Sport
Vlado Horvat: Nogometna hijerarhija u Turopolju konačno je idealna!
Najiskusniji trener u nogometnom Turopolju u opširnom intervjuu govori o svojim počecima, o igračkim i trenerskim danima… Vodi našeg jedinog četvrtoligaša, Gradiće…
Vlado Horvat (57) iz Starog Čiča najiskusniji je nogometni trener Nogometnog središta Velika Gorica. Trenutno je strateg četvrtoligaša Gradića i ima što zanimljivo kazati o amaterskom nogometu našeg podneblja. Prije no što smo sjeli za stol, uručio je prigodne poklone (bez željene kemijske, ha, ha) i započeo svoju priču.
– Moj je stav da je konačno u nogometnom Turopolju uspostavljena gotovo idealna hijerarhija. Gorica je prvoligaš za naklon do poda, prvenstveno zaslugom predsjednika Nenada Črnka, a onda i čelnih ljudi Velike Gorice. Suradnja Gorice i trećeligaša Kurilovca također je hvalevrijedan potez, logičan i vjerojatno ekonomičan. Gradići su trećerangirani klub pri NS velika Gorica i zadovoljstvo mi je tamo raditi. Vjerujem da će se odgovorni iz našeg prvoligaša malo sjetiti i nas te nam pomoći oko očuvanja rejtinga – uvodno je malo ozbiljno, a malo uz dozu šale, kazao Horvat.
Iza njega je zanimljiva nogometna karijera, kao igrača centarfora, ali i kao trenera. Iz širokog spektra predviđenih tema najprije je zamoljen da se konkretnije predstavi.
– Počeo sam igrati u tadašnjem Borcu u Vukovini, nastavio u Trnju, Samoboru, Dinamu (OO), Maksimiru, Maloj Mlaki i na kraju Hrašću. Osim Borca, sve su to bili klubovi rejtinga za današnju 3. HNL, bilo je tu vrlo zanimljivih igrača i trenera. U Samoboru mi je tako suigrač bio Stjepan Bašić, danas trener u HNS-u, trenutno vodi četvrtoligaša Dinama iz Odranskog Obreža. U spomenutom Dinamu trener mi je bio Miljenko Ćorić, otac poznatog igrača Ante Ćorića. Igrao sam i mali nogomet, za primjer na čuvenoj Kutiji šibica, uz suigrače Ninu Matkovića, Šljivca, Pršira, Hrvoje Braovića, Dražena Plodinec i Rogala – rekao je Horvat i dodao:
– Karijeru igrača seniora zaključio sam u 36. godini, a zatim u veteranima Male Mlake igrao u društvu poznatih nogometaša Drage Rukljača Geca, Ismeta Hadžića, Ivice Poljaka, Ivande, Šćurica… Kao treneru, negdje u 37. godini, prvi klub bio mi je Mala Mlaka, koju sam preuzeo od Drage Rukljača, negdašnjeg velikog igrača Zagreba i Hajduka. Sjećam se, vodio sam tada i igrača Darka Janječića Žicu, velikog znalca, ali isto tako i treneru teško kontroliranog fakina i zaljubljenika u nogomet, kao što je i danas kao nogometni djelatnik (ima velike zasluge za možda i najveće rezultate Udarnika, kasnije Kurilovca). Iz Mlake u školu Radnika, doveo me legendarni Silvio Kranjac Šime, a za dobivenu mladu selekciju koju sam trenirao igrali su onda Matija Dvorneković i Ante Radoš. Trenirao sam još Jelačić iz Vukovine i Lekenik, koje sam uveo u 4. HNL, zatim Turopoljac, Dinamo Hidrel i Mraclin. Za Polet iz Buševca angažirao me sad prvi čovjek Gorice Nenad Črnko, a osim treniranja juniora, asistirao sam i prvom treneru i kumu Nini Matkoviću – prisjeća(o) se Vlado Horvat.
Prije dolaska u Gradiće napravio je pravi podvig u Mraclinu.
– Preuzeo sam Mraclin dok je na kontu bio samo jedan bod (!?), a imali smo toliko i nakon još nekoliko kola pod mojom komandom, dok je, recimo, Turopolje imalo već 20. Na kraju, Mraclin je bio četvrti a Turopoljac sedmi.
