Početak svih utakmica posljednjega kola 3. Nogometne lige Središte, što će u prijevodu reći da se radi o četvrtom rangu natjecanja, zakazan je u isto vrijeme – subota, 17.30 sati. Tako su u tom, istom trenutku, započele i dvije utakmice u našem kraju, jer na Lukavellu je gostovao HAŠK, a na Udarniku je Kurilovec dočekao petrinjsku Mladost. Ostanak je osiguran ranije u oba slučaja, rezultatskog imperativa nije bilo, pa je ostalo jedino igrati za prestiž.
A u tome je, sudeći po ovoj suboti, bolji Lukavec. U posljednje kolo naši su klubovi, međusobno u iznimno korektnim odnosima, čak i prijateljskim, ušli s jednakim brojem bodova. I sa željom, koliko god neće javno pričati o tome. da budu barem jedno mjesto ispred ovih drugih. Jer, prijateljstvo je prijateljstvo, ali rivalstvo je rivalstvo… Nije to, naravno, ni jednima ni drugima u Top 10 prioriteta, ali teško je povjerovati da se i to ne gleda, da se i to ne pojavi u nekom trenutku nekih razgovora u jednom i drugom taboru.
Važnije od toga, opet naravno, i jednima i drugima bilo je završiti sezonu pobjedom, u pozitivnom ozračju, pa se rastati sa širokim osmijesima.Kurilovcu to ovoga puta nije uspjelo. Po zlu je krenulo već u 17. minuti, kad je sudac Komesar pokazao na bijelu točku, a Ivan Lovrić realizirao penal i bacio Kurilovčane u minus. Koji se poduplao u 32. minuti, kad je Luka Kožić, gostujuća desetka, pogodio za 0-2.
Sve nade u preokret i pozitivan rasplet “ubio” je Ivan Perić u 68. minuti, pa je gol Filipa Turkalja za konačnih 1-3 bio samo stvar kozmetike. I Kurilovec je ostao na 40 bodova, upisao 14. poraz, uz po deset pobjeda i remija u ovoj sezoni s puno uspona i padova. Postigao je Kurilovec 38 pogodaka, primio je 51, a najbliža pratnja je bodovno poravnati HAŠK.
Koji je na nesretnom trinaestom mjestu ostao zahvaljujući – Lukavcu. Sa samo 15 imena u zapisniku, službeno bez trenera, ali s ogromnim motivom da se od svojih sumještana na novim lijepim tribinama oproste na pravi način, nogometaši Lukavca svoj su dio posla odradili.
Domaće kibice prvo je u 22. minuti raspametio Marko Cimeša, a konačnu odluku potpisao je Antun Grozdek u 64. minuti. Da sve ne prođe tek tako, bez neizvjesnosti do kraja, pobrinuo se Bruno Rihtar pet minuta poslije, no uspjeli su Lukavčani do kraja obraniti svoju prednost. I uzeti tri boda, završiti sezonu na desetome mjestu i na 43 boda. Tri više od Kurilovca, jedan više nego što ima Gaj Mače…
Lukavec je na oproštaju od sezone došao do svoje 12. pobjede, a tablica kaže da je upisao i sedam remija, kao i 15 poraza. Lopte su u suparničkim mrežama završavale 37 puta, a u lukavečkoj 49, što je učinak kojim će na Lukavellu na kraju biti itekako zadovoljni. Rastali su se s dugogodišnjim trenerom Slavenom Batovanjom uoči same završnice sezone, i na kraju su, rezultat će to najbolje reći, postigli su ono što su željeli postići. Prvo osigurali ostanak, a zatim se i podigli sve do desetog mjesta.
Što je, da se vratimo na početak, za dva bolje od Kurilovca. I to, u golom rezultatskom smislu, čini Lukavec prvim klubom u Turopolju do neprikosnovene, tri ranga udaljene HNK Gorice. Iz Kurilovca će na te teze, onako neslužbeno, odgovoriti da nije sve u rezultatu, pogotovo kad je margina ovako mala, da tradicija, organizacija kluba, funkcioniranje omladinske škole i svi drugi slični aspekti govore u prilog njihovom klubu…
I s tim će se svakome razumnome u turopoljskom nogometu biti lako složiti, jer to doista jest tako, generalno i potpuno realno gledajući, nema dvojbe da je Kurilovec drugi klub Turopolja, ali to nas ne spriječava da kroz ovo lokalno rivalstvo zaključimo priču jedne neobične sezone.
I da proglasimo Lukavec trenutačnom “prvom pratiljom”!