Raditi posao koji voliš i koji te ispunjava kao osobu oduvijek je bila privilegija. A kad se u tom poslu ostvariš i svi znaju za tebe onda je jasno da to radiš svim srcem. Iako se mnogima čini jednostavno, biti medijski čovjek nije nimalo lako. Sve što je stvorio nije mu došlo preko noći, morao se itekao znojiti, rano ustajati, snalaziti se kako da dođe do svojeg doma u Sop Bukevski kad je zadnji bus prema tamo već otišao, no, borio se i hvatao se za svaku pruženu priliku da bi danas bio baš onakav kakvim ga većina zna, on je – Dalibor Petko.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Kad sam bio dijete htio sam biti pjevač, pa me primilo da budem pomorac, a onda u jednom trenutku želja je bila postati profesor latinskog. Nikad nisam razmišljao da budem voditelj i mislim da je taj posao izabrao mene – priča mi i dodaje: “studirao sam promet, telekomunikacije i uvijek sam zamišljao kako ću raditi za nekog velikog teleoperatora.”
Ne zna se što je od svih njegovih maštanja ili studija bliže poslu kojim se bavi.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Iako sam dijete sa sela, oduvijek sam znao da to nije za mene, kad sam morao okopavati kukuruz ili brati grašak, to sam preživljavao na način “broji do nekog broja” da mi vrijeme brže prođe. Tu mama nikad nije imala koristi od mene. Prvi posao koji sam radio bio je na pilani. Eto, baš sve me vodilo ovom današnjem poslu – govori kroz smijeh.
– Roditelji me nikad nisu ograničavali i pustili su me da ‘furam’ svoj film, ne sjećam se da sam ikad imao zabranu izlaska, da sam se trebao javiti doma do nekog vremena, to je vjerojatno posljedica toga što sam ja mlađi brat, moja sestra je odradila sve što je trebala i danas mi je čudno kad čujem da ljudi imaju zabrane. Ja ne pušim, nisam probao droge, rijetko pijem… – kaže Petko.
Milo dijete, rekli bismo, a i sam kroz smijeh govori kako je bio poput Brandona Walsha iz Beverly Hillsa, nije imao nijedan neopravdan izostanak u školi.
– Kao mali sam uvijek pjevao i to je trajalo dosta dugo, pjevao sam i kod zubara, i kod frizera i gdje god je trebalo ići, svi već znaju da sam nastupao i na Turbo limach showu, snimka s istog je svojevrsni viralni hit – podsjeća.
Imao je 12 godina kad je nastupio je u Turbo limach showu, nije imao strah od kamera i kako kaže nikad mu to nije bio problem. A ono što se pamti je to da je upravo Dalibor prvi turbo limach u povijesti.
– No, onda se dogodio pubertet u kojem sam bio povučen i samozatajan, prva tri razreda srednje škole sjedio sam u klupi i bio – nevidljiv! – kaže Petko.
Pitam ga kad je otkrio ovaj začarani svijet novinarstva, u koji kad uđeš više nema van…
– Pisao sam nešto za školski list što ne bih nazvao novinarstvom, ali svoje prve korake napravio sam u Glasniku Turopolja, pa sam prešao u Reporter, i upravo kroz novinarstvo u Velikoj Gorici naučio sam se ovom poslu. Prvi članak koji sam pisao bila je sjednica umirovljenika iz Bukevja, a prva velika tema bila je kako se pripremiti za zimu. Ali sve su to početci. Mene je uvijek zanimala estrada i show business, ja sam od velikogoričkih bendova radio američke priče. Od Turbo X, Omege, Sjaja do današnjih nacionalnih zvijezda – prepričava Petko svoje početke.
A zgrada u Zagrebačkoj 19 je očito sudbina za medije, točnije radio postaje.
– Ja sam radio u zgradi današnjeg City radija, točno ispod njega bio je izlog, i bilo je to zanimljivo, radiš u eteru, ljudi ti mašu, pozdravljaju te izvana. Jako me taj radio (RVG) izgradio. Kad sam došao, svi su, imao sam osjećaj, kao odustali od tog radija, meni su dali da radim s lokalnim bendovima, a ja sam predložio da mi u goste dolaze i glazbenici iz cijele Hrvatske, iako su u uredništvu bili skeptični i mislili su da mi nitko neće doći. No, nitko me nije odbio…Prvi gost bio mi je Sandi Cenov, došle su i Divasice, Nina…Stvarno svi. Lokalne radijske postaje imaju svoju čar i za one koji tamo rade, ali i za goste koji dolaze – govori Dalibor.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
Kako kaže, uvijek nastoji biti iskren prema ljudima, pogotovo ako žele čuti njegovo mišljenje, ako traže savjet on će ga dati i uvijek traži dobro u ljudima.
Posao je ovo za kojeg svi, osim onih koji ga rade ili su ga radili, misle da je to isključiva zabava, kako si voditelji puštaju pjesme i tamo nešto pričaju, ne znajući koliko muke zna proći do finalnog proizvoda.
– Znao sam nebrojeno puta biti prehlađen, bolestan i tako raditi, inhalirao se dan prije da bih posao profesionalno odradio, a onda ljudi kažu da sam uvijek dobre volje, da zapravo ništa ne radim, samo sjedim razgovaram s ljudima, a ne znaju koliko puta nekoga ponekad treba nazvati da bi se dogovorilo gostovanje – objašnjava.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
S Narodnog radija je otišao u rujnu 2016. godine. Kaže ako će ikada više raditi na radiju da će raditi po nekim svojim zamislima i uvjetima, a usput će i obučavati nekoga da radi s njim.
– Pitaju me ljudi nedostaje li mi radio, i ne, ne nedostaje mi jer ja taj posao radim i dalje, samo što mi sad mikrofon nije ispred nosa, nego mi je bubica na reveru. Volim timski rad, nisam sebičan, iako sam popriličan control freak, ali uvijek mi je bitno da kad radim s nekim da nisam tamo glavni. Bilo bi me sram da neke stvari odrađujem, ja sam sam sebi najveći krtičar, i bez obzira što netko kaže da je nešto bilo savršeno, ja znam je li to doista tako ili nije – kaže Petko.
Nije on samo pisao, bio na radiju, i televizija se osim za ovo novo razdoblje veže i za njegove početke.
– Bio sam producent na Z1, i to je bio period kad nisam imao život, jer sam već u šest morao biti na televiziji, ali nije mi to prvi susret s televizijom. Opet se prve stvari vežu uz Veliku Goricu. A to što sam bio producent tamo puno mi pomaže sad na CMC televiziji i emisiji koju uređujem i vodim – priznaje Dalibor Petko.
Koliko ozbiljno shvaća svoj posao govori još jedno njegovo sjećanje s početaka medijske karijere za vrijeme poplava u Posavini.
– Nisam ni u jednom trenu pomislio da ne idem na posao, išao sam do lokacije gdje je puknuo nasip, bio sam s vojskom, nosio sam ruksak iznad glave, bujica je bila velika, ali otišao sam raditi – prisjeća se.
Privatni život dosta je trpio zbog javnog, najviše je to osjetio kad se razbolio, a bio je sam u Zagrebu u svome domu.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Nije bilo blizu mame i tate, nije mi imao tko skuhati juhu, brinuti o meni, a onda shvatiš…posao mi je donio to što je donio. Tu sam shvatio da život ide dalje i bez mene – kaže Petko.
Radio je i na Novoj TV i svi pamtimo jednu od rubrika kada je s poznatima išao u goste kao iznenađenje.
– Volim uveseljavati ljude, kad sam radio ta iznenađenja i kad vidiš koliko sreće možeš nekome napraviti s nečim što tebi ne predstavlja veliki problem još sam sretniji – dodaje.
Posljednjih nekoliko godina radi na CMC televiziji “Dalibor Petko Show” za koji kaže da smatra kako radi projekt života, ima apsolutnu slobodu, i ističe, ima odličnu ekipu s kojom radi.
