Zazvučalo je gotovo nestvarno kad je netko izgovorio, potvrdio je to i kiseli smiješak na licu glavnog protagonista, ali ovog je petka Nenad Črnko posljednji put bio na konferenciji za novinare u funkciji predsjednika HNK Gorice. Kluba kojeg je uzeo već njegova prvoga dana, u trećem rangu natjecanja, na temeljima nekadašnjeg Radnika i također njegova Poleta iz Buševca… Već 26 godina traje njegov nogometni put na mjestu predsjednika, prvo Poleta, a zadnjih 16 godina i Gorice.

Po novome, Nenad Črnko više neće biti predsjednik HNK Gorice.

– Proces pretvorbe u športsko dioničko društvo je za nas završen. Ispunili smo sve kriterije povjerenstva za preoblikovanje i nadležnog ministarstva, odradili smo i razgovor kojim su se oni željeli upoznati s investitorima i sad čekamo konačnu odluku. Ona može doći za dan, dva, tri ili za 15 dana, ali svakako bi taj proces trebao biti završen do kraja kolovoza – rekao je Črnko na press konferenciji organiziranoj sa svrhom da se najavi nova sezona.

Naravno, priče o pretvorbi i novom vlasniku zauzele su dominantan položaj. Kao i ona o novoj ulozi jedinog dosadašnjeg predsjednika kluba.

– Ne znam još točno na kojoj ću funkciji biti, ali znam da ću i dalje biti tu. Drago mi je što nakon 26 godina više neće biti osoba odgovorna za poslovanje kluba, ali uvijek sam i govorio da je klub iznad svih nas, a to mislim i dalje. Pomagat ću i dalje da klub bude što bolji, bit ću na raspolaganju, ali u ovom trenutku ne znam u ulozi – istaknuo je Črnko.

Otkrio je da će novi predsjednik Skupštine, drugim riječima vlasnik kluba, biti Ilija Karamatić, član Uprave Zvečeva. O njemu se u javnosti ne zna previše, zasad i dalje nije odlučio javno istupati, baš kao ni savjetnik za sportski segment Boštjan Blažinčič.

– Ovo nije samo sportska, nego i ekonomska, gospodarska priča. Govoriti o njima ja neću i ne mogu, to će oni učiniti sami. Već su se predstavili Gradu, odnosno gradonačelniku i njegovu zamjeniku, a predstavili su se i povjerenstvu, kao i klupskoj Skupštini. Sve tri strane izrazile su i više nego pozitivo mišljenje oko završetka ovog postupka. Kad ministar i odgovorni u povjerenstvu potpišu pretvorbu kluba, doći će i trenutak da se predstave javnosti – rekao je Črnko.

Potrajalo je ovo druženje s medijima, pitanja su se nizala, a među njima baš i nije bilo laganih. Jedno od njih glasilo je “znamo li mi kome predajemo klub?”

– Naravno da bismo svi mi voljeli da je klub sastavljen od ljudi iz Velike Gorice i da se bori za Europu. Međutim, to nije realno. Nogomet je evoluirao, potreban je velik novac i ja sam od početka bio svjestan da će doći taj dan. Intenzivno sam i tražio ljude koji bi željeli na ovaj način ući u klub, razgovarao i sa po četiri-pet ozbiljnih kupaca, ali na neke stvari u tome svemu nisam pristajao. Ništa u životu ne možeš garantirati, ali ja sam uvjeren da je klub na dobrom putu i da ćemo napraviti ono što svi želimo i sanjamo, da ćemo i rezultatski i marketinški promicati naš grad. Planova ima, nije samo seniorska momčad u fokusu, tu je i Akademija, i ženski nogomet, i infrastruktura…. Što god od infrastrukture investitori naprave, nitko nikad neće moći odnijeti iz Velike Gorice – kazao je Črnko i nastavio:

– Ako želite imati profesionalni kub i igrati vrhunski nogomet, otvaranje prema kapitalu je jedina logika. Bilo je i jako teških trenutaka kroz sve ove godine, situacija da na računu imamo za 30 posto plaća koje moramo isplatiti, ali snalazili smo se. Velika Gorica nema velikih privrednika, tu nema jedne Podravke, koja će dati milijun ili dva, tako da je naš prihod od sponzora na oko 250.000 eura. A za igrati prvu ligu ti trebaju četiri milijuna… U toj situaciji možeš ili proglasiti stečaj ili pronaći kapital, ili odlučiti da ćeš igrati nogomet u trećoj ligi…

Spomenuo je Črnko i neuspješne ulaske investitora u hrvatski nogomet, takve je posljednjih godina zaobilazio u širokom luku, a ljudi koji dolaze s kapitalom i preuzimaju klub imaju plan koji zvuči bajkovito.

