CityLIGHTS
VIDEO Intervju tjedna: Djelatnici Ljekarni Zagrebačke županije sudjelovali u utrci Mliječna staza
Prikupljenim sredstvima, UNICEF će podržati uspostavljanje i proširenje stručnih usluga za djecu s teškoćama u područjima s najnižim indeksima razvijenosti, u kojima je dostupnost usluga najmanja…
Objavljeno
prije 3 godinena
Objavio/la
Petra ŠkrinjarićViše od 6 tisuća sudionika iz cijele Hrvatske priključilo se ovogodišnjem izdanju, jubilarne, pete UNICEF-ove humanitarne utrke Mliječna staza. Virtualna utrka završila je 12.rujna, a kroz kotizacije sudionika utrke, donacije građana i podršku tvrtki, u tri mjeseca je prikupljeno 1,1 milijun kuna. Prikupljenim sredstvima, UNICEF će podržati uspostavljanje i proširenje stručnih usluga za djecu s teškoćama u područjima s najnižim indeksima razvijenosti, u kojima je dostupnost usluga najmanja.
Inače, Mliječna staza je humanitarni projekt koji uvijek generira pozitivnu energiju i osjećaj zajedništva. Ove godine, među sudionicima, bilo je i 815 djece koja su sudjelovala ili uz svoje roditelje ili u sklopu 27 prijavljenih škola i vrtića iz svih krajeva Hrvatske. Sudionici su se povezali kroz mobilnu aplikaciju u više od 550 timova, a čak 26 udruga koje rade s djecom s teškoćama i osobama s invaliditetom aktivnim je sudjelovanjem u utrci doprinijelo ostvarenju cilja.
Spomenimo i kako su se u utrku uključili i naši Velikogoričani, a među njima su djelatnici Ljekarni Zagrebačke županije. Kako je utrka prošla doznali smo od mag. pharm Mirande Kokotović i Marina Ileja iz UNICEF-a. Više poslušajte u našoj emisiji Intervju tjedna.
Možda vam se sviđa
-
Rezervirajte termin za besplatni pregled ranog otkrivanja melanoma
-
UNICEF zahvalio malim Kumičić volonterima na njihovim velikim akcijama
-
Uz ove savjete ojačajte djetetov imunitet i spremno dočekajte hladnije dane
-
Nisu znak loše higijene, ali su noćna mora svakog roditelja. Evo kako se riješiti uši u kosi
-
Patite li od ‘morske bolesti’, a krećete na put, ovo su stvari koje morate znati
CityLIGHTS
FOTO Naša priča dovela najstariju Turopoljku i na TV – Marica Požgaj u 102. godini dala prvi intervju za televiziju !
Razgovor s najstarijom Turopoljkom bit će emitiran u programu Laudato TV-a u četvrtak, 21. ožujka, u 18:40 sati. Evo kako je bilo na snimanju!
Objavljeno
prije 1 danna
18. ožujka 2024.Objavio/la
Goga KišOd trenutka kad je proslavila svoj 101. rođendan i još jednom potvrdila status najstarije Turopoljke, Marica Požgaj postaje jedna od najboljih medijskih promotorica svog mjesta, koje je tek nešto više od desetljeća starije od nje same. Nakon što su baš svi lokalni mediji zabilježili njen rođendan kojim je ‘nadživjela stotu’, prvi životni intervju za neki internetski portal odlučila je dati baš nama, na čemu smo joj istinski zahvalni. Kako bi njena jedinstvena priča došla i do naših čitatelja kojima je još uvijek draža tiskovina, Marica se našla i na naslovnici mjesečnika ‘Reporter’. Njena doista jedinstvena i posebna priča došla je i do uredništva Laudato TV-a, najgledanije nenacionalne televizije, čiji program redovito gleda i najstarija Turopoljka. Ubrzo je na vrata obiteljske kuće u Turopolju, gdje Marica živi sa sinom, unukom i praunukom, pokucala tročlana TV ekipa u sastavu Daniel Vorih (koordinator programa Laudato TV-a i urednik i voditelj emisije ‘More milosrđa’, snimatelj Marko Raguž, studentica na praksi Mihaela Pintar, a i mi smo se na Maričin poziv odazvali novom druženju s dragom nam sugovornicom.
