Raditi posao koji voliš i koji te ispunjava kao osobu oduvijek je bila privilegija. A kad se u tom poslu ostvariš i svi znaju za tebe onda je jasno da to radiš svim srcem. Iako se mnogima čini jednostavno, biti medijski čovjek nije nimalo lako. Sve što je stvorio nije mu došlo preko noći, morao se itekao znojiti, rano ustajati, snalaziti se kako da dođe do svojeg doma u Sop Bukevski kad je zadnji bus prema tamo već otišao, no, borio se i hvatao se za svaku pruženu priliku da bi danas bio baš onakav kakvim ga većina zna, on je – Dalibor Petko.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Kad sam bio dijete htio sam biti pjevač, pa me primilo da budem pomorac, a onda u jednom trenutku želja je bila postati profesor latinskog. Nikad nisam razmišljao da budem voditelj i mislim da je taj posao izabrao mene – priča mi i dodaje: “studirao sam promet, telekomunikacije i uvijek sam zamišljao kako ću raditi za nekog velikog teleoperatora.”
Ne zna se što je od svih njegovih maštanja ili studija bliže poslu kojim se bavi.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Iako sam dijete sa sela, oduvijek sam znao da to nije za mene, kad sam morao okopavati kukuruz ili brati grašak, to sam preživljavao na način “broji do nekog broja” da mi vrijeme brže prođe. Tu mama nikad nije imala koristi od mene. Prvi posao koji sam radio bio je na pilani. Eto, baš sve me vodilo ovom današnjem poslu – govori kroz smijeh.
– Roditelji me nikad nisu ograničavali i pustili su me da ‘furam’ svoj film, ne sjećam se da sam ikad imao zabranu izlaska, da sam se trebao javiti doma do nekog vremena, to je vjerojatno posljedica toga što sam ja mlađi brat, moja sestra je odradila sve što je trebala i danas mi je čudno kad čujem da ljudi imaju zabrane. Ja ne pušim, nisam probao droge, rijetko pijem… – kaže Petko.
Milo dijete, rekli bismo, a i sam kroz smijeh govori kako je bio poput Brandona Walsha iz Beverly Hillsa, nije imao nijedan neopravdan izostanak u školi.
– Kao mali sam uvijek pjevao i to je trajalo dosta dugo, pjevao sam i kod zubara, i kod frizera i gdje god je trebalo ići, svi već znaju da sam nastupao i na Turbo limach showu, snimka s istog je svojevrsni viralni hit – podsjeća.
Imao je 12 godina kad je nastupio je u Turbo limach showu, nije imao strah od kamera i kako kaže nikad mu to nije bio problem. A ono što se pamti je to da je upravo Dalibor prvi turbo limach u povijesti.
– No, onda se dogodio pubertet u kojem sam bio povučen i samozatajan, prva tri razreda srednje škole sjedio sam u klupi i bio – nevidljiv! – kaže Petko.
Pitam ga kad je otkrio ovaj začarani svijet novinarstva, u koji kad uđeš više nema van…
– Pisao sam nešto za školski list što ne bih nazvao novinarstvom, ali svoje prve korake napravio sam u Glasniku Turopolja, pa sam prešao u Reporter, i upravo kroz novinarstvo u Velikoj Gorici naučio sam se ovom poslu. Prvi članak koji sam pisao bila je sjednica umirovljenika iz Bukevja, a prva velika tema bila je kako se pripremiti za zimu. Ali sve su to početci. Mene je uvijek zanimala estrada i show business, ja sam od velikogoričkih bendova radio američke priče. Od Turbo X, Omege, Sjaja do današnjih nacionalnih zvijezda – prepričava Petko svoje početke.
A zgrada u Zagrebačkoj 19 je očito sudbina za medije, točnije radio postaje.
