Raditi posao koji voliš i koji te ispunjava kao osobu oduvijek je bila privilegija. A kad se u tom poslu ostvariš i svi znaju za tebe onda je jasno da to radiš svim srcem. Iako se mnogima čini jednostavno, biti medijski čovjek nije nimalo lako. Sve što je stvorio nije mu došlo preko noći, morao se itekao znojiti, rano ustajati, snalaziti se kako da dođe do svojeg doma u Sop Bukevski kad je zadnji bus prema tamo već otišao, no, borio se i hvatao se za svaku pruženu priliku da bi danas bio baš onakav kakvim ga većina zna, on je – Dalibor Petko.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Kad sam bio dijete htio sam biti pjevač, pa me primilo da budem pomorac, a onda u jednom trenutku želja je bila postati profesor latinskog. Nikad nisam razmišljao da budem voditelj i mislim da je taj posao izabrao mene – priča mi i dodaje: “studirao sam promet, telekomunikacije i uvijek sam zamišljao kako ću raditi za nekog velikog teleoperatora.”
Ne zna se što je od svih njegovih maštanja ili studija bliže poslu kojim se bavi.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Iako sam dijete sa sela, oduvijek sam znao da to nije za mene, kad sam morao okopavati kukuruz ili brati grašak, to sam preživljavao na način “broji do nekog broja” da mi vrijeme brže prođe. Tu mama nikad nije imala koristi od mene. Prvi posao koji sam radio bio je na pilani. Eto, baš sve me vodilo ovom današnjem poslu – govori kroz smijeh.
– Roditelji me nikad nisu ograničavali i pustili su me da ‘furam’ svoj film, ne sjećam se da sam ikad imao zabranu izlaska, da sam se trebao javiti doma do nekog vremena, to je vjerojatno posljedica toga što sam ja mlađi brat, moja sestra je odradila sve što je trebala i danas mi je čudno kad čujem da ljudi imaju zabrane. Ja ne pušim, nisam probao droge, rijetko pijem… – kaže Petko.
Milo dijete, rekli bismo, a i sam kroz smijeh govori kako je bio poput Brandona Walsha iz Beverly Hillsa, nije imao nijedan neopravdan izostanak u školi.
– Kao mali sam uvijek pjevao i to je trajalo dosta dugo, pjevao sam i kod zubara, i kod frizera i gdje god je trebalo ići, svi već znaju da sam nastupao i na Turbo limach showu, snimka s istog je svojevrsni viralni hit – podsjeća.
Imao je 12 godina kad je nastupio je u Turbo limach showu, nije imao strah od kamera i kako kaže nikad mu to nije bio problem. A ono što se pamti je to da je upravo Dalibor prvi turbo limach u povijesti.
– No, onda se dogodio pubertet u kojem sam bio povučen i samozatajan, prva tri razreda srednje škole sjedio sam u klupi i bio – nevidljiv! – kaže Petko.
Pitam ga kad je otkrio ovaj začarani svijet novinarstva, u koji kad uđeš više nema van…
– Pisao sam nešto za školski list što ne bih nazvao novinarstvom, ali svoje prve korake napravio sam u Glasniku Turopolja, pa sam prešao u Reporter, i upravo kroz novinarstvo u Velikoj Gorici naučio sam se ovom poslu. Prvi članak koji sam pisao bila je sjednica umirovljenika iz Bukevja, a prva velika tema bila je kako se pripremiti za zimu. Ali sve su to početci. Mene je uvijek zanimala estrada i show business, ja sam od velikogoričkih bendova radio američke priče. Od Turbo X, Omege, Sjaja do današnjih nacionalnih zvijezda – prepričava Petko svoje početke.
A zgrada u Zagrebačkoj 19 je očito sudbina za medije, točnije radio postaje.
– Ja sam radio u zgradi današnjeg City radija, točno ispod njega bio je izlog, i bilo je to zanimljivo, radiš u eteru, ljudi ti mašu, pozdravljaju te izvana. Jako me taj radio (RVG) izgradio. Kad sam došao, svi su, imao sam osjećaj, kao odustali od tog radija, meni su dali da radim s lokalnim bendovima, a ja sam predložio da mi u goste dolaze i glazbenici iz cijele Hrvatske, iako su u uredništvu bili skeptični i mislili su da mi nitko neće doći. No, nitko me nije odbio…Prvi gost bio mi je Sandi Cenov, došle su i Divasice, Nina…Stvarno svi. Lokalne radijske postaje imaju svoju čar i za one koji tamo rade, ali i za goste koji dolaze – govori Dalibor.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
Kako kaže, uvijek nastoji biti iskren prema ljudima, pogotovo ako žele čuti njegovo mišljenje, ako traže savjet on će ga dati i uvijek traži dobro u ljudima.
