Sport

‘Otvaramo Muzej goričkog sporta, nosit će ime Davora Štubana’

U tijeku je prikupljanje građe, pa molimo sve naše sportaše da nam se jave i doniraju bilo što vezano uz turopoljski sport, od dresova, fotografija pa na dalje, apelirao je Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga

Objavljeno

prije 4 godine

2. svibnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dani prolaze, tjedni također, nema previše vremena za osvrtanje, pa ne preostaje ništa drugo nego živjeti s nekim prazninama koje ostaju. Veliku prazninu u svijetu velikogoričkog sporta ostavio je tako i Davor Štuban svojim preranim odlaskom. Tajnik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice od njezina osnutka, svih ovih 25 i nešto godina, preminuo je početkom ožujka, ali tuga ne prolazi…

– Nedostaje nam Davor, naravno da nedostaje. Svima u velikogoričkom sportu, jer bio je vrijedan i važan sportski djelatnik u našem gradu, a pogotovo nama koji smo svakodnevno radili s njim. Valjda deset godina s njim sam se svakodnevno barem čuo nekoliko puta, većinu tih dana smo se i viđali, družili, surađivali, naravno da je tuga itekako prisutna… – govori Goran Kovačić, predsjednik Zajednice i Davorov prijatelj.

Dok razgovaramo u novim prostorijama Zajednice, na adresi Gajeva 35, nekoliko koraka od nas u tijeku su radovi. Prostor se uređuje, prilagođava, ušminkava… Jer planovi su veliki. Donedavno je krovna gradska sportska udruga funkcionirala u prostoru na katu Gradske sportske dvorane, no ukazala se potreba za novim, većim prostorom, i to iz više razloga.

– U dosadašnjem prostoru jednosotavno je bilo preskučeno, nismo imali uvjete za sve što nam je potrebno i tražili smo novo rješenje. Kako je županijski i gradski nogometni savez nedavno izašao iz ovog prostora, došli smo do zaključka kako je ovo najbolje rješenje – objasnio je uvodno Goran Kovačić pa otkrio drugi razlog selidbe u veći, ljepši i funkcionalniji prostor:

– Krenuli smo u realizaciju projekta muzeja velikogoričkog, odnosno turopoljskog sporta! To je ideja koja postoji već nekoliko godina, a na njoj je najaktivnije radio Davor Štuban. Bila je to priča za koju je baš ‘zagrizao’, aktivno se dao u to, i zato smo odlučili da u ovom prostoru, u koji smo se uselili, otvorimo i taj muzej te ga nazovemo njegovim imenom. Zaslužio je to u svakom smislu, vjerujemo kako će se na taj način još dugo, dugo sačuvati uspomena na našeg Davora.

I doista, nije to nepoznata priča za sve one koji su uključeni u velikogorički sport na bilo koji način. Davor Štuban o tome je često govorio, radio planove, vrtio ideje, tražio ideje, savjete i podršku od mnogih aktera VG-sporta. Puno je toga ostavio sredini u kojoj je živio i radio, posljednji u nizu bio je “Leksikon velikogoričkog sporta”, ali realizaciju ovog projekta, u koji je uložio toliko energije, nije dočekao.

– Njegova prva ideja bila je naći poseban prostor za Muzej velikogoričkog sporta, dugo smo pokušavali pronaći odgovarajuće rješenje, ali takvog prostora kakav smo tražili naprosto nije bilo u gradu. Kako naši novi prostori imaju i podrumski dio, iskoristit ćemo sve skupa kako bismo na jednome mjestu imali radni, ali i muzejski prostor. Veći dio muzejske građe bit će u donjem dijelu, no dio ćemo izložiti i po našim uredima, oko radnih stolova, na zidovima… – objašnjava Kovačić.

Dio građe već je prikupljen, pa smo tako već u ovoj fazi imali priliku vidjeti kako su izgledali dresovi košarkaša Medije iz sredine 90-ih, i to onaj s brojem 6, kojeg je nosio Robert Troha, najznačajniji velikogorički košarkaš u ovih pedeset godina košarke u gradu. Tu je i dres rukometaša Gorice u kojem su početkom stoljeća izborili povijesni prvi ulazak u prvu ligu, tu su i rukavice u kojima je boksao Štef Bačurin, otac i trener našeg najboljeg boksača Ivice Bačurina, a u kolekciji je i reprezentativni dres naše Dore Krsnik u kojem je osvojila broncu na Europskom prvenstvu.

Tu je i cijela gomila starih fotografija, raznih publikacija i edicija, a sve to trebalo bi biti samo početak. Prikupljanje građe u punom je jeku, a svaka pomoć tu je itekako dobrodošla.

– Razgovarali smo već s brojnim našim sportašima, no malo je toga ostalo sačuvano, samo rijetki imaju nešto takvo u svojim kućnim kolekcijama. Neki su nam već donirali, pokušavamo doći i do dresova Azene iz najljepšeg razdoblja, ali naravno da ćemo rado prihvatiti svaki artikl, svaku stvar i svaku poveznicu s poviješću turopoljskog sporta – kazao je Kovačić pa pozvao ljude na suradnju:

– Tko god ima bilo što čemu bi moglo biti mjesto u našem muzeju, slobodno nam se može javiti u našim prostorima ili na naše kontakte. Tu govorimo o dresovima, majicama, ali i svemu drugome što je koristio netko od naših sportaša. To mogu biti i stare kopačke, tenisice, čarape, trenirke, ali i stare lajnalice za terene, navijačke šalove, fotografije, eventualno i video zapise… Baš sve dolazi u obzir. Vjerujemo da velik broj bivših goričkih sportaša ima negdje u ormarima ili na tavanima nešto takvo, a ti će se artefakti goričke sportske prošlosti puno bolje osjećati u našem muzeju – sa smiješkom kaže Kovačić.