No, u međuvremenu se bacio i u pjevačke vode, snimio je pjesmu “Kada magle krenu” u suradnji s Rockoko Orchestra. I kako kaže, probao je, ne bi više, ali nikad ne reci nikad.
Osim što ga nedjeljom možemo gledati na CMC-u ako vam nedostaje humora i smijeha, svakako preporučamo da počnete pratiti Dalibora i na Instagramu, kreativnih ideja ne nedostaje, a u cijelu priču da bi bio zanimljiviji uključio je i svoju obitelj.
Moglo bi se o Petku ispisati još puno redova, jer ovaj talentirani čovjek pun je ideja i zamisli, i nekako se čini da je od malih nogu bio predodređen da radi upravo ovo što radi, da zabavlja ljude, a uz sve to bude jednostavan i svoj.
Atletičari AK Maraton Velika Gorica imali su pun natjecateljski vikend 2. i 3. svibnja, nastupivši na dva kola HALS lige, u Zagrebu i Varaždinu. Na stazi se pojavilo 14 članova kluba, a završni saldo govori sam za sebe: 11 osvojenih medalja (šest zlatnih, tri srebrne i dvije brončane) te nekoliko osobnih rekorda.
Najviše medalja stiglo je iz Varaždina. Nelli Komljenović uzela je dva zlata, na 60 metara (8:75) i u skoku u dalj (4,64). Dvostruki pobjednik bio je i Patrik Buntak, najbrži na 200 metara (32:00) i najbolji u bacanju vorteksa (37,14).
Zlatnu medalju u skoku u dalj osvojio je Luka Nikšić (3,41), a odličan nastup zaokružila je i štafeta 4×60 metara u sastavu Šimek–Adamović–Nikšić–Buntak, koja je također završila na prvom mjestu. Uz to, Maxim Šimek osvojio je broncu na 200 metara (34:70), dok je Nikšić dodao i srebro na istoj dionici (33:70).
Dan ranije, u Zagrebu, članovi kluba natjecali su se u starijim kategorijama. Najbolji rezultat ostvarila je Iva Jurić, koja je na 2000 metara sa zaprekama bila druga s vremenom 9:34. U istoj disciplini Katarina Jurić osvojila je treće mjesto (11:49), dok je Ana Trčak do srebra došla u bacanju vorteksa s rezultatom 46,52 metra.
Od osobnih rekorda istaknule su se Tia Stojković na 100 metara (14:05) i Vita Plepelić na 1500 metara (5:50).
Kako sam osvojio Grčku: ‘Uspjeh za povijest proslavili smo s 50.000 ljudi!’
Krešimir Krizmanić kraju privodi svoju prvu sezonu u inozemstvu, u dresu grčkoga kluba OFI Kreta, koji je osvojio Kup i tako donio u grad Heraklion prvi trofej nakon 39 godina. Uz puni doprinos našeg Krizme…
Dugo je prošlog ljeta Krešimir Krizmanić tražio novu destinaciju, klub u kojem će nastaviti graditi svoju nogometnu priču. Bio je simbol svog matičnoga kluba, u HNK Goricu došao je kao dječak, u njoj je odrastao, a zatim i odigrao čak sedam seniorskih sezona, ali došao je trenutak za sljedeći korak. Kombinacija je bilo nekoliko, opcije su se nudile, a Krizma je na kraju odabrao Grčku. I pogodio. Nepunu sezonu kasnije ima otprilike milijun razloga za zadovoljstvo.
– Jesam, baš sam jako zadovoljan. Odabrao sam dobar klub, sredinu u kojoj ljudi obožavaju nogomet, mjesto na kojem je lijepo živjeti i ligu koja je vrlo, vrlo kvalitetna – javio se Krešo koji dan nakon najvećeg uspjeha u njegovoj karijeri.
OFI sa Krete, naime, osvojio je grčki kup, prvi trofej nakon 39 godina, što su navijači burno i strastveno proslavili.
– Bilo je zaista nezaboravno. Finale protiv PAOK-a igralo se u Volosu, koji baš i nije blizu našim navijačima, ali svejedno ih je došlo valjda 20 tisuća na utakmicu. Ljudi su putovali devet sati do Atene, pa još četiri do Volosa, da bi se nakon utakmice istim putem vratili natrag?! Nevjerojatno je koliko vole klub, koliko im je stalo… Usporedio bih to s Hajdukovim navijačima kod nas, tu vlada teška depresija nakon svakog našeg poraza, ali i velika sreća i zadovoljstvo nakon svake pobjede – prepričava Krešo.
Uvjeti su to “malo” drukčiji nego u njegovoj Velikoj Gorici, u kojoj je uživao u toplini doma, u miru i tišini, lišen bilo kakvog pritiska. Ovo je nešto sasvim novo, ali snašao se Krizma…
– Po povratku kući imali smo i proslavu s navijačima, prošli smo kroz grad na onom otvorenom autobusu, a ljudi je bilo stvarno nevjerojatno puno. Kažu da se skupilo više od 50 tisuća ljudi na toj fešti, a to dovoljno govori koliko ljudima sve ovo znači. Kako mi se čini, sva naša imena bit će itekako zapamćena u povijesti kluba, jer ovakvo nešto zaista se ne događa često. I pitanje je kad će se opet ponoviti, kad će se opet dogoditi da neki trofej uzme klub koji dolazi izvan velike četvorke grčkog nogometa – uživa u trenutku Krizmanić.
U velikoj četvorci su, naravno, Olympiacos, Panathinaikos, PAOK i AEK, odreda sjajne momčadi, pune dobrih igrača i zvučnih imena.
– Liga je općenito jako dobra. Ta četiri kluba su svijet za sebe, rekao bih čak i da naš Dinamo u takvoj konkurenciji ne bi bio u ozbiljnoj borbi za naslov, ali i sve druge momčadi su dobre. Svatko ima barem nekoliko vrlo ozbiljnih igrača, s respektabilnim karijerama, a uspoređujemo li to s HNL-om, svi ulažu neusporedivo više, plaćaju igrače puno bolje. Uz to, na svakom stadionu tribine su lijepo popunjene, atmosfera je uvijek dobra – kaže Krešo.
Stigao je u klub sredinom kolovoza, desetak dana prije prve utakmice u prvenstvu, i odmah je upao u početnu postavu, iz koje više nije izlazio. Malo je reći da igra standardno, jer Krizma ima najviše odigranih minuta od svih igrača u svome klubu, a u vrhu je i gledajući cijelu ligu. Lijeva noga, čvrstina, razumijevanje igre… Sve to otišlo je na novu razinu, sve to cijenila su i željela koristiti oba trenera ove sezone.
– Krenuli smo malo lošije u sezonu, u prvih sedam kola ulovili smo samo dvije pobjede i nakon toga je došlo do promjene trenera. Dotadašnji trener je otišao, a klupu je preuzeo Grk Christos Kontis, zaista odličan trener, s kojim je krenulo na bolje. Trenutačno držimo šesto mjesto i zapravo smo osvajanjem Kupa završili sezonu. U posljednje četiri utakmice nema nikakvog imperativa, mirno ćemo završiti sezonu koja će se pamtiti – ističe Krizma.
Nogometno gledajući, dakle, stvari su se posložile fenomenalno u njegovoj prvoj inozemnoj sezoni. Životno gledano, također nije loše… Usred sezone Krešo se uspio i oženiti, njegova Larisa postala je gospođa Krizmanić, a udvoje je sve ipak lakše. I prilagoditi se, i naviknuti se, i udomaćiti se… Iako, bajkoviti otok Kreta jedno je od mjesta na ovoj planeti na koja se nije teško naviknuti.
– Grad se zove Heraklion, ima nešto više od 200.000 stanovnika, a turisti se broje u milijunima. Zato smo i odlučili malo se maknuti iz grada, smjestili smo se u stan na nekih 15-ak minuta vožnje od centra grada i zaista uživamo. Imam i dvojicu suigrača s naših prostora, jednog Srbina i jednog Crnogorca, s njima se najviše i družimo, ali općenito su Grci jako pristupačni i gostoljubivi ljudi, tako da čovjek ovdje stvarno može uživati – govori Krešo.
Nakon što OFI odradi i te posljednje četiri utakmice, bračni par Krizmanić vratit će se kući, posvetiti uređenju svoga doma na ovim meridijanima, ali i planirati sljedeće korake. Interesa za igrača poput Krizme svakako će biti, spominju se grčki velikani, kao i neki klubovi iz drugih ozbiljnih liga, ali dojam je da ni ostanak na Kreti nije nimalo loša opcija…
Centar grada u petak, 8. svibnja, dobiva dodatni večernji gastronomski sadržaj u sklopu manifestacije Petek na Gorice, gdje će fokus nakon jutarnjeg programa biti prebačen na ponudu hrane s roštilja i street food koncept.
Od 17:00 sati program preuzima BBQ Hot Yard, koji u sklopu događanja postavlja svoj burger corner. Posjetitelji će ondje moći degustirati i kupiti različita jela i burgere s naglaskom na dimljene BBQ okuse i svježe pripremljene roštilj proizvode.
Ponuda je osmišljena kao klasičan street food format, uz izraženu aromu roštilja i neformalnu atmosferu. Riječ je o proširenju uobičajenog sadržaja Petka na Gorice, koji i dalje uključuje standardni jutarnji dio, dok se poslijepodne usmjerava prema gastronomskom segmentu i većem okupljanju posjetitelja u centru grada.
Uređenje dječje sobe ne mora biti skupo ni komplicirano. S malo mašte, nekoliko listova papira i dobrim inkjet pisačem možete stvoriti personaliziranu, šarenu i jedinstvenu atmosferu koja će oduševiti vaše dijete.
U ovom članku donosimo konkretne ideje kako ukrasti dječju sobu uz pomoć inkjet pisača, i kako cijeli proces pretvoriti u zabavnu obiteljsku aktivnost.
Zašto je inkjet pisač idealan za ukrašavanje dječje sobe?
Ako ste ikad držali u rukama ispis s inkjet pisača i usporedili ga s laserskim, razlika je odmah vidljiva. Inkjet tehnologija nanosi tintu u sitnim kapljicama direktno na papir, pa boje ispadnu žive, prijelazi glatki, a detalji oštri, baš onako kako treba kad tiskate ilustracije pune boja ili fotografije za dječju sobu.
Uz to, inkjet pisači nisu ni skupi za nabavu ni za održavanje. Uz razumno korištenje i kvalitetnu tintu, cijena po ispisu ostaje sasvim prihvatljiva. Epson je tu već godinama pouzdano ime, njihovi pisači poznati su po konzistentnoj kvaliteti ispisa i dugom vijeku trajanja, što ih čini dobrim izborom za ovakve projekte.
6 kreativnih ideja za ukrašavanje dječje sobe pomoću pisača
1. Personalizirani posteri i ilustracije
Ispišite omiljene likove vašeg djeteta, junake iz bajki, životinje, svemirske prizore ili apstraktne uzorke. Datoteke za ispis možete pronaći besplatno na stranicama poput Freepik ili Canva, a dijete može sudjelovati u odabiru motiva. Ispis na mat fotografskom papiru daje efekt profesionalnog postera. Za što življe boje, bit će vam potrebna tinta za Epson pisač koja vam donosi kvalitetu ispisa koje je odmah vidljiva.
Savjet: Napravite galerijsku stijenu s nizom postavljenih postera različitih veličina. Djeca obožavaju vidjeti svoje omiljene motive.
