Povežite se s nama

Vijesti

Nova šefica, novi izazovi: ‘Ovo je najljepši posao na svijetu’

Renata Deak, nova ravnateljica velikogoričkog Crvenog križa, učila je djecu judu, bila nogometna trenerica, a od ožujka je zamijenila Suzanu Strunjak, koja je na čelu CK-a bili tri desetljeća

Objavljeno

na

Nakon što je trideset godina na čelu Crvenog križa u Velikoj Gorici bila Suzana Strunjak, od ožujka ove godine mjesto ravnatelja preuzela je Renata Deak, koja je u tom timu također od prvog dana. Ništa joj nije novo i nepoznato, osim količine odgovornosti koju donosi nova funkcija.

– Potajno sam se nadala ovoj funkciji, ali ne tako brzo. Suzana je rekla da joj je dosta nakon trideset godina, ja sam se prijavila na Natječaj i evo me tu gdje jesam. Došla je s time i velika odgovornost. Svi radimo sve, ali prijatelji uvijek pomažu ako nešto ne znam – kaže uvodno Renata i nastavlja:

– Otkud ja u Crvenom križu? Na četvrtoj godini fakulteta odradila sam ljetnu praksu u Novom Vinodolskom i to je bio moj prvi susret s Crvenim križem. Tamo sam upoznala Suzanu Strunjak, zajedno smo volontirale kad je 1994. godine Hrvatsku posjetio papa Ivan Pavao II., bilo je tu još raznih volontiranja, a onda se u Velikoj Gorici otvorilo mjesto. I od tad kreće moja gorička priča, sredinom devedesetih.

Rođena je u Makarskoj. Osnovnu i srednju školu pohađala je u rodnom gradu. Uvijek je govorila da će biti profesorica tjelesne i zdravstvene kulture, no nešto ju je “okrenulo” u četvrtom srednje, promijenila je mišljenje i odlučila da bi htjela biti stomatolog. Otišla je u Sarajevo, ali kako ju je tamo ulovio rat, predomislila se i na kraju je ipak u Zagrebu upisala današnji Kineziološki fakultet. Kao djevojka trenirala je tenis u Makarskoj, jedno vrijeme i košarku…

Dolaskom u Veliku Goricu bavila se i sportom, radila je u sportskom vrtiću “Pinky”, trenirala je djevojčice u ženskom nogometnom klubu Radnik 99… Sve je to dio biografije nove ravnateljice. Iza nje je prvih pet mjeseci na toj funkciji, došla je baš na početku korona krize, uoči burnih dana za gorički Crveni križ.

– U uvjetima korone telefoni su puno zvonili, ljudi su se bojali, nisu znali kako se ponašati, reagirati. Odmah je podignut gradski interventni tim i javilo se jako puno volontera. Također, Grad je osnovao službu nužne pomoći, te su tu uključeni i vatrogasci. Oni su nam jako puno pomogli, ti dečki su dobrovoljci, a mi primamo plaću. Nama su olakšali, oni su pokrivali vanjske terene, stvarno im hvala. Radilo se puno više za vrijeme korone, od jutra do mraka, ljudima smo dostavljali hranu i lijekove, a djelatnici Crvenog križa obilazili su i ljude u samoizolaciji i one zaražene koronavirusom – kaže Renata.

A kad su mjere konačno popustile…

– Prvo smo ispekli ribu na roštilju, družili se i uživali! Eto, toliko nam je svima nedostajalo druženje takve vrste, taj nekakav normalan život.

Nakon dugo godina, također odmah na početku Renatina mandata, Crveni križ dobio je i nove prostore u Cvjetnom naselju, koje su im olakšale poslovanje.

– Grad nam je izašao u susret, prepoznao važnost i značaj sve što radimo – zadovoljna je Deak, prva među jednakima.

– Koliko su se stvari promijenile otkad sam postala ravnateljica? E, to biste trebali pitati moje kolege. Ja znam da je sad moja odgovornost puno veća, a znam i da je sve to puno lakše uz kolege kakve imam, jer o svima njima mogu govoriti samo pohvalno. Kod nas vlada jedna prava obiteljska atmosfera, skupa pripremaju doručak, ručak… Trenutno nas je sedam i baš smo prava ekipa – ponosna je Renata..