Stigli smo nešto ranije od TV ekipe, a Marica i njen sin Zlatko već su sve pripremili za goste, koje su na stolu čekali kavica, kolači i sokovi. Zlatko nam je prišapnuo kako se Marica probudila u cik zore, u rano jutro ju je već vozio i kod frizerke, jer ipak je to prvi TV intervju u životu! A ni gosti nisu došli praznih ruku – voditelj Daniel joj je u ime Laudato TV-a predao veeeliku čokoladu, majicu s koncerta ‘Domu mom’, CD ‘Progledaj srcem’ i knjigu ‘Kad planine progovore’ autora Petra Lovrića. Nakon upoznavanja, uz puno smijeha, jer drugačije i ne ide kad ste s Maricom u društvu, snimljen je i razgovor, koji će biti emitiran u sklopu emisije Klub prijatelja, u četvrtak 21. ožujka u 18:40 sati.
CityLIGHTS
FOTO/VIDEO Prve polaznice oduševljene novim projektom Društva žena Velika Mlaka
Iskustveni književni klub otvoren je za sve koji vole rad na sebi u opuštenoj atmosferi i pod stručnim vodstvom, a sudjelovanje je besplatno. Evo kako je bilo na prvom susretu!
Objavljeno
prije 1 danna
18. ožujka 2024.Objavio/la
Goga KišČardak u Velikoj Mlaki proteklog je vikenda bio mjesto prvog druženja novopokrenutog kluba u okviru Društva žena Velika Mlaka pod nazivom Iskustveni književni klub. Prve polaznice radionice su pod stručnim vodstvom članica društva Maje Adžage, mag. pedagogije i Dunje Golubić, mag. bibliotekarstva, koje su ujedno edukantice druge godine psihodrame, imale priliku iskusiti kako se osnažiti u svakodnevnome životu, koristeći književne predloške, a sve to uz pomoć psihodramskih tehnika.
Cilj ovih radionica, kako su u uvodnom obraćanju pojasnile voditeljice, su jačanje motivacije, upoznavanje osobnih resursa, razvijanje samopoštovanja i pozitivne slike o sebi, uvježbavanje komunikacijskih vještina, poticanje kreativnosti i kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Prije same obrade književnog teksta, polaznice su se međusobno upoznale, predstavile su se, a nakon toga su sudjelovale u zanimljivim dinamičnim igrama s pomoću kojih su se zagrijale za sudjelovanje u daljnjim aktivnostima. Potom je, uz stručne upute voditeljica, uslijedilo obrađivanje književnog teksta kroz različite grupne aktivnosti i psihodramske tehnike, pri čemu su postupno razvijale svoje vještine, prepoznavale svoje jake strane, a vlastiti svijet su vidjele iz jedne sasvim drugačije perspektive.
Ovo su dojmovi nekih od polaznica:
– U ugodnom društvu i opuštenoj atmosferi upoznali smo, na kreativan način, sudionice radionice, a i sami sebe razmišljajući o našim unutarnjim vrijednostima; radionica je od početka dinamična pa je topli prijedlog – obucite udobnu obuću. U sigurnom i prihvaćajućem okruženju pruža vam se mogućnost otkrivanja vlastitih granica, do koje ste točke spremni ići, ali ujedno radite retrospektivu sebe i svojih vrijednosti u usporedbi s drugima; ono što stalno vježbam je biti svjesnija tuđe priče, a ova radionica dala mi je novu perspektivu kako to mogu raditi. Jedno je biti empatičan, ali nova je razina proživjeti tuđi osjećaj ili karakteristiku. S radionice odlazim odlučna preispitivati neke vlastite resurse – istaknule su sudionice ovog specifičnog kluba.
Po završetku radionice, a prije neformalnog druženja, predsjednica Društva žena Velika Mlaka, Ivana Andrić Penava, zahvalila je svima na odazivu, a posebno voditeljicama radionice Maji i Dunji na hvalevrijednoj ideji i inicijativi i želji da ponude lokalnoj zajednici ovako jednu zanimljivu aktivnost koja je spoj ugodnog i korisnog. Istaknula je da se veseli novoj radionici te pozvala prisutne da opet dođu. Prijave su obavezne, sudjelovanje besplatno, a sve informacije ćete dobiti na ove kontakte: [email protected] ili porukom/WhatsApp/pozivom Maja +385915032544.
CityLIGHTS
Najpopularniji europski oldtimeri stižu na proslavu Dana srednje strukovne škole !
