Gladni bombarder Musa: ‘Baš usred Ramazana zabijem prvi gol u karijeri!’
Ništa ne jedem između tri ujutro i osam navečer, što nije lako, ali nije ni poseban problem kad si nečemu predan. Kao što vidite, ne smeta mi takav režim, kaže Musa Muhammed, strijelac spektakularnoga gola protiv Istre. Njegova prvoga u seniorskoj karijeri…
Da je mjesto radnje bilo malo luksuznije, da se takav gol dogodio u nekoj od velikih europskih liga, danima bi se vrtio po televizijskim špicama. Onome što je, primjerice, nedavno izveo Vincent Kompany, golčina za pobjedu protiv Leicestera, vrlo je slično ono što smo vidjeli u petak poslijepodne na našem Gradskom stadionu. Musa Muhammed, desni bek Gorice s oznakom “Made in Nigeria”, u 83. minuti susreta s Istrom nije zabio gol. Zabio je baš Golčinu! I, da stvar bude još bolja, bio mu je to prvi gol u seniorskoj karijeri!
– Je, to je točan podatak, stvarno nikad prije nisam zabio. Sad jesam i to, mogu reći, prilično fantastičan gol – sa širokim osmijehom govorio je 23-godišnji Musa nakon prospavane noći.
Na rekuperacijski trening došao je u zanimljivoj odjevnoj kombinaciji, u dresu Golden State Warriorsa preko kojega je došla neobično šarena jaknica, ali bio je to valjda i odraz raspoloženja. Nakon pobjede sve nekako izgleda ljepše, zato je i inače simpatični Nigerijac bio posebno dobro raspoložen. Zbog pobjede i, naravno, zbog gola za pamćenje, jednog od najljepših u ovoj sezoni HNL-a.
– Čim sam došao kući, išao sam pogledati snimku gola. Osjećaj je stvarno čudesan, a pogotovo kad se tako nešto dogodi u utakmici u kojoj momčad uzme sva tri boda. Čim sam vidio da lopta ide prema meni, odlučio sam da ću pucati, da nema druge. Lijepo sam je primio, bio u dobroj poziciji, i baš sam imao osjećaj da bi mogla ući. Opalio sam je i presretan sam što je završila u mreži. I da, gađao sam ‘u 90’, baš jesam. Čim sam je primio, znao sam da ide u rašlje – sa smiješkom i dalje priča Musa.
Bio mu je ovo 23. nastup u dresu Gorice, upisao je dvije asistencije, a golovi se od njega ni ne očekuju. Kao što se nisu očekivali ni u mladoj reprezentaciji Nigerije, s kojom je osvojio olimpijsko zlato, ni u njegovom matičnom Heartu, ni u turskom Bašaksehiru, ni u sarajevskom Željezničaru, ni u bugarskom Lokomotivu iz Plovdiva… Valjda su ga zato oduševljeni igrači gledali gotovo u šoku.
– Činjenica je da je moj opis posla pomagati napadačima da zabijaju spektakularne golove, ali kad se ukaže ovakva šansa, naravno da ću pokušati. Vidio sam i ja da su suigrači bili iznenađeni, a ni ja nisam baš znao kako proslaviti gol, ha, ha, ha… Ipak mi je ovo prvi gol, moram to tek naučiti – nastavlja u istom stilu Nigerijac.
Kristijan Lovrić u čudu je gledao Musu nakon što je Nigerijac zabio čudesan gol s više od 25 metara… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Posljednjih nekoliko utakmica proveo je na klupi za rezerve, Gigi Mchedlishvili imao je prednost na desnom boku, a svoju šansu Musa je dočekao već na poluvremenu ogleda s Istrom. Znao je trener Jakirović što mu Musa može donijeti, iako gol sigurno nije očekivao…
– Nemam problema s tim što ponekad ostanem na klupi. Tu sam za momčad, želim pomoći kako najbolje mogu. Ako je to jedna, dvije, deset, 20 ili 30 minuta, nema problema. Moj duh je borben i samo me to vodi. Borim se na svakom treningu, na svakoj utakmici, i samo to mi je važno, da dam sve od sebe. Takav pristup imala je i cijela naša momčad protiv Istre. Nakon prvog poluvremena bili smo u minusu, ali nismo se predavali, vratili smo se moćno, sa stilom. I na kraju pobijedili, što je u ovoj utakmici bilo izuzetno bitno – kaže Musa.