Gradsko društvo Crvenog križa svojim korisnicima nudi širok spektar programa, od skrbi za najmlađe, pučke kuhinje, prijevoza osoba s invaliditetom, posudionice ortopedskih pomagala, a više o svemu tome možete naći na njihovom webu ckvg.hr ili u Cvjetnom naselju. Ono što nam je Deak još istaknula je gradski interventni tim.

– Puno ljudi se uključilo u gradski interventni tim,  družimo se skoro svakodnevno. Super je što među nama nema dijeljenja na mlađe i starije, mi smo svi zajedno. Nema podjela i to me baš veseli. Odlična smo ekipa, to ću uvijek ponavljati.

U to vrijeme kad je Renata Deak došla u gorički Crveni križ, on je još bio u nadležnosti Grada Zagreba. Isprva nije bilo velikih aktivnosti, darivanje krvi provodila je ekipa iz Zagreba, a kako je u to vrijeme još bilo i prognanika i izbjeglica, djelila se humanitarna pomoć. Kad se Velika Gorica osamostalila kao grad, krenuli su s vlastitim programima, koji traju i danas, a suradnja s Gradom od prvog dana je odlična.

S vremenom je i broj ljudi rastao, a pred njima su bili razni izazovi.

– Od prvog dana nisu imali problema s volonterima, ljudi su se uvijek rado odazvali – ističe Deak, dodavši da je kritična bila 2010. godina, kad je goričko područje pogodila strašna poplava.

– Bilo je svega, ljudima su poplavile kuće, bilo im je teško, pa se javljala i nervoza. Mi smo prikupljenu humanitarnu pomoć sa svojim volonterima odmah slagali u pakete, a vatrogasci su nam pomogli dostaviti ih do ljudi. Tad smo dijelili svima i znalo je biti nezadovoljnih, no kad se dogodila sljedeća poplava, bili smo malo pametniji. Pomoć smo dostavljali samo onima kojima je doista bila potrebna. I tu su nam opet vatrogasci bili jako važni, jer su išli kroz vodu da dođu do ljudi koji nisu mogli ići van. Naši volonteri sudjelovali su i u Gunji, u nekoliko navrata po sedam dana, kad je tamo bila poplava. Kad je došlo do migrantske krize, također smo išli u Slavonski Brod… – nabraja Deak.

Kako sama kaže, u ovom poslu najvažnije je znati s ljudima, a sve ostalo uči se u hodu.

– U 25 godina puno se toga izdogađalo, teško se svega i sjetiti. Najljepše je kad pomognemo drugima, a onda dođe čovjek u ured i zahvali se.  Ja kažem da je to naš  posao, da smo za to plaćeni, no odgovor bude da su i drugi plaćeni za svoj posao, pa se ne ponašaju tako – govori Renata.

Prisjetila se i rada u ljetnim kampovima, kaže predivno je bilo raditi s djecom.

– Prijateljice koje rade u školi znale su me upozoriti ikoje je dijete eventualno problematično u školi, ali nikad nisam imala problema. U sedam dana s njima uvijek je sve bilo u redu. Iako, to su velike pripreme, imali smo jednu kućicu samo s materijalom s kojim su radili. Djeci treba dati priliku da se izraze i da nešto stvaraju, a ne ih prepustiti sebi samima – poručuje.

Foto: Josip Škof

 

Rado se prisjeća jedne ekipe iz Vukovine, koja nije išla na maturalac, ali su dvaput išli na ljetovanje u istoj godini s goričkim Crvenim križem.

– Tad smo još spavali pod vojničkim šatorima, a sad su se stvari promijenile, sad imamo kućice. Ali i djeca su se promijenila, a sve je to kriv brz način života  – kaže Deak.

A kad je pitamo kakva je bila kao dijete…

– Divlja, ha, ha, ha! Bila sam veselo dijete, u početku mirna curica, ali u novom kvartu sam malo podivljala – smije se Renata.

Dvaput godišnje ode kući, u Dalmaciju, nedostaje joj rodni kraj, iako kaže da se i u Gorici osjeća kao doma, jednako kao u svojoj Makraskoj.

– To mi je najdraže, dođem dolje, prijatelj ima konobu, družimo se, uživamo. Dođu i prijatelji ovdje k meni ovdje, ali i goričke prijatelje sam već naučila na dalmatinske običaje. Kad za Božić kitimo bor, svake godine pečem fritule, pa nas u stanu bude 20-ak. Nema Božića bez mojih fritula!

Sretna je u Gorici, ali zato njeni doma…

– Ćaća i mater su mislili da ću završiti faks, vratiti se, imati četvero dice. Nisu baš sretni što sam se prihvatila ovog posla. Ćaća još nekako, mater nikako. Ali mene ovaj posao čini sretnom. Kroz ovih 25 godina upoznala sam stvarno puno divnih ljudi, a to je najljepši dio ovog posla. Ne ulazim u konflikte, no ima i situacija kad treba reagirati. Ali, sve je to život, takav je ovaj posao. I ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu!

CityLIGHTS

Mraclinske ‘Anđele’ spremaju prvomajski bažul i malo iznenađenje, dojdite!

Čestitamo Praznik rada!

Objavljeno

na

Praznik rada i slobodan dan usred tjedna neki su ‘pospojili’ za mini-godišnji, no većini je to ipak dan odmora koji će provesti na razne načine, već kako kome odgovara – neki pred ekranom uz neki film, seriju, a za one druge koji su u potrazi za istraživanjem prelijepe nam okolice toplo preporučamo i da svrate na ručak u Mraclin!

Tamo vas čeka prvomajski bažul koje vam majstorski spremaju članice Društva žena ‘Anđela Lovreković’. 

– ‘Anđele’  i ove godine organiziraju proslavu 1. svibnja, koja će se, već tradicionalno, uz bažul s kobasama održati na terasi NK Mraclin u srijedu od 14 sati. Uz bažul, ‘Anđele’ pripremaju i malo iznenađenje. Kakvo? Dojdete i otkrijte, ‘Anđele’ vas očekuju s veseljem, kak’ i lani! – poručila je Vesna Tafra, predsjednica Društva putem mraclin.hr .

Screenshot mraclin.hr

Najveća proslava Praznika rada u našem kraju vodi vas do mjesta Turopolje, jer danas je i blagdan Josipa radnika, zaštitnika njihovog mjesta, pa će dvostruka proslava potrajati tijekom čitavog dana. Sva događanja održat će se u Parku turopoljskih branitelja, u ili pokraj društvenog doma Turopolje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Prelet VBA Rafale iznad čitave Hrvatske povodom obljetnice Operacije Bljesak

Jedan od naših najvećih stručnjaka za sigurnost, Željko Matejčić Mata, pojasnio nam je značaj dolaska ovih zrakoplova u naš sustav obrane, te zašto su prošlog tjedna stigli tako tiho. Donosimo i satnicu današnjih preleta!

Objavljeno

na

Prije šest dana, u  četvrtak 25.travnja u Hrvatsku je doletjelo prvih šest od ukupno 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale. Sletjeli su upravo u Veliku Goricu, a u vojarni ‘Pukovnik Marko Živković’ uz cijeli državni vrh, dočekali su ih i brojni naši sugrađani. Danas će ti borbeni avioni preletjeti iznad čitave Hrvatske i to povodom 29. godišnjice operacije Bljesak, kao znak zahvalnosti prema sudionicima operacije i hrvatskim braniteljima, izvijestili su iz MORH-a.

Foto: Cityportal.hr

Jedan od naših najvećih stručnjaka za sigurnost, koji je poznat i tražen i izvan granica Lijepe naše, Željko Matejčić Mata, pojasnio nam je značaj dolaska ovih zrakoplova u naš sustav obrane, te zašto su nam prošlog tjedna stigli tako tiho, iako su iz MORH-a, kao i danas, upozoravali na pojačanu buku, pa se i o tome raspravljalo.

– Prije svega kao hrvatski branitelj i čovjek koji se bavi poslovima sigurnosti jako sam sretan što je Hrvatska napravila ovaj potez, a razloge bih mogao nabrajati u još jednom velikom članku. Tu je prvenstveno poveznica s NATO, EU, jer mi smo dio svega toga i planski moramo pratiti razvoj i obnavljanje resursa, poglavito strateških, kao što su borbeni zrakoplovi, da sad ne ulazim u analizu tehničkih mogućnosti i opreme samih zrakoplova.

Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva

Zašto su prvi došli “tiho”? Svi smo taj dan s ponosom gledali u nebo, pa je i laik mogao primjetiti da meteo uvjeti nisu povoljni za niske prelete iznad Zagreba i Velike Gorice tako da su piloti bili prisiljeni odraditi samo rutinsko slijetanje na pistu. Ministarstvo obrane je očigledno planiralo spektakularniji dolazak nego što su to objektivne meteorološke prilike dozvoljavale i vjerujem kako je i ljudima iz organizacije, kao i nama koji simpatiziraju ovakve poteze MORH-a i Vlade RH, jednako tako žao što preleti nisu bili spektakularniji. Bitno je da je prvih 6 ‘HR RAFALA’ u našem dvorištu! – rekao nam je Mata, koji je osim po pitanju sigurnosti, stručnjak i za konje, te je i zapovjednik poznate Kravat pukovnije, jedne od turističkih atrakcije Grada Zagreba.

 

Foto: G.Kiš/arhiva,Cityportal.hr

Ministarstvo obrane objavilo je i satnicu preleta, te upozorili na pojačanu buku iznad područja preleta, od 9 do 11 sati. 

Dva hrvatska Rafalea preletjet će hrvatske gradove po sljedećim rutama i vremenima:

1. Velika Gorica 09:11 – Ivanić Grad 09:14 – Kutina 09:17 – Novska 09:18 – Okučani 09:20 – Nova Gradiška – Slavonski Brod 09:24 – Županja 09:28 – Vinkovci 09:30 – Vukovar 09:31 – Osijek 09:33 – Beli Manastir 09:36 – Belišće 09:38 – Valpovo – Našice 09:40 – Slatina 09:43 – Virovitica 09:45 – Bjelovar 09:48 – Koprivnica 09:50 – Ludbreg – Čakovec 09:52 – Varaždin 09:54 – Krapina 09:56 – Zaprešić – Samobor 09:59 – Jastrebarsko 10:01 – Karlovac 10:02 – Glina 10:05 – Petrinja – Sisak 10:07 – Velika Gorica.

Jedan hrvatski Rafale letjet će po sljedećim rutama i vremenima:

2. Velika Gorica 09:15 – Duga Resa – Delnice – Kastav 09:29 – Pazin – Poreč 09:33 – Rovinj 09:35 – Pula 09:37 – Novalja 09:43 – Zadar 09:47 – Biograd 09:49 – Šibenik 09:52 – Kaštela – Split 09:56 – Omiš – Ploče – Dubrovnik 10:07 – Korčula – Hvar 10:21 – Trogir – Skradin – Obrovac – Gospić 10:34 – Otočac 10:36 – Ogulin 10:39 – Duga Resa 10:41 – Velika Gorica.

 

Naslovna fotografija:Arhiva MORH/ T. Brandt

 

Nastavite čitati

Moja županija

Zamjenik župana Kolarec: ‘Učeničke zadruge su ponos Zagrebačke županije!’

Kumičićeva zadruga Vuzel proglašena je viceprvacima Županijske smotre učeničkih zadruga i putuju ove godine u Poreč na Državnu smotru! Čestitamo!

Objavljeno

na

U sportskoj dvorani srednje škole u Vrbovcu, krajem prošlog tjedna, u petak 26. travnja, održana je Županijska smotra učeničkih zadruga. Sudjelovale su 23 zadruge iz osnovnih i srednjih škola, te centara za odgoj i obrazovanje s područja Zagrebačke županije, a najbolji su se plasirali na državnu smotru.

Zamjenik župana Ervin Kolarec tom je prigodom istaknuo kako su zadrugari ‘ponos Zagrebačke županije’.

– Imamo oko 5200 aktivnih zadrugara koji njeguju duh poduzetništva i zajedništva, rade na tradiciji očuvanja običaja našeg kraja, a u tome imaju punu podršku Županije. Svake godine povećavamo sredstva za naše zadrugare, pa smo tako i u ovoj godini osigurali 23 tisuće eura – rekao je Kolarec.

Državna smotra učeničkih zadruga ove će se godine održati u Poreču, a među njima će biti i zadruga Vuzel iz velikogoričke OŠ Eugena Kumičića! Tema štanda viceprvaka ove smotre bila je ‘Slično, a različito’.