– Ja sam radio u zgradi današnjeg City radija, točno ispod njega bio je izlog, i bilo je to zanimljivo, radiš u eteru, ljudi ti mašu, pozdravljaju te izvana. Jako me taj radio (RVG) izgradio. Kad sam došao, svi su, imao sam osjećaj, kao odustali od tog radija, meni su dali da radim s lokalnim bendovima, a ja sam predložio da mi u goste dolaze i glazbenici iz cijele Hrvatske, iako su u uredništvu bili skeptični i mislili su da mi nitko neće doći. No, nitko me nije odbio…Prvi gost bio mi je Sandi Cenov, došle su i Divasice, Nina…Stvarno svi. Lokalne radijske postaje imaju svoju čar i za one koji tamo rade, ali i za goste koji dolaze – govori Dalibor.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
Kako kaže, uvijek nastoji biti iskren prema ljudima, pogotovo ako žele čuti njegovo mišljenje, ako traže savjet on će ga dati i uvijek traži dobro u ljudima.
Posao je ovo za kojeg svi, osim onih koji ga rade ili su ga radili, misle da je to isključiva zabava, kako si voditelji puštaju pjesme i tamo nešto pričaju, ne znajući koliko muke zna proći do finalnog proizvoda.
– Znao sam nebrojeno puta biti prehlađen, bolestan i tako raditi, inhalirao se dan prije da bih posao profesionalno odradio, a onda ljudi kažu da sam uvijek dobre volje, da zapravo ništa ne radim, samo sjedim razgovaram s ljudima, a ne znaju koliko puta nekoga ponekad treba nazvati da bi se dogovorilo gostovanje – objašnjava.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
S Narodnog radija je otišao u rujnu 2016. godine. Kaže ako će ikada više raditi na radiju da će raditi po nekim svojim zamislima i uvjetima, a usput će i obučavati nekoga da radi s njim.
– Pitaju me ljudi nedostaje li mi radio, i ne, ne nedostaje mi jer ja taj posao radim i dalje, samo što mi sad mikrofon nije ispred nosa, nego mi je bubica na reveru. Volim timski rad, nisam sebičan, iako sam popriličan control freak, ali uvijek mi je bitno da kad radim s nekim da nisam tamo glavni. Bilo bi me sram da neke stvari odrađujem, ja sam sam sebi najveći krtičar, i bez obzira što netko kaže da je nešto bilo savršeno, ja znam je li to doista tako ili nije – kaže Petko.
Nije on samo pisao, bio na radiju, i televizija se osim za ovo novo razdoblje veže i za njegove početke.
– Bio sam producent na Z1, i to je bio period kad nisam imao život, jer sam već u šest morao biti na televiziji, ali nije mi to prvi susret s televizijom. Opet se prve stvari vežu uz Veliku Goricu. A to što sam bio producent tamo puno mi pomaže sad na CMC televiziji i emisiji koju uređujem i vodim – priznaje Dalibor Petko.
Koliko ozbiljno shvaća svoj posao govori još jedno njegovo sjećanje s početaka medijske karijere za vrijeme poplava u Posavini.
– Nisam ni u jednom trenu pomislio da ne idem na posao, išao sam do lokacije gdje je puknuo nasip, bio sam s vojskom, nosio sam ruksak iznad glave, bujica je bila velika, ali otišao sam raditi – prisjeća se.
Privatni život dosta je trpio zbog javnog, najviše je to osjetio kad se razbolio, a bio je sam u Zagrebu u svome domu.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Nije bilo blizu mame i tate, nije mi imao tko skuhati juhu, brinuti o meni, a onda shvatiš…posao mi je donio to što je donio. Tu sam shvatio da život ide dalje i bez mene – kaže Petko.
Radio je i na Novoj TV i svi pamtimo jednu od rubrika kada je s poznatima išao u goste kao iznenađenje.
– Volim uveseljavati ljude, kad sam radio ta iznenađenja i kad vidiš koliko sreće možeš nekome napraviti s nečim što tebi ne predstavlja veliki problem još sam sretniji – dodaje.
Posljednjih nekoliko godina radi na CMC televiziji “Dalibor Petko Show” za koji kaže da smatra kako radi projekt života, ima apsolutnu slobodu, i ističe, ima odličnu ekipu s kojom radi.
No, u međuvremenu se bacio i u pjevačke vode, snimio je pjesmu “Kada magle krenu” u suradnji s Rockoko Orchestra. I kako kaže, probao je, ne bi više, ali nikad ne reci nikad.
