Sport
Panadić: Ćiro mi je jedanput rekao ‘Šine, ti si mi najveći zajeb u životu…’
Andrej Panadić učinio se idealnim sugovornikom na godišnjicu smrti Ćire Blaževića, ali bila je to i prilika da se s 54-godišnjim trenerom, trenutačno bez angažmana, pretresu i sve druge nogometne teme…
Prošla je prva godina od odlaska Ćire Blaževića, čovjeka poznatog po sintagmi “ako ikad umrem”, kojom je znao počinjati rečenice… Prije točno godinu dana dogodilo se i to, otišao je veliki Ćiro, a s njime i jedan poseban duh koji je zahvaljujući njegovu liku i djelu činio hrvatsku nogometnu stvarnost. I teško je i dalje shvatiti i prihvatiti da ga više nema, da je to bilo to od trenera svih trenera, a samim time ga se i lijepo sjetiti, odvrtiti film nekih prošlih vremena.
I baš zato, logičnim se činilo okrenuti broj Andreja Panadića (54) i dogovoriti kavu u njegovu omiljenom goričkom kafiću. I prisjetiti se Ćire, koji je imao snažan utjecaj na njegov nogometni put, ali i popričati o još koječemu…
– Ćiro je legenda! – počeo je svoje prisjećanje Andrej, koji je nakon velike i lijepe igračke karijere postao Ćirin kolega, trener koji traži svoj put na svoj način.
– Iskustva s njim su zaista sjajna. Znao me i psovati, i galamiti… Bio mi je u Dinamu i trener i predsjednik kluba, tako da anegdota ima mali milijun. Teško mi je nešto i izdvojiti, ali kad malo razmislim, mogu se sjetiti jedne situacije s treninga u Dinamu. Znate i sami da je Ćiro jako volio medije, tako je oduvijek bilo. I tako mi imamo jedan trening na Hitrec Kacijanu, radimo nekakva križanja sa završnicom, a ja kao stoper deset puta zaredom nabacivanjem pogodim igrača u trepavicu. I taman ulaze novinari na tribine, meni dolazi lopta, odskoči od grbe na terenu i pređe mi preko noge, a on krene galamiti, psovati… I sad ga ja u čudu gledam, odmahnem rukom, gunđam sebi u bradu da sam deset centaršuteva pogodio, a sad radi problem, i prolazim pokraj njega. Ćiro dođe do mene i šapne mi: “Šine, samo tako nastavi…” To je bio show za novinare. I obožavao sam taj njegov šmekerski karakter, to što je uvijek znao što reći u kojem trenutku – pričao je Panadić u jednom dahu pa nastavio:
– Obožavao sam s njim raditi jer je bio zaista nevjerojatan motivator. Zahvaljujući tim njegovim metodama, prije nekih utakmica znao sam se doslovno tresti od uzbuđenja i želje da utakmica što prije utakmica krene. Svega je tu bilo. Bacao je u zid one svoje falš satove, pa ti poslije donose cvijeće… A sve je često završavalo na njegovim “slasnim” psovkama. Mnogi su ga se i bojali, a oni koji nisu, jako su ga respektirali. Osobno, jako sam ga volio. Kad bismo se sreli, izljubio bi me kao sina.
Nakon njegova odlaska iz Dinama, više se nisu sretali u klubovima, a nisu ni u reprezentaciji. Vodila se u to doba polemika na tu temu, čudili su se mnogi zašto igrač velikog HSV-a, koji se u Ligi prvaka obračunava s tipovima kao što su David Trezeguet ili Giovanne Elber, nema mjesta u reprezentaciji. I trajalo je svih ovih godina mišljenje da se Panadić ljutio na Ćiru, da mu je zamjerao to ignoriranje.
– Ma kakvi, kakvo zamjeranje… – demantirat će to odmah Andrej.
