Povežite se s nama

Vijesti

‘U samoizolaciji sam se družio s mojim pticama, hranio fazane…’

Dr. Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, 14 dana proveo je u samoizolaciji, iako mu je nalaz bio negativan. Na posao se vratio s optimizmom, uvjeren kako će krivulja koju svi pratimo iz dana u dan krenuti prema dolje

Objavljeno

na

Doktor Stjepan Zagorac, voditelj Doma zdravlja Velika Gorica, boravio je dva tjedna u izolaciji zbog kontakta s pacijentom koji je bio pozitivan na koronavirus. Do kontakta je došlo u Ambulanti Črnkovec, u kojoj ordinira dr. Zagorac. U izolaciji je boravila i medicinska sestra koja radi u istoj ambulanti, a slijedom toga i ambulanta je ispala iz sustava. Iako nijedno od njih dvoje nije bilo pozitivno na koronavirus, uslijedila je obvezna dvotjedna izolacija. Nakon izlaska iz izolacije ponovno testiranje je pokazalo da dr. Zagorac nije pozitivan na virus koji izaziva bolest covid-19 te je on u utorak, 7. travnja, opet bio na svom radnom mjestu.

Razgovarali smo s dr. Zagorcem o tome kako je dospio u situaciju da se eventualno zarazi te o vremenu provedenom u izolaciji.

Kako se dogodilo da ste sa zaraženom osobom bili u kontaktu, koji je uzrokovao Vašu izolaciju i ispadanje ambulante iz sustava?

Pacijent mi se četiri dana (četvrtak, 19. ožujka) prije tog kontakta pred ambulantom požalio na kašalj, temperaturu i znojenje tijekom noći, rekao je kako nije bio u kontaktu s bilo kojom osobom iz tada poznatih žarišta epidemije (Italija, Austrija, Slovenija) odnosno da on osobno nije putovao u te zemlje. Pozvao sam ga ipak u ambulantu, jer nisam mogao dozvoliti da se svlači na otvorenom i pregledao sam ga. Preporučio sam sumamed i rekao mu da se javi ako bude opet imao iste simptome, odnosno ako mu se stanje pogorša. Nije se javljao, tek je četvrti dan (ponedjeljak) došao ponovo i rekao kako mu je bolje, iako je dan prije (nedjelja) povraćao. Jedino se požalio da nema apetita i dao sam mu tablete za poboljšanje apetita. Isti dan uvečer bilo mu je slabo i završio je u bolnici gdje je i zadržan. Dva testa na koronavirus bila su negativna, tek je treći bio pozitivan. Jednu noć je završio čak na respiratoru, pa na kisiku, ali mu se stanje ipak stabiliziralo i nije bilo kritično. Sve mi je to sutradan javila njegova žena, a za mene i moju sestru to je značilo da se moramo testirati na koronavirus. Oboje smo bili negativni, ali uslijedila je dvotjedna izolacija. Moram naglasiti da mi je jako žao što nisam u tom vremenu bio na raspolaganju mojim pacijentima i molim ih za razumijevanje. Zaista mi je žao, ali za sve njih isto bih napravio i nimalo ne zamjeram pacijentu zbog kojeg sam dva tjedna bio izvan moje ambulante. Moji pacijenti su morali ići u ordinaciju opće medicine u Veliku Mlaku kod dr. Ivanke Kazalicki, kojoj se puno zahvaljujem da je podnijela toliki teret skrbeći se i za njih i za svoje pacijente, što znači nekoliko stotina pacijenata.

Kako se odvijao život u izolaciji, pogotovo kada ste izolirani u vlastitoj kući?