Osim što ga nedjeljom možemo gledati na CMC-u ako vam nedostaje humora i smijeha, svakako preporučamo da počnete pratiti Dalibora i na Instagramu, kreativnih ideja ne nedostaje, a u cijelu priču da bi bio zanimljiviji uključio je i svoju obitelj.
Moglo bi se o Petku ispisati još puno redova, jer ovaj talentirani čovjek pun je ideja i zamisli, i nekako se čini da je od malih nogu bio predodređen da radi upravo ovo što radi, da zabavlja ljude, a uz sve to bude jednostavan i svoj.
Gradska knjižnica Velika Gorica 12. i 13. prosinca, provodi akciju djelomičnog oprosta zakasnina u sva tri svoja odjela, a svi koji kasne s povratom knjiga moći će podmiriti dug jedinstvenim iznosom od sedam eura. Akcija vrijedi i za korisnike koji trenutno ne duguju knjige, ali imaju staru blokadu zbog ranijih kašnjenja.
Povodom Dana Svete Lucije i Dana Grada, knjižnica je odlučila otvoriti vrata svima koji su se godinama skrivali od pulta za povrat knjiga. Bez obzira koliko dugo knjiga stoji kod vas, tih će se dana sve moći vratiti uz simboličnu naplatu.
Knjige je, dakako, potrebno donijeti u odjel iz kojeg su posuđene, bilo da je riječ o Središnjem odjelu za odrasle, Dječjem odjelu ili Područnoj knjižnici Galženica. Oni koji više ni ne znaju gdje je koja knjiga završila mogu se javiti knjižnici osobno ili telefonom, kako bi se situacija razjasnila. Isto vrijedi i za korisnike koji u džepu nemaju nijednu tuđu knjigu, ali ih sustav i dalje drži blokiranima zbog starih dugovanja. I oni će moći “počistiti” račun za sedam eura, ali uz osobni dolazak.
Iz knjižnice poručuju da je ovo idealna prilika da se knjige napokon vrate na police i ponovno krenu u ruke čitatelja. A za sve koji godinama odgađaju taj potez, ako nije sad, kad je?
Muzej Turopolja poziva na pogled u velikogoričku prošlost.
U četvrtak 11. prosinca u prostoru Interpretacijskog centra Muzeja Turopolja bit će otvorena dokumentarna izložba “Medicina u Turopolju”.
Izložba je dokumentarnog karaktera koja tekstovima i fotografijama kroz 6 plakata vodi kroz 6 tematskih cjelina: Asanacija u Mraclinu, Apoteka i rodilište, Javna bolnica, Crveni križ, Ratna bolnica te Dom zdravlja i Veterinarska stanica.
Autor izložbe je viši kustos povjesničar Josip Popovčić, a otvorenje je u 18 sati.
Podjelom staklenki meda učenicima prvog razreda osnovnih škola, Ministarstvo poljoprivrede, Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, u suradnji s lokalnim proizvođačima meda, provode projekt Školski medni dan.
Danas je blagdan sv. Ambrozija, zaštitnika pčela i pčelara, a u ime Zagrebačke županije podjeli meda prvašićima u Osnovnoj školi Bedenica sudjelovao je zamjenik župana Damir Tomljenović.
-Ovim projektom želimo educirati djecu o važnosti konzumiranja meda i njegovog uključivanja u prehranu, uz istovremenu promociju meda proizvedenoga na hrvatskim pčelinjacima što će pridonijeti boljem tržišnom pozicioniranju hrvatskih pčelara. Zagrebačka županija kontinuirano pomaže pčelare kojih ima 610 registriranih s oko 30 tisuća košnica. Kupnjom lokalno uzgojenog meda podupremo domaće pčelare – podsjetio je Tomljenović.
-Iako je Bedenica jedna od najmanjih općina u Zagrebačkoj županiji, ima što za pokazati, a to su, među ostalim, poljoprivrednici i registrirani pčelari koji marljivo rade i doprinose promicanju imena i ugleda općine. Pčele su neophodne za bioraznolikost i opstojnost našeg svijeta. Zahvaljujem županijskom Upravnom odjelu za poljoprivredu za pomoć i ulaganje u naše poljoprivrednike, jer bez zdrave poljoprivrede i uspješnih poljoprivrednika nema ni uspjeha države – rekao je načelnik Općine Bedenica Slavko Cvrlja.