– Imao je neke druge ideje, neke svoje izbore. Da, vjerujem da sam zaslužio više, ali nisam se nikad ljutio na njega zbog toga. Imao sam svoj put, njega sam se držao, a godinama poslije, kad smo se sreli, rekao mi je: “Šine, ti si mi najveći zajeb u životu! Oprosti mi zbog toga.” I tad sam mu rekao da mu ništa ne zamjeram. Kažem, vjerujem da sam zaslužio sam biti bliže reprezentacije, ali nisam tip koji će nekome nešto zamjerati. Zadovoljan sam svojom karijerom, pa igrao sam i tu Ligu prvaka, prošao dobre klubove.
Sasvim konkretno, kao igrač je nakon Dinama prošao njemačke klubove Chemnitzer, Uerdingen i HSV, zatim i austrijski Sturm, pa za kraj japansku Nagoyu Grampus. Trenersku priču započeo je nekoliko stotina metara od svoje kuće, u tadašnjem Radniku, pa prošao LASK iz Linza, pulsku Istru, slovensko Krško i Rudar Velenje, a posljednji angažman imao je prošle sezone u kosovskom Ferizaju. Od tad je bez posla, s dovoljno vremena za usavršavanje.
– Kako imam jako puno vremena, tako se jako puno educiram, radim na sebi, pratim trendove u nogometu… Svaki trenutak koristima za gledanje utakmica, u mom slučaju to znači četiri-pet utakmica dnevno. Moja žena ludi zbog toga, ali što da joj radim… Ona ima svoj kat, ja svoj, pa kad se iznerviram ili naljutim zbog nečega što vidim u svemu tome, znam od gore čuti uputu: “Andrej, mijenjaj program!” – sa smiješkom priča Andrej i dodaje:
– Radim na tome da nađem posao koji će me zadovoljiti kao trenera i čovjeka. To ne znači da se mora raditi o nekakvom velikom klubu, nego u prvom redu klub koji ima nekakvu ideju i strategiju, nekakav cilj i ambiciju.
Kosovska epizoda, kaže, ostala mu je u prekrasnom sjećanju.
– Na Kosovu je bilo sjajno, fantastično! Bio sam u Ferizaju, nekadašnjem Uroševcu, i napravili smo jako dobar posao. Za to što smo izveli trebalo je imati i znanja i sreće, ali i jako puno raditi. To je sredina u kojoj se malo drukčije gledalo na profesionalni nogomet, ali istovremeno je to i izuzetno talentirana nacija, iznimno srdačni ljudi, cijelo okruženje… Prihvatili su me zaista sjajno, radili smo jako dobro, no veliki je problem bio što sam klub preuzeo na posljednjem mjestu, a tamo mogu iz lige s deset klubova ispasti čak tri kluba. Dva ispadaju izravno, a treći od dna ide u kvalifikacije, u kojima smo i mi završili. Na kraju smo ispali u, recimo to tako, sumnjivim okolnostima, ali unatoč tome su ljudi iz kluba željeli da ostanem. Bili su jako zadovoljni, nudili su mi novi ugovor, znali su da smo radili dobar posao, ali odlučio sam vratiti se doma.
Između svega ostaloga, pažljivo prati i HNL.
– Naravno da pratim, pogledam gotovo svaku utakmicu, pogotovo moja dva kluba, Goricu i Dinamo – kaže Panadić.