Izolacija mi je teško pala, jer sam inače stalno u pokretu, bilo na poslu ili negdje u Gorici. Auto nisam palio dva tjedna, nisam uopće izlazio na ulicu kada sam bio u kraćoj šetnji, a sa susjedima sam se pozdravljao na daljinu pokretom ruke. Izolaciju sam provodio doma u dijelu kuće koji ima odvojenu prostoriju s WC-om. Supruga mi je hranu dostavljala do vrata, poštivali smo sve mjere karakteristične za proces izolacije. Prva promjena je bila da sam spavao duže nego obično, nisam bio budan oko 5:30, nego između 7 i 7:30 sati. Nakon jutarnje higijene i doručka pregledavao sam poruke na dva mobitela, privatnom i službenom, te odgovarao na njih. Bio sam u stalnom telefonskom kontaktu s Domom zdravlja odnosno glavnom sestrom i drugim liječnicima. Ručao sam između 13 i 13:30 sati, slijedio je kraći dnevni odmor i kraća šetnja na otvorenom, kada sam se družio s pticama i hranio fazane, koje imam na svom gruntu. Aktivirao sam već dugo zaboravljenu teretanu i ponovo sam se trudio izvesti već zaboravljene vježbe. Bilo je dana kada sam uspio napraviti i preko 800 različitih pokreta na zahtjevnim spravama. Ipak, nedostajalo mi je plivanje i duže kretanje.

Kakav je bio Vaš odnos spram mogućnosti da ste ipak zaraženi bolešću covid-19?

Strah? Ne! Oprez? Da! Koliko god ste sigurni da niste zaraženi, u izolaciji ste konfrontirani s iščekivanjem hoće li se virus ipak odnekud pojaviti. Zaista, nisam se bojao, čak sam bio smiren kada sam došao do faze kada sam si rekao: pa šta, i ako imam virus! Naprosto, bio sam spreman i na tu varijantu. Zapravo, ta razmišljanja su rezultat konfrontacije unutrašnje napetosti i opće psihoze u društvu, koju je izazvala pandemija koronavirusa. Ali, kada znate da u ovoj situaciji imamo dva faktora, faktor uzročnika i faktor organizma, onda povratite svoj psihički sklad i ozbiljnost situacije trezvenije procjenjujete. Zbog toga se moja izolacija ne bi mogla podvesti, primjerice, pod naziv ”štićenje od fantoma u vlastitoj kući”!

Kako ocjenjujete broj liječnika, medicinskih sestara i medicinskih radnika koji su tijekom ovog izvanrednog stanja u izolaciji, samoizolaciji i samim tim izvan sustava?

To je očekivani broj liječnika u izolaciji odnosno samoizolaciji. Poziv liječnika je da pomogne pacijentu, jer tko će prvi pomoći oboljelom ako ne liječnik? Mislim da je zdravstveni sustav jako dobro reagirao u ovoj situaciji, ne samo u Zagrebu, nego i u Splitu, Osijeku, Rijeci. Mi ćemo izdržati ovaj nalet zloćudne bolesti, epidemija ima svoje zakonitosti, kada uzročnik gubi virulenciju (sposobnost da izazove zarazu) u sudaru s kolektivnim imunitetom.

Svakodnevno viđamo duge redove pred ljekarnama. Da li je moguće da se ljudi opskrbljuju lijekovima i koji im nisu trenutno potrebni?

Epidemije kod ljudi izazivaju inicijalni strah na koji se reagira na dva načina: konstruktivno (dosta dobra kontrola zbivanja) i destruktivno (stihijski). Kao eklatantan primjer navodi se epidemija španjolske gripe iz 1918. godine koja je, prema podacima iz tog vremena, usmrtila 20 milijuna ljudi! To je broj stanovnika jedne srednje europske države, tu katastrofu je teško pojmiti. Zbog toga budimo realni i logični, u ljekarne ipak nitko ne dolazi iz luksuza nego iz potrebe. Ima dosta kroničnih bolesnika, postoje kronične terapije i oni su prisiljeni svaki mjesec, ili pak svaki tjedan, dolaziti u ljekarne po nužne lijekove. A, redova pred ljekarnama prije nije bilo iz jednostavnog razloga što kupci nisu čekali vani nego su bili u prostoru ljekarne i ponekad su činili gužvu.

Kad će biti obuzdana pandemija koronavirusa u Hrvatskoj?

