Gladni bombarder Musa: ‘Baš usred Ramazana zabijem prvi gol u karijeri!’
Ništa ne jedem između tri ujutro i osam navečer, što nije lako, ali nije ni poseban problem kad si nečemu predan. Kao što vidite, ne smeta mi takav režim, kaže Musa Muhammed, strijelac spektakularnoga gola protiv Istre. Njegova prvoga u seniorskoj karijeri…
Da je mjesto radnje bilo malo luksuznije, da se takav gol dogodio u nekoj od velikih europskih liga, danima bi se vrtio po televizijskim špicama. Onome što je, primjerice, nedavno izveo Vincent Kompany, golčina za pobjedu protiv Leicestera, vrlo je slično ono što smo vidjeli u petak poslijepodne na našem Gradskom stadionu. Musa Muhammed, desni bek Gorice s oznakom “Made in Nigeria”, u 83. minuti susreta s Istrom nije zabio gol. Zabio je baš Golčinu! I, da stvar bude još bolja, bio mu je to prvi gol u seniorskoj karijeri!
– Je, to je točan podatak, stvarno nikad prije nisam zabio. Sad jesam i to, mogu reći, prilično fantastičan gol – sa širokim osmijehom govorio je 23-godišnji Musa nakon prospavane noći.
Na rekuperacijski trening došao je u zanimljivoj odjevnoj kombinaciji, u dresu Golden State Warriorsa preko kojega je došla neobično šarena jaknica, ali bio je to valjda i odraz raspoloženja. Nakon pobjede sve nekako izgleda ljepše, zato je i inače simpatični Nigerijac bio posebno dobro raspoložen. Zbog pobjede i, naravno, zbog gola za pamćenje, jednog od najljepših u ovoj sezoni HNL-a.
– Čim sam došao kući, išao sam pogledati snimku gola. Osjećaj je stvarno čudesan, a pogotovo kad se tako nešto dogodi u utakmici u kojoj momčad uzme sva tri boda. Čim sam vidio da lopta ide prema meni, odlučio sam da ću pucati, da nema druge. Lijepo sam je primio, bio u dobroj poziciji, i baš sam imao osjećaj da bi mogla ući. Opalio sam je i presretan sam što je završila u mreži. I da, gađao sam ‘u 90’, baš jesam. Čim sam je primio, znao sam da ide u rašlje – sa smiješkom i dalje priča Musa.
Bio mu je ovo 23. nastup u dresu Gorice, upisao je dvije asistencije, a golovi se od njega ni ne očekuju. Kao što se nisu očekivali ni u mladoj reprezentaciji Nigerije, s kojom je osvojio olimpijsko zlato, ni u njegovom matičnom Heartu, ni u turskom Bašaksehiru, ni u sarajevskom Željezničaru, ni u bugarskom Lokomotivu iz Plovdiva… Valjda su ga zato oduševljeni igrači gledali gotovo u šoku.
– Činjenica je da je moj opis posla pomagati napadačima da zabijaju spektakularne golove, ali kad se ukaže ovakva šansa, naravno da ću pokušati. Vidio sam i ja da su suigrači bili iznenađeni, a ni ja nisam baš znao kako proslaviti gol, ha, ha, ha… Ipak mi je ovo prvi gol, moram to tek naučiti – nastavlja u istom stilu Nigerijac.
Kristijan Lovrić u čudu je gledao Musu nakon što je Nigerijac zabio čudesan gol s više od 25 metara… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Posljednjih nekoliko utakmica proveo je na klupi za rezerve, Gigi Mchedlishvili imao je prednost na desnom boku, a svoju šansu Musa je dočekao već na poluvremenu ogleda s Istrom. Znao je trener Jakirović što mu Musa može donijeti, iako gol sigurno nije očekivao…
– Nemam problema s tim što ponekad ostanem na klupi. Tu sam za momčad, želim pomoći kako najbolje mogu. Ako je to jedna, dvije, deset, 20 ili 30 minuta, nema problema. Moj duh je borben i samo me to vodi. Borim se na svakom treningu, na svakoj utakmici, i samo to mi je važno, da dam sve od sebe. Takav pristup imala je i cijela naša momčad protiv Istre. Nakon prvog poluvremena bili smo u minusu, ali nismo se predavali, vratili smo se moćno, sa stilom. I na kraju pobijedili, što je u ovoj utakmici bilo izuzetno bitno – kaže Musa.
A bitno je, naravno, zato što borba za Europu ulazi u završnu fazu. Ostala su još tri kola i jedno pitanje koje se nameće: Može li Gorica uspjeti?!
– Može! Uvjeren sam da ćemo uspjeti. Važno je samo vjerovati do kraja, vjerovati u sebe i u konačan uspjeh. Idemo korak po korak cijele sezone, uvijek gledamo samo prema prvoj sljedećoj utakmici. Tako i sad razmišljamo samo o Dinamu, onda ćemo još i Osijeku, pa o Lokomotivi. Ajmo se prvo boriti s Dinamom!
U srijedu od 18 sati Gorica će i četvrti put ove sezone igrati protiv prvaka države. U tri dosadašnja susreta primila je tri gola i – tri puta izgubila. Svaki put 1-0, svaki put zamalo…
– Ma da, svaki put smo im blizu, ali svaki put nam i to nešto malo nedostaje. I zato se ovaj put moramo boriti još više! Siguran sam da će, bude li tako, doći i nagrada – kaže Musa.
S druge strane bit će i sunarodnjak, prijatelj. Iyayi Atiemwen u prvom se sudaru s Goricom kao igrač Dinama nije najbolje proveo. Ozljedio se, pauzirao nakon toga 20-ak dana, a nastradao je u duelu upravo s Musom.
– Naravno da nije bilo namjere, naravno da on ni ne misli da je bilo namjere… Takve stvari se događaju na terenu, ali jasno da mi je žao što je tako ispalo. Nadam se da će ovaj put igrati, pa ćemo vidjeti. Ostali smo u kontaktu i nakon što je otišao, čujemo se, održavamo naše prijateljstvo. Sretan je i zadovoljan u Dinamu, drago mi je zbog njega – ističe igrač koji bi lako mogao ići na Belog, jer i trener Jakir, pola u šali a pola u zbilji, kaže da se “Beli boji Muse”…
Musa je prije Gorice igrao u rodnoj Nigeriji, Turskoj, BiH i Bugarskoj… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
A Musa, ako se njega pita, uživa. Mladić iz nigerijskoga grada Kano fino se udomaćio u srcu Turopolja.
– Grad je jako miran, ugodan za život, a ljudi su vrlo ljubazni i susretljivi. Ovo je odlična sredina za mene, stvarno mogu reći da sam sretan. Stvarno ‘cool’ mjesto za život, mislim da mogu reći da je Velika Gorica postala moj dom – sa zadovoljstvom govori Musa, koji se brzo naviknuo i na hrvatsku hranu.
– O da, hrana je odlična, i to mi jako odgovara. Jedem najčešće u Kaktusu i Modeni – reklamirao je svoja omiljena mjesta Nigerijac i zapravo otvorio posebnu temu.
Naime, ovih dana Musa baš i ne jede. Barem ne onako kao inače. U tijeku je Ramazan, sveti mjesec za muslimane, pa tako i za našeg Musu. I za Farouka Miyu, i za Cherifa Ndiayea… I zato se nekako nametnulo još jedno pitanje: koliko bi snažno ona lopta za gol išla da nije gladovao cijeli dan?
– Moguće da bi išla još brže, tko zna, ha, ha… – kazao je Musa pa pojasnio:
– To je dio moje vjere i nemam problema izdržati tih mjesec dana. Nije lako, ali kad se nečemu posvetiš, kad odlučiš da to želiš, nije problem. Ništa ne jedemo od 3 ujutro do 20 sati, a kad jedemo, možemo jesti što god želimo. Tjestenine, kruh, meso, riba… Jedem puno. I pijem puno čaja. Ne smeta mi takav režim za treniranje, a vidjeli ste da mi ne smeta ni za utakmice – nasmijao se još jednom Musa pa otišao na zasluženi odmor.
Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…
Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…
Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”
Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.
U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.
– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:
– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.
Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.
– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.
Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…
Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!
VIDEO Išek i Vujnović na kauču: ‘Sve je bilo drukčije, ali nije bilo straha…’
Leon Išek i Fran Vujnović, igrači NK Kurilovca, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” još jedanput su se podsjetili svih detalja vezanih uz povijesni uspjeh njihova kluba, ali i predstavili ovu posebnu momčad
Furmek je na baušteli, Šarić radi na benzinskoj valjda i duže nego što igra za Kurilovec, Novak montira klime, Vujnović vozi taksi, kapetan Završki je kipar, Sedlaček je bankar, on je i naš blagajnik kad zatreba, a imamo i dostavljače, studente, čak i učenike, Raković nam i dalje ide u školu…
Tako je Leon Išek, jedan od njih, predstavio generaciju za povijest NK Kurilovca, sad već čuvenu “Klasu 2025”, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”. Svi ti heroji, dečki koji nas poslužuju na benzinskoj, koji nam montiraju klime ili nas voze u taksiju, doživjeli su svojih pet minuta slave. Dan za pamćenje dogodio se 5. studenog 2025. godine, datum je to koji će zlatnim slovima ostati upisan u klupske povijesne knjige. Tog se dana, naime, dogodilo nogometno čudo: pala je Istra!
– Sve je bilo drukčije. Inače mi prvi dolazimo na stadion, čeka nas jedino naš Bašo, a ovoga puta bilo je bitno drukčije. Dolazimo na stadion, a tu već gužvu, gungula, ljudi sa svih strana… Bilo je i više nego jasno da je ovo posebna utakmica, ali to nas je samo dodatno motiviralo – prepričava Fran Vujnović, sin predsjednika Dražena i šef obrane koja je imala ozbiljan zadatak ispred sebe, koji je na naš kauč sjeo zajedno s Išekom.