– Na Županijskoj smotri učeničkih zadruga osvojili smo drugo mjesto i prolaz na Državnu smotru! Inspirirani ornamentom podgutnice, koja je sastavni dio muške narodne nošnje Turopolja, osmislili smo dizajn sličnog, a različitog ornamenta kojim smo obogatili kolekciju torbi suvremenog dizajna – pojasnili su ponosni zadrugari.

Uspjeh je ostvarila još jedna učenička zadruga iz našeg grada, Izazov iz Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica također putuje za Poreč, a na smotri u Vrbovcu su s našeg područja nastupile i učeničke zadruge Eugen iz OŠ Eugena Kvaternika, Breza iz OŠ Nikole Hribara, te DAR-MAR iz OŠ Vukovina.

Gradonačelnik Vrbovca, grada domaćina smotre, čestitao je svim zadrugarima.

– Mi stariji govorimo kako djeca danas nisu zainteresirani za puno toga i da ih zanimaju samo ekrani, a vi danas pokazujete ovdje da ima i drugačijih primjera. I dalje ima djece koja su vrijedna i koja se trude. Čestitam vam na svemu što radite – rekao je gradonačelnik Vrbovca Denis Kralj.

Glavna tajnica Hrvatskog saveza učeničkih zadruga Blanka Horvat naglasila kako savez okuplja 729 učeničkih zadruga iz cijele Hrvatske.

– Učeničke zadruge djeluju u osnovnim i srednjim školama, te centrima za odgoj i obrazovanje i temeljem zakona one proizvode razne proizvode koje na kraju i prodaju. U cijelom tom procesu stječu razna iskustva, a ujedno vježbaju i poduzetničke vještine koje su danas jako bitne, pogotovo za budućnost – rekla je Horvat.

 

Ravnateljica Srednje škole Vrbovec Dubravka Borko zahvalila je svim zadrugarima i njihovim mentorima na njihovom zalaganju i trudu te istaknula zadovoljstvo što je upravo vrbovečka srednja škola domaćin ovogodišnje smotre.

Na smotri je sudjelovala i delegacija iseljenih Hrvata iz Karaševa u Rumunjskoj, koji su prošle godine ugostili županijske zadrugare s kojima su obišli Temišvar, Rešicu, parkove prirode i održali brojne radionica za učenike i mještane.

 

*Programski sadržaj u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Velikogoričani Martin i Zorislav savladali 252 kilometra izazova vruće Sahare

Sudjelovali su na sedmodnevnom i ujedno najzahtjevnijem maratonu na svijetu – Marathon des Sables u pustinji Sahari.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogoričani, hrvatski branitelji Martin Cruickshank i Zorislav Ćavar – Ribica, ostvarili su nevjerojatan pothvat. Pod hrvatskom zastavom prehodali su, odnosno pretrčali, 252 kilometara dug maraton Marathon des Sables u pustinji Sahari. Ovaj izniman dvojac, danas je ugostio i gradonačelnik Krešimir Ačkar kako bi im čestitao na ovom nevjerojatnom postignuću kojeg mnogi mogu samo sanjati. Bila je ovo prilika i čuti dojmove s putovanja od samih aktera ove priče.

– Tri mjeseca na Atlantiku je puno lakše od ovog maratona. Sedam dana u Sahari bilo je jako teško i vruće. Da nije bilo Ribice, ne bi bilo šanse da to završim. On je bio pravi junak – govori nam Martin, koji je već otprije poznat javnosti kao hrvatski branitelj koji je prije dvije godine preveslao Atlantski ocean.

Foto: Privatna arhiva

U ovom iznimno teškom izazovu hodali su zajedno i međusobno si bili podrška, jer nije malo proći sedam etapa po ekstremnim uvjetima.

– Martin ima mudrost, bilo je tako i u ratu, ima tu staloženost i smirenost tako da ulijeva povjerenje. Išli sve po planu i dogovoru. Nismo htjeli jedan drugoga ostavljati, on me tjerao da idem ispred njega, ali nisam htio. Došli smo skupa i skupa idemo. Najkritičnija nam je bila duga faza, dan i noć. Rok je 36 sati, a mi smo to odradili za 19,45 minuta bez spavanja. Problem je noć jer teren nije samo pijesak, već kamenje i stijene i tu ako promašite jedan marker gotovo je. Prisiljeni ste zvati pomoć i onda ispadate van – prepričava Zorislav.