Bilo bi zaista zanimljivo vidjeti dresove Mraclina, Jelačića ili Dinamo Hidrela iz sedamdesetih ili osamdesetih, kapetansku traku legendarnog majstora iz povijesti vašeg seoskog kluba, loptu s kojom je igrao Ivan Šuker… Sve je dobrodošlo!

Osim što će biti kombinacija radnog i muzejskog prostora, u koji će moći dolaziti i mladi sportaši, imati i stručno vodstvo kroz muzejski postav, novi prostor Zajednice sportskih udruga bit će i mjesto okupljanja svih goričkih sportaša.

– U podrumskom dijelu imamo i veliku prostoriju u kojoj će klubovi moći održavati svoje skupštine, sastanke, a zamisao je upravo ta da se ovdje okupljamo. Nismo se ovdje preselili zbog nas nekoliko koji će tu svakodnevno raditi, nego zbog svih naših sportaša, svi oni ovime dobivaju mjesto na kojem mogu dobiti svu moguću pomoć – zaključuje Kovačić.

Rezultatski, velikogorički sport živi predivne aktualne trenutke, najljepše u svojoj povijesti, a što se sve događalo kroz tu povijest moći će se saznati upravo ovdje. U Muzeju velikogoričkog sporta Davor Štuban.

Sport

FOTO Vatrogasac imao vodstvo i kazneni udarac, ali je ipak izgubio

Objavljeno

prije 12 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Vatrogasac je u 29. kolu Jedinstvene 1.ŽNL izgubio od Dinamo Hidrela rezultatom 2:3 i tako zabilježio 23. prvenstveni poraz.

Kobilić, 01.06.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Vatrogasac-Dinamo Hidrel (Novo Čiče) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 01.06.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Vatrogasac-Dinamo Hidrel (Novo Čiče) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sve ono najvažnije na utakmici dogodilo se u završnici prvog poluvremena i odmah na početku drugog poluvremena. Pogotkom mladog Luke Kirinića domaći su došli u 37. minuti u vodstvo 1:0, a nedugo zatim dosuđen je i kazneni udarac za Vatrogasac. Kapetan Ivan Kontić nije bio uspješan izvođač, vratar Ivan Šimić obranio je plasirani udarac. Gosti su u 44. minuti golom Maria Pavlovića izjednačili na 1:1.

Kobilić, 01.06.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Vatrogasac-Dinamo Hidrel (Novo Čiće) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 01.06.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Vatrogasac-Dinamo Hidrel (Novo Čiče) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo je u prvoj minuti nastavka pogotkom kapetana Filipa Đuksija poentirao došao u vodstvo 1:2, au 48. minuti Pavlović je svojim drugim pogotkom povisio na 1:3. Minutu kasnije uzvratio je Patrik Matošević i smanjio na 2:3. Nakon toga igralo se obostrano otvoreno, bilo je nekoliko zrelih prigoda, ali rezultat se do kraja nije promijenio.

Kobilić, 01.06.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Vatrogasac-Dinamo Hidrel (Novo Čiče) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zanimljivo, vrata Vatrogasca cijelu utakmicu branio je predsjednik kluba Kristijan Kirinić.

Kobilić, 01.06.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Vatrogasac-Dinamo Hidrel (Novo Čiče) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac (29 4 2 23 30:88 14) je s 14 bodova na posljednjem 16. mjestu, Dinamo Hidrel(-1) (29 12 6 11 53:60 41) je s 41 bodom na 7. mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.županijska nogometna liga 2024./2025., 29. kolo

NK Vatrogasac – NK Dinamo Hidrel (Novo Čiče) 2:3 (1:1)

Kobilić. Stadion ŠRC Kobilić. Gledatelja: 70. Nedjelja, 01.06.2025., 18 sati. Glavni sudac: Jurica Huzjak (Velika Gorica). Pomoćni suci: Ivan Smolčić (Odranski Obrež) i Tihomir Bratković (Velika Gorica). Delegat: Mario Karapandžić (Vukovina). Strijelci: 1:0 – L.Kirinić (37), 1:1 – Pavlović (44), 1:2 – Đuksi (46), 1:3 – Pavlović (48), 2:3 – Matošević (49).

VATROGASAC: K.Kirinić, Andrišević (od 77. Jug), Barić, Kontić (cap.), Badrić, Matošević, Vukadin (od 25. Mikulčić), L.Kirinić, Haraminčić, Krasnić (od 77. Uroić), Kovačić. Trener: -.

DINAMO HIDREL: Šimić, Hasanović (od 63. Jurić), Risonjić, Vukadin, Beljan, Đuksi, Ljubas, Vidović (od 63. Suhalj), Žarina (od 57. Lučić), Pavlović, Hemen. Trener: Stiven Žitnik

Nastavite čitati

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 21 sat

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 23 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 1 dan

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.