Na koronavirus nismo bili pripremljeni i popratni refleks je bio, između ostalih, povećana kupovina medikamenata. U međuvremenu su definirani određeni modeli ponašanja i ova bolest je stavljena pod kontrolu, a to potvrđuju i svakodnevna izvješća Nacionalnog stožera civilne zaštite. Već sam napomenuo da epidemija ima svoje zakonitosti i moguće je da će, recimo za tri tjedna, krivulja novozaraženih pokazivati silazni trend odnosno smirivanje.

Poruka za kraj?

Nemojmo sada odustati, trebamo uvažavati aktualne mjere koje su polučile dobre rezultate, pridržavajmo se socijalne distance, pogotovo u većim trgovinama. Čini mi se da smo u velikim prostorima ipak nešto komotniji i to u ovoj situaciji nije dobro. Izdržimo do kraja, koji ipak nije daleko i onda ćemo svi moći izaći iz svojevrsne izolacije te uživati u ljepšem vremenu i životu bez sadašnjih ograničenja.

Sport

Varaždin napadao i promašivao, Gorica iščupala bod: ‘Nešto moramo mijenjati…’

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 na gostovanju kod Varaždina, povezali su dva gostovanja bez poraza, ali to je i jedino što može zadovoljiti navijače, ali i trenera naše momčadi. Bod je osvojen puno više sretno nego spretno…

Objavljeno

na

Objavio/la

Da bismo tamo nešto uzeli, morat ćemo biti na “milijun posto” svojih mogućnosti!

Tako je gostovanje u Varaždinu, kod jako dobrog protivnika, najavio trener Gorice Mario Carević, vjerujući i nadajući se da će njegova momčad odigrati bitno bolju utakmicu nego u porazu od Slaven Belupa i remiju s Lokomotivom u posljednja dva kola. Međutim, pokazalo se i ovoga puta da u nogometu nema previše egzaktnih pravila. Gorica, naime, nije bila ni blizu svog najboljeg izdanja, a kući se vratila s velikim i vrijednim bodom.

O preostala dva, koja su također bila na raspolaganju, nakon svega viđenog ne treba previše ni razmišljati, jer za ta dva žaliti mogu jedino Varaždinci. Koji su dominirali, napadali, bili puno bolja momčad od Gorice u ovih 90 minuta, ali i to je nogomet. Ponekad ti uzme, ponekad ti vrati, a Goričanima je ovoga puta vratio za sve što je išlo kontra njih u posljednje vrijeme. I zato ovaj bod ima poseban značaj i posebnu veličinu.

Jedinu pravu opasnost na ovoj utakmici Gorica je kreirala početkom nastavka preko Ante Ercega, koji je pucao iskosa, no Zelenika je to uspio zaustaviti. S druge strane, sve varaždinske šanse teško je i pobrojati, počevši već od prve minute, zaključno s velikim promašajem stopera Mladenovskog u završnici. Između toga smjestio se cijeli niz pokušaja domaćina, no Ivan Banić bio je u svom najboljem izdanju, nedvojbeno je zaslužio titulu igrača utakmice, a koliko je to bilo sadržajno predvečerje za njega govori i statistika: Varaždin je pucao 20 puta, Gorica samo pet puta…

Puno je manja razlika po pitanju udaraca u okvir vrata, Varaždin ih je imao četiri, a Gorica dva, no te će brojke ipak malo zavarati, jer cijeli gol iz izgledne pozicije nije promašio samo Mladenovski, nego i Vuk, i Mitrovski, i Mamić, a Duvnjak je zatresao stativu… Sasvim je to dovoljno situacija da ovaj remi bez problema možemo nazvati puno više sretnim nego spretnim.

Goričani su krenuli u svom već uobičajenom sustavu, sa trojicom ispred Banića, Bralićem, Krešićem i Krizmanićem, ponovno bez Mikanovića, s Majstorovićem desno te Sikošekom lijevo. Gusti i tehnički potkovani vezni red u sastavu Halilović, Pajaziti, Elezi, Ndockyt nije mogao pronaći način kako se nositi s Varaždincima, a samim time je i istureni Erceg bio poprilično odsječen u vrhu napada.

