Turopolje je u 4. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige bilo bolje rezultatom 1:0 od Mladost Obrezine golom Antonia Lozića u 22. minuti. Igrano je po kišovitom i prohladnom vremenu, dodatna poteškoća bio je raskvašen i klizav teren.

Turopolje, 14.09.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-4.kolo: Turopolje-Mladost Obrezina 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 14.09.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-4.kolo: Turopolje-Mladost Obrezina 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčadi su od početka igrale otvoreno, domaći su imali veći posjed i češće su ugrožavali vrata gostujuće ekipe. Sredinom prvog poluvremena obrana Mladosti nije presjekla ubačaj s desne strane i mladi Lozić je iz blizine poslao loptu u mrežu za 1:0.

Turopolje, 14.09.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-4.kolo: Turopolje-Mladost Obrezina 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 14.09.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-4.kolo: Turopolje-Mladost Obrezina 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 14.09.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-4.kolo: Turopolje-Mladost Obrezina 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Brojne izmjene u drugom poluvremenu u obje momčadi nisu narušile ravnotežu na travnjaku, nekoliko obećavajućih situacija pred vratima jednih i drugih nisu realizirane te je utakmica, pokazalo se, zapravo odlučena pogotkom sredinom prve dionice.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 04. kolo

NK Turopolje – NK Mladost Obrezina 1:0 (1:0)

Stadion: ŠRC Turopolje. Gledatelja: 50. Subota, 14.09.2024., 17 sati. Sudac: Ivan Mirenić (Velika Gorica). Pomoćni suci: Tomislav Prpić (Zagreb) i Željko Dolibašić (Velika Gorica). Delegat: Zdenko Slopko (Velika Gorica). Strijelac: 1:0 – Lozić (22).

TUROPOLJE: Culović, Kapović, Ceković, Zdunić (od 77. Josić), Benke (od 77. K.Lučić), Karlović (od 77. Anđelić), Perić (od 46. Reščić), Lozić (od 46. Golubić), T.Lučić, Jambrešić (od 60. Ivanković), Kos. Trener: Goran Smolčić.

MLADOST OBREZINA: Kerkez, Ćurić, Šuk (od 77. Kovač), Lacković (od 46. Jurić), Matić (od 66. Turković), Tomašević, Smajić (cap.), Kunić (od 46. Caganić), Šalković (od 77. Babić), Bekavac, Memić (od 66. Nikolić). Trener: Josip Tadić.

Jesen nam se nemilosrdno brzo uselila u živote, sivilo je svuda oko nas, a u nogometnom Mraclinu – sija sunce! Obuzme čovjeka neka posebna toplina kad pogleda tablicu 4. NL Središte, pogotovo na sami vrh, na kojem piše: Mraclin je prvi, ima četiri pobjede, jedan remi, gol-razliku 11-1, ima prekrasnih 13 bodova!

Posljednja tri stigla su u derbiju sa Stupnikom na mraclinskoj Grabi ovog vikenda, do tog trenutka vodećim, učinkom savršenim Stupnikom. Bila je to utakmica koja je ponudila sve najbolje od niželigaškog nogometa, ozbiljan fajt, dobar ritam, dobre prilike i jednu golčinu odluke, s potpisom Filipa Dianeževića. Mraclin je dobio 1-0, proslavio tako i postavljanje krova na tribini na južnoj strani igrališta, i dospio na mjesto koje mu po svemu prikazanom pripada.

– Izjednačena utakmica, s podjednako prilika na obje strane, a dosta toga je promijenio njihov crveni karton. Mi smo to iskoristili, Dianežević je zabio “brutalan” gol, a u zadnjih desetak minuta bilo je dosta napeto. Napadali su nas i s igračem manje, krenuli svim silama naprijed, ali izdržali smo. Sve u svemu, lijepa utakmica, pokušavali smo igrati i jedni i drugi, vjerujem da su gledatelji mogli uživati – kaže trener Marko Biljan, gledajući na stvari sa samoga vrha.

I nije baš da ga šokira takav razvoj stvari.

– Ne mogu reći da me sve ovo iznenađuje, ali ne bi me iznenadilo ni da se nije sve baš ovako odigralo. Inzistiram na građenju pobjedničkog mentaliteta, pokušavam to prenijeti na dečke, preko govora tijela i garda pa na dalje. U svakoj utakmici tražimo pobjedu, tako da me ovo ne iznenađuje, kao ni moje igrače. Mi idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu, sa željom da svaku dobijemo. Moje ambicije su visoke, uvijek se želim boriti za vrh, a pobjede i borba za vrh idu jedno s drugim… – sa smiješkom kaže 37-godišnji Biljan.

