Svi igrači zdravi, ozlijeđen jedino trener! Dobra vijest za Goricu, loša za Bednju…
Nogometaši Gorice u utorak su se ponovno susreli nakon 25 dana, srdačno i prijateljski se pozdravili, pa krenuli raditi. Priključio se Lovrić, čeka se još jedino Musu, a ozlijeđenih nema. Zapravo ima, ali ta ozljeda više pogađa bednjanski nego gorički nogomet…
Ruka ruci, često i zagrljaj, uz onaj novogodišnji “sve najbolje”, pa tako valjda tridesetak puta. Igrači Gorice okupili su se dan nakon Tri kralja, vrijeme čestitanja je na izmaku, pa su se pojavili i oni koji su baš taj dan slavili Božić.
– Odakle vi ovdje, zašto niste slobodni? – čudio se predsjednik kluba Nenad Črnko na dolasku na stadion ugledavši Nemanju Ljubisavljevića i Aleksandra Jovičića.
Ali nema uzmaka, gotovo je s blagdanima, došlo je vrijeme za prolijevanje znoja. Igrači su dobili program koji su morali odrađivati u privatnom aranžmanu, jer pripreme su kratke, do prve utakmice, doma s Osijekom 2. veljače, samo je 25 dana. Prvog dana odrađivali su dečki testiranja, da struka ustanovi tko je došao u kakvom stanju, a onda se malo igrao i nogomet. Dojam je da su svi u jako dobrom stanju, da su odradili sve što je dogovoreno tijekom blagdana…
Nema ni ozljeda, to je posebno dobra vijest. Točnije, nema ih među igračima, jer nije baš da ozljeda nema uopće… Sa štakama se na pripremama pojavio kondicijski trener Marin Ivančić, noga je u gipsu, a ozljeda jako neugodna.
– Dan nakon zadnje utakmice na jesen igrao sam nogomet, nekako čudno zapeo za parket i napukla mi je kost u stopalu. Cijelo ovo vrijeme ležao sam doma i mogao sam uživati u blagdanskom televizijskom programu. Mislim da sam ‘Sam u kući’ pogledao četiri puta – okreće Marin na zafrkanciju, ali naravno da ga izluđuje život na štakama.
Ako je netko već morao biti ozlijeđen, najbolje da to bude trener…, primjetio je netko, ali takva konstatacija stoji samo iz goričke perspektive. Naime, 27-godišnji prednji vezni Marin Ivančić jedan je od najboljih igrača četvrtoligaša Bednje, koji se bori za ulazak u viši rang, ovo je za njih težak udarac. Bednjanska nogometna javnost je u očaju, češlja se tržište u potrazi za adekvatnom zamjenom, ali ne ide to baš tako lako…
Tržište češlja i Mindaugas Nikoličius, sportski direktor, zato ga još ni nema u Velikoj Gorici. Jednog igrača već je doveo, Litavac Paulius Golubickas (20) stigao je već na prvi trening i krenuo u rad s novim suigračima, koji bi trebao pomoći svojom hitrinom, okomitim nogometom u sredini terena, kakvog je Gorici znalo nedostajati u ovih sezonu i pol. Plavokosi mladić prvo je, ali sigurno ne i posljednje pojačanje, najave kažu da će Niko ovih dana dovršiti još neke poslove, da će dolaziti još novih igrača.
Priključio se drugog dana priprema i Kristijan Lovrić, najučinkovitiji igrač goričke jeseni, koji je dobio dan slobodno zbog djedova sprovoda, a posljednji će se priključiti Musa Muhamed, kojeg muči birokracija, borba s vizama… Bit će i odlazaka ovih dana, i to je prilično izvjesno, a najbliže mu je u ovom trenutku Matija Špičić. Dečko iz Mičevca nije mogao do previše minuta uz Marijana Čabraju, a karijeru bi trebao nastaviti u drugom hrvatskom prvoligašu. Za očekivati je i da će otpasti dio igrača koji su na probi, no sasvim je izvjesno da će prave konture momčadi biti poznate kad se vidi lista putnika za Medulin, na drugu fazu priprema.
Radi se žestoko, kao što je i trener Jakir najavio onim svojim “idemo odmah ful gas”, a tako i mora biti ako se želi ostvariti ovako visoke ciljeve. Otvoreno je Jakirović rekao kako želi osvojiti četvrto mjesto, prvo pred mikrofonima novinara, a zatim i pred svojim igračima. Još naglašenije, još ambicioznije.
Već u subotu u 13 sati igra se u prva utakmica, na terenu s umjetnom travnom na Gradskom stadionu gostovat će Lokomotiva, izravni rival u borbi za Europu, no ovoga puta oba će trenera u prvom redu željeti vidjeti kako im momčad stoji na početku priprema. Naravno, dresovi za proljeće dijele se već od prve sekunde prve utakmice, svatko će dobiti priliku pokazati što može, a stručni stožer će procijenjivati…
Najvažnije u svemu tome je, naravno, da ne bude muka s ozljedama. I da Marin Ivančić ostane jedini na “injured listi”.
Sve ono najvažnije na utakmici dogodilo se u završnici prvog poluvremena i odmah na početku drugog poluvremena. Pogotkom mladog Luke Kirinića domaći su došli u 37. minuti u vodstvo 1:0, a nedugo zatim dosuđen je i kazneni udarac za Vatrogasac. Kapetan Ivan Kontić nije bio uspješan izvođač, vratar Ivan Šimić obranio je plasirani udarac. Gosti su u 44. minuti golom Maria Pavlovića izjednačili na 1:1.
Dinamo je u prvoj minuti nastavka pogotkom kapetana Filipa Đuksija poentirao došao u vodstvo 1:2, au 48. minuti Pavlović je svojim drugim pogotkom povisio na 1:3. Minutu kasnije uzvratio je Patrik Matošević i smanjio na 2:3. Nakon toga igralo se obostrano otvoreno, bilo je nekoliko zrelih prigoda, ali rezultat se do kraja nije promijenio.
Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…
Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…
E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.
Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.
U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.
On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…
– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!
Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.
U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.
Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.
Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.
Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…
Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.
Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.
U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!
Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.
Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.
–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.
Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.
Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.
Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Do polovice prvog poluvremena obje momčadi nisu realizirale po dvije izgledne šanse. Isključenje Drezge u 26. minuti za goste je bilo sporno, jer Skupnjak, prema njihovoj procjeni, nije izravno išao prema vratima kada je pao u duelu s Drezgom.
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su brojčanu prednost iskoristili neposredno pred odlazak na odmor efektnim pogotkom Skupnjaka, koji je s ruba kaznenog prostora poslao loptu u rašlje za 1:0.
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lomnica je u drugom poluvremenu ostvarila uvjerljivu pobjedu hattrickom Nikole Antunovića.
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lomnica (32 13 6 13 70:57 45) je s 45 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku, a Ban Jelačić (32 13 9 10 41:34 48) je s 48 bodova na 7. mjestu.
Galerija fotografija
Premier liga 2024./2025., 32. kolo
NK Lomnica – NK Ban Jelačić (Vukovina) 5:1 (1:0)
Donja Lomnica. Stadion: ŠRC Lomnica. Gledatelja: 120. Nedjelja, 01.06.2025., 18 sati. Glavni sudac: Ivan Marinčević (Mičevec). Pomoćni suci: Filip Krznarić (Velika Gorica) i Matej Mrkoci (Mraclin). Delegat: Zoran Smrekar (Turopolje). Strijelci: 1:0 – Skupnjak (44), 2:0 – Kovačević (48), 3:0 – Antunović (66), 4:0 – Antunović (68), 4:1 – Klenović (75), 5:1 – Antunović (88). Isključenje: Marko Drezga (26.min.- prekršaj u izglednoj prilici za postizanje zgoditka).
LOMNICA: Luter (od 78. Žugaj), Skupnjak (od 78. Homsi), Garvanović (od 59. Delić), Burazer, Dijanežević, Grdenić, Gudelj, Šoštarec, Čizmadija (od 78. Deverić), Kovačević (od 59. Antunović), Arbanas (cap.)(od 59. Kevrić). Trener: Zoran Tomčić.
BAN JELAČIĆ: Klepac, A.Nikić, Drezga, Markov, Pavlić (od 70. Softić), Pušić (od 46. Mankas), Harambašić (od 59. Klenović), Miletić, Grgić (od 46. Pedišić), Klasnić, Kotrman. Trener: Josip Mihanović.
U predposljednjem kolu Jedinstvene županijske lige došlo je do velike promjene na vrhu ljestvice! Lonja, dosadašnji lider, poražena je u gostima kod Pušće minimalnim rezultatom 1:0. Istovremeno, Buna je na domaćem terenu bila uvjerljiva protiv Jamnice te slavila s 3:1. U prvom poluvremenu Robert Zlodi – Šiki bio je u 23. minuti najprisebniji pred golom gostiju. U drugom poluvremenu je tamnoputi Justin u 56. minuti s bijele točke pogodio vratnicu. Odbila se lopta pravo pred njega, a on je nije prokockao, već je iz blizine povisio na 2:0. U samoj završnici utakmice, Nikola Šebek je nakon asistencije Škojca, mirno završio akciju i potvrdio pobjedu pogotkom iz neposredne blizine za 3:1.
Ovim raspletom Buna je preuzela prvo mjesto i sada ima dva boda prednosti ispred Lonje. Sve će se odlučiti u posljednjem kolu — upravo u Lonjici, gdje Buna gostuje kod Lonje. Nogometaši Bune u tom derbiju ne smiju izgubiti, dok im i remi donosi naslov prvaka i plasman u viši rang natjecanja — Premier ligu Nogometnog saveza Zagrebačke županije.
Najnapetije, zadnje kolo sezone je pred nama, a svi pogledi usmjereni su prema Lonjici gdje će pasti konačna odluka.
JEDINSTVENA I. ŽNL , 29. kolo
BUNA – JAMNICA 3:1
Mala Buna. Igralište Bune. Sudac: Cikojević (Novaki). Pomoćnici: Trstenjak i Rešetar.
BUNA: Vidović, Joel (od 86. Zlodi), Ruklić (od 69. Kalisar), Čumpek, Stipančić (od 89. S. Šebek), Đurašin, Vukašinec (od 46. Mrkonjić), Huđber, Forjan (od 46. Škojc), Justin (od 86. Rovišan), Zlodi (od 46. N. Šebek). Trener: Miroslav Lukinić.