Pa idemo onda na Goricu…
– Žao mi je zbog ovog trenutačnog pada, jer Gorica je imala sve u svojim rukama. Krenuli su u sezonu sjajno, ali važno je u svemu tome biti i realan u ciljevima. Sopić je prvo spasio klub od gotovo sigurnog ispadanja, posložio sve kako treba i dobro krenuo, otišao za boljom ponudom, ali i nakon toga je bilo jako dobro. Zašto je krenuo pad? Ima to vjerojatno veze i s ozljedama, jer širina je jako bitna, pogotovo kad se uspoređuješ s konkurentima za te visoke pozicije, ali u svakom slučaju se Gorica dovela u nezgodnu situaciju. Povezao si neke poraze, a sad imaš još dvije izuzetno teške utakmice, Rijeku pa Osijek – govori Andrej i odmah nastavlja:
– Situacija je nezahvalna, ali i dalje vjerujem da Gorica ima jako dobrih igrača, od ovih iskusnih, pa sve do mlađih. Maloču, Mrzljaka, Štigleca i ekipu znam i sresti na kavi, malo popričati, vidim da oni sve to drže pod kontrolom, a s druge strane tu su i igrači kao što su Pršir i Mitrović, po meni jako kvalitetni dečki. E sad, za što je to dovoljno, pogotovo kad krenu izostanci, drugo je pitanje. Gorica nema manevarski prostor kao drugi pretendenti na europska mjesta, a to se vidi i osjeti u situacijama poput ove. Ima tu puno pozitivnih stvari. Vidi se što se želi, što se radi, kakav se stil gradi, ali sve to ponekad i ne prolazi. Tako to ide u nogometu.
Kao ni ljudi iz kluba i oko njega, Andrej Panadić ne vidi razloga za paniku.
– Nema tu nikakve drame, Gorica se može držati na svom nivou, a ciljeve je ponekad možda i bolje “zamračiti”, držati ih za sebe. Priče o Europi su lijepe, ali ne treba letjeti. Nije slučajno da je Gorica u prvom dijelu sezone završila tamo gdje jest, nitko im ništa nije poklonio, ali nogomet je varljiv – svjestan je jedan od najvećih nogometaša koje je Turopolje ikad imalo.
A kad je već riječ o našem kraju, o okruženju, o pozornosti koju klub ima, pomalo će i iznenaditi razmišljanjem.
– Iskreno, nisam nezadovoljan. Prvo, medijski je klub jako dobro popraćen, pogotovo na ovoj našoj, lokalnoj razini. U smislu klupskog PR-a napravljen je ogroman iskorak, radi se jako dobro, ali ipak je teško očekivati da će Gorica puniti stadion iz kola u kolo. To je nemoguće. A opet, interes raste, vidim i čujem da se priča o Gorici sve više po kafićima, sve je više ima i u medijima, sve utakmice se prenose… Klub je jako dobro vođen od strane predsjednika i ljudi oko njega, organizacija je jako dobra i sviđa mi se kompletna slika kluba. Vjerujem da će se to i dalje dizati, to su ljudi s dobrom energijom, uključujući i sportskog direktora Brkljaču, kojem nije lako, ali vjerujem da će sve to skupa ići samo prema naprijed.
Dugo je Panadić bio uvjerljivo najbolji izdanak nogometnog Turopolja, bez praktički ikakve konkurencije, ali danas to više nije tako, jer danas imamo i Marcela Brozovića, i Antu Budimira… A to ga iznimno veseli.
– Ponosan sam na obojicu! Broz je naš Goričanin, ali nije prošao goričku nogometnu školu, dok je Ante druga priča. Njega sam i vodio sa sobom u austrijski LASK sa 17 godina, imao je tamo priliku igrati i protiv Real Madrida, a dok smo zajedno bili u Radniku, radio sam s njim individualno. Oduševljen sam načinom na koji Ante igra, njegovim srcem, pristupom. On nikad ne odustaje, a takva žrtva, toliki rad za druge, za momčad, danas se rijetko viđa – kaže Andrej pa se okreće novom uvjerljivo najuspješnijem nogometnom izdanku našega kraja.
– Uživam gledati Broza, on je baš veliki igrač, a to što je otišao u Saudijsku Arabiju smatram dobrim potezom. Dobio je ponudu koju je nemoguće odbiti, otišao u neki drugi nogometni svijet, ali za njega se ne moramo bojati, on će svoje uvijek isporučiti. I vjerujem da će se vratiti u Europu, opet otići u dobar klub, kao što vjerujem i da će mu karijera još dugo trajati.
Morali smo se, naravno, dotaknuti i njegova drugog kluba. U Dinamu se formirao kao igrač, iz Dinama je krenuo, Dinamo je uvijek nešto posebno. I logično da s posebnom pozornošću prati sve što se događa u klubu iz Maksimira.
– Moramo imati na umu da se tu dogodilo jako puno promjena, i to u kratkom razdoblju, u zadnjih pola godine ili godinu dana. Kad je tako, teško može baš sve klapati. Mijenja se struktura kluba, ima puno previranja u vođenju, a dok god je tako, to se preslikava i na teren. Igrači nisu imuni na sve te stvari, imaju i oni svoje strahove i brige, sve to su jako delikantne stvari. I onda se uvlači nesigurnost, gubi se samopouzdanje… S druge strane, promijenila su se tri trenera u posljednje vrijeme, svatko ima svoj stil, svoju ideju i viziju, mijenjaju se tu i uloge igrača, a sve je to jako bitno – zaključio je Panada.
Kad se diktafon ugasio, odradili smo i neke druge teme, dotaknuli se života u Japanu, samim time i Dinamove zvijezde u usponu Takura Kaneka, prevrtjeli sjećanja na velikog Ivicu Osima, pretresli promjene koje donosi novo nogometno vrijeme, razloge zbog kojih je toliko malo kao trener radio u hrvatskom nogometu… Pa shvatili da je vrijeme za rastanak, uz želju da što prije treniranje zamjeni educiranje. Priliku strpljivo čeka, zaslužio je da je i dočeka.
Sport
Imamo najboljega golmana u državi! Nitko ne brani kao Goričanin Karlo
Naslov prvaka Hrvatske u hokeju na ledu ponovno je osvojio Sisak, koji je u finalu pobijedio Mladost, ali najbolji golman prvenstva dolazi iz KHL Zagreba – njegovo ime je Karlo Bujanić i dolazi iz Velike Gorice…
Uvjerljivom pobjedom Siska protiv Mladosti u posljednjoj utakmici finalne serije završena je još jedna sezona hrvatskog prvenstva u hokeju na ledu, sportu koji ima bogatu povijest, trenutke za pamćenje poput pojave jakog Medveščaka, ali i sadašnjost koja hokejaše udaljava od naslovnih strana. Ispod radara tako je prošao i detalj koji sa svim tim povezuje naš grad. Točnije, ne radi se o detalju nego o – Karlu!
Za mjesec dana Karlo Bujanić će navršiti 23 godine, a hokej u svim varijantama počeo je igrati kao desetogodišnjak. Hokej na rolama, inline hokej ili “pravi” hokej na ledu, nije bilo posebno važno, Karlo nije odustajao. Velika nagrada stigla je prije tri godine u obliku priznanja za najboljega golmana U-20 prvenstva Hrvatske, da bi ove sezone stigla dodatna nadogradnja.
Karlo Bujanić, naime, proglašen je najboljim golmanom hrvatskog prvenstva! Govorimo, naravno, o seniorskom prvenstvu, o natjecanju u kojem su najbolji hrvatski hokejski golmani, od svih njih najbolji je upravo Karlo. Dečko koji je sve svoje nepune 23 godine proživio u Velikoj Gorici, koji u tišini tjera po svome, koji je jako dobar u onome čime se bavi. Član je KHL Zagreba, no nije nemoguće da će mu ovo priznanje i otvoriti vrata nekih viših razina hokeja.
U svakom slučaju, kao i u svih ovih 25 sportova koji nam djeluju u gradu, Velika Gorica ima se čime pohvaliti i u hokeju na ledu…
Sport
Klaf rastura, ali ovoga puta samo će gledati: ‘Milka, daj ti to preuzmi…’
Naš trener Dean Klafurić radi jako dobar posao na klupi Širokog, u srijedu je u polufinalu Kupa pao Željezničar, a već u subotu na redu je gostovanje u sedam sati vožnje udaljenoj Bijeljini. No Klaf će tamo biti gledatelj, a palicu preuzima prijatelj i suradnik
Jako dobar posao u Širokom Brijegu radi naš trener Dean Klafurić, dečko iz Kurilovca u najboljim godinama, odnedavno i djed. Ove zime prestao je dolaziti na uobičajne goričke nogometne kave, jer trenerski put odveo ga je prema Hercegovini, u kraj iz kojega korijene vuče supruga Maja, a vijesti koje otamo stižu govore da je u Širokom – pretežno sunčano!
Opasna je sezona u tijeku, čak četiri kluba ispast će iz lige u kojoj ih je trenutačno 12, a u tom smislu je Klaf od prvog trenutka bio svjestan da ga čeka težak posao. I da će svaki bod biti važan. Klafurić ih zasad, hvala na pitanju, skuplja s popriličnom uspješnošću…
Krenulo je odlično, s dvije pobjede protiv GOŠK-a iz Gabele, prvo u kupu, a zatim i u ligi, u kojoj je zatim Zrinjski odnio bod s Pecare “na pravdi boga”, nakon 90 minuta potpune dominacije Širokog. Put u kupu nastavljen je pobjedom protiv Veleža, bivšeg Klafurićeva kluba, a prvi poraz stigao je u gostima kod Sarajeva i kolege Zorana Zekića.
Povezao je Široki nakon toga još dvije pobjede, u ligi s Posušjem i još jednom u kupu s Veležom, nakon čega je stigla i prva mala kriza. Boraz 0-3 kod Borca u Banja Luci nezasluženo je visok, s na njega se naslonilo i 2-5 doma s Veležom u prvenstvu, u najlošijoj utakmici koju je Široki odigrao od Klafurićeva dolaska.
Međutim, olakšanje je stiglo nakon briljantne pobjede doma protiv Željezničara, ponovno u kupu, ovoga puta u polufinalu. Dogodilo se to u srijedu, a već u subotu Široki čeka gostovanje u dalekoj Bijeljini. Na put je Klaf tako momčad poveo već u četvrtak, a u petak će trening odraditi u prekrasnom okruženju, koje izgleda ovako nekako:
Široki je trenutačno na sedmome mjestu, šest bodova iznad zone ispadanja, a Radnik iz Bijeljine na osmome mjestu ima samo dva boda više od Posušja, najboljeg među ugroženima. U prijevodu, bit će ovo utakmica “na nož”, a Širokom pritom neće pomoći činjenica što će baš ovoga puta, baš u Bijeljini, suspenziju morati odraditi – trener!
Dean Klafurić, naime, ima tri akumulirana žuta kartona, što znači da će morati preseliti na tribine. To, međutim, ne znači da Široki ovom prilikom neće voditi Velikogoričanin.
– Milka, preuzmi, sve znaš – reći će Klaf neposredno uoči utakmice svom prijatelju i dugogodišnjem suradniku Damiru Milanoviću, najpoznatijem po tome što je bio trener Mraclina i Jelačića.
Dobro, igrao je i nešto prve lige, osvajao nekakve trofeje, okušao se i u europskim natjecanjima, ušao s Goricom u HNL, ali sve to ovoga puta može objesiti mačku o rep. I okrenuti se onome što je naučio kao trener Mraclina i Jelačića, jer baš kao i tamo, ovoga puta on će biti šef. A Klaf privremeno u pozadini…
– Ma on je uvijek u pozadini, samo misli da je glavni – kazat će na tu temu mladi i talentirani Milka.
Iako, nježnim godinama unatoč, jer tek su mu 42, ima iza sebe i nešto nakupljenog iskustva. Kao, primjerice, onomad u srcu Mostara, kad se igrao veliki derbi između Veleža i Zrinjskog. I tad je Klaf zaslužio jednu utakmicu na tribinama, pa je momčad preuzeo upravo Milka. Svjedoci kažu da je uz liniju pretrčao više nego polovica igrača na terenu, a posebnim iskustvom može se opisati i ono što je slijedilo nakon poraza 0-1 pod Bijelim brijegom.
Naime, nakon završetka utakmice u teren su uletjeli navijači Zrinjskog uletjeli su u teren i sukobili se sa specijalcima, u tom trenutku svi su se razbježali prema svlačionicama, a jedini je na svome mjestu ostao Damir Milanović. Sve se smirilo nakon nekoliko minuta, ali Milka je postao i ostao miljenik navijača Veleža.
– Nakon toga dva mjeseca nigdje nisam platio kavu, ha, ha… – sjeća se Milka.
Suradnja s prijateljem i šefom Klafom toliko je dugotrajna i duboka da problema nije bilo tad, kao što ih neće biti ni tad. Deda Klafurić će sve pripremiti najbolje što može, komunikacija s klupom će biti konstantna, no njegove oči i uši na klupi bit će Milka.
Sretno, Goričani!
Sport
Besplatan tenis u travnju: ‘Školarci, dođite i upoznajte se s tenisom!’
U organizaciji Teniskoga kluba iTeam Velika Gorica, uz pomoć iz Grada i županijske sportske zajednice, učenici naših osnovnih škola mogu tijekom travnja doći na terene i okušati se u tenisu
HOTNEWS
VIA ITALIA TZ Zagrebačke županije s partnerima na međunarodnom sajmu Fiera del Cicloturismo
Sveta Nedelja za vikend domaćin utrke Spartan Santa Domenica.
Turistička zajednica Zagrebačke županije, u suradnji s Turističkom zajednicom grada Dugog Sela i Turističkom zajednicom grada Samobora, sudjeluje na međunarodnom sajmu Fiera del Cicloturismo koji se održava u Bologni, od 4. do 6. travnja, gdje će svijetu prezentirati našu ponudu cikloturizma.
Riječ je o najznačajnijem specijaliziranom sajmu posvećenom cikloturizmu u Italiji, koji okuplja destinacije, profesionalce i ljubitelje biciklizma iz cijele Europe.
Zagrebačka županija kao atraktivna cikloturistička destinacija prezentira brojne rute i iskustva koje spajaju prirodne ljepote, kulturnu baštinu i eno-gastronomsku ponudu. Na sajmu su, uz Turističku zajednicu Zagrebačke županije, prisutne i lokalne turističke zajednice iz Dugog Sela i Samobora, koje predstavljaju svoje cikloturističke projekte i bogatu ponudu.
– Naša županija pozicionirala se kao nezaobilazna cikloturistička destinacija Hrvatske, s više od 1.000 kilometara uređenih biciklističkih ruta koje povezuju gradove, vinske ceste, kulturne atrakcije i parkove prirode. Sudjelovanje na Fiera del Cicloturismo još je jedan iskorak prema međunarodnom tržištu i cikloturistima koji su, sve više, u potrazi za autentičnim destinacijama. Sudjelovanjem na ovakvim događanjima osnažujemo konkurentnost i povećavamo vidljivost naše turističke destinacije, među ključnim dionicima emitivnih tržišta – istaknula je direktorica županijske Turističke zajednice Ivana Alilović.
Foto: Cityportal
Tradicija biciklizma u Samoboru živi još od kraja 19. stoljeća
Samobor već desetljećima privlači izletnike, no sve više i bicikliste zahvaljujući sedam tematskih ruta koje vijugaju kroz 150 kilometara najljepših samoborskih pejzaža, od skrivenih šuma, vidikovaca i vinskih cesta, pa sve do Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Vožnja biciklom ovdje nije samo rekreacija, već i prilika za uživanje u povijesti, gastronomiji i prirodnim ljepotama, a tradicija biciklizma živi u ovom kraju još od kraja 19. stoljeća.
– Samobor je već prepoznat kao omiljeno odredište za dnevne izlete, a uz vrhunsku gastronomiju i kulturne sadržaje, nudimo i bogatu biciklističku ponudu te razne outdoor aktivnosti. Vjerujemo kako će nas posjetitelji sajma prepoznati kao destinaciju idealnu za sve profile biciklista, od rekreativaca do profesionalaca – naglasila je direktorica Turističke zajednice grada Samobora Iva Pehar.
Dugo Selo mrežu biciklističkih, pješačkih i konjičkih staza
S druge strane, Dugo Selo, u neposrednoj blizini Zagreba, razvija projekt nove outdoor destinacije u suradnji sa Svetim Ivanom Zelinom i Vrbovcem, kreirajući mrežu biciklističkih, pješačkih i konjičkih staza idealnih za istraživanje pitomih brežuljaka, vinskih cesta i skrivenih kutaka istočnog dijela Zagrebačke županije.
– Dugo Selo posljednjih godina intenzivno razvija biciklističku infrastrukturu i manifestacije, čime postajemo sve privlačnija destinacija i za ljubitelje aktivnog odmora i za biciklističke profesionalce, sudionike nacionalnih i međunarodnih natjecanja na dugoselskom pumptracku. Sajam u Bologni idealna je prilika da predstavimo potencijale i specifičnosti našeg područja, posebno stoga što se nalazimo na jednoj od najatraktivnijih ruta Zagrebačke županije – naglasila je direktorica Turističke zajednice grada Dugog Sela Karmela Vukov Colić.
Foto: Samir Kurtagić
Sveta Nedelja za vikend domaćin utrke Spartan Santa Domenica
Zagrebačka županija i ovaj vikend živi u znaku sporta i rekreacije. U subotu i nedjelju, 5. i 6. travnja, u Svetoj Nedelji održava se Spartan Santa Domenica, jedinstvena adrenalinska utrka poznatog svjetskog brenda Spartan. Očekuju se brojni natjecatelji iz Hrvatske i inozemstva, koji će na atraktivnim stazama ispitati vlastite granice izdržljivosti, snage i izdržavanja. Utrka Spartan Santa Domenica važan je dodatak sportskoj i outdoor ponudi Zagrebačke županije te potvrda njezina statusa kao jedne od vodećih destinacija u području aktivnog turizma.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Sport
Pozdrav sa stadiona: Vrata koja se ne javljaju, teren kao tepih i bauštela pod istokom
Radovi su na Gradskom stadionu u punom tijeku: na terenu radi i gradi trener Carević s igračima, uz rub igrališta rade i planiraju ljudi iz škole nogometa, ispod tribine se postavlja keramika, a teren se uređuje i kosi. I sve to iza jednih neobičnih vrata…
Budući da proljeću očito još nitko nije javio da je stiglo, jer ovih se dana baš i ne ponaša u skladu sa svojom reputacijom, slabo smo se u posljednje vrijeme mogli nauživati sunca. Ovog četvrtka ipak se pojavljivalo, pa se logičnom činila odluka provjeriti što se događa u dijelu grada u kojem vlada – zelenilo. Odnosno, na našem Gradskom stadionu…
I već po dolasku sve govori da su ovdje radovi u tijeku. Gdje god pogledaš, kamo god se okreneš. Na prvom pomoćnom terenu svoje je odrađivala prva momčad, trener Carević i njegov stožer nisu pretjerivali s naporima dan uoči Varaždina, ali svejedno se žestoko radilo. Svoje su dotad već odradili i klinci, nakon čega su se treneri iz škole nogometa okupili na kavi kod Peveca i zadržali u analizi aktualnog trenutka.
Kavu kuha i na stol donosi vedeta NK Vrbovca, srednji Pevecom sin Đuka, koji se usput bavi i tehnološkim iskoracima.
– Stari moj, dokle smo mi došli… – gunđa “Brozović z Kozjače” dok uzima mobitel u ruke i gleda prema vratima ograde.
– Evo, upravo sam nazvao vrata! Evo, imam broj upisan u imenik, lijepo piše “vrata”, ja nazovem i ona se otvore – objašnjava Đuka situaciju u kojoj se našao otkad su zamijenjena vrata na ulasku u kompleks stadiona.
Doduše, dotična vrata nisu baš raspoložena za priču, u slušalicu se čuje samo “korisnik ne može odgovoriti na vaš poziv”, ali zato rade. I otvaraju se brzo i lako, elegantno i šutke. Dovoljno je upisati svoj broj mobitela u sustav i svaki sljedeći poziv širom otvara vrata…
Nedaleko od omiljenoga gradskog nogometnog okupljališta odvija se i druga vrsta posla, i to ispod istočne tribine. Građevinski radovi su ovih dana znali biti i bučni, ali tako to i izgleda kad se radi punom parom. Za početak se uređuju sanitarni čvorovi, uređivat će se i dnevni boravak za igrače, a u sljedećoj fazi i restoran za zajedničke obroke, uredski prostori… Planovi su veliki i ozbiljni, radi se vrlo konkretno i ozbiljno, a ništa drukčije nije ni nekoliko desetaka metara dalje, na samom terenu.
Odmah nakon utakmice protiv Slaven Belupa, a bilo je to još 5. ožujka, krenuli su radovi na sanaciji travnjaka, koji je bio u jako lošem stanju. Nepunih mjesec dana poslije slika je potpuno drukčija.
Proces ide tako da se dijelovi na kojima trave nije bilo, ili je nije bilo dovoljno, doslovno izrežu iz travnjaka. Iskopaju se i pripreme, zemlja se vadi i radi se odgovarajuća podloga, na što dolazi nova trava, koja je naručena od specijalizirane tvrtke. Nakon što se to odradi, potrebna su dva do tri tjedna da trava “odleži” i da se u potpunosti primi. Od početka radova prošla su gotovo četiri tjedna, a to se i vidi.
– Teren je sad top! – zadovoljni su i dečki koji rade na održavanju travnjaka.
Kosilica je u pogonu, jer trava je ponovno gusta i kvalitetna, a to i ne čudi s obzirom na vremenske prilike. Podsijano je dodatnih 150 kilograma trave po cijelome terenu i taman nakon toga krenule su obilne kiše, što je u kombinaciji s povremenim pojavljivanjima sunca bilo sjajno za bujanje vegetacije. Kad se spoji puno vlage i toplije vrijeme, znat će oni koji imaju dvorišta, trava “ludo” raste…
Slijedom svega toga, travnjak će utakmicu protiv Istre 1961 sljedećeg vikenda, cijelih pet tjedana nakon sanacije, biti nešto potpuno drugo od onoga što smo imali dosad. Pa će valjda prestati i priče o “livadi” i “krumpirištu” u Velikoj Gorici. Kad se teren pripremi za utakmicu, bit će to potpuno drukčiji vizualni dojam, ali još je važnije da će teren biti idealan za nogomet.
Vidjevši sve to, sjećajući se ne tako davne prošlosti, sa stadiona smo mogli otići zadovoljni. I preostalo je odraditi samo još jedno.
– Ej, Pevi, odoh ja, daj samo nazovi vrata!
– Evo, opet se ne javljaju… – progunđao je Đuka, ali svejedno su se i ovoga puta širom otvorila.
-
CityLIGHTSprije 2 danaUskrsna atmosfera u Kravarskom, vrijedne žene uljepšale centar
-
Kulturaprije 4 danaFOTO Sjajne izvedbe folkloraša na Turopoljskom festivalu folklora
-
Sportprije 1 danPozdrav sa stadiona: Vrata koja se ne javljaju, teren kao tepih i bauštela pod istokom
-
Sportprije 1 danKreću radovi na kampu HNS-a! Zna se i točan datum za prve lopate i bagere…