2. Naljepnice za zid (wall stickers) od tiskanih motiva
Ispisom na poseban papir za naljepnice dobivate jeftinu, lako zamjenjivu dekoraciju. Možete isprintati zvijezde, oblake, dinosaure, slova abecede ili cvjetove, i prilijepiti ih direktno na zid. Takve naljepnice ne oštećuju površinu i lako se uklanjaju kada dijete odraste ili poželi promjenu.
Uključivanje djeteta: Neka dijete samo odabere gdje će zalijepiti svaku naljepnicu. Taj osjećaj kontrole nad vlastitim prostorom djeci puno znači.
3. Abeceda i edukativni paneli
Ispisom slova, brojeva, nota ili geografske karte stvorite zid koji istovremeno ukrašava i uči. Svako slovo može biti ispisano u drugoj boji ili s ilustracijom životinje čije ime počinje tim slovom. Ovakav edukativni kut savršen je za djecu predškolske i rane školske dobi.
Ispisni materijal: Koristite deblji papir (200+ g/m²) ili karton kako bi paneli bili stabilni i dugotrajni.
4. Personalizirani natpisi i citati
Ispišite ime djeteta u velikom, dekorativnom fontu, i uokvirite ga ili objesite direktno na zid. Možete dodati i motivirajuće poruke, stihove iz omiljenih pjesmica ili jednostavno “Dobrodošao/la u sobu [ime]”. Canva nudi stotine besplatnih fontova i predložaka koje možete prilagoditi u minutama.
Uključivanje djeteta: Starija djeca mogu sama odabrati font i boju teksta, a mlađa mogu “bojati” papir bojicama ili vodenim bojama nakon ispisa za jedinstven personalizirani efekt.
5. Mobilni ukrasi i girlande
Ispisom geometrijskih oblika, zvijezda, srca, oblaka ili životinja na čvrsti papir dobivate elemente za izradu girlandi ili mobilnih ukrasa koji se vješaju iznad krevetića ili prozora. Dijete može sudjelovati u rezanju, bojenju i slaganju.
Korak po korak:
· Isprintajte motive na papir 160–200 g/m²
· Zajedno izrežite oblike (mlađa djeca s tupim škarama, starija sama)
· Probušite rupicu i nanizajte ih na konac ili vrpcu
· Objesite iznad kreveta, prozora ili polica
6. Foto zid s obiteljskim uspomenama
Ispisom obiteljskih fotografija u različitim formatima i rasporedima na zidu stvarate topao i personaliziran kutak koji djetetu pruža osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Fotografije možete ispisati u boji ili crno-bijelo, te ih kombinirati s ilustracijama i natpisima.
Za vrhunski rezultat: Koristite Epsonov fotografski papir i originalne tinte, boje će ostati živahne godinama, bez blijeđenja ili promjene tona.
Zašto su kvalitetne tinte važne?
Mnogi roditelji pokušavaju uštediti koristeći jeftine zamjenske tinte, no to se može pokazati skupim u dužem roku. Nekvalitetna tinta može začepiti ispisne glave, smanjiti kvalitetu boja i skratiti vijek trajanja pisača. Kod dječjih dekoracija posebno je važno da boje budu precizne i živahne — jer nijansa razlike može biti presudna.
Originalne tinte za Epson pisač su razvijene u suradnji s inženjerima pisača i garantiraju:
· Točnu reprodukciju boja — boje izgledaju onako kako ste zamislili
· Dugotrajnost ispisa — dekoracije neće blijediti godinama
· Zaštitu pisača — smanjuje rizik od začepljenja i kvara
· Konzistentnost — svaki ispis identičan je prethodnom
Ulaganje u kvalitetnu tintu je ulaganje u trajnost vaše dekoracije i pouzdanost uređaja.
Beč u proljeće: Spark obilježio jubilarnu pjesničku smotru
Na festivalu sudjelovale su Marina Maras, Nadica Kološa, Marica Mihac i Zdenka Mlinar. One su se publici predstavile pjesmama na standardnom hrvatskom jeziku, ali i kajkavskom narječju.
U Beču je 24. i 25. travnja održano peto izdanje poetskog festivala „Beč u proljeće“, koji organizira Hrvatska zajednica umjetnika Austrije (HZUA), a među sudionicima ponovno su bile i članice Udruge umjetnika „Spark“.
Ovogodišnje izdanje obilježeno je i posebnom obljetnicom – pet godina djelovanja zajednice – što je programu dalo naglašeniji svečani karakter te dodatni fokus na dosadašnje rezultate i buduće planove.
Jubilarnom izdanju prethodila objava zbornika
U povodu obljetnice predstavljen je i zbornik poetskih radova „Beč u proljeće – zbornik radova 2026.“, koji okuplja autore sudionike festivala i predstavlja svojevrsnu sintezu petogodišnjeg stvaralačkog kontinuiteta HZUA-e. Organizatori su ga označili kao važnu točku u razvoju projekta, ali i poticaj za nastavak kulturnog povezivanja i novih susreta.
Središte programa u bečkim podrumima
Festival je otvoren u prostoru Schlumberger Kellerwelten, poznatim bečkim vinskim podrumima prepoznatljivog arhitektonskog ambijenta. Svečanost su predvodili predsjednica i pjesnikinja HZUA Ana Vrcić Oršolić te pjesnik Zoran Jakuc, dok je glazbeni okvir događaja oblikovao violinist Niko Lerner, koji je svojim nastupom pratio pjesničke izvedbe i dodatno naglasio atmosferu otvorenja. Događaju je prisustvovao i konzul Mate Bačić, čija je prisutnost, kako je istaknuto, potvrdila institucionalno prepoznavanje kulturnog djelovanja hrvatske zajednice u Austriji.
Ukupno je festival okupio 24 pjesnika te više od 70 gostiju na otvorenju.
Književne promocije i raznoliki autorski glasovi
U sklopu festivalskog programa predstavljene su tri knjige: uz zbornik HZUA-e, publici su približeni naslovi Vlade Domazeta „Dječak s obale rijeke Save“ te Josipa Petrlića Pjera „Između Buđenja i Mašte“. Posebno mjesto u zborniku zauzimaju i članice „Sparka“, njih ukupno osam, dok su na samom festivalu sudjelovale Marina Maras, Nadica Kološa, Marica Mihac i Zdenka Mlinar. One su se publici predstavile pjesmama na standardnom hrvatskom jeziku, ali i kajkavskom narječju, što je dodatno istaknulo jezičnu raznolikost nastupa te im donijelo posebna priznanja i zahvalnice organizatora.
Organizacija i poruke s festivala
U završnom dijelu programa istaknuta je uloga organizatorice Ane Vrcić Oršolić, o kojoj je urednik portala „TV Wien“ Zoran Cindrić zapisao: “Posebna i velika zahvala pripada Ani Vrcić Oršolić, osnivačici i organizatorici Hrvatskog pjesničkog festivala “Beč u proljeće”, osobi koja je ideju pretvorila u stvaran, prepoznatljiv i živ kulturni susret. Njezina uloga ne može se svesti samo na organizaciju programa, jer iza festivala stoji mnogo više od rasporeda, poziva i tehničke pripreme. Ana Vrcić Oršolić u ovaj je festival utkala ono najvažnije: strpljenje, vjeru u ljude, ljubav prema hrvatskoj riječi i sposobnost da različite pjesničke glasove poveže u jednu zajedničku priču.”
Sudionici festivala naglašavali su važnost susreta, razmjene iskustava i kulturnog povezivanja, uz dojam da manifestacija prerasta u stabilnu platformu za promociju hrvatske poezije u inozemstvu. Zdenka Mlinar u osvrtu je istaknula da im je “bila čast i zadovoljstvo biti sudionicama ove petogodišnje poetske čarolije i biti s onima koji umjetnošću krase životnu svakodnevicu, koji spajaju, a ne razdvajaju, koji znaju razlikovati dobro od zla, pokazati emocije i koji se trude biti bolji sutra nego što su danas.”