Na području općine Bedenica je i puno pčelara koji se bave i proizvodnjom medenjaka – istaknuo je ravnatelj škole Krunoslav Ujlaki.
-Svoje tržište, osim na kućnom pragu, proizvođači nalaze i u svetištu u Mariji Bistrici, a obzirom da se med dijeli u prvom razredu, djeca o njemu uče i vjerujem da će ovo pozitivno utjecati na njihove prehrambene navike – dodao je ravnatelj.
Kratko predavanje prvašićima održao je lokalni pčelar Branko Mahnet koji je u ovaj projekt uključen od 2018. godine.
-Tržište je prepuno svakakvih proizvoda koji se ne bi smjeli zvati medom i jako je važno da djeca znaju prepoznati kvalitetan med i da ih to prati kroz cijeli život. Najpouzdanija metoda prepoznavanja “pravog meda” je okus. Kada ga stavite u usta on mora imati okus voska, peludi i košnice dok ostali koji imaju okus po nekakvom sirupu – nisu prirodni proizvodi. Najbolje je zapravo imati svog pčelara, jer nijedan mali pčelar neće se baviti s umjetnim sladilima i aromama – objasnio je Mahnet.
Podjelom staklenki meda učenicima prvog razreda osnovnih škola, ovim se projektom želi promovirati med iz hrvatskih pčelinjaka i podignuti svijest najmlađih o potrebi konzumacije zdravih i domaćih proizvoda.
U projekt je uključena i Zagrebačka županija pa će tako 1.568 učenika iz 31 škole kojima je Županija osnivač, dobiti prigodne pakete sa slikovnicom i unificiranom staklenkom meda.
Med će u osnovne škole dostaviti 15 pčelara s područja Zagrebačke županije.
( Foto: Radio Zelina )
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Udruga žena Kuče poziva na još jednu radionicu u nizu!
Vezenje – stoljetna tradicija ukrašavanja tkanina iglom i koncem, koja se koristila za personalizaciju odjeće i kućanskih potrepština, čime se isticao prestiž, danas se koristi za umjetničko izražavanje i modne detalje, čuvajući kulturnu baštinu.
Ovladajte vještinom vezenja kako bi kod kuće i sami mogli ukrašavati razne materijale. Radionica će se održati 11. prosinca u Društvenom domu Kuče s početkom u 18 sat.
-Dođite na kreativno druženje gdje ćemo zajedno učiti i stvarati prekrasne vezene motive. Veselimo se vašem dolasku! Prijave su obavezne na: 099 623 6367 – ističu iz Udruge.
Gradski zbor Franjo pl. Lučić proteklog je vikenda gostovao u Austriji, u gradiću Neuberg an der Murz, gdje je održao koncert adventskih i božićnih pjesama iz bogate tradicije hrvatske zborske baštine.
Brojna publika s oduševljenjem je pratila izvedbe, a posebno ih je dirnulo iznenađenje na samom kraju – izvedba pjesme „Tiha noć“ na njemačkom jeziku, koja je potaknula okupljene da se pridruže zboru u zajedničkom pjevanju.
-Doista je bio užitak pjevati u jednom osobitom ambijentu povijesne zgrade nevjerojatne akustike, pred vrlo discipliniranom publikom. Mi smo uživali pjevajući, a osjetili smo i da je publika uživala u našoj izvedbi. Osobito su bili iznenađeni izvedbom Tihe noći na njemačkom jeziku i pjevali su zajedno s nama – rekla je voditeljica zbora prof. Irena Markulin.
Predsjednica zbora i organizatorica putovanja Lidia Capković Martinek, također je istaknula važnost ovakvih gostovanja.
-Uvijek se i sami iznenadimo kako strana publika reagira na prekrasne adventske i božićne pjesme hrvatske baštine. Upravo zbog toga je osobito zadovoljstvo organizirati ovakva putovanja – rekla je Capković Martinek.
Inače, nastup u Austriji još je jednom potvrdio kvalitetu i umjetničku snagu Gradskog zbora Franjo pl. Lučić, koji svojim izvedbama njeguje hrvatsku glazbenu tradiciju, promovira Veliku Goricu i Republiku Hrvatsku izvan njenih granica.