lige smatra imperativom. Međutim…

– Opet nas čeka jedna zahtjevna utakmica. Da, Rudeš je već ispao u drugu ligu, ali baš zato igra rasterećeno. U zadnjim utakmicama svima su bili neugodni, stvarali su šanse, a ne zaboravimo i da je to momčad koja je jedino nas pobijedila ove sezone, i to u utakmici u kojoj je Gorica bila dobra… Po onome što vidim na treninzima, mogu zaključiti da postoji želja kod igrača da se takvo nešto ne ponovi. Radili su dobro svih ovih dana i vjerujem da ćemo biti dobri u petak – optimističan je Vidović.

Dobit će trener Gorice i jedno značajno pojačanje za ogled s Rudešom, no četvorica igrača neće biti u kadru.

– Vraća se Štiglec, a već standardno nema Krizmanića, Matavža i Ndockyta, kao što nema ni Kapulice… Imamo to što imamo, želimo nastaviti u smjeru u kojem smo išli u prvih sat vremena u Koprivnici, pa još pokušati i produžiti tu minutažu što je više moguće. Bude li tako, bit će dobro – uvjeren je Vidović.

Sve govori da će Gorica ostati zapisana kao jedina momčad koju je Rudeš uspio pobijediti u sezoni negativnih rekorda kluba sa zagrebačkog zapada, a jedino gore od toga bilo bi da ostane zapisana kao momčad koju je Rudeš u ovakvoj sezoni pobijedio dvaput.

Dovoljan motiv za maksimalan angažman? Trebao bi biti…

Nastavite čitati

Sport

FOTO OK Velika Gorica 3 – pehar i medalje za 2. mjesto u 3. ligi

Objavljeno

prije 4 sata

9. svibnja 2024.

Objavio/la

David Jolić

Velika Gorica, 06.05.2024. OK Velika Gorica 3 – 2.mjesto u 3. ligi Regija Sjever. Foto: OKVG3

Odbojkašice OK Velika Gorica 3 su u netom završenoj sezoni 2023./2024. osvojile 2. mjesto u natjecanju 3. odbojkaške lige Regija Sjever Skupina Jug. One su u 14 utakmica zabilježile 11 pobjeda i zauzele uvjerljivo 2. mjesto iza OK Sunja, koja je osvojila 1. mjesto bez poraza.

Velika Gorica, 06.05.2024. OK Velika Gorica 3 – 2.mjesto u 3. ligi Regija Sjever. Foto: OKVG3

Mlade goričke odbojkašice (mlađe kadetkinje i kadetkinje) i trenerica Marija Uzelac za osvojeno drugo mjesto nagrađene su peharom i medaljama, koje im je uručio Željko Jurčević, član Upravnog odbora Hrvatskog odbojkaškog saveza.

Galerija fotografija

3.liga Regija Sjever skupina Jug 2023./2024.

Konačni redoslijed: 1. OK Sunja (14 14 0 42:3 28), 2. OK Velika Gorica 3 (14 11 3 34:15 22), 3. OK Kravarsko (14 7 7 25:23 14), 4. HOK Gorica 2 (14 7 7 26:27 14), 5. OK Petrinja 2 (14 5 9 21:29 10), 6. HOK Gorica 3 (14 5 9 21:30 10), 7. OK Glina 2 (14 5 9 16:32 10), 8. OK Velika Gorica 4 (14 2 12 11:37 4).

Nastavite čitati

Sport

Gradići preko Poleta u finale velikogoričkog Kupa

Poletovo uspješno nogometno proljeće prekinuli su sretno i spretno Gradići koji će protivnika u finalu saznati 29. svibnja nakon utakmice Lukavca i Kurilovca.

Objavljeno

prije 4 sata

9. svibnja 2024.