Horvatov dobar i zapažen rad itekako je zapeo za oko ljudima u četvrtoligašu Gradiću, kojem nije išlo kako je zamišljeno. – Atmosfera u Gradićima tada nije bila sjajna, daleko od toga. Mnogi su me sumnjičavo gledali kad sam odlučio prihvatiti se teškog izazova. Nisam, međutim, ni trena dvojio, jer vodila me intrigantna činjenica da nije isto odlaziti igrati u Karlovac, Sisak, Petrinju, Zabok, Sveti Ivan Zelinu ili u Zvekovac, Ostrnu ili Oborovo (neka dotični oproste jer nije to nikako podcjenjivanje). Imao sam tada podršku i uže obitelji, a danas sam sve sigurniji da nisam pogriješio. Ubrzo nakon mojeg preuzimanja momčadi, došlo je do smjene predsjednika, a uzde je čvrsto preuzeo Želimir Matičević. Presložena je Uprava, momčad je konsolidirana i uz stvorenu pozitivnu atmosferu stigli su i rezultati, nakon kojih imamo realne šanse ostati četvrtoligaš – kazao je trener Gradića i nastavio:
– Moram spomenuti iskusnije igrače Milanovića, Igora Hajduka, Krešu Budimira (kapetan), Cindrića, Župetića, Štefnera, Furića i Krstanovića. Oni su trpjeli najveći teret i pokrenuli mlađe da svi zajedno prionu radu i treninzima te u stvaranju zajedništva u momčadi, pa onda i u klubu. Planiramo preko zime angažirati nekoliko ciljanih pojačanja, prvenstveno u vezi, pa je nekako i optimizam sada realan i opravdan.
Borba za ostanak u 4. HNL odmah je sugerirala i pitanje o najavljenoj reorganizaciji natjecanja i eventualnom formiranju pet, umjesto sadašnjih tri 3. HNL. Horvat se u vezi toga nije držao samo uskih interesa.
– Nama u Gradiću bi odgovaralo da se klubovi zagrebačkog prstena odvoje od onih s Kvarnera, Rijeke i Istre, jer bi reorganizacijom i mi u nižim ligama lakše izborili ostanak u četvrtom rangu. Šteta je, međutim, razvodnjavati kvalitetu sadašnje 3. HNL zapad jer Kurilovec više ne bi igrao protiv Orijenta, Krka, Opatije, Jadrana Poreč, Novigrada istarskog, Pazinke iz Pazina. Vjerojatno bi pao i interes za novoformirane trećeligaške lige, a za primjer susret Orijenta i Opatije pratilo je na tako davno oko 1500 gledatelja, što je za naše prilike zavidan broj.
Horvat je komentirao i jesenji učinak nižerangiranih klubova središta Velika Gorica.
– Lukavec kao petoligaš u Jedinstvenoj županijskoj ligi ima kvalitetu i trenutni plasman da uspije u pohodu na 4. HNL. Mislim da je i logično da se Gradićima pridruži još jedan klub iz Turopolja kao četvrtoligaš. Turopoljac je pri samom vrhu 1. ŽNL istok i opet bije boj za ulazak među petoligaše, ali već nekoliko sezona su prokockali velike prilike. I opet će biti vrlo teško kontra favoriziranog Naftaša iz Ivanić Grada. Najugodnije iznenađenje jesenas za mene je Vatrogasac i čestitke treneru Nini Matkoviću za preporod momčadi iz Kobilića.
Kako komentirate činjenicu da Jelačić u vlastitom okruženju u Vukovini ima matične trenere Horvata, Matkovića i Ivicu Burića, trenutno u Turopoljcu, a znatno pojačane “banove” vodi strateg iz Zagreba? I pritom rezultati nisu očekivani. Također, što mislite o potezu Dinama Hidrela, koji je na mjesto predsjednice ustoličio gospođu Ivanu Cesarec, koja je prva dama u Turopolju konkretnije zaposlena u muškom nogometu?
