Povežite se s nama

Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu  hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

na

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić,  direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu  uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja.  Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

Crna kronika

Jedna noć, tri šupe i kafić! Lopovi harali Gradićima, policija poziva mještane na suradnju

Ovdje je izrazito važna suradnja građana i policije, kako zbog njihove veće sigurnosti tako i rješavanju kaznenih djela.

Objavljeno

na

Gorička policija u ovom je tjednu zabilježila niz provala i krađa. Već smo ranije pisali i upozoravali mještane Gradića o provalama u njihovom naselju.

Bilo je to u noći sa 17. na 18. studenoga u Gradićkoj ulici provaljeno je u tri šupe koje se nalaze u stražnjem djelu dvorišta obiteljskih kuća. Provaljeno je na identičan način u sve šupe.
Polomili su lokote i obili vrata, a uglavnom se krao alat.

Prva šupa na meti provalnika bila je šupa 83-godišnjaka iz koje je ukraden sitni alat. Iz šupe 53-godišnje mještanke Gradića, lopov ipak nije ništa ukrao. Zaključila je to mještanka nakon što su krim inspektori obavili očevid.

Treća provala bila je na štetu 49-godišnkaka.

Lopovi su iz šupe ukrali razni alat, set gedora, bušilicu, flaksericu te veću količinu produžnih kablova raznih dužina.

Uz šupe, lopovi su odlučili provaliti u kafić Vuglec kraj nogometnog igrališta.

Obili su vrata kafića, ušetali u kafić i sa šanka ukrali stalak s Cedevitama na kojima je bilo oko sto vrećica, a zbog paljenja alarma odustali su od daljnje krađe.

– Pozivamo građane ukoliko imaju bilo kakvih saznanja o ovim događajima da podjele sa policijom. Jer ovdje jedino suradnja građana i policije dovodi do njihove veće sigurnosti i rješavanja navedenih kaznenih djela – poručili su iz goričke policije.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Moja županija

Što je zima bez – sarme?

Ime smo u dalekoj prošlosti preuzeli od Turaka na čijem jeziku riječ sarmak znači oviti, poviti, saviti.

Objavljeno

na

Objavio/la

Sarma je, složit ćete se, nezaobilazni „gost“ za našim stolom tijekom zimskih mjeseci, tradicionalno oko Božića ili Nove Godine. Najvjerojatnije smo ideju pripremanja ovoga jela pokupili pod utjecajem turskih osvajanja na našim prostorima, budući da riječ sarmak na turskom znači oviti, poviti, saviti.

Modificirali smo sastojke u skladu s našim podnebljem, i još ako kupus ili zelje, koji obavija tradicionalno punjenje od mesa, raste u našem susjedstvu – tim je gurmanski doživljaj bolji i veći. To svakako znaju u Udruzi proizvođača marke kiselog zelja Laktec jer nam za ovu subotu pripremaju tradicionalnu manifestaciju Sarmijada u Laktecu.

Na 18. Sarmijadu u Vatrogasnom domu Laktec, u okolici Svetog Ivana Zeline, dođite u subotu s početkom u 18 sati, poziva predsjednik Udruge Mario Kelebuh.

–Imat ćemo natjecanje u kuhanju jela sa kiselim zeljem, s tim da prijavljene ekipe imaju tri člana a zadatak im je kao prvo jelo pripremiti sarmu, i još jedno jelo po izboru. Popis jela koje uključuje kiselo zelje je zaista dugačak, tijekom ovih svih godina održavanja manifestacije prikupili smo čak 60 recepata, s tim da su inovacije i dalje dobrodošle – kaže Kelebuh, uz napomenu da na ovaj festival kiselog zelja dolaze ekipe iz svih krajeva Zagrebačke županije.

Foto: TZ grada Sveti Ivan Zelina

Podsjetimo da je Zagrebačka županija još 1999. godine prva u Hrvatskoj krenula s brendiranjem prehrambenih proizvoda koji se proizvode na poljoprivrednim gospodarstvima, a jedan od proizvoda koji nosi oznaku zaštićene županijske robne marke je i zelje Laktec.

Na pitanje po čemu je ono posebno, Kelebuh odgovara kako i sa stručne strane drže sve pod kontrolom.

–Naš proizvod specifičan je po tome jer se nakon fermentacije radi analiza proizvoda. Ako nakon analize naše kiselo zelje zadovolji sve propisane parametre tek tada se može pakirati i prodavati pod markom kiselog zelja Laktec. Naše zelje je iz lokalnog uzgoja, a trenutačno Udruga proizvođača marke kiselog zelja Laktec broji 15 proizvođača – kaže nam sugovornik.

No, vratimo se na početak! Festival koji slavi sarmu i ovog će vikenda zaintrigirati gurmane da dođu u zelinski kraj kušati najbolje primjerke, i možda doznati pokoju tajnu ili dodatak u pripremi, jer znamo da gastronomija otkriva majstore u nama.

–Za dobro pripremljenu sarmu osnovno je, po meni, imati vrhunsko zelje a naravno da ja preporučam naše iz Lakteca, jer garantiramo kvalitetu svojom oznakom. Punjenje varira ali je isto važno odabrati kvalitetno meso, i uz zamotanu sarmu ja volim da se krčka špek hamburger ili malo pancete, a dobro je i u samu „filu“ ubaciti sitno nasjeckane pancete ili špeka jer kad se okusi povežu dat će jedan poseban „šmek“! – otkrio je Kelebuh.

Preporuka je da na ovaj festival zelja dođete gladni, jer će na 18. Sarmijadi u Laktecu biti velik izbor delicija od ili sa zeljem, a možda vam vrsni majstori šapnu i pokoji tajni sastojak, kako biste i sami za nadolazeće blagdane, iznenadili svoje goste – vrhunskom sarmom.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

Farmer Zvonko zatvara turopoljski tjedan ‘Večere za 5’: „Jako se veselim mlincima, ovo će biti prvi put da ću ih probati“

Svoje protukandidate Branku, Leu, Karla i Ivana ugostit će u svom domu u Buzinu.

Objavljeno

na

Poljoprivrednik i inženjer agronomije po struci, Zvonko Šantalab, gledateljima poznat iz showa ‘Ljubav je na selu’, privest će kraju turopoljski tjedan ‘Večere za 5’. Svoje protukandidate Branku, Leu, Karla i Ivana ugostit će u svom domu u Buzinu.

„Živim u Buzinu već tridesetak godina – pokušao sam raditi u uredu, na kompjuteru, ali nisam ja za zatvorenu sobu i ekran cijeli dan. Ja moram biti vezan uz prirodu, uz zemlju, biljke, životinje, tada se osjećam ispunjen i to mi puni baterije. Koliko god se umorio, kad se naspavam, ujutro sam spreman za dalje“, kaže Zvonko koji, kad ne radi na svom imanju, voli planinariti i ići na koncerte, a na pitanje što ga je potaknulo da se prijavi u show, odgovara: „Htio sam se okušati u tom ‘Večeri za 5’ jer znam kuhati, nije mi to problem i hoću i to isprobati! Malo se družiti, malo upoznati nove ljude i malo se odmoriti, da nije uvijek samo rad, rad, rad.“

„Volimo ga zezati malo i Zvonko se ne ljuti, on to prihvati na svoj način“, kaže za Zvonka Branka, a Lea dodaje: „Jako je osebujan, ličnost jedna osebujna.“

Na Zvonkovom popisu sastojaka našli su se mrkva, kelj, mlinci, patka, rajčica, kore i jabuka.

„Kelj nije mi baš drag, ali pojede se“, za sastojke je rekla Branka.

„Ja mislim da će on poslužiti stvari iz svog vrta i da će sve biti domaće jer je jučer napomenuo da mu je baš bitno da bude domaće“, pretpostavlja Karlo, a Ivan iskreno priznaje: „Jako se veselim mlincima, ovo će biti prvi put da ću ih probati!“

Svih četvero kandidata koji su dosad kuhali imaju isti broj bodova! Hoće li Zvonko odnijeti pobjedu ili pak o njoj odlučiti – ne propustite u novoj epizodi ‘Večere za 5’ danas na RTL-u od 17.50! Epizoda je dostupna na platformi Voyo 24 sata prije prikazivanja na televiziji.

Nastavite čitati

Kultura

VIS Danice: 18 im je godina tek

Koncert počinje večeras u 19:30 sati, a ulaz je slobodan

Objavljeno

na

Objavio/la

Vokalno instrumentalni sastav Danice slavi svoju punoljetnost. Povodom 18. rođendana pripremaju veliki slavljenički koncert pod nazivom “18 nam je godina tek” kojeg će održati večeras u dvorani Galženica.

– Pripremili smo zanimljiv i raznovrstan program, pa će publika moći uživati u evergreenima, tradicionalnim dalmatinskim pjesmama, klasičnim kompozicijama, ali i u izabranim songovima iz mjuzikla „Teško je biti penzioner“ i „Cvijeće male Ide“ koji su već poznati velikogoričkoj publici. – ispričao nam je Aleksandar Kačurov, voditelj VIS-a Danice.

Također, koncert će upotpuniti i zanimljivi gosti, a to su ŽVS Stupnička srca te zbor Udruge invalida rada Zagreba pod ravnanjem dirigenta i voditelja Zoltana Vukelića uz pratnju orkestra.

– Kao posebni dio programa publika će premijerno moći poslušati song „Tko sam ja“ iz mog nadolazećeg mjuzikla „Slavuj“ kojeg pišem uz tekstopisca Miroslava Radovića u izvedbi mlade i talentirane Sare Črnjak, polaznice škole „Anina glazbaonica“. – dodaje Kačurov.

Koncert počinje večeras u 19:30 sati, a ulaz je slobodan.

Foto: VIS Danice

Nastavite čitati

Reporter 443 - 21.11.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.