Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

prije 4 godine

26. prosinca 2019.

Objavio/la

Anes Šuvalić

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić, direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja. Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

Povezane teme:hotnews Josip Kozačinski veterinarska stanica velika gorica

CityLIGHTS

‘Onkraj potoka osovio se lijepi turopoljski grad’- Lukavec slavi svoj dan, svi ste pozvani!

Zajedništvo, očuvanje tradicije, seoske dječje igre, uz puno plesa, pjesme i smijeha, a naravno i dobre klope, sve vas to čeka ovog vikenda u Lukavcu! Program počinje od 13 sati, vidimo se tamo!

Objavljeno

prije 15 sati

18. svibnja 2024.

Objavio/la

Goga Kiš

Još početkom 20.stoljeća, poznati hrvatski povjesničar, arhivist, kulturni i javni djelatnik, Emilij Laszowski, pisao je (i) o Lukavcu, u monografiji u tri dijela ‘Povijest plemenite općine Turopolja’ (1910., 1911. i 1924.g). Među ostalim je zapisao..‘Onkraj potoka Lukavca, u polju, osovio se lijepo sačuvani turopoljski grad, djelomice zastrt jablanovima i voćkama’.

Naselje Lukavec i dalje ponosito stoji i razvija se u neposrednoj blizini Velike Gorice, a Stari grad i dvorac, po čemu je to mjesto najpoznatije široj javnosti, uskoro će biti i potpuno obnovljeno nakon velikih oštećenja zadobivenih prilikom potresa prije tri godine.

Foto: Obnova dvorca Lukavec/G.Kiš, Cityportal.hr

Najavio nam je to nedavno župan Plemenite opčine turopoljske, kada smo uživali u manifestaciji Turopoljsko Jurjevo i gledali kako krijes tjera zimu i pravi mjesta proljeću.

– Vjerujem da će se sljedeće godine, kada slavimo i 800 godina Plemenite opčine turopoljske, proslave vratiti u Stari grad Lukavec, čija je obnova pri kraju – otkrio nam je prije tri tjedna Juraj pl. Odrčić, župan POT-a.

Foto: KUD Stari grad Lukavec – Jurjevski krijes 2024.g.

Foto: Stari grad Lukavec prije obnove/lukavec.hr

No, usprkos ili baš zbog svih nedaća koje su ih malo ‘ranile’ tijekom duge povijesti, ono što je bilo tada, nastavlja se i u suvremenoj povijesti – zajedništvo, spremnost na pomoć u svakom trenutku, ali i očuvanje tradicije i prenošenje onog najboljeg na nove generacije. Uz puno plesa, pjesme i smijeha, a naravno i dobre klope i cuge!

Foto: KUD Stari grad Lukavec

Foto: KUD Stari grad Lukavec

Upravo ćete na dvodnevnoj manifestaciji koja je pred nama ovog vikenda, svojevrsnom velikom finalu tjednih događanja povodom Dana mjesta Lukavec, doživjeti sve to, a vjerujemo i puno, puno više! Pa, evo što vas očekuje ove subote, 18.svibnja i u nedjelju, 19. svibnja u tom posebnom mjestu.

Današnji program počinje oko 13 sati, na lokaciji kod igrališta NK Lukavec, Dječjim seoskim igrama-Folklorijadom 2024., u organizaciji KUD-a Stari grad Lukavec.

Klinci će okušati vještine u tradicionalnim igrama, poput nošenja jajeta u žlici, skakanja u vreći, hodanju u paru sa zavezanim nogama i sličnima, dođite, pogledajte, pridružite se, isprobajte nešto novo!

– Proglašenje pobjednika i podjela pehara predviđena je u 17 sati, nakon čega slijedi nogometna utakmica, besplatan gulaš u organizaciji mjesnog odbora i druženje uz glazbu – najavili su iz KUD-a koji je u mjestu osnovan prije gotovo 25 godina.

U sklopu bogatog subotnjeg programa bit će i izložba malih životinja u organizaciji Udruge uzgajatelja malih životinja Lukavec.

Foto: arhivska Cityportal/ Iva Radić

Nedjelja je rezervirana za godišnji koncert KUD-a Stari grad Lukavec s početkom u 18 sati u tamošnjem Društvenom domu, a moći ćete vidjeti nastupe svih generacija i sekcija. U sklopu programa bit će predstavljeni i radovi etno radionice.

Vidimo se ovog vikenda u Lukavcu!

Foto: KUD Stari grad

Foto: Lukavec.hr

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Ema Helena Vičar Miss Zagrebačke županije, prva pratilja Leticija Hajnić

Objavljeno

prije 16 sati

18. svibnja 2024.

Objavio/la

David Jolić