Dugo je trajao mraclinski lov na talentiranog mladog trenera, gradio se usput respektabilan igrački kadar, a stvari su se posložile ovog ljeta. Godinu dana nakon što je napustio klupu ŽNK Gorice, nakon što je nogometašice uveo u najviši rang, Marko se vratio u turopoljski nogomet.

– Nakon ženskog nogometa sam si uzeo nepunu godinu dana pauze i moram priznati da mi je stvarno dobro došla. Uostalom, jedan moj veliki prijatelj i sportski znalac rekao je da igrač ponekad najviše nauči kad dobije tri žuta kartona i sve skupa gleda sa strane. Tako shvaćam i svoj period odmaranja. U tom periodu sam se stvarno nadogradio, nikad nogomet nije bio van zone mojih razmišljanja, čitao sam literaturu, crtao, utakmice su bile svakodnevno na TV-u… Sve skupa mi je godilo, mislim da sam se unaprijedio u svakom smislu. I ta kratka epizoda u juniorima HAŠK-a, u završnici prošle sezone, donijela mi je puno toga dobroga, jer upoznao sam ljude koji malo drukčije gledaju na proces treninga i razumijevanje nogometa kao takvog – otkriva Biljan.

Iako je trenutačno u petom rangu, Marko je jedan od trenera koji nogomet doživljavaju maksimalno ozbiljno.

– Uvijek kažem, da je nogomet jednostavan, da ga je jednostavno promatrati, nisam siguran da bih se time bavio. Volim malo i filozofirati, zato dečkima i kažem da me slobodno prekinu kad pretjeram… Smatram da je nogomet jako kompleksna igra, da trenerski posao nije nimalo lagan. Dapače, izuzetno je zahtjevan.

Svoj trenerski put započeo je vrlo rano, rastao je kroz akademije Kurilovca i Gorice, pa preko Gradića došao do nogometašica, a preko HAŠK-a do Mraclina.

– Znate i sami da je sportski direktor Luka Cvetnić pun energije i entuzijazma, on je bio najaktivniji u tim pokušajima da me dovedu. Bili smo duže vrijeme na vezi, no kako sam si ja uzeo tu pauzu, putevi su se razdvojili. Čim sam se vratio, otvorila se opcija da možemo ostvariti suradnju i vrlo brzo smo se dogovorili, na obostrano zadovoljstvo. Mraclin je kao sredina čak i nadmašio moja očekivanja. Sredina je zdrava i dobra za rad, mogu reći da sam jako sretan tamo, u tom okruženju, među ljudima koji rade sve što mogu sa svaki dan unapređuju klub. To meni kao treneru savršeno odgovara i čini me baš sretnim što sam trener Mraclina

Sretni su i u Mraclinu, jer radi se ozbiljno, pobjede se nižu, ambicije rastu… Iako, ne kaže se uzalud da je puno lakše doći do vrha nego na njemu ostati.

– Neće biti nimalo lako, niti to bilo tko očekuje. Liga je respektabilna, nekoliko klubova najavilo je borbu za vrh, za ulazak u viši rang, ali neka, to je dobro! Konkurencija i tebe čini boljim i ne treba se toga plašiti. Naprotiv, treba uživati, jer svaka utakmica ovdje je derbi, svaka je izazov, svaka ima drukčije zahtjeve, a mi tome tako i pristupamo. Naravno da će biti teško držati se u vrhu tijekom cijele sezone, brzo se sve može promijeniti, ali mi ćemo pokušati dobiti svaku sljedeću utakmicu – kaže Biljan.

Uz sebe u svlačionici ima 20 igrača i dvojicu vratara, dovoljno širok i očito kvalitetan kadar, a s tribina vjetar u leđa daju mraclinski kibici.

– Uvijek je u Mraclinu dobra, često i užarena atmosfera, ljudi dolaze na utakmicu u lijepom broju i ovim putem im zahvaljujem na tome, važna nam je ta potpora – počeo je ovaj dio priče Biljan pa nastavio u drugom smjeru…

– Iskreno, ja u tom svom svijetu, dok traje utakmica, ne doživljavam previše ono što se događa na terenu. U tom smislu, o atmosferi bi bolje mogao pričati netko drugi… Maksimalno sam usredotočen na teren, tu je sav moj fokus, ali daleko od toga da se podrška ne osjeti – zaključio je Marko Biljan.

Osjećat će podršku i dalje, u Mraclinu to tako ide, a kad se još i nadoveže ovako blistav početak sezone… Bolje ne može!