– Kad ti ljudi kažu da im u sljedećih pet do deset godina nije bitan povrat sredstava, da su spremni ulagati i razvijati klub kako bi nakon deset godina podvukli crtu, kad kažu da je prioritet razvoj Nogometne akademije, izgradnja kampa, povećanje broja djece, za mene je to dobra priča i ja to prvi potpisujem. Nama je bitno da u narednih pet godina svako dijete u Velikoj Gorici nosi majicu HNK Gorica, da se svaka osoba u gradu poistovjeti i da kaže: to je moj klub. Znamo da je to teško, da u Velikoj Gorici ima 50 posto navijača Dinama, 45 posto Hajduka, a pet posto Gorice, ali moramo pronaći put prema novim, mlađim generacijama kako bi Velika Gorica istinski imala svoj klub, za koji će disati cijeli grad. Ne može to biti niti za tri, ni za pet godina, ali uz način na koji ćemo raditi, može to biti u nekoj bliskoj budućnosti – rekao je Črnko.

Najbliža moguća budućnost odnosi se na ponedjeljak i otvaranje sezone u Varaždinu. Bit će to prvo od šest uzastopnih gostovanja na početku novog prvenstva.

– Zbog tih šest uzastopnih gostovanja veliki je teret na leđima trenera i zato smo već rekli da će imati našu podršku bez obzira na situaciju nakon tih šest kola. Mogu 99 posto sigurno reći da ni u slučaju svih šest poraza ne bi bilo rasprave o njegovu statutu. Dobro je što nakon tog šestog kola mi idućih devet utakmica igramo doma i naš neki cilj i plan je da do kraja prijelaznog roka dovedemo par karakternih, kvalitetnih igrača, kao primjerice Pavičića. Do kraja kolovoza želimo posložiti respektabilnu momčad – zaključio je Črnko.

Na državnoj završnici Plazma Sportskih igara mladih, koja se proteklih dana odvijala na sportskim terenima Rijeke, sudjelovale su i odbojkašice HOK Gorica. Mlade Goričanke osvojile su treće mjesto u kategoriji djevojaka rođenih 2007. i mlađe, okrunivši sjajnu sezonu zasluženom brončanom medaljom. Njihovi sugrađani iz ekipe Tur u graničaru su zauzeli četvrto mjesto, ostavivši srce na terenu i ostavivši snažan dojam među više od 2000 mladih sportaša iz cijele Hrvatske.

Državna završnica u Rijeci, koja je trajala 12 dana, bila je domaćin čak 10 sportova, od malog nogometa, šaha i rukometa, do košarke, atletike i odbojke na pijesku. Upravo u toj raznolikosti sportova istaknuli su se predstavnici Velike Gorice.

U sastavu brončanog tima bila su Nikolina Golubović, Ana i Tea Mirenić, Lucija Drezga, Nika Baričić, Lea Ribić, Vita Đurković, Dora Radman, Stella Žordić, Hana Raca, Mia Malbaša i Lucija Juretić, pod vodstvom trenerice Dore Ivanković. Zajedno su izborile brončano odličje u konkurenciji najjačih hrvatskih ženskih odbojkaških sastava.

S druge strane, u graničaru, sportu koji traži brzinu, snalažljivost i dobru timsku koordinaciju, odličan nastup imala je ekipa Tur. Mladi Goričani Mark Grgić, Jana Prevolnik, Pavle Humić, Josip Pavlinić, Lucija Šipušić, Zara Srepanić, Lota Pečnik, Josip Čehobašić i Grgur Zuanović, pod vodstvom Ivice Hercega i Marine Mužek, nadigravali su se s najboljima, a u borbi za broncu presudila je nijansa. Bolja je bila ekipa iz Siska. Ipak, četvrto mjesto u jakoj konkurenciji pokazatelj je velikog potencijala ove mlade ekipe.

Natjecanja su se održavala diljem Rijeke, od Zameta do Kantride, a besplatni prijevoz HŽ-om omogućio je djeci iz cijele Hrvatske da bez prepreka sudjeluju u sportskim izazovima. Uz sport, natjecanja su promicala fair play, zajedništvo i prijateljstvo, što je bila i glavna poruka ovogodišnjih Igara.

Nakon što je još tamo krajem travnja svoj prvi profesionalni ugovor s HNK Goricom potpisao talentirani junior Stjepan Kučiš, 18-godišnji vezni igrač, tri mjeseca poslije isto su učinila i dva njegova suigrača iz generacije. Novi profesionalci Gorice, naime, postali su Fran Stunja i Lovro Dukić.

Mladi veznjak Lovro Dukić (19) stavio je potpis na trogodišnji stipendijski ugovor s HNK Gorica. Talentirani Velikogoričanin na Gradski stadion stigao je kao devetogodišnji dječak te je od tad dio goričke nogometne škole.

– Želim zahvaliti svojoj obitelji na podršci te Upravi kluba na ukazanom povjerenju, a na meni je sad da to opravdam. Sa seniorima sam od početka priprema, svi su me lijepo prihvatili i atmosfera u svlačionici je odlična. Veselim se početku prvenstva i svemu što slijedi u zajedničkoj budućnosti – rekao je Lovro nakon potpisa ugovora.

Dukićev vršnjak je Fran Stunja, napadač koji se juniorima Gorice priključio prije dvije godine, a prvi dio ovih ljetnih priprema odradio je sa seniorima.

– Osjećam su odlično, presretan sam jer je ovo moj prvi ugovor i to mi je definitivno dodatna motivacija da sad dajem još više od sebe. Zahvaljujem ljudima u klubu na povjerenju i ovoj velikoj prilici, a na meni je da u narednim godinama pokažem što znam i opravdam očekivanja… – rekao je Fran, koji će ove sezone seniorsko iskustvo skupljati na posudbi u slovenskom drugoligašu NK Jadran Dekani.

Leonard Kovačić vraća se u Nogometnu školu HNK Gorica! Nakon iskustva u GNK Dinamo, preuzima ulogu koordinatora škole vratara i trenera vratara U19. Sigurni smo da će vojim iskustvom, stručnim pristupom i predanošću dodatno osnažiti rad s mladim vratarima i doprinijeti daljnjem razvoju Škole, ponosno su iz HNK Gorice objavili sredinom srpnja.

U Dinamo je Kova, kako ga zovu, i otišao iz Gorice, a svojim je radom privukao veliku pozornost u stručnim krugovima. I na Instagramu je aktivan, a poslu je maksimalno posvećen. Rijetkost je vidjeti takvu želju za radom i za dokazivanjem, koja doslovno izvire iz svake geste.

– Dinamo je emocija, moj klub od malih nogu, tamo sam stekao iskustvo koje ću uvijek nositi sa sobom. No Gorica je moj drugi dom, mjesto gdje me ljudi cijene i žele. To je za mene ogromna stvar, jer ovdje imam priliku raditi projekte koji me motiviraju. Moj povratak nije samo emotivna, nego i profesionalna odluka, budući da vidim priliku da napravimo iskorak i ostavimo trag – priča nam Kova i nastavlja:

– Želim implementirati modernu metodologiju rada s pokazateljima rezultata i kroz to razvijati mlade vratarske talente, među kojima je i jedan koji već sad odskače u hrvatskim okvirima, a to je Lovro Lojen.

E, tu smo dakle! Vratio se dečko iz Kašine, 34-godišnjak, u Goricu kako bi radio sa svim mladim vratarima, ali upravo je 15-godišnji Lojen možda i glavni razlog. Gorica je, naime, iz HAŠK-a prošlog ljeta dovela vratara koji je reprezentativac u svom uzrastu, i to neupitni, a sve procjene kažu da su mu limiti u ovom trenutku – neslućeno visoki! Ovdje govorimo o klincu koji nije samo budućnost Gorice, nego potencijalo i hrvatskog nogometa, zašto ne i hrvatske reprezentacije.

– Lovro je poseban zbog svoje tehničke i fizičke dominacije. Ima visinu, eksplozivnost, odličan rad nogu i refleks. Dominantan je na golu, kako na visokim loptama, tako i u samom branjenju gola, ali ono što ga zaista izdvaja je mentalitet. On je toliko radan i posvećen tome da svaki trening pokazuje želju za napretkom i usvajanjem novih stvari… Ta kombinacija talenta, radne etike i dominacija na golu daje nam sigurnost da uz pravi proces može dosegnuti vrhunski nivo – govori trener Kova.

Mladi golman koji je 27. srpnja navršio tek 15 godina pripada generaciji mlađih kadeta, ali već je prošle sezone branio u kadetskom HNL-u, s i po dvije godine starijim igračima na terenu.

– Izdvaja ga ta fizička dominacija, ali i potpuni nedostatak straha. Što kroz izlaske na visoke lopte, što kroz situacije jedan na jedan. Ima prirodnu sigurnost na golu, a uz to je jako važno da je posvećen radu i napretku. Njegov karakter je fantastičan, jako je pristojan dečko, discipliniran i spreman slušati. Spoj takvih fizičkih predispozicija i mentaliteta koji traži razvoj zaista je rijetkost – oduševljen je trener Kovačić.

U nogometnim krugovima Lovro Lojen nije nikakva tajna, veliki klubovi prate ga i znaju što može, a uslijed svega toga pojavljuje se i interes iz velikih europskih klubova… I oni prepoznaju potencijal za velike stvari.

– Lovro ima potencijal za najveći nivo, ali to uvijek ovisi o procesu i radu. Njegovi fizički i tehnički kapaciteti otvaraju mu vrata vrhunskog nogometa, no ono što me posebno veseli je njegov mentalitet. Nema straha, stalno želi napredovati i spreman je uložiti sve u svoj razvoj. Limiti? Iskreno, trenutačno ih ne vidim ako nastavi ovim putem. Naša je uloga da mu omogućimo pravi put i kvalitetan proces – kazao je trener Kovačić pa otkrio to će se sve događati tijekom tog procesa:

– U planu i programu rada s njim je individualni rad, odnosno vratarska kretanja i bacanja te mehanika pokreta u vratarskoj izvedbi, zatim grupni i momčadski rad, koji uključuje situacijsko prepoznavanje i djelovanje, kao i integracija u momčad kroz svih pet faza nogometne igre, uključujući branjenje gola, otvaranje igre i branjenje prostora. Tu je i kondicijski dio programa, kroz koji želimo optimizirati fizičke sposobnosti uz praćenje i djelovanje kondicijske struke.

A on sam sve 15-godišnji Lovro podnosi lako i jednostavno, sa smiješkom. I s najvećim mogućim angažmanom u svakom, ali baš svakom trenutku svakog treninga.

– Super mi je ovdje u Gorici. Tu imam i odlične trener, i odličnu momčad, a imam i sve potrebno za moj vratarski razvoj. Važno je što imam priliku braniti za starije generacije, dobiti tu vrstu boljeg podražaja – govori Lovro Lojen, koji se u Turopolje preselio iz rodne Republike Pešćenice.

– Da, s Pešćenice sam, u HAŠK-u sam krenuo i odmah sam želio biti golman, već s devet godina. Uvijek mi se sviđalo kako golmani lete, padaju, spašavaju… – objavšnjava Lovro i dodaje:

– Omiljeni vratari su mi Maignan i Donnarumma, na kojeg kažu da malo podsjećam stilom. Najdraži klub je, naravno, Milan…

Neka i završi u tim visinama, na dobrom je putu…

Punih stotinu godina nogomet se organizirano igra u Samoboru, cijelo jedno stoljeće postoji, živi i djeluje samoborski nogometni klub, a veliki jubilej krajem lipnja je obilježen velikom svečanošću u samoborskom Centru za mlade Bunker. Okupile su se tu generacije i generacije samoborskih nogometaša, ljudi koji su obilježili posljednju epohu nogometa u “gradu kremšnita”, a sve u organizaciji aktualnog vodstva kluba.

– Klub je osnovan 1. srpnja 1925. godine kao Hrvatski sportski klub Samobor – rekao je u svom uvodnom obraćanju aktualni predsjednik kluba Mario Vojvoda i nastavio:

– Od tada do danas prošli smo kroz različite epohe, od amaterskih početaka na livadama i igralištima koje smo uređivali vlastitim rukama, preko uspješnih sezona i natjecanja u višim ligama, sve do danas, kad s ponosom gledamo u prošlost, a s novim ambicijama u budućnost.

O onoj recentnoj prošlosti, o sadašnjosti, ali i o toj ambicioznoj budućnosti tim smo povodom odredili popričati s aktualnim trenerom prve momčadi Samobora. Marko Pancirov je 47-godišnjak iz Velike Mlake, nekoć igrač matičnog Napretka, zaprešićkog Intera i još cijelog niza turopoljskih niželigaških klubova, a danas trener koji je povukao Samobor prema naprijed. Nije česta pojava da se treneri u niželigaškom svijetu dugo zadržavaju na jednome mjestu, a Pančo će 15. rujna proslaviti cijele dvije godine u Samoboru…

– Upravo to je i najbolji odgovor na pitanje kako mi je raditi u Samoboru. Znamo svi kakav je trenerski posao, koliko su česte promjene, a to što sam u Samoboru već gotovo dvije godine zapravo sve govori. Predsjednik Vojvoda i dopredsjednik Čarapar ulažu zaista jako puno truda, vremena i sredstava, vole nogomet, vole klub, a to se i osjeti. Njih dvojica nisu ljudi koji su cijeli život u nogometu, ali imaju energiju i želju raditi pomake. Nogometni dio je na meni, spremni su prihvatiti moje sugestije, a u tom smislu mi je puno lakše, ujedno i veliko zadovoljstvo to što je prije mjesec i pol dana u klub stigao sportski direktor Kotarski – kaže uvodno Marko Pancirov gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Sredinom devedesetih Samobor je uživao i u prvoligaškom nogometu, simbol tog vremena je ikona HNL-a Fatmir Vata, a samoborski travnjakom gazili su i Tomo Šokota, Jasmin Mujdža… Potrajalo je samo jednu sezonu i nikad se više nije dogodilo. Posljednja nepuna tri desetljeća NK Samobor je proveo u niželigaškom svijetu, skliznuvši sve do petoga ranga natjecanja. Danas je u četvrtom rangu, u 3. NL Centar, zajedno s našim Kurilovcem, u kojem je prošlu sezonu završio na šestome mjestu.

– Od mog dolaska na mjesto trenera prve momčadi politika kluba je oslanjanje na mlade igrače iz naše škole. U tome smo i uspjeli, jer prošle sezone priliku u seniorima dobilo je ukupno 25 igrača iz juniora i kadeta, što je zaista velika stvar. Da smo bili malo iskusniji, da nismo bili baš toliko mladi, možda bismo uspjeli biti i nešto više na tablici, osvojiti poneki bod više, ali sve što se događalo smatramo građenjem temelja za budućnost. Doveli smo i osam novih igrača, neki od njih su nam pojačanja, neki mladi, razvojni igrači, pri čemu gledamo da kući vraćamo što više samoborske djece iz većih klubova, Dinama i ostalih – govori Pancirov.

Da potencijala u mlađim uzrastima svakako ima dokazuje i najveći uspjeh kluba prošle sezone. Juniori Samobora, naime, izborili su ulazak u HNL, u društvo najboljih klubova u državi. I u tome prste ima Marko Pancirov, koji je u jesenskom dijelu sezonu, uz seniorsku, vodio i tu juniorsku momčad.

– Da, to je definitivno velika stvar za klub. Naravno, vrijeme će pokazati koliko je to bio dobar potez, ali vizija uprave kluba je takva; igrati što viši rang s juniorima i crpiti igrače za prvu momčad. Ta ideja je na mjestu, apsolutno je podržavam, ali uz dodatak da ti dečki nakon izlaska iz juniora ipak moraju imati seniore u malo višem rangu – kaže Pancirov.

I tu dolazimo do priča o budućnosti. I o povratku Samobora na više razine hrvatskog nogometa. Trenutačna realnost je četvrti rang, a konačni cilj udaljen je za dva ranga…

– U ovoj sezoni nemamo nikakav imperativ napada na prvo mjesto, želja je nastaviti raditi temelje za budućnost, odnosno možda već za sljedeću sezonu. Samobor zaslužuje i mora imati klub u višem rangu, ali nije tu sve ni do nas na terenu. Stadion u Samoboru u stanju je u kakvom jest, dugo se u njega nije ulagalo, i to je prvo što se mora riješiti. Nadam se da će se i početi rješavati već tijekom ove godine, jer u ovom trenutku ne možemo dobiti licenciju za jedinstvenu treću ligu – pojašnjava situaciju Pancirov te nastavlja:

– Konačni cilj ove uprave je da Samobor zaigra u 1. NL, odnosno drugom rangu natjecanja. To je za Samobor realno i sasvim dovoljno, iako nitko ne bi imao ništa protiv toga da se jednog dana steknu uvjeti i za najviši rang hrvatskog nogometa. Međutim, to je dug put. Za početak se treba urediti sva tri terena, i glavni i one za trening, a onda se i pozabaviti nužnim detaljima za dobivanje licencije. Klub koji ima tako veliku školu, toliko puno djece, koji ima ambiciju za nešto više, mora imati i bolje uvjete, u prvom redu što se tiče kvalitete terena. Nadam se da će se u dogovoru s Gradom tu neke stvari pomaknuti.