– Ključna je u svemu tome bila vjera. Zaista smo vjerovali da možemo parirati Istri, ni u jednom trenutku nije se mogla osjetiti nervoza ili bilo kakav strah. Svi smo jedva čekali da utakmica krene, da vidimo što možemo, a ispalo je da možemo puno – smješka se i danima poslije golman Išek, koji je izvukao što je morao izvući.
Napad je zabio što je morao zabiti, a obrana to fokusirano obranila.
– Iskreno, osobno sam imao poseban motiv, jer bio sam igrač Istre i nisam tamo prošao. Otišao sam zaobilaznim putem, sa željom da se vratim najmanje na tu razinu, i zato mi je bilo posebno važno pokazati sve što znam i mogu. Realno, dobar dio ovih igrača zaslužuje igrati i rang ili dva više, ovo je top momčad. I vrhunska klapa, što je posebno važno. Mi nismo momčad, mi smo obitelj – kaže Fran Vujnović.
Posebna priča, posebni trenuci, a ovo su svi detalji…
Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstvo Nogometnog saveza Velika Gorica startalo je utakmicama 01. kola u prošlu subotu (22.11.2025.) na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport.
Velika Gorica, 25.11.2025. 19.Velikogorièka malonogometna liga 2025./2026., 01.kolo. Foto: VMNL
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Drugo kolo je na rasporedu u subotu, 29.11.2025. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 01. kolo
Početnici A, 01.kolo: Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 1:5, Gorica Polet 5:0, Gradići – Mladost 0:0, Ban Jelačić slobodan. Početnici B, 01.kolo: Gorica 03 – Vatrogasac 0:1, Klas – Mraclin 1:0, Kurilovec – Lukavec 1:2, Buna slobodna. Mlađi pioniri – 01.kolo: Ban Jelačić – Velika Mlaka 1947 0:7, Buna 2 – Vatrogasac 4:1, Gorica – Polet 14:0, Gradići – Mraclin 2:5, Kurilovec – Mladost 0:0. Pioniri – 01. kolo: Ban Jelačić 1 – Ban Jelačić 2 3:0, Buna – Vatrogasac 1:4, Kurilovec – Mraclin 1:0, Lomnica – Mladost 3:2.
Stolnotenisači HSTK Velika Gorica pobijedili su u 1.HL Muški Zapad u 5. kolu sezone 2025./2026. na gostovanju u Malinskoj (otok Krk) tim STK Malinska-Dubašnica rezultatom 4:1. Osmu pobjedu u isto toliko mečeva zabilježili su Domagoj Elger, Marko Habijanec i Ante Jakić. Jedino iznenađenje u ovom susretu bio je poraz (neuigranog) goričkog para Elger / Jakić.
Malinska, 22.11.2025. Prva liga zapad-05.kolo: STK Malinska-Dubanica – HSTK Velika Gorica 1:4. Foto: HSTKVG
Gorički stolnotenisači su nakon 5 kola i osam odigranih susreta na prvom mjestu sa 16 bodova i meč razlikom 32:6.
Goričani u slijedećem 6. kolu igraju derbi susret jeseni s drugoplasiranim STK Libertas Marincolor 2 u Velikoj Gorici.
Galerija fotografija
Prva hrvatska liga zapad muški 2025./2026., 05. kolo
STK Malinska-Dubašnica – HSTK Velika Gorica 1:4 (4:12 104:165)
Nikola Baša – Domagoj Elger 0:3, Adrian Šantić – Ante Jakić 0:3, David Dujmović – Marko Habijanec 0:3, Baša / Šantić – Elger / Jakić 3:0, Baša – Jakić 1:3.
Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu završeno je finalnim nastupima u pet kategorija jučer (nedjelja, 23.11.2025.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Drugog dana sjajne plesne manifestacije predstavnici Hrvatske osvojili su dvije medalje, srebrnu i brončanu. U konkurenciji najmlađih srebrnu medalju osvojio je par Paula Jakovac / Nola Radošević, a brončanu seniorke Showgirls iz Velike Gorice.
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Organizator velike internacionalne manifestacije bio je Sportski plesni klub VEGA (Tomislav Odžić – predsjednik, glavni trener, koreograf) pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice i potporu domaćih odnosno međunarodnih sportskih organizacija.
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Plesači su se natjecali u deset kategorija, a njihove izvedbe ocjenjivao je brojni međunarodni sudački žiri.
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Interes za reprezentativnu plesnu manifestaciju bio je očekivano velik, a to se vidi i po odzivu posjetitelja, koji su na popunjenoj tribini prvenstvo ispratili do završetka. Organizacija dvodnevne plesne manifestacije bila je za svaku pohvalu.
Galerija fotografija
Finalni rezultati – nedjelja, 23.11.2025.
Djeca 1. Stella Burgi / Stanislav Filipas (Švicarska), 2. Paula Jakovac / Nola Radošević (Hrvatska), 3. Avrora Stiahlyk / Makay Kabashniy (Ukrajina).
Juniori: 1. Anna Nahovitsyna / Illia Pivovar (Ukrajina), 2. Ladina Wolkensinger / Emil Pallmann (Švicarska), 3. Adelaida Kushka / Oleksandr Lyashenko (Ukrajina).