A bitno je, naravno, zato što borba za Europu ulazi u završnu fazu. Ostala su još tri kola i jedno pitanje koje se nameće: Može li Gorica uspjeti?!
– Može! Uvjeren sam da ćemo uspjeti. Važno je samo vjerovati do kraja, vjerovati u sebe i u konačan uspjeh. Idemo korak po korak cijele sezone, uvijek gledamo samo prema prvoj sljedećoj utakmici. Tako i sad razmišljamo samo o Dinamu, onda ćemo još i Osijeku, pa o Lokomotivi. Ajmo se prvo boriti s Dinamom!
U srijedu od 18 sati Gorica će i četvrti put ove sezone igrati protiv prvaka države. U tri dosadašnja susreta primila je tri gola i – tri puta izgubila. Svaki put 1-0, svaki put zamalo…
– Ma da, svaki put smo im blizu, ali svaki put nam i to nešto malo nedostaje. I zato se ovaj put moramo boriti još više! Siguran sam da će, bude li tako, doći i nagrada – kaže Musa.
S druge strane bit će i sunarodnjak, prijatelj. Iyayi Atiemwen u prvom se sudaru s Goricom kao igrač Dinama nije najbolje proveo. Ozljedio se, pauzirao nakon toga 20-ak dana, a nastradao je u duelu upravo s Musom.
– Naravno da nije bilo namjere, naravno da on ni ne misli da je bilo namjere… Takve stvari se događaju na terenu, ali jasno da mi je žao što je tako ispalo. Nadam se da će ovaj put igrati, pa ćemo vidjeti. Ostali smo u kontaktu i nakon što je otišao, čujemo se, održavamo naše prijateljstvo. Sretan je i zadovoljan u Dinamu, drago mi je zbog njega – ističe igrač koji bi lako mogao ići na Belog, jer i trener Jakir, pola u šali a pola u zbilji, kaže da se “Beli boji Muse”…
Musa je prije Gorice igrao u rodnoj Nigeriji, Turskoj, BiH i Bugarskoj… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
A Musa, ako se njega pita, uživa. Mladić iz nigerijskoga grada Kano fino se udomaćio u srcu Turopolja.
– Grad je jako miran, ugodan za život, a ljudi su vrlo ljubazni i susretljivi. Ovo je odlična sredina za mene, stvarno mogu reći da sam sretan. Stvarno ‘cool’ mjesto za život, mislim da mogu reći da je Velika Gorica postala moj dom – sa zadovoljstvom govori Musa, koji se brzo naviknuo i na hrvatsku hranu.
– O da, hrana je odlična, i to mi jako odgovara. Jedem najčešće u Kaktusu i Modeni – reklamirao je svoja omiljena mjesta Nigerijac i zapravo otvorio posebnu temu.
Naime, ovih dana Musa baš i ne jede. Barem ne onako kao inače. U tijeku je Ramazan, sveti mjesec za muslimane, pa tako i za našeg Musu. I za Farouka Miyu, i za Cherifa Ndiayea… I zato se nekako nametnulo još jedno pitanje: koliko bi snažno ona lopta za gol išla da nije gladovao cijeli dan?
– Moguće da bi išla još brže, tko zna, ha, ha… – kazao je Musa pa pojasnio:
– To je dio moje vjere i nemam problema izdržati tih mjesec dana. Nije lako, ali kad se nečemu posvetiš, kad odlučiš da to želiš, nije problem. Ništa ne jedemo od 3 ujutro do 20 sati, a kad jedemo, možemo jesti što god želimo. Tjestenine, kruh, meso, riba… Jedem puno. I pijem puno čaja. Ne smeta mi takav režim za treniranje, a vidjeli ste da mi ne smeta ni za utakmice – nasmijao se još jednom Musa pa otišao na zasluženi odmor.
Klas je u 22. kolu Premier lige NSZŽ-e izgubio rezultatom 2:3 od Poleta iz Buševca i to je bio njegov deseti prvenstveni poraz, a gosti su zabilježili trinaestu pobjedu. Strijelci za Polet bili su Damir Matković (11m), Jakov Karaula i Pavao Galović, a za domaće Leonardo Mikić i Marijo Tadić.
Mičevec, 05.04.2025. Premier liga-22.kolo: NK Klas-NK Polet (Buevec) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 05.04.2025. Premier liga-22.kolo: NK Klas-NK Polet (Buevec) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su došli u vodstvo u 32. nakon ubačaja s lijeve strane i nastale gužve, najbolje se snašao Mikić i plasirao loptu u donji kut za 1:0. Gosti su ubrzo vratili rezultatsku ravnotežu pogotkom Matkovića udarcem s 11m, vratar je intervenirao na pravu stranu, ali lopta je završila u donjem kutu za 1:1.
Mičevec, 05.04.2025. Premier liga-22.kolo: NK Klas-NK Polet (Buevec) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 05.04.2025. Premier liga-22.kolo: NK Klas-NK Polet (Buevec) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U završnici prvog poluvremena efektan pogodak Karaule, koji je s preko 25 metara iz koraka silovito uputio loptu uz samu vratnicu u desni kut vrata domaćih – 1:2!
Mičevec, 05.04.2025. Premier liga-22.kolo: NK Klas-NK Polet (Buevec) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 05.04.2025. Premier liga-22.kolo: NK Klas-NK Polet (Buevec) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 05.04.2025. Premier liga-22.kolo: NK Klas-NK Polet (Buevec) 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klas je u ranoj fazi drugog poluvremena izjednačio golom Marija Tadića na 2:2 (53.), ali samouvjereni gosti su svoju bolju igru potvrdili pogotkom hitrog Galovića za 2:3. To se kasnije pokazalo kao konačni rezultat vrlo dobre utakmice.
Klea Bubalo, 12-godišnja djevojčica iz zagrebačkog sportskog kluba URIHO, u borbi za poboljšanje zdravstvenog stanja već je prošla 17. operacija. Ovu perspektivnu i upornu mladu stolnotenisačicu sada čeka hitna operacija u Poljskoj, koja iziskuje 90 tisuća eura.
No, osim cifre za operativne zahvate na obje noge, za Kleu se moraju podmiriti i troškovi smještaja, prijevoza i rehabilitacije tijekom boravka u Varšavi.
Klea Bubalo
Njeni sportski kolege udružili su snage i organizirali humanitarni turnir kojem su se pridružili i članovi velikogoričkog Parastolnoteniskog kluba Uspon.
– Naši sportaši rado su podržali turnir, odlično se zabavili te ostvarili dobre rezultate. Lorena Rinčić osvojila je prvo mjesto u kategoriji juniori, Mario Jelekovac bio je drugi u kategoriji kolica, a Lana Artić treća u kategoriji juniori. Čestitamo na uspjesima i pozivamo sve koji mogu da daju podršku Klei donacijom na račun – pozvali su Usponovci.
Info za uplatu: IBAN- HR4823600001503586418; naziv primatelja- PSTK URIHO, svrha uplate- Humanitarni turnir za Kleu Bubalo
Odbojkaši iz Šćitarjeva idu prema cilju: Osvojili županiju i izborili Poreč!