– Mislim da moramo biti presretni s ovim bodom, s obzirom na to da nismo odigrali dobru utakmicu. Varaždin je bio bolji protivnik, a mi smo radili jako puno neforsiranih pogrešaka u kontroliranom posjedu, u jednostavnom pasu, čime smo nudili prilike Varaždinu. Ne znam zašto je to tako, ali jednostavno nismo bili dobri – priznao je trener Carević, koji je mogao biti zadovoljan jedino činjenicom da je Gorica prvi put ove sezone uspjela ostati neporažena na dva uzastopna gostovanja.

– Tijekom svih 90 minuta griješili smo na sličan način. Vjerojatno tu ima i psihološkog momenta, budući da se borimo za ostanak, pa fali i samopouzdanja, ali u ovakvim situacijama se i postaje igrač. Kad je teško, treba preuzeti odgovornost i biti bolji. Ne mogu svojim momcima zamjeriti na angažmanu i želju, ali morat ćemo se ozbiljno resetirati, a čekaju nas i neke promjene, jer trojica igrača dobila su treći žuti karton, a i ozljeda Krešića nije bezazlena. Moramo dobro analizirati stvari i nešto promijeniti, jer moramo biti puno opasniji prema naprijed. Ponavljam, ovoga puta smo presretni zbog boda, Varaždin je bio bolji – zaključio je Carević.

Sljedećeg vikenda Gorica se vraća kući, prvi put nakon početka ožujka i onog ružnog poraza od Slaven Belupa, a posao koji čeka naše nogometaše ponovno će biti izuzetno zahtjevan. Stiže Istra 1961, još jedna momčad koja izgleda i igra puno bolje od Gorice…

Nastavite čitati

Vijesti

Od utorka stižu povećane mirovine, isplata kreće, dolaze i zaostaci za prva dva mjeseca

Umirovljenici će s mirovinom za ožujak dobiti i razliku za siječanj i veljaču.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: pexels.com

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) izvijestio je kako će se mirovine za ožujak 2025. početi isplaćivati u utorak, 8. travnja 2025. godine. Isplata se odnosi na sve korisnike koji imaju otvorene račune u poslovnim bankama.

Mirovine su povećane u skladu s novom aktualnom vrijednošću mirovine (AVM), koja od 1. siječnja 2025. iznosi 13,57 eura. U skladu s tim, primijenjena je stopa povećanja od 3,03 %.

Osim uvećane mirovine za ožujak, umirovljenici će ovom prilikom primiti i razliku za siječanj i veljaču 2025. godine, što znači da će u travnju na račune sjesti ukupno veći iznos.

Za dodatne informacije građani se mogu obratiti HZMO-u radnim danom od 8 do 16 sati putem infotelefona 01/45 95 011 i 01/45 95 022, kao i putem službene internetske stranice Zavoda.

Nastavite čitati

Sport

Imamo najboljega golmana u državi! Nitko ne brani kao Goričanin Karlo

Naslov prvaka Hrvatske u hokeju na ledu ponovno je osvojio Sisak, koji je u finalu pobijedio Mladost, ali najbolji golman prvenstva dolazi iz KHL Zagreba – njegovo ime je Karlo Bujanić i dolazi iz Velike Gorice…

Objavljeno

na

Uvjerljivom pobjedom Siska protiv Mladosti u posljednjoj utakmici finalne serije završena je još jedna sezona hrvatskog prvenstva u hokeju na ledu, sportu koji ima bogatu povijest, trenutke za pamćenje poput pojave jakog Medveščaka, ali i sadašnjost koja hokejaše udaljava od naslovnih strana. Ispod radara tako je prošao i detalj koji sa svim tim povezuje naš grad. Točnije, ne radi se o detalju nego o – Karlu!

