Na dan Svetog Vinka, 22. siječnja, prvi se puta u novoj godini ide u vinograd. Mnogi smatraju da je upravo Vincekovo ‘službeni’ početak godišnjeg vegetativnog ciklusa vinove loze. Obično si tog dana vinogradari zažele sretnu novu vinogradarsku godinu. Vinogradar na taj dan ide u vinograd bez obzira na vrijeme, po kiši i po snijegu. Gazda obreže nekoliko trsova, te ih kiti kobasicama kako bi grožđe bilo rodno i zdravo.

Ceremonijal na Vincekovo u kontinentalnoj se Hrvatskoj najčešće izvodi po posebnim pravilima – štatutima, od kojih su najpoznatiji oni križevački. Proslava Vincekova danas je prilagođena brojnim posjetiteljima, obožavateljima vina i prirode. A ako još niste prisustvovali jednoj takvoj ceremoniji, saznajte gdje to možete učiniti ove godine.

Ivanićgradsko Vincekovo slavit će se u vinogradu obitelji Vlade Jakopović u Kloštar Ivaniću, a nastavak ceremonije koja počinje 22. siječnja u 14 sati bit će u kleti Stari mlin. Organizira ga Udruga vinogradara i vinara “Brenta”. Isti dan, ali od 12.30 sati u kuriji Omilje u Donjoj Drenovi počinje Vincekovo u Svetom Ivanu Zelini. Osim mise i razgledavanja kurije, obitelj Pisačić će prikazati i svečanost rezidbe te će goste počastiti kuhanim vinom i domaćim kobasicama.

OPG Kuš u zaprešićkom Merenju ugostit će tamošnje Vincekovo i to u srijedu od 14. sati, dok će Velikogoričani svetog Vinka obilježiti u subotu u 14 sati u Kostanjevcu na imanju obitelji Mikulčić.

Mjesec dana ostalo je do početka 194. Samoborskog fašnika, najstarije i najveće pokladne manifestacije u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Točno 14. veljače, na dan zaljubljenih, pod geslom “Od bedaka do superjunaka” ekipa iz Srakostripa – Princeza Sraka alias “Sraketa”, Princ Fašnik, Sudec alias Mitoman i Fiškal alias Mutiman, po 194. put proglasit će Slobodnu Fašničku Republiku Samobor. Ključeve grada preuzet će u 19 sati na pozornici na središnjem samoborskom Trgu kralja Tomislava koji će ponovno biti preimenovan u Trg fašničkih velikana.

Fašničke spelancije potrajat će do 25. veljače, a iz Turističke zajednice grada Samobora, glavnog organizatora Fašnika, najavljuju da i ove godine neće nedostajati zabave pod maskama, uz nastupe poznatih glazbenih izvođača, gostovanja karnevalskih skupina iz cijele Hrvatske, ali i iz inozemstva, kao i nastupe mjesnih odbora s tradicionalnim alegorijskim kolima. Za najmlađe se ove godine priprema još bogatiji program.

Koncerti će se održavati na središnjoj pozornici na Trgu kralja Tomislava, a veselo će biti i u Livadićevoj ulici gdje će u svojim taborima biti smještene fašničke skupine iz samoborskih mjesnih odbora i gradskih četvrti, Trg Matice hrvatske rezerviran je za najmlađe s time da će mališani ove godine moći uživati u brojnim zanimljivim i zabavnim radionicama u prostoru male dvorane Galerije Prica, a novina je tzv. “Urbana zona” koja će zaživjeti na prostoru iza samoborskog kina, gdje će se uz ritmove DJ-eva i breakdance održavati radionice izrade grafita.

Ovogodišnje 194. izdanje Samoborskog fašnika dobit će i fašničku slikovnicu “Maska traži lice” autorice Maje Jerčić i ilustratorice Dore Ajduković, koje na edukativan i zanimljiv način djecu upoznaju sa Samoborom i njegovim znamenitostima. Tijekom Fašnika bit će besplatno podijeljena djeci.

Najbolje maske, pojedinačne, skupne i obiteljske, i ove će godine biti nagrađene.

Pričljiv, vedar, bistar… Sa sto jednom ‘na plećima’ još uvijek obavlja sitne krojačke popravke. Veseli ga to! Vesele ga i druženja pa ga je razveselilo i gotovo 300 čestitara na njegovu 101. rođendanu. Josip Pisnjak, rodom iz Kloštra Ivanića, šnajder po zanimanju, danas je smješten u staračkom domu u Dubravi. Član je tamošnje udruge umirovljenika, koja je i organizirala proslavu njegova rođendana.

– Nikada nemoj činiti drugome što tebi nije ugodno! – otkrio je svoj recept za dugovječnost Josip.

Sa šest godina je počeo čuvati krave.

– Bio sam tuđi sluga. I tuđe sam hlače nosio. I cipele. Bili smo siromašni, malo smo toga imali. Nisam izučio za šnajdera jer sam to htio, nego zato što je ‘gazdi’, kojega smo sreli na sajmu u Ivanić-Gradu, baš trebao šegrt. Poslije rata sam radio u Zagrebu, pa u krojačkoj zadruzi u Ivanić-Gradu, pa sam onda bio i poslovođa u Antilopu. I danas, ako me netko treba – tu sam! No, ljudi u domu malo drapaju, pa posla baš i nema –  pripovijeda Pisnjak.

Foto: Zagrebačka županija