– U Jelačiću su kao treneri već radili i Horvat i Matković i Burić pa zašto ne bi i Rakuljić iz Zagreba. Vjerujem i želim da im rezultati budu bolji jer, koliko čujem, ne igraju loše. Što se tiče žene predsjednice u Dinamu Hidrelu, šteta što se takvo što nije dogodilo dok sam tamo ja bio trener. Šalu na stranu, ali mislim da to nije loš potez kluba iz Čiča. Kaže se da žena drži tri strane svake kuće, a podržava i četvrtu ako tlo podrhtava. Gospođa Cesarec već je pokazala hrabrost, a čujem također da ima mirnoću, povjerenje u suradnike i strpljivost. Na ostalima iz kluba je da joj maksimalno pomognu pa žena na čelu nogometnog kluba više i neće biti nekakav raritet – mišljenja je Vlado Horvat.
U već blagdanskom ozračju i nevezanom razgovoru stiglo se i do tek minulog 3. malonogometnog turnira svih 18 klubova središta Velika Gorica “Sveta Lucija 2018.” povodom dana grada.
– Ideja o takvom turniru na kraju godine je odlična. Šteta što je naš prvoligaš Gorica zbog prvenstvenog dvoboja nastupao s mladom momčadi iz škole nogometa i ispao od Poleta iz Buševca. Moji Gradići su, pak, na sedmerce izbacili trećeligaša Kurilovec pa je u finalu Kupa iz Pokupskog u razigravanju s Poletom i Gradićima bila najbolja i osvojila turnir te zaslužuje ogromnu čestitku. Polet ja na kraju bio drugi, a Gradići treći, čime smo mi u klubu zadovoljni. Konačni plasman i nije toliko važan (za Kupu bome je), važno je druženje nas Turopoljaca povodom dana grada i dolazećih blagdana. Na kraju, redakciji City portala i onima koji otvaraju stranicu želim sve najbolja za Božić i u novoj 2019 – zaključio je najiskusniji nogometni trener i strateg u Turopolju Vlado Horvat.
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Susret dva četveroligaša Gradića i Bana Jelačića u četvrtfinalu Kupa Grada Velike Gorice (srijeda, 24.04.2024.) završen je neodlučeno rezultatom 2:2, tako da je odluka o polufinalisti pala nakon udaraca sa 11m. Gradići su bili uspješniji i sada čine kvartet polufinalista zajedno s Kurilovcem, Lukavcem i Poletom (Buševec).
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na odlično pripremljenom terenu u prvom poluvremenu prikazano je manje-više taktičko nadmudrivanje u kojem su domaći bili bolji i propustili su dvije velike prigode za pogodak, a pogodili su i okvir vrata.
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početkom drugog poluvremena trener Hrvoje Jančetić uveo je u igru svoje startere i situacija na travnjaku se promijenila, ali su domaći ipak pogotkom Barossa došli u vodstvo. Izjednačenje je stiglo u 72. kada je Hrvoje Krstanović nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Pet minuta kasnije Luka Artuković poentira za 1:2, ali domaći preko Stjepana Pralasa poravnavaju na 2:2. Odluka je pala u raspucavanju penala.
Galerija fotografija
Kup Grada Velike Gorice 2024., 3. kolo
NK Gradići – NK Ban Jelačić (Vukovina) 2:2 (0:0), 7:6 – 11m
Velika Gorica, Gradići. Igralište: ŠRC Gradići. Gledatelja: 50. Srijeda, 24.04.2024., 17:30 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Alen Sučec i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Darko Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Baross (55), 1:1 – Krstanović (72-ag), 1:2 – Artuković (77), 2:2 – Pralas (83).
GRADIĆI: Božurić, Raković, Belčić (od 70. Lovrić), Božić, Donahue (od 58. Koleš), Pralas, Vojnić, Baross, Budimir (cap.)(od 58. Preradović), Bencalić, Krstanović. Trener: Zoran Tomčić.
BAN JELAČIĆ: Buđak, Mikulčić (od 64. Hrženjak), A.Nikić, Bubalo (46. Maslač), Augustić (od 64. Artuković), M.Nikić (od 46. Song), Klasnić, Vuksanović (od 64. M.Memić), N.Memić, Koprivčić, Nezirović (od 38. Milatović). Trener: Hrvoje Jančetić.
Sport
U Lukavcu je ispisana povijest: Šveđani, Finci, menadžeri i – čista petica!
Na lukavečkom nogometnom zdanju odigrana je prva međunarodna utakmica u povijesti. Švedska U-16 reprezentacija pobijedila je 2-0 vršnjake iz Finske, a na tribinama Lukavella okupili su se brojni znatiželjni, ali i zainteresirani gledatelji…
S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.
– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.
Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.
Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!
– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.
Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.
Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.
Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…
I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…
Bravo, Lukavčani!
Sport
Završila sezona novog početka: ‘Ponudili smo šansu, a dečki su radili i žrtvovali se…’
Miron Češkić (34) zaključio je prvu sezonu u ulozi trenera košarkaša Gorice s gomilom razloga za zadovoljstvo. Momčad koju su mnogi vidjeli u borbi za ostanak završila u doigravanju, uz lijepu perspektivu kroz niz mladih igrača
Prošlo je tjedan dana od posljednje utakmice košarkaša Gorice u sezoni koja je označila novi početak. Nakon niza godina u društvu najboljih klubova u državi, u Premijer ligi, gorička košarka skliznula je u niži rang, u natjecanje koje se službeno zove Prva muška liga, pri čemu je bilo jako teško pretpostaviti kako će sve skupa izgledati. Ne samo zato što su ostala tek trojica igrača iz lanjske ozbiljne rotacije, nego i zato što je novi trener Neven Nikolić odlučio odstupiti neposredno uoči prve utakmice u sezoni.
Novu, potpuno izmijenjenu momčad preuzeo je 34-godišnji Miron Češkić, koji je u klub došao na poziciju tajnika, odnosno prvog operativca.
– Gledajući početak sezone, koja je krenula jako čudno, možemo reći da je na kraju ispalo jako uspješno. Trener Nikolić otišao je u ponedjeljak, a ja sam prvu utakmicu vodio u subotu. Trebalo je tu posložiti stvari, a imao sam samo tih pet dana prije nego što je krenulo… I već u prvoj utakmici išli smo na Marsoniju, za koju je igrao moj brat, pa sam i imao neke insajderske informacije. Dobili smo tu utakmicu 20 razlike i sve je odmah nekako krenulo u dobrom smjeru – vraća se na početak trener Miron gostujući u emisiji Prva liga na City radiju.
Uz žestok i naporan rad, koji je doveo i do sjajne serije na otvaranju ove godine, završilo je četvrtim mjestom u regularnoj sezoni, iza ipak prejakih Kvarnera i Vrijednosnica Osijek te Samobora predvođenog Krunom Simonom. U polufinalu doigravanja Gorica je tako išla na Kvarner i morala potpisati kapitulaciju s 0-2 u toj seriji.
– U obje utakmice smo pet minuta prije kraja bili na minus pet. Pogotovo je specifična bila druga utakmica, u kojoj smo gubili 25 razlike, tražili načine kako se oduprijeti, mijenjali obrane i kombinirali sve što se može, pa se s par trica zaredom uspjeli vratiti. A onda su oni pokazali zašto su tu gdje jesu, da su kvaliteta više… To je momčad složena za rang više, što se i osjetilo – realan je Češkić.
U odnosu na početak sezone ova je momčad Gorica danas…
– Puno iskusnija! Moramo biti svjesni da nam je ljetos došlo sedam igrača koji nisu imali ozbiljan doticaj s ovim rangom natjecanja. Kotrulja i Stojanov bili su juniori, Oštrić, Perica i Miloloža dotad nisu previše ni igrali, braća Došen došla su iz nižeg ranga… Trebalo je tu puno rada, puno razgovora, da im se podigne samopouzdanje, a na kraju smo uz pomoć starijih igrača napravili stvarno dobre stvari – ponosan je Miron.
Među starijim igračima je i jedan koji je četiri godine stariji od trenera.
– Da, jedino Ante Mašić je stariji, a Kristijan Šutalo je godinu mlađi. Znamo se mi već dugo, igrali smo jedni protiv drugih… Iskreno, ja sam na poziciju tajnika došao s idejom da bih možda mogao još malo i igrati, ako zatreba pomoći ovim mladim igračima, ali na kraju se priča malo drukčije odvila – kaže Češkić i nastavlja:
– Sad mi nije žao. Kad se otvorila opcija da preuzmem momčad, rekao sam sebi da treba probati. Već sam ranije vodio seniore, a i dečki su bili stvarno OK prema meni… Uostalom, da nije uspjelo, da nije išlo, tražili bismo neko drugo rješenje. Ispalo je da se sve skupa zakotrljalo na dobar način, odradili smo super sezonu i zato mi danas nije žao što nisam igrao. Iako, moram priznati da mi se još uvijek igra…
Goričani su ušli u sezonu s puno dvojbi i nepoznanica, a završilo je vrlo uspješno… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ispalo je drukčije, ispalo je uspješno, ali iza toga ostalo je puno prolivenog znoja.
– Trenirali smo sedam do osam puta tjedno, što znači da smo često imali i dva treninga dnevno, što nije uvijek lako izvesti, budući da dečki i studiraju, rade… Ali ja sam entuzijast, pa i oni moraju biti entuzijasti. Rekao sam im da će dobiti priliku, a na njima je da je iskoriste ako misle nešto ozbiljnije igrati, pokazati se… Rad, rad i samo rad. I žrtva. Nije uvijek lako, ne stižu svi na sve treninge, ali veseli me što se događalo da me igrač nazove, kaže da ne može u utorak doći na trening, pa bi došao u ponedjeljak barem šutirati. I ja rado dođem u dvoranu, odradim trening s njim… Treba se puno prilagođavati, ali svi imaju želju za napretkom i to me posebno veseli – ističe mladi trener Gorice.
A kad smo već kod mladosti, to je i najbolji opis onoga što ga okružuje, unatoč nekolicini iskusnih igrača. Što je, zapravo, i poanta, jer bilo bi suludo ovaj pad u niži rang ne iskoristiti za promociju mladih, ako je moguće i domaćih igrača. Pogotovo s obzirom na činjenicu da je Velika Gorica izbacila gotovo nevjerojatno malen broj ozbiljnih košarkaša kroz svoju povijest, što je teško objasniti s obzirom na veličinu grada, na broj ljudi, djece…
– Temelji se udaraju od najmlađih kategorija. Mora se djeci omogućiti dovoljan broj treninga, kvalitetne trenere i velik broj natjecanja. Ono što sam zatekao u Gorici nije bilo na tom tragu. Evo, prošle sezone juniori su trenirali triput tjedno, što više spada u rekreaciju nego ozbiljno bavljenje košarkom. Na tome treba raditi i davati klincima priliku da uspiju. Prva liga je idealan poligon za mlade igrače, okruženje u kojem se trenira sedam, osam ili devet puta tjedno, u kojem se natječe s malo ozbiljnijim igračima. Talenta uvijek ima, ali dijamante uvijek treba brusiti na pravi način – svjestan je Češkić, koji u tom smislu vidi pomake.
– Suradnjom s Velgorom došlo se do većeg broja termina, što omogućuje da se više i bolje trenira. Otvaranjem balona ćemo riješiti neke probleme s terminima, a idealno bi bilo da se školstvo prebaci u jednosmjensku nastavu. Kad bi škola završavala oko 14 sati, to bi otvorilo puno veće mogućnosti, jer ovako jednostavno nema ni dovoljno prostora ni dovoljno vremena. Radimo na tome da omogućimo djeci što više termina i treninga, kako bi mogli napredovati.
Miron Češkić došao je kao tajnik, s idejom da će još malo i igrati, a završio je na klupi… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Miron Češkić u svoju je košarkašku priču ušao s osam godina u rodnom Đakovu, odrastao je skidajući poteze Dražena Petrovića i Michaela Jordana s VHS kazeta, debitirao je za prvu momčad Đakova već s 15 godina, pa nakon srednje škole došao u Zagreb, na Kineziološki fakultet. Igrao je za nekoliko zagrebačkih klubova, a s Hermes Analiticom zaigrao je i u najvišem rangu hrvatske košarke. Usporedno je već s 18 godina počeo asistirati trenerima, učiti se poslu i skupljati iskustvo koje mu je jako dobro došlo ove sezone.
– U Hermesu sam igrao u jako dobroj momčadi, s Rogićem, Vladovićem, Krapićem i drugima, a prve premijerligaške poene ubacio sam baš u Velikoj Gorici. Stavio sam dva slobodna bacanja koja su se pokazala ključnima za pobjedu protiv Gorice… Evo, nadam se da sam se ove sezone iskupio za to – sa smiješkom završava Češkić, koji je u srijedu otputovao za Medulin.
– Prije dolaska u Gorici radio sam s Velimirom Šandorom, kojem sam i dalje službeno asistent. Na pripremama je reprezentacije u Medulinu, pa idemo dolje malo mu pomoći, što me baš veseli. To je sjajan dečko, veliki sportaš, mogu reći i moj prijatelj – zaključio je Miron.
Sljedeće sezone, nadamo se, ostat će ovdje i nastaviti posao… Zaslužio je.
Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmicama 17. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Susjedski derbi između Vatrogasca i Mladosti (Obrezina) odigran je u Kobiliću (petak, 19.04.2024.) i završen je efektnim golovima pobjedom ”vatrogasaca” (o tome smo već pisali).
Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.04.2024. Liga veterana NSVG-a 17. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Iznenađuju porazi Klasa (Lukavec 0:3, Mladost 3:8) i drugoplasirane Mlake u susretu s Bunom (0:3). Podsjećamo, Klas igra finale protiv VNK Sava Strmec za prvaka veteranskih klubova Zagrebačke županije. Nakon dugog niza pobjeda Mlaki je ovo bio tek treći poraz.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 17. kolo
Rezultati 17. kola (19/.22.04.2024.): Mlaka (Velika Mlaka) – Buna (Mala Buna) 0:3, Vatrogasac (Kobilić) – Mladost (Obrezina) 4:2, Hruševec (Donji Hruševec) – Lekenik 1:2, Lukavec – Klas (Mičevec) 3:0, Gorica – VG Boys 0:3, Dinamo (Novo Čiče) – Polet (Buševec) odgođeno, Gradići slobodni. 13. kolo: Mladost – Klas 8:3.
Redoslijed: 1. VG Boys 43 (16 14 1 1 55:14), 2. Mlaka 36 (15 12 0 3 40:19), 3. Gorica 30 (16 9 3 4 30:19), 4. Vatrogasac 29 (16 8 5 3 44:27), 5. Mladost 24 (16 6 6 4 36:25), 6. Buna 21 (16 6 3 7 30:38), 7. Klas 18 (15 5 3 7 42:37), 8. Polet 18 (15 4 6 5 28:29), 9. Gradići 16 (15 5 1 9 22:44), 10. Dinamo 14 (15 3 5 7 25:37), 11. Lukavec 14 (16 3 5 8 19:42), 12. Lekenik 11 (15 2 5 8 21:32), 13. Hruševec 6 (16 1 3 12 22:52).
Sport
Odjeci Rujevice: Jedan sporan detalj, dva poznata lica i tri razloga da se ne odustane
Nogometaši Gorice dobili su dan i pol odmora nakon poraza od Rijeke, od utorka poslijepodne kreće priprema za Osijek doma u nedjelju, a pogled na učinak kaže da se Goričani i dalje itekako imaju za što boriti…
Oblačni, tmurni, više jesenski nego proljetni utorak donio je nogometašima Gorice onih “pol” od ukupno dana i pol slobodnog nakon poraza na Rujevici. Drugog poraza Rajka Vidovića u ulozi trenera našeg prvoligaša, drugog poraza zaredom, drugog poraza zaredom od kluba koji se bori za naslov prvaka… I novog poraza od Rijeke, četvrtog u četiri ogleda ove sezone. Uz, da se i to ponovi, sudačke odluke koje u utakmici protiv Rijeke nisu išle u korist Gorice.
I to u trenucima kad smo jedva nekako zaboravili na one dvije utakmice u Velikoj Gorici, u razmaku od samo 18 dana, u kojima su suci Mateo Erceg i Duje Strukan dosudili pet penala za Rijeku. I dalje, i uz ovaj vremenski odmak, zvuči nevjerojatno, pogotovo kad se sjetimo kako su izgledali, da su barem tri od tih pet kaznenih udaraca bili u najmanju ruku dvojbeni, a prilično nevjerojatno je i ono što se dogodilo u 38. minuti utakmice na Rujevici.
Bruno Goda, onaj isti tip koji je napao Blummela u završnici prve od dvije goričke utakmice, nakon čega je Mrzljak napao njega i dobio crveni karton, bio je u glavnoj ulozi. Išao je na loptu, čak je i dodirnuo, a onda “krvnički” startao na stajnu nogu Josip Mitrovića. Imalo objektivni promatrači odmah su zaključili da je tu bilo ozbiljnih argumenata za crveni karton, a to su potvrdila i mišljenja iz sudačkih krugova dan poslije.
Međutim, za suca Matea Ercega to nije bio čak ni prekršaj! Čovjek se malo i naljutio na Mitrovića, jer “što sad tu ležiš bezveze”, da bi usporena snimka jako dobro pokazala zašto Mitrović leži. Da je situacija bila samo za nijansu drukčija, da Mitrović nije vrhunski spreman, lako je tu moglo doći i do loma noge, ali nema ni faula. Nema ni reakcije Duje Strukana iz VAR sobe, pri čemu se nismo zabunili. Suci iz one dvije goričke, penalima bogate utakmice, spojili su se na Rujevici u prvoj sljedećoj. I zaradili, prema svemu sudeći, negativne ocjene za svoju izvedbu.
Da stvar bude gora, uz to što Gorica nije imala priliku sljedećih 50 i nešto minuta biti u brojčanoj prednosti, upravo je Goda spriječio dvije dobre prilike u nastajanju, a na kraju je i zabio gol za konačnih 3-0 u završnici utakmice, u trenucima kad više nije trebao biti ni na stadionu, a kamoli na terenu.
– Zaslužena pobjeda Rijeke, čestitam im na tome, pokazalo se opet da posjeduju veću kvalitetu od nas, pogotovo nakon ulaska Pjace i Marića. Kolega Sopić uvede njih dvojicu i Ivanovića, a mi uvedemo ono što uvedemo… – komentirao je trener Rajko Vidović nakon utakmice, rekavši time što misli o doprinosu igrača s klupe, s koje su ulazili Majstorović, Kapulica, Jurić i Munksgaard.
Najmanje je tu mislio na 17-godišnjeg Luku Vrzića, koji je u završnici upisao i drugi uzastopni seniorski nastup, ali upućena poruka dovoljno je jasna. Možda ne i najtaktičnije sročena, jer neće takva konstrukcija najbolje sjesti dečkima koji su ušli s klupe, no može se pretpostaviti i da nije slučajno izrečena. I poslužit će kao objašnjenje zašto Munksgaard sjedi na klupi dok desnog beka igra lijevi stoper, zašto je Jurić izgubio mjesto u početnih 11, zašto Kapulica ne dobiva više šansi…
Trener Vidović, uz sve ostalo, očito želi izazvati reakciju svojih igrača, možda ih malo i isprovocirati, natjerati da se s još više želje okrenu preostalim utakmicama. U kojima se ne bore za goli život, kao što je to bio slučaj prošle sezone, u kojima se ne bore za Europu, kao što je to bio slučaj u tri od šest goričkih prvoligaških sezona, ali u kojima se mogu boriti za sebe, za klub, za što bolji plasman.
A to nije nevažno. Za početak, nije nevažno zbog financijskoga kolača koji dolazi od TV prava. Gorica je, naime, nakon ovog poraza, ali i pobjede Varadžina kod Rudeša, skliznula sa šeste na sedmu poziciju. Prevedeno u novac, time je Gorica “izgubila” 45.000 eura, koliko iznosi razlika između nagrade za onoga tko završi šesti i onoga tko bude sedmi. Osma Istra ima četiri, a devet Slaven Belupo pet bodova manje, što znači da ni tu nije sve gotovo. I zato nije loše pogledati kako sve to skupa izgleda po pitanju love od TV prava…
1. mjesto – 1.231.667 €
2. mjesto – 1.141.416 €
3. mjesto – 1.051.161 €
4. mjesto – 1.006.038 €
5. mjesto – 915.787 €
6. mjesto – 870.661 €
7. mjesto – 825.535 €
8. mjesto – 780.410 €
9. mjesto – 690.158 €
10. mjesto – 645.033 €
Realno gledajući, Gorica do petoga mjesta više ne može, a posljednji već neko vrijeme ne može biti nitko osim Rudeša. Dakle, nude se pozicije između šestog i devetog mjesta, a razlika je tu značajna, gotovo 200.000 eura! Za klubove iz donje polovice HNL-a to je ozbiljan novac i, ako nigdje drugdje, tu bi se moglo pronaći ponešto razloga da se u posljednjih pet utakmica sezone da sve što se može dati. I pokuša uzeti što više bodova.
Drugi razlog svakako je osobna želja svakog od igrača da se prezentira u što boljem izdanju, time možda netko od njih i izbori priliku da karijeri nastavi na nekoj atraktivnijom i lukrativnijoj destinaciji, a postoji tu i još jedan detalj, kojeg možemo nazvati “borba sa samim sobom”. Točnije, nadmetanje s Goricom iz recentne prošlosti.
Svoj prvoligaški put Goričani su započeli u sezoni 2018/19., u kojoj su osvojili rekordnih 59 bodova, što su ponovili i dvije sezone poslije. U oba slučaja to je bilo dovoljno za peto mjesto, a u sezoni poput ove bilo bi dovoljno za Europu. Međutim, Gorica je ove čudnovate sezone miljama daleko od takvog učinka, pa preostaje jedino “loviti” preostale dvije uspješne sezone. Uspješno je na kraju završila i ona prošla, u kojoj je Gorica osvojila 32 boda, vrijedna ostanka u ligi, a ove sezone dosad ih je skupila 35.
Dakle, ovo neće biti bodovno najlošija prvoligaška sezona Gorice, ali ne bi bilo loše da ne bude ni druga najlošija…
2018/19. – peto mjesto 59 bodova
2019/20. – šesto mjesto 49 bodova
2020/21. – peto mjesto 59 bodova
2021/22. – šesto mjesto 45 bodova
2022/23. – deveto mjesto 32 boda
2023/24. – ?
Prvi cilj je, dakle, dostići ili prestići učinak iz sezone 2021/22., u kojoj su momčad vodili Kruno Rendulić i Samir Toplak. Za dostizanje njihova učinka nedostaje još 11 bodova, a to bi značilo da Gorica u posljednjih pet utakmica mora upisati tri pobjede i dva remija. Ili četiri pobjede i poraz. S obzirom da su do kraja ostali još domaći ogledi s Osijekom, Rudešem i Istrom te gostovanja kod Slaven Belupa i Hajduka, jasno je da će to biti jako težak zadatak. Iako, ne mora to biti i nedostižno…
Matematički je i dalje moguće da se prebaci učinak i iz sezone 2019/20., koju je započeo Sergej Jakirović, a završio Valdas Dambrauskas, ali za to bi Gorica morala dobiti svih pet utakmica do kraja. Što opet nije nemoguće, ali je jako, jako teško dostižno s obzirom na sve okolnosti.
Najmanji koeficijent bio bi na okladu da će ovo na kraju biti druga najlošija sezona Gorice u prvoj ligi, najlošija nakon traumatične prošle, a na igračima je da to pokušaju izbjeći. Počevši od utorka poslijepodne, kad kreću pripreme za domaći ogled s Osijekom, koji je na rasporedu u nedjelju od 17 sati.
-
CityLIGHTSprije 4 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 2 danaU Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
-
HOTNEWSprije 3 danaUskoro kreću isplate povrata poreza, provjerite svoj pretinac u sustavu eGrađani
-
HOTNEWSprije 3 danaVatrogasci protutnjali gradom, gase požar dimnjaka u Ulici Matice hrvatske