Mladi odbojkaši iz Šćitarjeva postali su prvaci županije u konkurenciji sedmih i osmih razreda na turniru u Zaprešiću, a uspjeh koji su postigli prije dvije godine pokušat će ponoviti 12. svibnja u Poreču, na državnoj završnici
Odbojkaška bajka iz Šćitarjeva ide dalje! Dvije godine nakon što se generacija odbojkaša okupljenih u Školsko sportsko društvo Nemezis, odnosno klinci iz Osnovne škole Šćitarjevo, okitili naslovom prvaka Hrvatske za pete i šeste razrede, želja, cilj i ambicija je pokušati to ponoviti u kategoriji sedmih i osmih razreda. Sastav momčadi vrlo je sličan onome od prije dvije godine, isti je i voditelj, profesor Matija Ribić, a vrlo slični su i rezultati…
Gradsko natjecanje dečki iz Šćitarjeva odradili su rutinski, sigurno i uvjerljivo, bili su nedodirljivi za konkurenciju, a nešto slično ponovilo se i na županijskom natjecanju, na kojem je Nemezis ponovno otišao do kraja. Igralo se u Zaprešiću, organizator je bila OŠ Antuna Augustinčića, a nastupilo je sedam školskih klubova. Uz dečke iz Šćitarjeva i domaćina, sudjelovali su i OŠ Ivana Benkovića iz Dugog Sela, samoborska OŠ Bogumila Tonija, OŠ Milke Trnine iz Križa, OŠ Krunoslava Kutena iz Vrbovca te OŠ Vladimira Nazora iz Jamnice.
Igralo se u 2 skupine, a Šćitarjevo je bilo u skupini sa četiri momčadi. Prvo su s 2-0 u setovima pali vršnjaci iz Dugoga Sela, istim rezultatom sređeni su i vršnjaci iz Križa, a jedini set Šćitarjevu je uzela ekipa iz Samobora. U finalu su “Ribić Boysi” išli na domaćina, OŠ Antuna Augustinčića, baš kao i prošle godine, a i ishod je bio isti. Nemezis je uvjerljivo došao do pobjede i plasirao se na državnu završnicu!
Još jedan veliki, ogroman uspjeh za školu u Šćitarjevu, u još veći uspjeh pokušat će 12. svibnja u Poreču, na državnom prvenstvu, pretvoriti ovi dečki:
Patrik Cik, Niko Vrdoljak, Roko Bekavac, Marko Ivić, Ivan Križić, Gabriel Dalić, Marko Leovac, Maks Čaušević, Emanuel Fisel, Luka Grgić, Domagoj Hapač i Gabriel Vuhan!
Gorica je u 24. kolu Prve lige pobijedila KK Bosco iz Zagreba rezultatom 92:89 (22:23, 14:21, 27:24, 30:21) zahvaljujući vrlo dobroj igri u zaključnoj četvrtini. Momčad domaćih bila je favorit u ovoj utakmici, ali to se nije dalo zamijetiti u prve dvije dionice i dobrim dijelom u trećoj četvrtini.
Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kada je sredinom 3. četvrtine na semaforu svijetlilo 41:58 izgledalo je da je Gorica posve na gubitničkoj poziciji, ali je poslije minute odmora i do kraja četvrtine minus od 17 poena skinut na podnošljivih -5. Sredinom zadnje četvrtine Gorica je prešla u vodstvo i u zanimljivoj završnici ipak zabilježila očekivanu pobjedu.
Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U redovima Gorice najefikasniji su bili Borna Dramalija sa 26 i Ante Mašić s 23 poena. Odličan je bio kreator preokreta Kristijan Validžić sa 17 poena i 10 skokova, dvoznamenkasti učinak imao je i Lovro Došen s 14 poena, 7 skokova i 5 asistencija.
Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dvoznamenkasti kod Bosca: Daniel Pavičić 28 poena (6s, 6as), Ante Krapić 16 poena (6s, 3as), Zvonimir Kujundžić 16 (4s) i Bruno Bubalo 12 poena i 9 asistencija.
