Sport

Dobre želje za sportsku 2024.: Jedne Igre, jedna Europa i barem jedna dvorana

Počela je godina Olimpijskih igara, Europskog prvenstva u nogometu, boksačkog meča za svjetsku titulu i još mnogo toga, ali ponuda je bogata i na našoj, lokalnoj razini. Poželjeli smo da se ostvari barem ovih deset stvari…

Objavljeno

prije 1 godina

2. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Upravo je počela još jedna Olimpijska godina, prva prava nakon osam godina, jer 2020. izgubila je bitku s koronom, a to će reći da nas čeka gomila sportske zabave u sljedećih 12 mjeseci.

Olimpijske igre u Parizu održat će se od 26. srpnja do 14. kolovoza, u lipanj se smjestilo Europsko prvenstvo u nogometu, vjerojatno i posljednji ples Luke Modrića, a prije svega toga ćemo ispratiti rasplet utrke Dinama, Hajduka i Rijeke u HNL-u. Godina, kao i uvijek, počinje velikim natjecanjem u rukometu, ovoga puta igra se Europsko prvenstvo u Njemačkoj, već 4. siječnja sa svojom će kontinentalnom smotrom krenuti vaterpolisti, čekaju nas i borbe za plasman na Igre u brojnim sportovima, možda i meč Filipa Hrgovića za svjetsku titulu…

I sve će to biti zabavno, vrijedno praćenja, ali to je ipak nešto šira priča. Ona uža, ova naša, lokalna, također nudi dovoljno sadržaja da zasluži pozornost. Što bi, ujedno, bilo i prvo na listi sportskih želja za godinu pred nama.

ŽELIMO DA…

1) …SPORTSKA PUBLIKA U GRADU “ŽIVNE”.
Velikogorički sport po svom je statusu, uspjesima i rezultatima, nažalost, debelo iznad pozornosti koju sva ta ostvarenja zaslužuju. I to nije tvrdnja podložna posebnoj raspravi, jer svi imalo upućeni znaju da je to – činjenica. Možemo to pripisati nedovoljno dugoj tradiciji sporta na visokoj razini, možemo to objasniti i šarolikim sastavom stanovništva i samim time logičnoj latentnoj “krizi identiteta”, kao i blizinom Zagreba, odnosno povezanošću s velikim zagrebačkim klubovima.

Kako bilo da bilo, gorički sportaši zaslužuju više. Ne ide taj proces preko noći, svima je to jasno, ali imamo pravo poželjeti da 2024. donese pomake po tom pitanju. Da se još više klinaca “zakači” za goričke klubove, da što više ljudi ispunjava tribine stadiona i dvorana, da sve što se događa u VG sportu postane još barem malo važnije.

2) …DOŽIVIMO NOGOMETNU EUROPU!
Ništa se neće dogoditi ni ako nogometaši Gorice ne uspiju ugrabiti jedno od prva četiri mjesta i izboriti izlazak u Europu, događalo se to i ranije, ali mi ćemo sanjati. Znajući pritom kolike su razlike između konkurencije, društva koje čini “veliku četvorku”, i Gorice, koja je uporno tu negdje. I ne da se, i bori se, i posrće u posljednjim trenucima… Jednom će se valjda okrenuti i na drugu strana, jednom će se valjda i poklopiti. Zašto ne već ove godine, zašto ne vjerovati?

Nogometaši Gorice u novu su godinu ušli kao peta momčad na tablici, s jednako bodova kao četvrti Osijek… Foto: Željko Hladika/PIXSELL

3) …DINO OSTVARI SVOJ SAN.
U svijetu sporta, i našeg lokalnog i puno šire od toga, Dino Bošnjak jedan je od dobrih tipova. Znali smo to odavno, još otkad je klinac iz Cvjetnog počeo svoj niz od sedam nagrada za sportaša godine u gradu, a odnedavno to zna i cijela Hrvatska, Europa… Na utrci u Poljskoj pomogao je prijatelju Vidu Botolinu, koji je gubio svijest na stazi, i time zaslužio brojne nagrade za fair-play, ali i veliki aplauz cijele sportske javnosti.

Međutim, osim što je sjajan tip, Dino je i vrhunski atletičar. I čovjek koji ima san. Već godinama priča o Olimpijskim igrama, u praktički svakom razgovoru to se odnekud pojavi, a pred nama je olimpijska godina. Bit će izuzetno teško i zahtjevno, put do ostvarenja sna dug je i vrlo izazovan, ali kakva bi to bila lista želja da mu ne poželimo da uspije.

Zaslužio je.

4) …DOBIJEMO NOVU DVORANU. BAREM JEDNU.
U gradu koji ima 53 sportske udruge, od čega njih 17 otpada na nogomet, problem s terminima u dvoranama je konstantan. Ljudi su željni rada, žele pokušati napredovati, ali za nove iskorake potrebni su i još bolji uvjeti. U najavi je izgradnja škole u Kurilovcu, uz nju će doći i dvorana, što će svakako pomoći, jednako kao i nova trenažna dvorana o kojoj se priča. Za početak, poželjet ćemo da tako i bude, da se krene u tom smjeru, uz napomenu da postoje i rješenja u nekim drugim gradovima koja nude prave, velike dvorane, s dovoljno velikim tribinama, a opet multifunkcionalne…

5) …KRENEMO U SMJERU TREĆE LIGE
Gorički nogometni savez trenutačno ima dva trećeligaša, jer Kurilovec i Lukavec članovi su 3. NL Centar, no ovdje se ipak radi isključivo o nomenklaturi. Riječ je o četvrtom rangu hrvatskog nogometa, što će reći da imamo dva “prazna” ranga između HNK Gorice i prvih sljedećih naših predstavnika. Jedinstvena treća liga ono je čemu bi gorički nogomet trebao težiti u budućnosti, a 2024. godina dobar je trenutak za početak tog puta. Bio to Kurilovec, Lukavec ili netko treći, bilo to u suradnji s Goricom ili mimo nje, čak je i manje važno. Bilo bi zaista lijepo da imati predstavnika u društvu u kojem su klubovi iz Križevaca, Opatije, Slavonskog Broda, Ploča, Karlovca, Dugog Sela, Poreča, Bjelovara… Velika Gorica to može.

6) …SE RUKOMETAŠI VRATE NA SVOJ PUT
U sad već dugogodišnjem nizu dobrih, pravih sezona, u svijetu rukometaša Gorice ponekad dođe i do sitnog “kašljucanja”. Dogodilo se to i ove jeseni iza nas, nakon odlaska dugovječnog trenera Andrije Nikolića, pa Gorica u novu godinu ulazi bez šansi da se ugura u Ligu za prvaka. S trenerom Tomom Mesarovom cilj je što prije se stabilizirati, pobjeći iz opasne zone i mirno privesti sezonu kraja. A onda se, kad sve krene ispočetka, vratiti na svoj uhodani put. U borbu za Europu.

7) …KOŠARKAŠI KRENU PREMA GORE
Nećemo u 2024. godini dočekati povratak naših košarkaša u najviši rang, iz kojeg su proljetos ispali, ali svaki pomak u toj priči dobro bi došao. Danas je klub u situaciji da se bori za gornji dio tablice u drugom rangu, a sve to radi s trenerom koji je ujedno i tajnik i još mnogo toga, bez potpuno jasne vizije. Rezultati su u svemu tome i prilično dobri, ali teško se oteti dojmu da cijela slika oko kluba može biti bolja, potpunija, s više uključenih ljudi… Naznake pozitivnih promjena postoje, a to bi označilo i novu fazu u stabilizaciji kluba. Pa onda, u onoj sljedećoj fazi, i mogućnost da se pokuša vratiti tamo gdje je Gorica godinama i bila, u hrvatsku košarkašku elitu.

Rukometašice Udarnika igraju još jednu sjajnu sezonu i bude nadu da bi se u godinama pred nama moglo do prve lige… Foto: David Jolić/cityportal.hr

8) …DOŽIVIMO ŽENSKI RUKOMET U PRVOJ LIGI!
Rukometašice Udarnika posljednjih godina napreduju, rade nove iskorake, sad već imaju i reprezentativke, a po pitanju rezultata to otvara nove vidike. Velika Gorica nikad nije imala ženski rukometni klub u najvišem rangu natjecanja, a Udarnik se takvom nečemu približio više nego ikad. Klub je u vrhu druge lige, trener Zrnić radi odličan posao, a vodstvo Udarnika prati ga koliko god može, zna i umije. Značajan iskorak poput ulaska u prvu ligu zahtjevao bi velike iskorake i u svakom drugom smislu, no imamo pravo željeti da se i to dogodi.

9) …LOKALNI DERBIJI TO I OSTANU.
Niželigaški nogomet poseban je dio priče u svemu ovome. Velik je tu broj klubova, svatko živi neki svoj film, svatko vodi svoje borbe, a nama su najdraže one u kojima se sudaraju lokalni rivali. Neka je zaista posebna čar u naboju koji prati oglede susjedskih klubova, pa uvijek navijamo da ih što više bude u istim ligama. U petom rangu imamo Gradiće, Mraclin i Jelačić, u Jedinstvenoj županijskoj čak sedam, u prvoj županijskoj još pet… Na kraju ove sezone ide nam nova reorganizacija nižih liga, bit će bitan svaki bod, a mi ćemo i dalje brojati koliko je naših u kojem rangu. I veselim se lokalnim derbijima.

10) …IGRALIŠTA I DVORANE BUDU PUNI!
Natjecateljski sport, pogotovo onaj na najvišoj razini, bit će u fokusu, uvijek je tako, ali naravno da je za život jednoga grada poput našeg važno i sve ostalo. Amateri, rekreativci i, prije svega, neki budući sportaši punit će i ove godine gorička igrališta i dvorane, a mi ćemo poželjeti da toga bude što više. Vanjska igrališta su uređena, Panadić radi punom parom, tu su i školska igrališta, dovoljno je prostora za sport.

Sretna vam i uspješna nova sportska godina…

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.