‘Nikad neću igračima reći da prikoče’

I prije nego što je počela sezona, dalo se naslutiti da bi Mraclin mogao biti jako dobar. Odjeknule su posebno dvije pobjede u tom razdoblju, prvo petarda u mreži Kurilovca (5-2), a zatim i golijada u sudaru s Poletom iz Buševca (11-2).

– Ne bih sad puno veličao te pobjede, ipak je to bio pripremni period. Kurilovec je bio u specifičnom režimu rada, nama je to bila prva utakmica, nisam znao što očekivati… Ne možemo baš reći da je to bio plod nekakvog našega rada – govori Biljan i nastavlja:

– A što se tiče Poleta… Eto, tako se utakmica posložila. Nisam od trenera koji će reći svojim igračima da “prikoče”. Kad osjetim taj momentum, puštam to kraja, nema smisla to kočiti. Na koncu, to je sport. Svi smo mi bili i igrači, bili smo u tom smislu i na jednoj i na drugoj strani, znamo da se brzo to zaboravi. I zato kažem, nema to smisla kočiti.

Foto: Vito Štuban

Nakon duge i mukotrpne borbe s teškom bolešću, u subotu navečer naspustio nas je Željko Horvačić, naš sugrađanin koji je ostavio dubok trag u kulturnom životu velikogoričkoga kraja. Vijest koja se proširila tijekom nedjelje rastužila je sve one koji su ga poznavali, sve one koji su ga susretali na raznim događanjima po gradu, prijatelje, susjede, poznanike…

Željko Horvačić bio je rodom iz Buševca, posljednjih gotovo pet desetljeća stanovnik “osmog marta”, a cijeli život veliki zaljubljenik u književnost, poeziju, kulturu općenito. Najčešće smo ga mogli viđati po raznim poetskim druženjima, na kojima je čitao tekstove, riječi i rečenice ispisane tintom svojim je osebujnim glasom prenosio i donosio na svoj, poseban način.

Na svoj način susjed Žac je i živio, potvrđujući status bohema, čovjeka koji se cijeli život tražio i pronalazio u raznim ulogama, na razne načine, ne krijući pritom da je sklon i svojim porocima, koji su mu u značajnoj mjeri i odredili životni put. Zdravstveni problemi, nažalost, pratili su takav način života, a posebice to vrijedi za posljednje razdoblje života. Bolesti su ga napadale jedna za drugom, sve do posljednjeg daha ove subote navečer…

Mršav, suhonjav, s prepoznatljivom gustom bradom, uvijek u nekim svojim mislima. To je slika koja ostaje u trenucima kad ispisujemo ove oproštajne retke o Željku, svojevremeno voditelju raznih formata emisija na tad slavnom RVG-u, a od 1997. do 2000. godine i predsjedniku velikogoričkog Ogranka Matice hrvatske, jednom od pokretača Udruge umjetnika Spark.

Pamtimo i one romantične ratne godine, sredinu devedesetih, kad je upravo Horvačić u prostoru tadašnje Galerije Kordić organizirao večeri poezije, na kojima su gostovali i istinski velikani hrvatskoga glumišta, od Pere Kvrgića, preko Ede Vujića, sve do Željka Königsknechta i brojnih drugih.

Željko Horvačić obožavao je književnost u svim formama, posebno se divio neponovljivom Miroslavu Krleži, a u tom se svijetu pisane riječi najbolje i snalazio. Kudikamo bolje nego u stvarnom životu, koji je znao biti i surov prema ovom vječnom dječaku, nepopravljivom romantiku, bohemu u punom smislu te riječi…

Iza sebe je Žac ostavio suprugu Božicu, učiteljicu koja je dugi niz godina radila u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika, ali i dvije kćeri, Željku i Anu. Obitelj, prijatelji, susjedi i sugrađani na posljednji počinak ispratit će ga u utorak u 14 sati na velikogoričkom Gradskom groblju.

Posavec je izgubio utakmicu u kojoj je Lonja više pokazala na terenu i zasluženo pobijedila golom iskusnog Matije Dimovića u 83. minuti. Možda bi se susret drugačije odvijao da su domaći u 22. minuti realizirali opravdano dosuđeni kazneni udarac.

Lekneno, 15.09.2024. J1.ŽNL-4.kolo: Posavec-Lonja 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 15.09.2024. J1.ŽNL-4.kolo: Posavec-Lonja 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 15.09.2024. J1.ŽNL-4.kolo: Posavec-Lonja 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Hitri ulazak u kazneni prostor Pere Milatovića zaustavljen je očitim prekršajem i sutkinja Marijana Kumer  opravdano je pokazala na bijelu točku. Milatović, serijski izvođač najstrože kazne, prepustio je izvođenje udarca s 11m Domagoju Desputu, čiju namjeru čita vratar Tomo Bagarić i paradom odbija plasiranu loptu, a obrana je izbila loptu daleko od vrata.

Lekneno, 15.09.2024. J1.ŽNL-4.kolo: Posavec-Lonja 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 15.09.2024. J1.ŽNL-4.kolo: Posavec-Lonja 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lonja je i u drugom poluvremenu pokazala bolju igru, igrali su mirnije, a u završnici su svoje napade češće izvodili preko desne strane. Nakon daljinskog ubačaja i nesmotrenosti obrane domaćih u 83. minuti kratko odbijenu loptu Dimović je iskosa s desne strane proslijedio u suprotnu malu mrežicu za – 0:1!

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 04. kolo

NK Posavec – NK Lonja (Lonjica) 0:1 (0:0)

Stadion: Lekneno. Nedjelja, 15.09.2024. Gledatelja: 50. Sutkinja: Marijana Kumer (Breganica). Pomoćni suci: Marija Cikojević (Novaki) i Tomislav Božić (Samobor). Delegat: Tomislav Vlahović (Velika Gorica). Strijelac: 0:1 – Dimović (83).

POSAVEC: Zagorac, Prosenjak, A.Breščaković (cap.)(od 84. Rajić), M.Breščaković, Lucin, Milatović, Brtan, Kralj, Curić (od 72. Jakovljević), Desput, Krtinić (od 46. Žugaj). Trener: Nino Matković.

LONJA: Bagarić, Ćosić, Ivoš, Dimović (od 89. Taraš), Babić, Ranogajec, Puhin (od 77. Forgač), Tunić (od 65. Herceg), Solarić, Tandara (od 39. Žutak), Hmelina. Trener: Mario Ćosić.

Mislim da smo nakon kup utakmice u srijedu, nakon tih 120 minuta, odradili jednu jako dobru i kvalitetnu utakmicu. Rezultatski ne, ali igrači su odradili sve jako dobro. Veseli me što smo napravili situacije, ali znate kako je… Nekad te lopta pogodi u rame ili leđa pa uđe u gol, a nekad moraš napraviti tri, četiri, pet situacija da bi zabio gol, govorio je trener Gorice Rajko Vidović nakon poraza od Rijeke, petog uzastopnog s tim protivnikom, ukupno trećeg u HNL-u ove sezone.

Gorica je imala svoje šanse u subotu navečer, imala ih je i Rijeka, čak i kudikamo bolje i mnogobrojnije, a odluka je pala fenomenalnim golom Nike Jankovića, kojeg pamtimo iz njegovih goričkih dana. Imaju Goričani za čim žaliti, iako je teško reći da je pobjeda Rijeke nezaslužena.

– Moramo nastraviti dalje, biti uporni, raditi jako, i vjerujem da će se to okrenuti na našu stranu, da ćemo zabijati golove. Kad smo bili i u jačem sastavu, uvijek je bilo teško igrati protiv velike četvorke, znamo da imaju individualnu kvalitetu… – dodao je Vidović, koji je već sljedećega dana dobio i novo pojačanje.

Protiv Rijeke su u prvenstvu debitirali Albanac Adrion Pajaziti, Kosovar Medin Gashi i Portugalac Mesaque Dju, a u nekoj od sljedećih utakmicu vidjet ćemo i bolje upoznati i 25-godišnjeg Nijemca albanski korijena, Meritana Shabanija. Nakon što je neko vrijeme proveo na probi, Shabani je u nedjelju potpisao ugovor s Goricom na dvije godine.

– Veselim se novom izazovu ovdje u Hrvatskoj. Otkako sam stigao imam odličnu komunikaciju sa stožerom i cijelom ekipom te se nadam da ću svojim kvalitetama pomoći Gorici i svojim novim suigračima – rekao je Shabani, koji će na dresu nositi broj 37.

U svom nogometnom CV-u, Shabani ima klubove poput Bayerna u kojem je proveo 14 godina, zatim Wolvesa, nizozemskog VVV-Venlo te posljednje švicarskog Grasshoppera za kojeg je nastupao 34 puta. Zvuči jako dobro, zvuči ozbiljno, taj dojam će pojačati i viđeno na treninzima posljednjih dana, pa nema razloga ne vjerovati da će Shabani biti ozbiljno pojačanje.

Prva prilika za debi u dresu Gorice ukazat će se sljedećeg vikenda na Poljudu.

– Odmah se okrećemo sljedećoj utakmici, koja je jako teška i zahtjevna za nas. Hajduk je pobijedio Dinamo, ali mi ćemo se pripremiti kao i za svaku drugu utakmicu, vjerujem da smo pokazali da možemo opet odigrati kvalitetnu utakmicu – zaključio je Vidović.