Za mjesec dana Karlo Bujanić će navršiti 23 godine, a hokej u svim varijantama počeo je igrati kao desetogodišnjak. Hokej na rolama, inline hokej ili “pravi” hokej na ledu, nije bilo posebno važno, Karlo nije odustajao. Velika nagrada stigla je prije tri godine u obliku priznanja za najboljega golmana U-20 prvenstva Hrvatske, da bi ove sezone stigla dodatna nadogradnja.

Karlo Bujanić, naime, proglašen je najboljim golmanom hrvatskog prvenstva! Govorimo, naravno, o seniorskom prvenstvu, o natjecanju u kojem su najbolji hrvatski hokejski golmani, od svih njih najbolji je upravo Karlo. Dečko koji je sve svoje nepune 23 godine proživio u Velikoj Gorici, koji u tišini tjera po svome, koji je jako dobar u onome čime se bavi. Član je KHL Zagreba, no nije nemoguće da će mu ovo priznanje i otvoriti vrata nekih viših razina hokeja.

U svakom slučaju, kao i u svih ovih 25 sportova koji nam djeluju u gradu, Velika Gorica ima se čime pohvaliti i u hokeju na ledu…

Nastavite čitati

HOTNEWS

U dijelu Pokupskog nakon 30 dana puštena voda, no trenutačno nije ispravna za piće

Dozvoljeno je ispiranje toaleta, tuširanje i zalijevanje.

Objavljeno

na

Objavio/la

Zbog kvara na cjevovodu stanovnici općine Pokupsko unazad mjesec dana imaju problem s opskrbom pitke vode, a u tom periodu iz VG Vodoopskrbe su obavijestili kako je riječ o začepljenju cjevovoda kamencem nataloženim kroz duži vremenski period.  

Kako nije bilo moguće identificirati sva mjesta začepljenja, a u međuvremenu su djelatnici imali nekoliko pokušaja puštanja vode, nakon kojih su se pojavila “novi čepovi” na drugim mjestima, uključena je i tvrtka koja je kamerama snimala cjevovod. 

Danas su iz VG Vodoopskrbe izvijestili kako radovi na otklanjanju višestrukog kvara cjevovoda Kravarsko-Pokupsko i dalje traju, no u pojedinim naseljima uspostavljena je vodoopskrba. 

– Molimo korisnike da do potvrde zdravstvene ispravnosti istu ne koriste za piće. Naime, dozvoljeno je ispiranje toaleta, tuširanje i zalijevanje. Molimo za postupanje po ovoj obavijesti, a kada bude potvrđena zdravstvena ispravnost vode, izići će nova obavijest. Zahvaljujemo se na razumijevanju i strpljenju – mole iz VG Vodoopskrebe. 

Nastavite čitati

Sport

Klaf rastura, ali ovoga puta samo će gledati: ‘Milka, daj ti to preuzmi…’

Naš trener Dean Klafurić radi jako dobar posao na klupi Širokog, u srijedu je u polufinalu Kupa pao Željezničar, a već u subotu na redu je gostovanje u sedam sati vožnje udaljenoj Bijeljini. No Klaf će tamo biti gledatelj, a palicu preuzima prijatelj i suradnik

Objavljeno

na

Objavio/la

Jako dobar posao u Širokom Brijegu radi naš trener Dean Klafurić, dečko iz Kurilovca u najboljim godinama, odnedavno i djed. Ove zime prestao je dolaziti na uobičajne goričke nogometne kave, jer trenerski put odveo ga je prema Hercegovini, u kraj iz kojega korijene vuče supruga Maja, a vijesti koje otamo stižu govore da je u Širokom – pretežno sunčano!

Opasna je sezona u tijeku, čak četiri kluba ispast će iz lige u kojoj ih je trenutačno 12, a u tom smislu je Klaf od prvog trenutka bio svjestan da ga čeka težak posao. I da će svaki bod biti važan. Klafurić ih zasad, hvala na pitanju, skuplja s popriličnom uspješnošću…

Krenulo je odlično, s dvije pobjede protiv GOŠK-a iz Gabele, prvo u kupu, a zatim i u ligi, u kojoj je zatim Zrinjski odnio bod s Pecare “na pravdi boga”, nakon 90 minuta potpune dominacije Širokog. Put u kupu nastavljen je pobjedom protiv Veleža, bivšeg Klafurićeva kluba, a prvi poraz stigao je u gostima kod Sarajeva i kolege Zorana Zekića.