Posao je ovo za kojeg svi, osim onih koji ga rade ili su ga radili, misle da je to isključiva zabava, kako si voditelji puštaju pjesme i tamo nešto pričaju, ne znajući koliko muke zna proći do finalnog proizvoda.
– Znao sam nebrojeno puta biti prehlađen, bolestan i tako raditi, inhalirao se dan prije da bih posao profesionalno odradio, a onda ljudi kažu da sam uvijek dobre volje, da zapravo ništa ne radim, samo sjedim razgovaram s ljudima, a ne znaju koliko puta nekoga ponekad treba nazvati da bi se dogovorilo gostovanje – objašnjava.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
S Narodnog radija je otišao u rujnu 2016. godine. Kaže ako će ikada više raditi na radiju da će raditi po nekim svojim zamislima i uvjetima, a usput će i obučavati nekoga da radi s njim.
– Pitaju me ljudi nedostaje li mi radio, i ne, ne nedostaje mi jer ja taj posao radim i dalje, samo što mi sad mikrofon nije ispred nosa, nego mi je bubica na reveru. Volim timski rad, nisam sebičan, iako sam popriličan control freak, ali uvijek mi je bitno da kad radim s nekim da nisam tamo glavni. Bilo bi me sram da neke stvari odrađujem, ja sam sam sebi najveći krtičar, i bez obzira što netko kaže da je nešto bilo savršeno, ja znam je li to doista tako ili nije – kaže Petko.
Nije on samo pisao, bio na radiju, i televizija se osim za ovo novo razdoblje veže i za njegove početke.
– Bio sam producent na Z1, i to je bio period kad nisam imao život, jer sam već u šest morao biti na televiziji, ali nije mi to prvi susret s televizijom. Opet se prve stvari vežu uz Veliku Goricu. A to što sam bio producent tamo puno mi pomaže sad na CMC televiziji i emisiji koju uređujem i vodim – priznaje Dalibor Petko.
Koliko ozbiljno shvaća svoj posao govori još jedno njegovo sjećanje s početaka medijske karijere za vrijeme poplava u Posavini.
– Nisam ni u jednom trenu pomislio da ne idem na posao, išao sam do lokacije gdje je puknuo nasip, bio sam s vojskom, nosio sam ruksak iznad glave, bujica je bila velika, ali otišao sam raditi – prisjeća se.
Privatni život dosta je trpio zbog javnog, najviše je to osjetio kad se razbolio, a bio je sam u Zagrebu u svome domu.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Nije bilo blizu mame i tate, nije mi imao tko skuhati juhu, brinuti o meni, a onda shvatiš…posao mi je donio to što je donio. Tu sam shvatio da život ide dalje i bez mene – kaže Petko.
Radio je i na Novoj TV i svi pamtimo jednu od rubrika kada je s poznatima išao u goste kao iznenađenje.
– Volim uveseljavati ljude, kad sam radio ta iznenađenja i kad vidiš koliko sreće možeš nekome napraviti s nečim što tebi ne predstavlja veliki problem još sam sretniji – dodaje.
Posljednjih nekoliko godina radi na CMC televiziji “Dalibor Petko Show” za koji kaže da smatra kako radi projekt života, ima apsolutnu slobodu, i ističe, ima odličnu ekipu s kojom radi.
No, u međuvremenu se bacio i u pjevačke vode, snimio je pjesmu “Kada magle krenu” u suradnji s Rockoko Orchestra. I kako kaže, probao je, ne bi više, ali nikad ne reci nikad.
Osim što ga nedjeljom možemo gledati na CMC-u ako vam nedostaje humora i smijeha, svakako preporučamo da počnete pratiti Dalibora i na Instagramu, kreativnih ideja ne nedostaje, a u cijelu priču da bi bio zanimljiviji uključio je i svoju obitelj.
Moglo bi se o Petku ispisati još puno redova, jer ovaj talentirani čovjek pun je ideja i zamisli, i nekako se čini da je od malih nogu bio predodređen da radi upravo ovo što radi, da zabavlja ljude, a uz sve to bude jednostavan i svoj.
Učenik Osnovne škole Šćitarjevo preminuo je nakon što se tijekom jela ugušio zalogajem hrane, doznajemo od hitne medicinske službe. Na mjesto događaja odmah su upućeni djelatnici Hitne pomoći, no dječaku, unatoč pruženoj pomoći, nije bilo moguće spasiti život.
Prema informacijama koje je smo dobili od voditelja velikogoričke hitne službe Siniše Goluba, dječak je tijekom jela uzeo prevelik komad krafne koji mu je završio u dišnim putevima. Zbog začepljenja respiratornog trakta nije mogao iskašljati zalogaj, a pokušaji da se on ukloni prije dolaska hitnih službi nisu bili uspješni.
Po dolasku na teren medicinski tim poduzeo je sve raspoložive mjere, no dječak je, nažalost, preminuo.
“Velika je to tragedija za koju ne možemo nikoga okriviti. Mi smo došli na teren, sve smo napravili, ali već je bilo prekasno. U 37 godina karijere nisam imao ovakav slučaj s djecom”, rekao je Golub.
U subotu, 13. lipnja, Javna vatrogasna postrojba Velike Gorice otvara svoja vrata građanima i istovremeno organizira Fire combat natjecanje za operativne vatrogasce. Posjetitelji će moći razgledati vatrogasnu opremu, sudjelovati u programu prilagođenom djeci i obiteljima te vidjeti demonstracije rada vatrogasaca na terenu.
Zapovjednik Ivica Maceković gostovao je jutros kod našeg dvojca Gianne i Matka te istaknuo kako se koncept Dana otvorenih vrata pokazao kao pun pogodak upravo zbog djece koja dolaze s roditeljima. Među sadržajima je i demonstracija vatrogasnih vještina te interaktivni dio programa, a poseban interes tradicionalno izaziva popularni “spidergasac” i mini poligon za najmlađe.
Uz to djeca će se moći spustiti niz spusnicu, popularnu štangu koju najčešće viđamo u filmovima i serijama.
“Pozivam sve zainteresirane da dođu. Bit će to jedan prekrasan, vatrogasni dan u kojem će djeca moći vidjeti čime se mi zapravo bavimo”, rekao je Maceković.
Zapovjednik Ivica, koji je u vatrogasac već 23 godine, istaknuo je kako se želja za profesionalnim vatrogastvom javlja upravo u tim malim danima, ali da je to tek početak jednog dalekog puta.
“Dalek je to put, ovdje su dječica od 10 do 12 godina, a biti ozbiljan vatrogasac zahtijeva punoljetnost, završenu srednju školu, ali naravno postoji oni koji se zaljube u to pa jedan dan dođu i do profesionalnog vatrogastva”.
Također, rekao je da posao vatrogasca ne uključuje samo gašenje požara, puno je tu malih situacija kao skidanje mačke s drveta, ali i situacije u kojima su se često prvi put našli.
Velika Gorica, 07.06.2025. JVPVG-Dan otvorenih vrata, VII.Plamen Turopolja i IV.memorijal Ivana Galekovića-Gale. Foto: JVPVG
“Početkom 2020. smo imali situaciju s COVID-om gdje smo imali ulogu osiguranja, cijepljenja i bili smo izloženi tomu svemu. Zakonom o sustavu civilne zaštite mi smo također dio te civilne zaštite pa smo radili taj posao, obavještavali ljude da se ne mogu zadržavati u parkovima. To nam je bilo nešto novo. Isto tako imali smo i potres. Još nije bio neki veći potres na velikogoričkom području, tako da nas je onaj potres baš zatekao jer su sve snage bile upregnute prema Sisku i Petrinji gdje je potres najteže pogodio ta područja. To nas je isto povuklo na neku stranu koju prije nismo radili. Vjerujem da će još u mojoj vatrogasnoj karijeri biti podosta stvari koji mi sada možda i ne padaju na pamet. Što se tiče gašenja požara, spašavanje ljudi, to je naša srž, tu nas ništa ne može iznenaditi. Ipak, kvaliteta svakog vatrogasca je da se može snaći u svakoj situaciji”, opisuje Maceković.
Tu je i teška oprema koja teži oko 30 kg, a na vatrogascu mora biti unutar 60 sekundi.
“Može otežavati jer kad se obučete u tu opremu to ograničava vijek trajanja u toj intervenciji. Tako mi za svaku intervenciju imamo posebnu opremu za tu intervenciju. Tako na primjer imamo opremu za gašenje šumskih požara, trave i niskog raslinja, to je neka jednostavnija opcija. Ova teža varijanta se odnosi na izolacionom aparatu, odijelo za strukturne požar, recimo gašenje požara stana da budemo autonomni u odnosu na zagađeni zrak koji se unutra nalazi, da imate sve za pola sata radi. Kaciga teži oko 2 kg”, kaže zapovjednik.