Foto: Privatna arhiva

Ovo je 38. izdanje ovog maratona, a na kojem je bilo oko 850 sudionika iz cijelog svijeta. No, ne završe uspješno svi ovaj maraton.

– Prošle godine je od nešto više od tisuću ljudi koje je sudjelovalo otpalo skoro 50 posto. Bilo je ekstremno vruće. Bilo je jako puno ponavljača, koji do sada nisu uspjeli doći do cilja pa iznova pokušavaju. Uspjeh je završiti. Nama je bio cilj doći do kraja, a sada s ovom pameti bili bi sigurno među prvih 30 – dodaje Ribica.

Foto: Privatna arhiva

Već desetu godinu za redom utrku osvajaju Marokanci, kojima je utrka i teren potpuno prirodno okruženje.

– Oni doslovce pretrče maraton. Kreću sat i pol vremena iza nas. Ono što smo mi odradili za 19 sati, oni to odrade za 7. Mi se s konopom spuštamo niz planinu, a oni ju preskaču. Jednostavno Supermani – naglašava ovaj naš uspješan maratonac.

Foto: Privatna arhiva

Bilo je teških i kriznih situacija s kojima se na svom putovanju suočio Velikogorički dvojac, no ipak su na kraju zajedničkim snagama uspjeli sve izdržati i prebroditi.

– Problem je bila hrana, jer su temperature iznimno visoke. Nismo mogli nositi bilo što. No, svaki dan je bio uspjeh. Najponosniji smo na to što smo uspjeli izdržati najtežu etapu. Zadnji dan, bez obzira na bolove, svi potegnu i trče da stignu do cilja – dodao je Ribica.

Foto: Privatna arhiva

Gradonačelnik Ačkar zahvalio im je što na ovako pozitivan način promoviraju hrvatske branitelje, Veliku Goricu, ali i Hrvatsku za čiju su se slobodu borili.

– Dali ste i ostavili svoju mladost u ratu, ali nakon toga ste odlučili biti heroji u miru. Ovi izazovi koje vi prolazite vjerujem kako mnogim drugima daju motivaciju. Toliko ste pozitivni i ova priča je motivirajuća za mnoge mlađe generacije koje možda toliko i ne znaju o ratu. Ovo je najbolji mogući svijetli primjer prezentacije Domovinskog rata i branitelja u svjetskim okvirima – istaknuo je Ačkar te im uručio prigodne poklone Turopoljsku podgutnicu i Turopoljski leksikon.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Nastavite čitati

Moja županija

‘Nema kluba kojem ne fali termina, zato stiže balon dvorana! A stiže i vrtićka olimpijada…’

Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice, najveće zajednice u županiji, u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” govori o novim projektima, planovima i kompletnoj slici VG sporta

Objavljeno

na

Objavio/la

Najveći gradski sportski savez u županiji, onaj velikogorički, već dugi niz godina vodi jedan bivši košarkaš. Goran Kovačić nosio je dres Radnika u prvim godinama velikogoričke košarke, godinama je vodio klub, a kroz sve to profilirao se kao čovjek idealan za čelnu funkciju u velikogoričkom sportu.

– U kakvom je stanju velikogorički sport u ovom trenutku? Što se nas tiče, u jako dobrom! Možda nam seniorski rezultati u najpopularnijim momčadskim sportovima nisu na razini na kojoj su bili prije dvije ili tri godine, ali nije ni realno da budu. Mi i dalje imamo uspješne klubove, jer nogometaši su stabilni, rukometaši su se malo tražili, ali s novim trenerom su se i oni podigli, a i košarkaši su u vrhu Prve lige. Nije lako u kontinuitetu biti u vrhu u takvoj konkurenciji, treba biti realan, i zato kažem da imamo razloga biti zadovoljni. S druge strane, u pojedinačnim sportovima jako smo dobri, počevši od atletike, preko borilačkih sportova, pa se do badmintona – ističe Goran Kovačić te prebacuje fokus na onaj dio sportskog života grada koji je ipak za nijansu ili dvije važniji.