‘Osim Citroën Tractiona, bit će i spačeka, Ami 8, žaba, zasad nas je tridesetak. Ispred škole ćemo složiti paviljon i postaviti izložbu o počecima automobilizacije’, rekao nam je Vladimir Štarkelj, predsjednik OTK Turopolje.
Objavljeno
prije 6 danana
13. ožujka 2024.Objavio/la
Goga KišUsusret proslavi Dana srednje strukovne škole iz Oldtimer kluba Turopolje stiže vijest kako će se i oni pridružiti tom veselom događaju, a kako li drugačije nego jedinstvenim primjercima starodobnih vozila. Nakon uspješnog okupljanja vlasnika legendarnih starodobnih povijesnih vozila Citroën Traction Avant na 2. Oldtimer showu Turopolje, iz udruge pozivaju vlasnike i ljubitelje na Izložbu oldtimera s naglaskom na Citroën vozila, koju će upriličiti povodom proslave škole, u srijedu 27.03. od 10 do 14 sati.
– Prema sadašnjim najavam osim Citroën Tractiona, stižu nam i ostala Citroën vozila, bit će spačeka, Ami 8, žaba i drugi. Pozvali smo sve ljubitelje i ostalih povijesnih vozila da dođu na plato ispred škole gdje ćemo složiti paviljon i postaviti izložbu o počecima automobilizacije u Hrvatskoj. Nadamo se lijepom vremenu i odazivu, a zasad nas ima već oko trideset koji dolazimo – rekao nam je Vladimir Štarkelj, predsjednik OTK Turopolje.
Inače, Citroën Traction Avant veliku je popularnost stekao zbog izvrsnog ležanja u zavojima i sjajne upravljivosti, a dan danas je jedan od najpopularnijih europskih oldtimera.
Naslovna fotografija: Vladimir Štarkelj, predsjednik OLdtimer kluba Turopolje/M.Žilec za OTK Turopolje
CityLIGHTS
Studio Smijeha stiže u Goricu – večeras ‘The Men Show’ !
‘Zašto smo najbolji u seksu, kako najlakše otvoriti staklenku krastavaca i priče kako zavode pravi muškarci, samo su neke od teme u koje ćemo zagrebati’, najavljuju iz Studija Smijeha.
Objavljeno
prije 6 danana
13. ožujka 2024.Objavio/la
Goga KišStudio Smijeha ponovo stiže u Veliku Goricu, ovaj put s comedy showom ‘The Men Show’! Publici će se večeras predstaviti četiri sjajna stand up komičara – Igor Drljo (BiH/HR), Aleksandar Perišić (Srbija), Tihomir Paravina (HR) i Branko Krsmanović (Srbija/BiH).
– Naši će stalni komičari, oni muškog roda, pričati i bacati fore na muško-ženske odnose, seksu i ostalim sitnicama koje život čine ljepšima. Dakle, savršena predstava za muškarce koji žele čuti ono što misle, a bed im je reći i za žene koje zanima kako radi muški mozak. Zašto smo najbolji u seksu, kako najlakše otvoriti staklenku krastavaca i priče kako zavode pravi muškarci, samo su neke od teme u koje ćemo zagrebati – najavljuju iz Studija Smijeha.
Igor Drljo se stand upom bavi više od 10 godina, autor je satirične BiH emisije ‘Monty Dayton Show’ ili kako ga opisuju ‘mali čo’ek, velikih mogućnosti i još većeg smisla za humor!’.
Aleksandar Perišić je pionir stand up scene u Srbiji, u sedam godina rada nastupao je na svim festivalima stand up komedije u regiji, kao i na festivalima u Mađarskoj i Bugarskoj na engleskom jeziku, a mogli ste ga vidjeti i u emisiji ‘Stand up & more’ na kanalu Comedy Central Extra. Njegov stil, iako je često crni humor u pitanju, specifičan je i prepoznatljiv, a i zaslužan za njegov uspjeh na sceni.
Tihomir Paravina započeo je karijeru na open mic večerima u Purgeraju davne 2008.godine, gdje je na licu mjesta postao miljenik publike, a kako mu je dosadilo samo pričati, uvodi i glazbene točke koje također prolaze sjajno kod publike, bez obzira što ne zna note ni glazbenu abecedu. .
Branko Krsmanović je stand up komičar iz Sarajeva, a zadnje tri godine je nastupao diljem Balkana. Za njegove nastupe kažu kako je ‘originalan, u nekim dijelovima vulgaran, mračan i potencijalno uvredljiv – za one koji ne znaju šta je stand-up komedija’.
Kako doznajemo ulaznica za večerašnji comedy show po cijeni od 11 eura još uvijek ima, ali svakako požurite do Kolodvorske 142 i osigurajte si svoje mjesto za večer smijeha koja počinje u 20 sati.
CityLIGHTS
Marica Požgaj: ‘Život treba živjeti, treba raditi, biti dobar čovjek i moliti se Bogu!’
Donosimo vam životnu priču Marice Požgaj, najstarije Turopoljke, žene koja je, ne maknuvši se iz svog rodnog mjesta, živjela u četiri države. Život ju nije mazio od vrlo rane dobi, no u svojoj 102.godini je još uvijek prilično dobrog zdravlja, sjajnog pamćenja i pozorno prati sve što se događa.
Objavljeno
prije 1 tjedanna
12. ožujka 2024.Objavio/la
Goga KišMjesto Turopolje je po mnogočemu specifično naselje u našem kraju, a uz brojne posebnosti u gradskim arhivima će zasigurno ostati upisano i ime Marice Požgaj, koja je početkom mjeseca veljače proslavila 101.rođendan i potvrdila status najstarije Turopoljke! Godine su to vrijedne poštovanja, pa nikako nismo htjeli propustiti priliku malo bolje upoznati život žene koja je, zakoračivši u 102. godinu života i dalje izuzetno dobrog pamćenja, a kako nam je sama rekla i zdravlje ju dosta dobro služi, malo teže hoda i jedino je malo muči visoki tlak. Iako u istom mjestu živi doslovno od rođenja, tijekom svih tih godina zapravo je živjela u četiri države – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon koje je došla Federativna Narodna Republika Jugoslavija, pa Socijalistička federativna Republika Jugoslavija, te naposlijetku i samostalna Republika Hrvatska. Maricu život baš i nije mazio, i to od najranije dobi.
Djetinjstva se jako dobro sjeća, a neke scene su joj toliko žive, kao da su se dogodile jučer.
– Rođena sam 2. veljače 1923. godine, kao Marija Hačić, i to baš u Turopolju, kod kuće, pa nije tad baš bilo nekih rodilišta svuda. Ali oduvijek me svi zovu Marica. Otac Antun je bio iz Turopolja, a majka Marija iz Zagreba. Mama mi je umrla mlada, ja sam imala samo dvije i pol godine, a brat Slavko tek četiri mjeseca. Majka mi je bila jako školovana, što je u to vrijeme bila rijetka pojava i radila je u kancelariji DIP Turopolja kod Filip Deutcha i sinova. K sebi nas je onda uzela moja grosa Julijana, tak’ sam zvala baku, jer je dido, zvala sam ga otata, bio porijeklom s granice Njemačke sa Češkom. Oni su se i razgovarali na njemačkom, ja nisam htjela. Kad sam imala četiri godine tata se opet oženio, ali maćeha Ana mi je bila jako loša, baš zla, k’o iz onih bajki. Sjećam se da sam usred zime morala prati velike zdjele, bilo je tak’ hladno da su mi zglobovi na prstima pucali i pekli me od zime. Svake nedjelje smo za ručak imali kokicu, ali ja sam sjedila dalje od stola, dobila sam kokošje nogice, glavu i vrat, oni su jeli meso, a još sam i na štokliću, malom stolcu, morala jesti. Bratu nisu dali da spava u kući, nego su mu u štali napravili krevetić gdje je spavao preko zime. I tako smo živjeli do moje osme godine kad sam opet završila kod bake, a brat je ostao – priča nam Marica.
Školski dani bili su joj prekratki.
– Završila sam pet razreda, učiteljica je nagovarala baku da se idem dalje školovati, čak su mi iz pilane htjeli platiti školovanje, jer je moja mama tamo bila jako cijenjena, ali baka nije dala. Takva mi je bila sudbina – kaže.
Ostaje kod kuće, pomaže baki, sve dok joj u život ne uđe ljubav života.
– Sa 16 godina sam se jako zaljubila u svog muža, Đuru Požgaja, bio je od mene stariji 11 godina, al’ ne bi mu se reklo. Ubrzo smo se vjenčali i bili smo 53 godine u braku. Bio mi je dobar – s tugom u glasu nastavlja svoju priču.
Jedan događaj iz Drugog svjetskog rata posebno joj se urezao u pamćenje.
– Kao da sam umirala u tom ratu, jer muža su mi 1942. godine otpeljali u zatvor i optužili ga da je bio partizan. To jutro sam se porodila, a popodne su ga odveli! Samo su ih sve pošlihtali ispred pilane i birali koga će uzeti, pa su tako i njega. Moja šogorica, koja je imala gostionu, pa je znala sve te oficire, poslala me da odem kod jednog i ispričam kako imam malu djecu, i nikoga osim njega, a muž mi nije ništa kriv. Ovdje su svi muški bili u pilani iz koje se nije moglo izaći bez propusnice. Doveli su me jednom ustaškom pukovniku, starijem, sve sam mu ispričala, a on me poslao doma i rekao mi da će to riješiti. I bome jesu…Otpremili su ih u zatvor u Goricu, pa u Zagreb u Savsku, gdje su prošli prave torture. Ali, ima Boga! Kad sam mu donijela odijelo kad su ga vodili spremila sam mužu u unutarnji džepić knjižicu sa snažnom molitvom, San Blažene Djevice Marije. I brzo nakon toga, jedan ga je oficir iz mjesta prepoznal’, znao je da nije partizan, pa je tražio da ga puste, jer mu treba zbog rada u šumi, muž je dobio propusnicu i tak’ se izvukel’! Upravo je nepravda to što me čitavog života najviše smeta, ne mogu to smisliti – kaže nam Marica.
U braku su ona i Đuro dobili šestero djece, ali prvi sin je umro samo dva mjeseca nakon rođenja, a puno prerano zauvijek je otišla i jedna kćerka. No, uz nju su još uvijek kćerke Zdenka i Branka, sinovi Antun i Zlatko, šestero unučadi (Srđan, Snježana, Suzana, Dajana, Dino i Damir), sedmero praunučadi (Marina, Sandra, Barbara, Natali, Maks i Roko, i Leon), te šestero prapraunučadi.
Uspjela je Marica, nakon što su djeca malo porasla, završiti i školovanje za kuharicu, a u tome je bila vrlo vješta.
– Muž mi dugo nije dal’ raditi, on je radio dvije smjene u radioni u DIP-u. Ja sam imala itekak’ posla doma. Imala sam nekad četiri bašće, sve sam to održavala. Dizala bi se prije 5 sati ujutro, pa bi metla veš kuhati, i cijeli dan s djecom, pa predvečer sve pripremiti za drugi dan, da sve stignem. Počela sam tak’ raditi tek s 35 godina, izučila sam za kuharicu. Prvo sam radila u jednom restoranu u Turopolju, kad se zatvorio jedno vrijeme u goričkom Parku i nakon toga sve do penzije u KP Domu Turopolje. Tamo sam kuhala za službenike, njih 150 otprilike, i za posebne delegacije koje su dolazile iz Zagreba. Puno se tada tamo radilo, kartonaža, betonaža, poljoprivreda, uzgajale su se svinje, krave, teleći, janjci – priča nam.
Marica vrijeme provedeno na tom radnom mjestu pamti samo po dobrome, a otkrila nam je kako je kuhala i za neke poznate ‘face’.
– Ljudi su prije bili bolji, imali su više poštovanja, kuhala sam i za gradonačelnika Zagreba, Većeslava Holjevca. On je došel’ s 30 ljudi, kolegica mi je bila na bolovanju, pa sam sama sve obavila. Šef mi je pomogel pospremiti poslije. Bili su jako zadovoljni ručkom. Ali takve delegacije su nam dolazile i tri puta tjedno, iz raznih ministarstava. Plaće su nam bile dobre i svaka tri mjeseca smo dobili skoro jednu plaću dodatno. Nije bilo zamjeranja, svi su bili složni, išli smo na izlete i to po drugim zatvorima, Lepoglavi, Požegi i gledali kak’ tam rade – prisjeća se.
Zanimalo nas je Maričino mišljenje o tome u kojoj mjeri su se stanovnici, ali i samo mjesto Turopolje, promijenili tijekom njenog života?
– Nekad smo sve zajedno radili, pomagali si zidati kuće i sve skupa. Sada to više nije tako, stari su pomrli, doselili su se novi ljudi ne znam ni od kuda, rade stvari na svoj način i nema više tog zajedništva. Tu je prije bila i pleh glazba, plesali smo, bile su zabave, od kad su srušili restoran niš’ se ne događa, slabo su zabave u društvenom domu. I izgled samog sela se jako, jako promijenio – kaže.
Redovito gleda vijesti na državnoj televiziji, a sav ostali program isključivo na Laudato TV-u.
-Kad gledam te vijesti, to se ni’ nikad događalo, svaku večer se priča o ovima na položajima koliko su pronevjerili, to mi se već na vrh glave popelo. Puno toga bi imala za reći. Ljudi bi trebali bolje živjeti, vidjela sam čovjeka kako usred zime leži na betonu, na ulici, pa kaj se ne može pomoći ljudima? I sirotinja treba živjeti! Onda to s benzinom, sad jeftino, pa opet skupo, nema smisla sve skupa. A i s onom koronom su napravili puno zla, ja se nisam htjela cijepiti. Svaku večer gledam misu na Laudato TV i njihov program, puno se toga ima zanimljivog za čuti, to mi je baš dobro – priča nam Marica.
Kaže kako joj najviše nedostaje druženja, prijatelji su pomrli, a puno joj fali i to što ne može više sama do crkve u Vukovini, kaže ‘tko će svaki dan ići sa mnom’. Sve do svoje 96.godine išla je ona sama busom i do Velike Gorice, ali više nije toliko sigurna na nogama. No, Marica Požgaj u kući ima poveliko društvo, jer s njome žive sin Zlatko, unuk Damir i praunuk Leon, koji je, nažalost, baš poput svoje prabake, rano ostao bez majke. Ovaj uskoro desetogodišnjak, učenik je trećeg razreda OŠ Rakitovec, a prabaka ima za njega samo riječi hvale.
– Mama mu je dugo bila bolesna, nažalost i umrla, i tako je moj Leon već svašta naučio, on mi napravi najfiniji kapućino, zna sebi svašta spremiti, jaja speći, meso si speće, ma sve zna, a da vidite kakve palačinke radi! – priča nam oduševljeno Marica.
A Leon je i ‘na prvu’ znao izračunati da je prabaka Marica od njega starija čak 91 godinu! Zna i da je pomalo slavna u našem kraju, ali ju voli i zafrkavati kako to samo djeca znaju. Uz četiri generacije u kući živi i sedam mačaka – Deda, koji je stariji i od prabake, kako nam objašnjava Leon, ‘jer je star 11 mačjih, a to je 110 ljudskih godina’. Tu su još Tonka, Kleopatra, Sivko, Mimi i dva mala mačića.
Pri kraju razgovora ne možemo propustiti pitati Maricu što misli u čemu je tajna njene dugovječnosti?
– Ima dosta toga u genetici, ali i tome kako živite, ja nisam nikad ni pušila ni pila alkohol. Moj djed je doživio 96 godina, i još jedan rođak je isto toliko živio. Treba paziti i kaj se jede. Nekad nisam ništa ni jela, postila sam, samo malo čaja. Treba puno više povrća jesti, a manje mesa, stariji ne bi trebali ni svinjetinu ni govedinu. Najviše volim juhu, to mogu svaki dan, a sad s godinama mi je to dosta da više nisam gladna – otkriva nam naša sugovornica, te dodaje i jedan savjet svim mladima.
– Nek’ budu dobri i pošteni. Život treba živjeti, treba raditi i moliti se Bogu Majci Božjoj i Svetom Antonu, samo ih oni mogu spasiti, nitko drugi – poručuje Marica Požgaj, najstarija Turopoljka.
Izdvojeno
-
Sportprije 4 dana
Operacija Kamp! ‘Cijeli svijet uskoro će znati za Veliku Goricu!’
-
Crna kronikaprije 5 dana
Detalji teške nesreće: Mladi vozač motora i suputnica teško ozlijeđeni, vozač auta im oduzeo prednost
-
HOTNEWSprije 3 dana
Paun trgovina slavi 20. rođendan, a evo što su pripremili za svoje vjerne kupce
-
HOTNEWSprije 5 dana
Medicinski centar Gorica u ponedjeljak otvara svoja vrata