S druge strane, u onim “mirnijim danima”, kada nema intervencija, dan je prilično strukturiran. Smjene uključuju pregled opreme, tjelesnu pripremu, teorijsku i praktičnu nastavu, vježbe na poligonu te odmor i pripremu za novu smjenu.
Dotaknula se i tema kućnih požara, koji često nastanu zbog nemara.
“U svakodnevnom životu postoji jedan problem, a to je navika jer smo navikli da sve bude u redu. Najveća opasnost je požar zbog hrane u stambenim zgradama. Ljudi zaborave da su stavili nešto na štednjak, krene se dimiti i nastane požar. Također požari zbog baterija, na primjer ljudi stave mobitel punit, a kad ga iskopčaju, ostave punjač u zidu što također nije preporučljivo”, upozorava Maceković.
Imaju li još uvijek poznatu štangu kroz koju se spuštaju, kako izgleda ljetna dislokacija i što krasi dobrog vatrogasca? Sve to možete doznati u cijelom razgovoru koji je dostupan ovdje.
Fotografi iz Zagrebačke županije imaju priliku svojim radovima promovirati ljepote i posebnosti kraja u kojem žive jer su otvorene prijave za ovogodišnje izdanje foto natječaja „Volim svoju županiju“.
Riječ je o projektu Hrvatske zajednice županija koji već jedanaestu godinu okuplja amaterske i profesionalne autore iz cijele Hrvatske. Tijekom deset godina održavanja natječaja pristiglo je oko 12 tisuća fotografija koje su kroz objektiv zabilježile prirodne znamenitosti, kulturnu baštinu i tradicije hrvatskih krajeva.
Ovogodišnji natječaj traje od 8. do 19. lipnja 2026. godine, a odabrani radovi bit će predstavljeni na putujućoj izložbi koja obuhvaća svih 21 hrvatsku županiju. Za sudjelovanje nije potrebno fotografirati isključivo u vlastitoj županiji. Organizatori ističu kako autori mogu prijaviti fotografije snimljene i izvan područja svoje županije, dok je broj prijava ograničen na najviše tri fotografije po sudioniku.
Poseban naglasak i ove godine stavljen je na nekoliko kategorija. U glavnoj kategoriji stručni žiri odabrat će 21 fotografiju, odnosno po jednu koja će predstavljati svaku hrvatsku županiju na izložbi. Mjesto na izložbi mogu izboriti i autori fotografija snimljenih dronom. Treća kategorija namijenjena je Hrvatima koji žive izvan Hrvatske. Žiri će među pristiglim radovima odabrati tri fotografije koje prikazuju hrvatske županije, a nagrada će pripasti najbolje ocijenjenom radu.
Nakon završetka ocjenjivanja stručnog žirija, ukupno 27 odabranih fotografija ulazi u završni krug. Tada odluku preuzima publika koja će glasovanjem izabrati najbolju fotografiju natječaja, odnosno rad s najvećim brojem prikupljenih glasova.
Prijave su otvorene do 19. lipnja 2026. godine, a svoje fotografije možete prijavit ovdje.
Zagrebačka županija ulaže u hitnu: Edukacije i sustav jači kroz RACE 2
Glavni cilj projekta RACE 2 jest unaprijediti sustav hitne medicinske pomoći kroz standardizaciju i digitalizaciju procesa rada, dodatnu edukaciju zdravstvenih djelatnika te modernizaciju opreme.
Dok se međunarodni projekt RACE 2 (Utrka za život) približava završetku, Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije nastavlja s aktivnostima kojima se unapređuje kvaliteta hitne medicinske skrbi.
Među njima su edukacije djelatnika, nabava opreme i vozila te javnozdravstvene akcije usmjerene na prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Riječ je o projektu koji se provodi u okviru programa Interreg IPA CBC Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora, a zajednički ga realiziraju Dom zdravlja Mostar kao vodeći partner, Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije i Zavod za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.934.839,38 eura. Od toga Europska unija osigurava 1.644.613,47 eura ili 85 posto sredstava, dok preostalih 290.225,91 euro financiraju projektni partneri.
Jedan od ključnih segmenata projekta odnosi se na stručno usavršavanje djelatnika hitne medicine. Tako je u Velikoj Gorici nedavno održana edukacija za tridesetak zaposlenika Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije. Program je bio namijenjen medicinskim sestrama, medicinskim tehničarima i vozačima vozila hitne pomoći, a vodili su ga licencirani instruktori Zavoda.