Povezao je Široki nakon toga još dvije pobjede, u ligi s Posušjem i još jednom u kupu s Veležom, nakon čega je stigla i prva mala kriza. Boraz 0-3 kod Borca u Banja Luci nezasluženo je visok, s na njega se naslonilo i 2-5 doma s Veležom u prvenstvu, u najlošijoj utakmici koju je Široki odigrao od Klafurićeva dolaska.

Međutim, olakšanje je stiglo nakon briljantne pobjede doma protiv Željezničara, ponovno u kupu, ovoga puta u polufinalu. Dogodilo se to u srijedu, a već u subotu Široki čeka gostovanje u dalekoj Bijeljini. Na put je Klaf tako momčad poveo već u četvrtak, a u petak će trening odraditi u prekrasnom okruženju, koje izgleda ovako nekako:

Široki je trenutačno na sedmome mjestu, šest bodova iznad zone ispadanja, a Radnik iz Bijeljine na osmome mjestu ima samo dva boda više od Posušja, najboljeg među ugroženima. U prijevodu, bit će ovo utakmica “na nož”, a Širokom pritom neće pomoći činjenica što će baš ovoga puta, baš u Bijeljini, suspenziju morati odraditi – trener!

Dean Klafurić, naime, ima tri akumulirana žuta kartona, što znači da će morati preseliti na tribine. To, međutim, ne znači da Široki ovom prilikom neće voditi Velikogoričanin.

– Milka, preuzmi, sve znaš – reći će Klaf neposredno uoči utakmice svom prijatelju i dugogodišnjem suradniku Damiru Milanoviću, najpoznatijem po tome što je bio trener Mraclina i Jelačića.

Dobro, igrao je i nešto prve lige, osvajao nekakve trofeje, okušao se i u europskim natjecanjima, ušao s Goricom u HNL, ali sve to ovoga puta može objesiti mačku o rep. I okrenuti se onome što je naučio kao trener Mraclina i Jelačića, jer baš kao i tamo, ovoga puta on će biti šef. A Klaf privremeno u pozadini…

– Ma on je uvijek u pozadini, samo misli da je glavni – kazat će na tu temu mladi i talentirani Milka.

Iako, nježnim godinama unatoč, jer tek su mu 42, ima iza sebe i nešto nakupljenog iskustva. Kao, primjerice, onomad u srcu Mostara, kad se igrao veliki derbi između Veleža i Zrinjskog. I tad je Klaf zaslužio jednu utakmicu na tribinama, pa je momčad preuzeo upravo Milka. Svjedoci kažu da je uz liniju pretrčao više nego polovica igrača na terenu, a posebnim iskustvom može se opisati i ono što je slijedilo nakon poraza 0-1 pod Bijelim brijegom.

Naime, nakon završetka utakmice u teren su uletjeli navijači Zrinjskog uletjeli su u teren i sukobili se sa specijalcima, u tom trenutku svi su se razbježali prema svlačionicama, a jedini je na svome mjestu ostao Damir Milanović. Sve se smirilo nakon nekoliko minuta, ali Milka je postao i ostao miljenik navijača Veleža.

– Nakon toga dva mjeseca nigdje nisam platio kavu, ha, ha… – sjeća se Milka.

Suradnja s prijateljem i šefom Klafom toliko je dugotrajna i duboka da problema nije bilo tad, kao što ih neće biti ni tad. Deda Klafurić će sve pripremiti najbolje što može, komunikacija s klupom će biti konstantna, no njegove oči i uši na klupi bit će Milka.

Sretno, Goričani!

Nastavite čitati

Reporter 446 - 20.03.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.