FOTO Najbolji u županiji: Trijumf borilačkog sporta, kuglanja i rukometa
Na dodjeli nagrada najboljima u županijskom sportu, održanoj u Rugvici, svoje je predstavnike imala i Velika Gorica, no četiri glavne nagrade otišle su u Dugo Selo, Samobor, Zaprešić i Zelinu
Najbolju sportašicu Zagrebačke županije u prošloj godini ima Samobor, najboljeg sportaša Sv. Ivan Zelina, najbolju ekipu Dugo Selo, a najbolju momčad Zaprešić. One glavne, najzvučnije nagrade na županijskoj dodjeli najboljih u sportu pravilo su se rasporedile po cijeloj županiji, pri čemu se lako može primjetiti kako su sve četiri i ovom prilikom zaobišle najveći grad u županiji, našu Veliku Goricu. Velika satisfakcija stigla je kod dodjele nagrada najboljima u parasportu, jer tu je naš grad apsolutno dominantan…
U konkurenciji za najbolju ekipu godine bile su stolnotenisačice Jaske, karatistice Samobora, hokejašice Zeline, mlade rukometašice Ivanića, odbojkašice iz Zaprešića te nogometašice Gorice, a nagradu su dobile rukometašice Dugog Sela ’55.
Strijelci iz našeg SD Gorda bili su nominirani za najbolji momčad godine, zajedno s rukometašima Ivanića i Rudara iz Ruda, atletičarima iz Jaske, hokejašima iz Zeline i ribolovcima iz Rakitja te Auto Klubom Dugo Selo, a najboljima su na kraju zasluženo i očekivano proglašeni kuglači Zaprešića, deseterostruki prvaci Hrvatske.
U lovu na titulu najbolje sportašice županije svoje je argumente imala velikogorička badmintonašica Jelena Buchberger, kao i rukometašica Josipa Bebek (ŽRK Dugo Selo ’55), strijelkinja Iva Popović Gecan (SK Ivanić), Paola Matić iz kickboxinga (KK Jastreb), kartingašica Dora Ravenščak (Sveta Nedjelja), hokejašica Helena Buzjak (HK Zelina), svjetska prvakinja u powerliftinu Andrea Petrek (PK Wild Hogs) te Tonka Žitković iz Konjičkoga kluba Trajbar Team. Ponovno očekivano i zasluženo, sportašicom godine proglašena je karatistica Sadea Bećirović, članica KK Samobora.
Velikogorički sportaš godine Hrvoje Ceković bio je naš adut u utrci za sportaša godine, no ta je nagrada drugi put u posljednje tri godine otišla u ruke Alena Nokaja, prvaka Hrvatske u savate boksu i člana SK Čigra iz Sv. Ivana Zeline. U konkurenciji su bili još iz Ivan Đodan iz zaprešićkog taekwondoa, hrvač Domenik Andreić iz Vrbovca, ribolovac Matija Kraševac iz Rakitja, biciklist Fran Bošnjak iz Samobora, strijelac Josip Glasnović iz Jaske, automobilist Florian Blažutić iz Dugog Sela te Borna Grmuša iz Kickboxing kluba Ivanić.
Velika Gorica ponosila se u trenucima kad su svoje nagrade dobivali parasportašica godine Mirjana Lučić i najbolji parasportaš u 2024. godini Velimir Šandor, a njihov i naš klub USPON proglašen je najboljim parasportskim klubom. I Mirjana, i Velimir, i USPON tako su nastavili svoj niz velikih i važnih priznanja, i to već poslovično dominantno, jer prave konkurencije ovo društvo ni nema u županijskim okvirima.
Svoje priznanje dobio je ovom prilikom i Anri Targuš iz našeg hrvačkoga kluba, jedan od “zaslužnih sportskih kolektiva” bili su i pioniri HNK Gorice, senzacionalni prvaci Hrvatske iz prošle sezone. Igrač našega prvoligaša Lovro Lojen nagrađen je kao jedna od nada godine, naš kao i Mia Čunčić iz Karate kluba Velika Gorica u ženskoj konkurenciji.
Nagradu za promociju Zagrebačke županije dobili su braća Sinković, osvajači olimpijskog zlata u Parizu, budući da je Martin već godinama stanovnik naše županije, odnosno Strmca i Samobora. Kao izvrstan domaćin pokazala se Rugvica, a sve zajedno poslužilo je kao uvijek dobrodošlo okupljanje županijskog sporta.