Polaznici su kroz teorijsku nastavu i praktične vježbe prolazili postupke osnovnog i naprednog održavanja života, poznate pod nazivima Basic Life Support (BLS) i Advanced Life Support (ALS). Edukacija je obuhvatila postupke zbrinjavanja akutno oboljelih i traumatiziranih pacijenata, provođenje trauma-pregleda, korištenje automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) te pružanje pomoći tijekom poroda.
Naglasak je stavljen na dodatno osnaživanje timova za postupanje u najzahtjevnijim hitnim situacijama.
“Kontinuiranim ulaganjem u usavršavanje medicinskog osoblja spremni smo građanima pružiti brzu i učinkovitu pomoć, stavljajući pritom naglasak na našu stručnost i sigurnost pacijenata”, poručio je ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije Davorin Gajnik.
Paralelno s edukacijama djelatnika, Zavod provodi i niz preventivnih javnozdravstvenih aktivnosti kojima želi podići svijest građana o kardiovaskularnim bolestima. Do kraja lipnja akcije će biti organizirane u Zaprešiću 10. lipnja, Jastrebarskom 17. lipnja te Svetom Ivanu Zelini 30. lipnja.
Glavni cilj projekta RACE 2 jest unaprijediti sustav hitne medicinske pomoći kroz standardizaciju i digitalizaciju procesa rada, dodatnu edukaciju zdravstvenih djelatnika, modernizaciju opreme te aktivnosti usmjerene na prevenciju bolesti koje predstavljaju jedan od vodećih zdravstvenih izazova današnjice.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Tradicionalni prijem najboljih učenika osnovnih i srednjih škola s područja Velike Gorice održan je danas u Vijećnici Pučkog otvorenog učilišta, gdje su im uručene nagrade i priznanja za iznimne rezultate ostvarene tijekom školske godine na izmaku.
Učenicima je na uspjehu čestitao gradonačelnik Krešimir Ačkar, istaknuvši kako njihovi rezultati nisu plod slučajnosti, već dugotrajnog rada, discipline i predanosti. Uz pohvalnice, osnovnoškolci su na dar dobili knjigu Cyber psihologija autorice Irene Miljković Krečar, dok su srednjoškolci primili knjigu 12 nota o životu i kreativnosti autora Quincyja Jonesa.
Tijekom svečanosti gradonačelnik je pozvao učenike da se predstave te podijele koji su im predmeti bili najdraži tijekom školovanja. Među nagrađenima bila je Petra iz Srednje strukovne škole, koja je zahvalila svojoj razrednici i profesorima, a kao omiljeni predmet izdvojila matematiku. Marta iz Osnovne škole Eugena Kvaternika rekla je kako najviše voli kemiju i fiziku. Kristina iz Ekonomske škole istaknula je da su joj svi predmeti bili dragi, ponajviše zbog odnosa koji je izgradila sa svojim profesorima.
– Svi su mi predmeti bili jako dragi jer su profesori bili više od autoriteta, bili su i prijatelji – poručila je.
Posebno emotivnu poruku uputio je Mihael Jaroš, koji je u ime učenika zahvalio svima koji su ih pratili na njihovom obrazovnom putu.
– Velika hvala našem gradonačelniku koji prepoznaje naš uspjeh. Također, htio bih se posebno zahvaliti svima koji su nam pomogli u našem školovanju i koji su bili tu cijelim putem. To su naši učitelji, nastavnici i mentori. Najvažnije od svega, hvala našim roditeljima i obiteljima koji su tu bili od prvog dana te pratili sve naše uspjehe i bili najveća podrška, rekao je Jaroš.
Gradonačelnik Ačkar u svom je obraćanju učenicima naglasio kako su upravo oni primjer mladih ljudi koji vlastitim radom stvaraju svoju budućnost.
„Jedno veliko bravo u ime grada Velike Gorice! Vi ste mladi intelektualci i ja vam od srca na tome čestitam. Vaši rezultati nisu došli slučajno. Vaš uspjeh je samo produkt onoga što ste vi stavili sebi u život kao nešto normalno. Vaša žrtva se pokazala kao nešto što neće nikada biti uzaludno, jer ste svoju sudbinu stavili u svoje ruke. Vi ste odlučili biti gospodari svoje sudbine. Čestitam vašim roditeljima koji su vam uvijek bili podrška i oslonac u svemu“, poručio je gradonačelnik.
Prijem najboljih učenika i ove je godine bio prilika za isticanje izvrsnosti, ali i zahvalu roditeljima, nastavnicima i mentorima koji svojim radom i podrškom sudjeluju u uspjesima mladih Goričana.