Objavio/la

Vitomir Štuban

U prvoj polufinalnoj utakmici velikogoričkog Kupa nogometaši Poleta na svom Zvrniku, poraženi su od višerangiranog Gradića. Na početku dvoboja sve je idealno krenulo za domaću momčad. Već u 13. minuti iz slobodnjaka s nekih 25 metara fenomenalno je pogodio u gornji lijevi kut gradićkog gola Matušin. Gradići su poravnali iz kaznenog udarca, prethodno je u domaćem kaznenom prostoru srušen Raković, a iz bijele točke siguran realizator za 1:1 u 24. minuti bio je kapetan Budimir. Opušteno razdoblje domaće momčadi Gradićani su iskoristili ponovo za četiri minute, jednu asistenciju s lijeve strane Donahue iz blizine sprema u mrežu Poleta. Do kraja poluvremena Polet je bio blizu niveliranja rezultata preko Šestaka i Matkovića koji su bili neprecizni.

U drugom poluvremenu Gradići su uspješno održali vodstvo, nisu gotovo ni jednom opasnije ugrozili domaći gol. Na suprotnoj strani četiri ozbiljne prilike Poletovih igrača. U 51. minuti Matković pogađa stativu, u 62. minuti Ribarić je neprecizan iz blizine, u 75. Župetić također. Najveća prilika ipak nije iskorištena u drugoj minuti sudačke nadoknade kada Janječić samo s dva metra od gol linije nije poslao loptu u mrežu protivnika. Poletovo uspješno nogometno proljeće prekinuli su sretno i spretno Gradići koji će protivnika u finalu saznati 29. svibnja nakon utakmice Lukavca i Kurilovca.

KUP NS VELIKA GORICA, POLUFINALE

POLET (B) – GRADIĆI 1:2

BUŠEVEC. SRC Zvrnik. Gledatelja 90. Sudac: Mirenić. Pomoćnici: Katarina Ćulumović i Mužar (svi iz Velike Gorice).

STRIJELCI: 1:0 – Matušin (13), 1:1 – Budimir (24 – 11 m), 1:2 – Donahue (28).

POLET (B): Halilić, Stuparić, Matković, Ivkić, Ribarić (od 71. Janječić), Zagorec, Župetić, Matušin, Dejanović (od 58. Jušić), Šestak (od 46. Brajković), Galović (od 58. Šečić). TRENER: Josip Rožić.

GRADIĆI: Maričević, Vojnić, Donahue (od 78. Vori), Pralas, Raković, Meštrović, Budimir, Ahouloumi (od 61. D. Posavec), Badrić (od 69. Belčić), Ćaćić, Cindrić. TRENER: Zoran Tomčić.

Nastavite čitati

Sport

Nemirno kurilovečko proljeće: ‘Sigurno ostajemo u ligi! Ako nam dopuste…’

Nitko se u redovima NK Kurilovca nije previše uzbuđivao zbog poraza 5-2 u polufinalu županijskoga Kupa protiv Tigra iz Sv. Nedelje u utorak, jer trenutačno puno važnije brige dominiraju Udarnikom. Još je šest utakmica do kraja sezone…

Objavljeno

prije 1 dan

8. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Burno i turbulentno proljeće traje na Udarniku, kultnome mjestu velikogoričkog sporta, na koju god stranu pogledaš. Počelo je naknadno otklonjenim problemima u funkcioniranju i vođenju kluba, nastavljeno je lošim nizom seniorske momčadi na terenu, što je dovelo do odlaska trenera Stjepana Bašića i povratka Senada Harambašića, a eskaliralo je ovih dana, priopćenjem kojim Kurilovčani prozivaju odgovorne zbog “oružanih pljački” koje se događaju u režiji sudaca…

Sve u svemu, nogometno proljeće u životu kluba kakvo nikome ne biste poželjeli. A još nije ni izbliza gotovo. Pred Kurilovcem je, spletom svih navedenih okolnosti, borba za ostanak u 3. NL Centar. Ono što se u najvećem dijelu sezone smatralo neupitnim, očuvanje statusa u ovom rangu, odjedanput je došlo u pitanje.

Kurilovec je trenutačno na 13. mjestu, sa 36 bodova, dva više od četrnaestog Samobora i pet više od petnaeste Bistre, ali i na dovoljnoj udaljenosti od zadnje tri momčadi lige, Save, Tondacha i Zeline. Liga se smanjuje za dva kluba, no to je i jedino što se sigurno zna.

– Koliko klubova ispada? To nitko živ ne zna… Neće se vjerojatno ni znati sve do kraja – govori trener Harambašić, ljutit i razočaran kao i svi uključeni u život i rad kluba s Udarnika.

Priopćenje kojim su Kurilovčani izazvali buru i u krovnoj nogometnoj organizaciji bilo je žestoko i bez štednje, puno je toga u njemu rečeno, a označilo je trenutak kad su stvari otišle “u crveno”.

– Ne uzbuđuješ se previše zbog takvih stvari tijekom sezone, znaš da se događaju u niželigaškom svijetu i na to se teško može utjecati, ali postoji i mjera za sve. Kad se prijeđe granica, kad sve skupa ode predaleko, jednostavno moraš reagirati – govori Harambašić, vrteći film ogleda s vodećom Segestom, utakmice koju je “Kurilovec po svemu morao dobiti”.

A nije je dobio. Pa su na Udarniku dobili kolektivni “šiz”, svjesni da bi takav način istupanja mogao biti i dvosjekli mač. Nakon svega što se događalo, ni sami Kurilovčani ne mogu znati što očekivati u završnici sezone, sigurno je jedino da su izazvali reakciju, da su uzburkali duhove…

– Pred nama je još šest utakmica do kraja, od toga četiri protiv klubova koji su ispod nas na tablici, plus odgođena protiv Gaj Mača i lokalni derbi protiv Lukavca. U prijevodu, sve je na nama. Kad nam već nisu dali da ranije riješimo sve dvojbe, morat ćemo to učiniti u izravnim dvobojima s ovima koji nas love – jasan je plan trenera Harambašića, uz dodatak:

– Siguran sam da ćemo ostati u ligi, ne dozvoljavam da se tu uopće stavlja znak pitanja! Moramo reagirati, to ćemo i učiniti, uvjeren sam u to.

Svom optimizmu unatoč, slijedio je ovdje još jedan, prilično logičan dodatak…

– Osim, naravno, ako se budu ponavljale situacije kakve smo imali u posljednje dvije utakmice. Sve što govorim vrijedi samo ako sve bude normalno.

Sve je u našim rukama, idemo odraditi posao u posljednjih šest utakmica, poručuje trener Kurilovca… Foto: Vito Štuban

U cijelu ovu priču uklopio se i poraz 5-2 od Tigra iz Svete Nedelje u polufinalu županijskoga Kupa u utorak.

– Posljednja dva kola jako su nas ispraznila, u fizičkom, ali još više u emotivnom smislu. Zato sam u toj utakmici morao kombinirati momčad, raspoređivati snage, shvatiti sve skupa i kao dio pripreme za sve što nas čeka u prvenstvu. A čeka nas puno toga, jer do 1. lipnja igrat ćemo svaka tri dana, nemamo niti jednu slobodnu srijedu, jer tu se ugurao i gorički kup protiv Lukavca… – najavljuje zahtjevnu završnicu sezone Senad, s momentalnim okretom prema gostovanju kod Zeline u subotu.

– Zbog ozljeda nemamo na raspolaganju Blagoeva, Turkalja i Bolješića, Ćosić ima tri žuta kartona, a golman Tor neće moći nastupiti zbog obaveza na fakultetu. Ima nas jedva za posložiti se, ali nema alibija. Idemo po bodove u Zelinu – odlučan je trener Harambašić, koji već planira i sljedeću sezonu, u kojoj je cilj raditi neke iskorake.

No za početak će trebati odraditi posao u ovoj sezoni. Bude li ikako moguće…

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Start Proljetne odbojkaške lige – Rookie 2024

Objavljeno

prije 1 dan

8. svibnja 2024.

Objavio/la

David Jolić