– Kad kažem da imamo razloga biti zadovoljni velikogoričkim sportom, u prvom redu mislim na činjenicu da mi imamo više od sedam tisuća registriranih sportaša u našim udrugama, odnosno klubovima. Od toga je njih 5300 mlađe od 18 godina, što je zapravo i ključ svega, razlog zašto mi radimo sve ovo što radimo. Toj djeci, jednako kao i vrhunskim sportašima, želimo omogućiti adekvatne uvjete za rad i napredak – ističe Kovačić.

U tom smislu posebno raduje najava gradnje, odnosno postavljanja nove dvorane. Velika Gorica nema dovoljno dvorana, klubovi se muče s terminima za treninge, a sve to izravno se oslikava i na rezultatima.

– Nema kluba iz kojeg nisu dolazili tu u Zajednicu i tražili više termina. Mi imamo 54 punopravne članice, koje dolaze iz 23 različita sporta, a ta se brojka stalno i povećava, a prostora za sve jednostavno nema, što je evidentan problem. I zato će nam jako puno značiti izgradnja “balon dvorane”, koja bi trebala biti završena do sredine sljedeće godine – najavio je Kovačić.

Goran Kovačić već dugi niz godina vodi velikogoričku Zajednicu sportskih udruga… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr

Na terenu uz Gradsku sportsku dvorane, dakle, niknut će najmodernija verzija balona, ispod kojeg će se smjestiti tri poprečna igrališta za košarku, odnosno odbojku.

– Da, pod balonom će biti dvorana dugačka 70, a široka 35 metara. Visina će u najvišoj točki biti 11 metara, a u najnižoj pet. Na tu kvadraturu stane jedno rukometno igralište, ali i tri terena za košarku normalne veličine. Podloga će biti sportski pod najviše klase, certificiran od strane FIBA-e, IHF-a i svih drugih krovnih sportskih organizacija, tako da vjerujemo da će sportaši imati jako dobre uvjete za rad – zadovoljan je prvi čovjek velikogoričkog sporta.

Iako je u ovakvim situacijama uvijek nezahvalno govoriti o rokovima, balon bi treba u upotrebu krenuti na proljeće ili ljeto 2025. godine, a dvije godine poslije dobit ćemo još jednu veliku dvoranu.

– U projektu škole u Kurilovcu također je trodjela dvorana, gabarita sličnih kao pod balonom, tako da će i to puno značiti goričkim sportašima. Bit će tu i male tribine, moći će se igrati i natjecanja, no u prvom redu tu također pričamo o terminima za trening. Budući da je u planu jednosmjenska nastava, cijelo poslijepodne dvorana će biti na raspolaganju našim klubovima, odnosno sportašima – gleda unaprijed Kovačić.

U rubriku “pogled unaprijed” svakako spadaju i projekti koje velikogorička Zajednica provodi, a tiču se u prvom redu djece, već od vrtićke dobi.

– Imamo program “Odaberi sport”, manifestaciju na kojoj se početkom školske godine prezentiraju svi sportovi, pa djeca mogu lakše odabrati u koji će sport eventualno krenuti. Od ove godine prvi put imamo i stipendije za mlade sportaše, a uskoro ćemo krenuti i s Vrtićkom Olimpijadom – otkrio je Kovačić.

E, to bi moglo biti posebno zanimljivo, a dogodit će se vrlo brzo.

– Radi se o programu HOO-a, odražava se već dvadeseti put na razini cijele Hrvatske, a sudjelovati može svatko tko podnese zahtjev. Mi smo se od ove godine uključili, prošli na natječaju, po kojem će dio sredstava snositi HOO, a dio mi sami – započeo je ovaj dio priče Kovačić pa nastavio:

– U Dječjoj Olimpijadi sve je isto kao i u pravoj olimpijadi. U svakom vrtiću organizirat će svoja natjecanja, odabrati djecu koja će ih predstavljati, a to znači po 20 dječaka i djevojčica iz svakog od četiri velikogorička vrtića. Centralni događaj bit će 27. svibnja na glavnom terenu Gradskog stadiona, imat ćemo i mimohod, dizat ćemo olimpijsku zastavu, paliti olimpijsku baklju… Sve kao na olimpijskim igrama. Igrat će se mini nogomet, mini rukomet i atletika kroz trčanje, štafetu, bacanje loptica i skok u dalj. To bi moralo biti jako lijepo.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno