Poveži se s nama

Sport

Vlado Horvat: Nogometna hijerarhija u Turopolju konačno je idealna!

Najiskusniji trener u nogometnom Turopolju u opširnom intervjuu govori o svojim počecima, o igračkim i trenerskim danima… Vodi našeg jedinog četvrtoligaša, Gradiće…

Objavljeno

Vlado Horvat (57) iz Starog Čiča najiskusniji je nogometni trener Nogometnog središta Velika Gorica. Trenutno je strateg četvrtoligaša Gradića i ima što zanimljivo kazati o amaterskom nogometu našeg podneblja. Prije no što smo sjeli za stol, uručio je prigodne poklone (bez željene kemijske, ha, ha) i započeo svoju priču.

– Moj je stav da je konačno u nogometnom Turopolju uspostavljena gotovo idealna hijerarhija. Gorica je prvoligaš za naklon do poda, prvenstveno zaslugom predsjednika Nenada Črnka, a onda i čelnih ljudi Velike Gorice. Suradnja Gorice i trećeligaša Kurilovca također je hvalevrijedan potez, logičan i vjerojatno ekonomičan. Gradići su trećerangirani klub pri NS velika Gorica i zadovoljstvo mi je tamo raditi. Vjerujem da će se odgovorni iz našeg prvoligaša malo sjetiti i nas te nam pomoći oko očuvanja rejtinga – uvodno je malo ozbiljno, a malo uz dozu šale, kazao Horvat.

Iza njega je zanimljiva nogometna karijera, kao igrača centarfora, ali i kao trenera. Iz širokog spektra predviđenih tema najprije je zamoljen da se konkretnije predstavi.

– Počeo sam igrati u tadašnjem Borcu u Vukovini, nastavio u Trnju, Samoboru, Dinamu (OO), Maksimiru, Maloj Mlaki i na kraju Hrašću. Osim Borca, sve su to bili klubovi rejtinga za današnju 3. HNL, bilo je tu vrlo zanimljivih igrača i trenera. U Samoboru mi je tako suigrač bio Stjepan Bašić, danas trener u HNS-u, trenutno vodi četvrtoligaša Dinama iz Odranskog Obreža. U spomenutom Dinamu trener mi je bio Miljenko Ćorić, otac poznatog igrača Ante Ćorića. Igrao sam i mali nogomet, za primjer na čuvenoj Kutiji šibica, uz suigrače Ninu Matkovića, Šljivca, Pršira, Hrvoje Braovića, Dražena Plodinec i Rogala – rekao je Horvat i dodao:

– Karijeru igrača seniora zaključio sam u 36. godini, a zatim u veteranima Male Mlake igrao u društvu poznatih nogometaša Drage Rukljača Geca, Ismeta Hadžića, Ivice Poljaka, Ivande, Šćurica… Kao treneru, negdje u 37. godini, prvi klub bio mi je Mala Mlaka, koju sam preuzeo od Drage Rukljača, negdašnjeg velikog igrača Zagreba i Hajduka. Sjećam se, vodio sam tada i igrača Darka Janječića Žicu, velikog znalca, ali isto tako i treneru teško kontroliranog fakina i zaljubljenika u nogomet, kao što je i danas kao nogometni djelatnik (ima velike zasluge za možda i najveće rezultate Udarnika, kasnije Kurilovca). Iz Mlake u školu Radnika, doveo me legendarni Silvio Kranjac Šime, a za dobivenu mladu selekciju koju sam trenirao igrali su onda Matija Dvorneković i Ante Radoš. Trenirao sam još Jelačić iz Vukovine i Lekenik, koje sam uveo u 4. HNL, zatim Turopoljac, Dinamo Hidrel i Mraclin. Za Polet iz Buševca angažirao me sad prvi čovjek Gorice Nenad Črnko, a osim treniranja juniora, asistirao sam i prvom treneru i kumu Nini Matkoviću – prisjeća(o) se Vlado Horvat.

Prije dolaska u Gradiće napravio je pravi podvig u Mraclinu.

– Preuzeo sam Mraclin dok je na kontu bio samo jedan bod (!?), a imali smo toliko i nakon još nekoliko kola pod mojom komandom, dok je, recimo, Turopolje imalo već 20. Na kraju, Mraclin je bio četvrti a Turopoljac sedmi.
Horvatov dobar i zapažen rad itekako je zapeo za oko ljudima u četvrtoligašu Gradiću, kojem nije išlo kako je zamišljeno. – Atmosfera u Gradićima tada nije bila sjajna, daleko od toga. Mnogi su me sumnjičavo gledali kad sam odlučio prihvatiti se teškog izazova. Nisam, međutim, ni trena dvojio, jer vodila me intrigantna činjenica da nije isto odlaziti igrati u Karlovac, Sisak, Petrinju, Zabok, Sveti Ivan Zelinu ili u Zvekovac, Ostrnu ili Oborovo (neka dotični oproste jer nije to nikako podcjenjivanje). Imao sam tada podršku i uže obitelji, a danas sam sve sigurniji da nisam pogriješio. Ubrzo nakon mojeg preuzimanja momčadi, došlo je do smjene predsjednika, a uzde je čvrsto preuzeo Želimir Matičević. Presložena je Uprava, momčad je konsolidirana i uz stvorenu pozitivnu atmosferu stigli su i rezultati, nakon kojih imamo realne šanse ostati četvrtoligaš – kazao je trener Gradića i nastavio:

– Moram spomenuti iskusnije igrače Milanovića, Igora Hajduka, Krešu Budimira (kapetan), Cindrića, Župetića, Štefnera, Furića i Krstanovića. Oni su trpjeli najveći teret i pokrenuli mlađe da svi zajedno prionu radu i treninzima te u stvaranju zajedništva u momčadi, pa onda i u klubu. Planiramo preko zime angažirati nekoliko ciljanih pojačanja, prvenstveno u vezi, pa je nekako i optimizam sada realan i opravdan.

Borba za ostanak u 4. HNL odmah je sugerirala i pitanje o najavljenoj reorganizaciji natjecanja i eventualnom formiranju pet, umjesto sadašnjih tri 3. HNL. Horvat se u vezi toga nije držao samo uskih interesa.

– Nama u Gradiću bi odgovaralo da se klubovi zagrebačkog prstena odvoje od onih s Kvarnera, Rijeke i Istre, jer bi reorganizacijom i mi u nižim ligama lakše izborili ostanak u četvrtom rangu. Šteta je, međutim, razvodnjavati kvalitetu sadašnje 3. HNL zapad jer Kurilovec više ne bi igrao protiv Orijenta, Krka, Opatije, Jadrana Poreč, Novigrada istarskog, Pazinke iz Pazina. Vjerojatno bi pao i interes za novoformirane trećeligaške lige, a za primjer susret Orijenta i Opatije pratilo je na tako davno oko 1500 gledatelja, što je za naše prilike zavidan broj.

Horvat je komentirao i jesenji učinak nižerangiranih klubova središta Velika Gorica.

– Lukavec kao petoligaš u Jedinstvenoj županijskoj ligi ima kvalitetu i trenutni plasman da uspije u pohodu na 4. HNL. Mislim da je i logično da se Gradićima pridruži još jedan klub iz Turopolja kao četvrtoligaš. Turopoljac je pri samom vrhu 1. ŽNL istok i opet bije boj za ulazak među petoligaše, ali već nekoliko sezona su prokockali velike prilike. I opet će biti vrlo teško kontra favoriziranog Naftaša iz Ivanić Grada. Najugodnije iznenađenje jesenas za mene je Vatrogasac i čestitke treneru Nini Matkoviću za preporod momčadi iz Kobilića.

Kako komentirate činjenicu da Jelačić u vlastitom okruženju u Vukovini ima matične trenere Horvata, Matkovića i Ivicu Burića, trenutno u Turopoljcu, a znatno pojačane “banove” vodi strateg iz Zagreba? I pritom rezultati nisu očekivani. Također, što mislite o potezu Dinama Hidrela, koji je na mjesto predsjednice ustoličio gospođu Ivanu Cesarec, koja je prva dama u Turopolju konkretnije zaposlena u muškom nogometu?

– U Jelačiću su kao treneri već radili i Horvat i Matković i Burić pa zašto ne bi i Rakuljić iz Zagreba. Vjerujem i želim da im rezultati budu bolji jer, koliko čujem, ne igraju loše. Što se tiče žene predsjednice u Dinamu Hidrelu, šteta što se takvo što nije dogodilo dok sam tamo ja bio trener. Šalu na stranu, ali mislim da to nije loš potez kluba iz Čiča. Kaže se da žena drži tri strane svake kuće, a podržava i četvrtu ako tlo podrhtava. Gospođa Cesarec već je pokazala hrabrost, a čujem također da ima mirnoću, povjerenje u suradnike i strpljivost. Na ostalima iz kluba je da joj maksimalno pomognu pa žena na čelu nogometnog kluba više i neće biti nekakav raritet – mišljenja je Vlado Horvat.

U već blagdanskom ozračju i nevezanom razgovoru stiglo se i do tek minulog 3. malonogometnog turnira svih 18 klubova središta Velika Gorica “Sveta Lucija 2018.” povodom dana grada.

– Ideja o takvom turniru na kraju godine je odlična. Šteta što je naš prvoligaš Gorica zbog prvenstvenog dvoboja nastupao s mladom momčadi iz škole nogometa i ispao od Poleta iz Buševca. Moji Gradići su, pak, na sedmerce izbacili trećeligaša Kurilovec pa je u finalu Kupa iz Pokupskog u razigravanju s Poletom i Gradićima bila najbolja i osvojila turnir te zaslužuje ogromnu čestitku. Polet ja na kraju bio drugi, a Gradići treći, čime smo mi u klubu zadovoljni. Konačni plasman i nije toliko važan (za Kupu bome je), važno je druženje nas Turopoljaca povodom dana grada i dolazećih blagdana. Na kraju, redakciji City portala i onima koji otvaraju stranicu želim sve najbolja za Božić i u novoj 2019 – zaključio je najiskusniji nogometni trener i strateg u Turopolju Vlado Horvat.

CityLIGHTS

Poslušali su savjet #Ostanidoma pa treninge gledaju na internetu i vježbaju s roditeljima

Mladim plesačima treneri pokušavaju olakšati boravak u njihova četiri zida

Objavljeno

on

Preko noći više od 100 djece članova Sportsko plesnog kluba Vega ostalo je bez treninga, a treneri bez posla kada je prije dva tjedna nacionalni Stožer civilne zaštite donio odluku o obustavi nastave. Prvi put u 16 godina, koliko postoji ovaj velikogorički klub akrobatskog rock’n’rolla, ne mogu plesati, a otkazana su i sva natjecanja za koja su se pripremali.

– Obzirom da ponekad treniram i reprezentacije drugih država tako sam budno pratio razvoj situacije u svijetu te sam znao što nam slijedi, ali sam ostao smiren. Srećom da sam se početkom veljače vratio iz Švedske neokrznut koronavirusom. Ova situacija je teško pala svima nama, a mišljenja sam da je najteže sportašima i djeci. Ja sam navikao raditi 100 na sat i biti non-stop u pokretu i teško mi je sada sjediti doma, tako je i ostalim trenerima, Našim članovima je vjerojatno i još teže – objasnio je Tomislav Odžić, osnivač i glavni trener Vege.

Kako bi svoje članove održali u formi, ali im i olakšali izolaciju, započeli su s mini treninzima putem interneta. Osim plesnih figura, treneri im šalju i zadatke koji uključuju vježbe tehnike, kondicije i snage.

– Svaki dan smo s njima u kontaktu, a s vremena na vrijeme im šaljemo i neke druge zadatke kako bi razvijali kreativnost te ih potaknuli na razmišljanje. Pazimo da im je sve to zabavno, a često u te zadatke uključujemo i njihove roditelje. Veseli nas što i roditelji i djeca jedva čekaju novi trening, novi zadatak, novi izazov – kaže Odžić i dodaje kako se nada da će ugroza završiti koncem travnja kako bi se svi ponovo okupili u dvorani već početkom svibnja.

Nastavi čitati

Sport

Prije više od 15 slavilo se 70 godina sportskog ponosa Buševca

Za Polet su tada igrali Željko Župetić, Ferenček, Gudiček, Mirenić, Prlić, Čunčić, Igor Rožić..

Objavljeno

on

Sad kad se priroda žestoko pobunila a voljeni Zagreb i mnogi drugi se tresu, ovim vračanjem u sportsku (nogometnu) prošlost želimo Vam barem malo skrenuti misli s okrutne zbilje. Drugačije ne znam ni ne mogu pomoći jer vodim rat s nakupljenim godinama a i s karcinomom ali mislima sam ipak uz one koji sada naviše pate i trpe ili nesebično rade na zbrinjavanju najugroženijih. Iz arhive nastojimo izdvojiti raznolikost i seliti se iz mjesta u mjesto našeg Turopolja, barem virtualno. Jer, OSTAJEM DOMA, a suprugu ne puštam bliže od nekoliko matara (šala mala, a malo i ozbiljno). Barem dok idući tjedan neću morati na Rebro na terapiju. A prije više od 15 godina bili smo u Buševcu. Dogodilo se to 18. prosinca 2004. Dan kasnije Sportske novosti su objavile sljedeće.

– Stanovnici Buševca, mjesta nedaleko Velike Gorice, smještenog uz samu prometnicu Zagreb-Sisak, imaju razloga biti ponosni. Sinoć se u buševečki Dom kulture natiskalo oko 300 članova, počasnih uzvanika, sportskih prijatelja i predstavnika mnogobrojnih organizacija da bi zajedno svečanom sjednicom proslavili 70. godišnjicu od osnutka sportskog društva Polet. Prikazan je 45-minutni film o sportskom društvu u kojem djeluje NK Polet, zapaženi član 4. hrvatske lige, odnosno Jedinstvene županijske lige. U šahovskom klubu djeluju šahistice koje se natječu u 1. hrvatskoj ligi, dok su šahisti drugoligaši. U sportskom društvu još je i konjički klub Buševec 2003. te informatički klub Info.
U filmu je spomenuto da je idejni začetnik kluba daleke 1934. godine (15. ožujka) bio lokalni učitelj Matija Mihatović.Klub je nazvan Seljak, a 1947. godine postaje Polet.Šahovska sekcija djeluje od 1962. godine a danas šahiste vodi Zlatko Rožić. Predsjednik čitavog društva je Nenad Črnko, koji se zahvalio prisutnima na podršci, posebno KUD-u “Ogranku seljačke sloge” iz Buševca, koji inače ima gostovanja po čitavoj Europi, Kanadi i Americi. Upravo to kulturno-umjetničko društvo izvanredno se ukomponiralo u sjednicu kao i gost Vladimir Kočiš Zec.
Među uzvanicima bili su Krešimir Hubak, dogradonačelnik grada Velike Gorice, Željko Mihalj, dopredsjednik Nogometnog saveza Zagrebačke županije, Vladimir Hrenković ispred Zajednice športskih udruga Velike Gorice, Josip Katulić tajnik Nogometnog središta Velike Gorice i mnogi drugi. Uoči samog početka svečane sjednice stigao je telegram NK Zagreba (klub prijatelj, tada još ugledni prvoligaš a 2001/2002 i prvak države) koji je pročitan i u kojem se predsjednik zagrebaša Dražen Medić ispričava za nedolazak.
Osim svečane sjednice priređena je i cjelodnevna izložba koja je također na goste ostavila izvanredan dojam. Stare fotografije, rekviziti, mreže, stare lopte, pokali, imena osnivača. Zaista impresivno kao i domjenak na kraju proslave velikog jubileja -objavile su tada Sportske novosti.

U tom vremenu počelo se razmišljati o pohodu na 3. HNL. Momčad je bila posložena vrhunski a izdvojili smo utakmicu odigrane u travnju 2004. kontra Dugog Sela u kojoj je Polet slavio 4:0. Igralo se na Zvrniku pred 200 gledatelja a sudio je odlično Jakovina (Zaprešić) dok su mu pomagali Špoljar (Bistra) i Novak (Zaprešić). Delegat je bio Bača iz Zaprešića. Za Polet zabili su Krešo Beloša-Fijan, Željko Župetć, Zvonimir Rožić i Igor Rožić. Za Polet su igrali: Domitrović-, Nosić 7,5, Gudiček 7,5, J. Rožić 7,5 (od 65. Pancirov-), Kr. Beloša-Fijan 7,5 (od 74. Z. Rožić 7,5), Ferenček 7,5, Župetić 8, Mirenić 7,5 (od 70. Lovrić-), Prlić 7,5 (od 56. Karlo Beloša-Fijan 7,5), Čunčić 7,5, I. Rožić 7,5. Trener: Nino Matković 8. Igrač utakmice bio je Željko Župetić.

Godine 2005. u kolovozu predsjednik Poleta Nenad Črnko najavio je pohod na 3. HNL. Sportske novosti su 8. kolovoza objavile Črnkov optimizam. “U prošloj sezoni bili smo doprvaci, a u novoj cilj je prvo mjesto i pokušaj pohoda na 3, HNL. Argumenti za optimizam su ostanak svih igrača iz prošle sezone osim Klakočera (Austrija), a pojačani smo petoricom novih. Došli su Dalibor Mazulović, Nikola Komšić (oba Radnik), Tomislav Sedmak (Zagreb), Tomislav Prekratić (Lučko) i Perica Živko (Velika Mlaka). Pregovaramo s još dvojicom. Prozivka je bila još 18. srpnja a već smo odigrali i test utakmice protiv Moslavine iz Kutina (1:2) i Vrbovca (2:0). Trenira se šest puta tjedno a težih napora pošteđen je samo lakše ozlijeđeni Nenad Bibić”-otkrio je tada Nenad Črno. Sve nakon toga je za gospodina Črnka uglavnom uzlazna putanja, do predsjednika uglednog prvoligaša HNK Gorice, člana IO HNS-a i još mnogo toga.

Nastavi čitati

Sport

Nakon ‘Legende turopoljskog nogometa’, ide leksikon!

Davor Štuban živa enciklopedija sporta u Turopolju

Objavljeno

on

Minulo je s vihorom već 20 ljeta, od kad se u Plavom salonu na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici okupilo brojno i vrlo zanimljivo i birano društvo. Bilo je tu nogometnih legendi našeg Turopolja svih generacija, sportskih dužnosnika, predstavnika najvažnijih političkih struktura, predstavnika medija svih sorti, tamburaši. Dogodilo se to 25. veljače 2000. godine na promociji knjige Davora Štuban pod imenom “Legende Turopoljskog nogometa”. Davor je u to vrijeme bio tajnik Zajednice sportskih udruga Velike Gorice, dopisnik Sportskih novosti i urednik sportskih stranica u Glasniku Turopolja, glavnog urednika Aleksandra Božića Saše. Saša je bio i urednik “Legendi”. Jedan od nakladnika knjige bila je Zajednica sportskih udruga čiji je predsjednik u to vrijeme bio legendarni Vlado Stepanić, moglo bi se kazati, dugogodišnji “tata i mama” NK Udarnika a kasnije pomalo i NK Kurilovca (neka se ne uvrijede ostali zaslužni za procvat i prosperitet drugog kluba u Turopolju iza prvoligaša Gorice).


U knjizi je najprije obrađen Branko Peštaj Brane. Davor je uvodno napisao: “Poznavatelji nogometnih legendi odavno su ustvrdili: najbolji nogometaš Turopolja bio je Željko Plepelić, a najveća legenda turopoljskog nogometa Branko Peštaj”. Brane ljepši kompliment nije mogao dobiti. Kao najuspješniji, najpoznatiji i najcjenjeniji naveden je Stjepan Deverić Štef. Ukratko, igrao je i zabijao za Dinamo i Hajduk. Velemajstorski. Na trećem mjestu u knjizi je Mladen Župetić Keber. Radnik(ovac) i dinamovac. Tu je i Branko Godinić Jagoda (nadimak mu je složio legendarni zagrebaš Pero Močibob) iz Odre. Jagoda u tada sjajnom NK Zagrebu i kasnije Radniku. Nije se u Davorovoj knjizi moga zaobići ni plavokosi dečko iz Mraclina Vjekoslav Kovačić Kova, dinamovac po dresu i srcu. Logično, Kova je bio i ostao vezan i za NK Mraclin.

Na 37. stranici “Legendi” je Željko Plepelić Beli. Davor je napisao: “potezi koji se pamti”. Čarobnjak i golgeter prije Messija. Ovo vrijedi za mnoge koji su ga dobro poznavali i cijenili. Stroj za golove bio je i Nikola Cvetnić Đekson iz Mraclina. Isto vrijedi i za “mister gol” Josipa Ledera Kvaku. Ivan Graber Bojs imao je drugačije radno mjesto spram Kvake. Otraga neprelazan ali po potrebi nakon prekida i naprijed u nebeskom skoku.

Što kazati o Stjepanu Mesariću Čapi? Nema ga više među nama a kao da je predosjećao autor knjige prerani odlazak napisavši ispod imena i prezimena “legenda koja traje”. I traje kod nas starijih koji još nekako trajemo. Vlado Mihalj Škija je čudo iz Velike Mlake, i centarfor i centarhalf! Autor knjige je zaista pažljivo birao i nije nigdje pogriješio pa ni kad je za Vladu Mirenića naveo “stup obrane”. A što je Željko Košković Kole? Veliki zaljubljenik u Radnik, strijelac s desnog boka, neustrašiv kao igrač i kasnije trener. Maratonac s dušom je Vlado Benšak Beni. Zašto danas u Turopolju nema takvi igrači? Štuban je za Vladu Lutera napisao “golgeter s osjećajem”, a autor Davor je ekspert za nogomet i svaka mu je na mjestu.

Među legendama je i Silvo Kranjac Šime, beskompromisni Dalmatinac u Turopolju. Sjajan čovjek i uvijek gospodin. Ivica Mikulčić Mika je za svoju generaciju nekako bio intelektualac, odličan nogometaš i kasnije takav prvoligaški sudac. Za Željka Radočaja Spidera autor “Legendi” je naveo: posljednji romantičar. Iz Kurilovca. Među odabranima je u knjizi i Josip Jančić Babriga, libero i šef obrane, te Ivan Kučiš Blohin, Juraj Radočaj Leks, Željo Mrakovčić Čefok golman iz Vukovina, Stjepan Rogina Das, Zlatko Čunčić Čelik, Josip Palorec Rolek i Josip Rožić Skela. U skici za portret spomenuti su Željko Domitrović Beli, Krešimir Marušić Keko, Dubravko Hrkovac Hrki i Branko Sambolić Samba. I na kraju, minulih 20 ljeta Davor Štuban i suradnici nisu mirovali. U finišu je nova knjiga, bolje reći leksikon. Obrađeno je, koliko znamo, blizu tisuću sportaša našeg podneblja! Da se nije dogodilo ovo što nam se dogodilo, prezentacija je trebala biti oko Uskrsa. Ovako, to će se vjerojatno prolongirati za neka ljepša vremena.

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno