Poveži se s nama

Kultura

Uskrs po turopoljski: Drijenak, a ne maslina, rakija, a ne vino, poriluk za jaja

Vremena i običaji se mijenjaju, pa tako i oni vezani uz Uskrs. Nekad se u Turopolju najvažniji kršćanski blagdan slavio uz mnoge običaje koji danas mogu zvučati neobično, daleko, nepoznato…

Objavljeno

U turopoljskoj obitelji živjelo se skromno, jelo se skromno, a tako su se slavili i blagdani. Za razliku od Božića, Uskrs je donio posebno raspoloženje u malu drvenu hižu. Ipak je to najveći kršćanski blagdan.

Posebno je bilo već na samu Cvjetnicu jer ipak je to bio početak Velikog tjedna. Mlado i staro od ranog se jutra pripremalo za misu. Neki su morali pješačiti i po nekoliko kilometara da bi došli do crkve ili kapelice. Za razliku od danas kad na posvetu uglavnom nosimo maslinove grančice, prije šezdesetak godina u Turopolju se na posvetu nosio drijenak odnosno drenek. U obzir je još dolazio bršljan, imela ili cice-mace od kojih se slagao pušlek. Prema jednoj od legendi, u vrijeme Isusova raspeća drijen je bio drvo veliko poput hrasta pa je od njega napravljen Isusov križ, zbog čega ga je Bog prokleo da nikada više ne bude visoko drvo.

No simbolika maslinovih grančica leži u sljedećem – kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama. U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.
Običaj je bio da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polje. Blagoslovljene grančice ostavljale su se u kući i nakon što su se osušile kao podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.

Veliki četvrtak

Veliki četvrtak spomendan je Isusove posljednje večere, a ujedno je i zadnji dan korizme. Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja na kojoj se posvećuje krizma, odnosno ulje za svetu potvrdu te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene.

Na Veliki četvrtak uvečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje, koje se naziva Misa večere Gospodnje. Tom misom počinje Vazmeno trodnevlje. Preporučuje se da u njoj sudjeluje što veći broj župljana, jer je to početak najsvetijih dana u godini. Misno evanđelje govori o tome kako je Isus apostolima prao noge, kao primjer i poziv svim kršćanima na uzajamnu ljubav i služenje.

Inače, tradicija večernje svete mise na Veliki četvrtak potječe iz 13. stoljeća, s obzirom na to da Crkva prema drevnoj predaji toga i idućega dana nije slavila euharistiju. Ovaj običaj razvio se iz židovskog shvaćanja prema kojemu novi dan započinje u predvečerje prethodnoga dana, stoga nije neobično da večer Velikoga četvrtka zapravo liturgijski pripada Velikom petku.

Dodajmo kako u vrijeme Vazmenog trodnevlja ne zvone crkvena zvona i ne sviraju orgulje. Na kraju liturgije Velikog četvrtka, Crkva prenosi Presveti sakrament na za to određeno mjesto, što simbolizira Isusovu samoću u Getsemaniju i njegovu smrtnu tjeskobu. Nakon molitve u svečanoj procesiji u svetohranište smješteno u pokrajnjoj kapeli ili oltaru nose se pretposvećeni darovi za Veliki petak. Prije toga, slijedi ogoljenje oltara koje se tumačilo kao alegorijska slika ostavljenog Krista.

Veliki četvrtak je, također, spomendan u koji je Isus ustanovio dva sakramenta: euharistiju i svećenički red.

Što se tiče života na selu, toga dana točno u podne stali su svi radovi na polju i u šumi te se nije radilo do iza Uskrsnog ponedjeljka jer „greh je bil delati dok je Isusovo telo v zemli“. Jedini rad koji je dolazio u obzir, bila je briga oko blaga. U Velikom tjednu bio je i običaj bijeljenja ili vapnjenja kuće kako bi se ona očistila i obnovila, u skladu s dušom.

Veliki petak

Veliki petak spomendan je Isusove muke i smrti, a kršćani se toga dana prisjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i na koncu same smrti. Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, odnosno krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu.

Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, odnosno njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put.

U popodnevnim satima, obično u 15 sati kada je Isus izdahnuo na križu, vjernici se okupljaju u crkve na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”

U crkvi se toga dana čuva Isusov grob. U nekim obiteljima žene su ustajale još prije izlaska sunca i založile peć, a pekle su lepinju bez kvasa. Vatru su ugasile prije nego što je izašlo sunce i tijekom dana nisu je više smjeli paliti. Na poslijepodnevnu misu žene i djevojke išle su odjevene u crno.

Isusov grob čuvali su muški članovi obitelji odjeveni u svečana odijela. Kao i danas, na Veliki petak se obavezno posti. Jela su naravno ovisila o imućnosti obitelji. U onim siromašnijim pripremao se posni grah odnosno bažul uz kojeg su se posluživala kuhana jaja i domaći kruh. Za salatu se brao domaći radič.

Oni bogatiji pripremali su ribu, u većini slučajeva riječnu, a neki su čak uspjeli nabaviti i morsku. No, svakako treba naglasiti da je Veliki petak, uz post, nalagao i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso, dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.

Kao što nalažu običaji i za dan prije, niti na Veliki petak se nije smjelo teško fizički raditi, no što se moralo, moralo se – očistiti kuća, nahraniti blago i ostalo što je nosilo malo seosko kućanstvo.

Za razliku od južne Hrvatske gdje se na Veliki petak pilo crno vino, u sjeverozapadnom dijelu pila se rakija.

Velika subota

To je dan tišine i molitve. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Stoga vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.

Tako je za Veliku Subotu karakteristično Vazmeno bdjenje koje se slavi noću te stoga nije prikladno da započne prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje. Tada se vjernici okupljaju oko ognja kojeg svećenik blagoslovi. Tim se plamenom upali i uskrsna svijeća koja predstavlja samog Isusa Krista. Svećenik na svijeću stavlja simbole A i Ω. To označava Krista koji je i početak i svršetak. Također se na svijeću stavljaju brojevi tekuće godine.
Svake godine u Vazmenom se bdijenju blagoslovi nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska.

Foto: Robert Anić/PIXSELL

Također je običaj da se u Vazmenoj noći u zajedništvo Crkve prime katekumeni. Katekumenat je priprava odraslih za primanje sakramenata kršćanske inicijacije, a to su krštenje, Euharistija i potvrda. Svećenik katekumene krsti vodom iz studenca kojeg je blagoslovio na Vazmenom bdijenju. U taj se studenac također uranja i Uskrsna svijeća. Prikladno je da đakon ili svećenik pjeva hvalospjev uskrsnoj svijeći koja predstavlja Isusa Krista. U tom hvalospjevu, svećenik moli Gospodina da ova svijeća razgoni mrak te noći.

U nekim se krajevima uz crkvu zapalio veliki Uskrsni krijes, a nakon što ga je svećenik blagoslovio, žene su uzimale manje komade drveta kojim bi potom u kući zapalile vatru na kojoj se spremao uskršnji ručak.
Nekad se na sredinu crkve postavljala velika posuda s blagoslovljenom vodom s kojom su vjernici umivali lice i ruke, a mogli su je ponijeti i kući kako bi ih tijekom cijele godine štitila od bolesti i zla. Voda je imala ulogu čišćenja tijela i duše.

U nekim obiteljima na Veliku se subotu pripremila šunka koja se posluživala na Uskrs. Poseban komad čuvao se upravo za taj blagdanski ručak. U poslijepodnevnim satima na dvorištu se, u velikom kotlu, kuhala šunka. Kao prilog pripremao se hren čiji se korijen kuhao i po nekoliko sati.

Običaj je da se na Veliku subotu ili na Uskrs rano ujutro nosi košarica s hranom na posvetu. Za razliku od danas, nekad je ta košarica uistinu bila skromna – nosio se kruh, jaje, komad šunke. Blagoslovljena hrana prvo je jelo koje na Uskrs svi u obitelji moraju blagovati.

Na taj dan ukrašavale su se i pisanice, no one ipak zaslužuju poseban odlomak.

Uskrs ili Vuzem – najveći kršćanski blagdan

Uskrs ili kako ga još u Turopolju zovemo – Vuzem, najveći je kršćanski blagdan kojim slavimo Uskrsnuće Isusa Krista. Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog jezika. Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama, a hebrejska riječ pasah značila je prolaz.

Uskrs nam je važan iz nekoliko razloga – Isus je održao obećanje da će ustati od mrtvih, kako bismo mogli vjerovati da će ispuniti i ostala obećanja, Uskrsnuće daje sigurnost, da će vladar Božjeg vječnog kraljevstva biti živi Krist, Kristovo uskrsnuće daje nam nadu, da ćemo i mi uskrsnuti.

Za ručak se prvo posluživala kokošja juha, zatim šunka, hren, kuhana jaja, luk i kruh, te na kraju desert – uglavnom je to bila gibanica (makovnjača i orehnjača). Neke su gazdarice pekle kruh u obliku pletenice u koji su uplele jaje.

Uskrsni ponedjeljak

Uskrsni ponedjeljak je kršćanska svetkovina kada se u crkvama spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, kada je lomio kruh. Dodajmo kako se tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva „bijeli tjedan“, a naziv je dobio prema odjeći novokršetnika kakva se nosila u počecima Crkve.

Što je Uskrs bez pisanica?!

Jedan od simbola Uskrsa su svakako pisanice, a legenda kaže da je Marija bojala jaja dok je Isus još bio dijete.
Prije industrijskih boja i raznih tehnika, ukrašavalo se prirodnim bojama materijalima – korom luka, koprivom i ciklom.

Pisanice su znale dobiti i crnu boju bojanjem čađom ili bobicama bazge ili duda, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu, zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće od špinata, koprive ili poriluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.

Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.

Moderne tehnike ukrašavanja

Dok će neki ovog Uskrsa sami prionuti ukrašavanju jaja, drugi će u košaricu na stolu staviti pisanice naših vrijednih žena koje se time, možemo sada već reći, bave profesionalno.

Gospođa Rezika, Biba Krolo, ukrašavanjem pisanica bavi se oko šest godina. Proces je, kaže, malo složeniji i zahtjeva puno vremena, jer joj jedno jaje kroz ruku prođe najmanje desetak puta, a po sezoni ih ukrasi između 200 i 300. Najčešće su to guščja i pačja jaja, nešto ima standardnih kokošjih, a sve su popularnija i ona od autohtone turopoljske patuljaste kokoši, poznate kao Jurek i Katica.

– Proces počinje prvo s pranjem jaja sa sodom bikarbonom i limunskom kiselinom, nakon toga ih centriram da bih mogla naći sredinu gdje ih izbušiti i onda dolazi na red samo ispuhivanje. Idući korak je bojanje u temeljnu boju, no ako je jaje samo po sebi prekrasne bijele boje, onda ne ide temeljna boja. I onda se to mora sušiti. Nakon toga moram osmisliti što ću konkretno crtati, koji dizajn, a najdraži su mi motivi veza i čipke – priča  gospođa Biba.

– Oslikavanje ide postepeno. Prvo crtam po sredini jaja, zatim na vrhu i na dnu, onda se to sve ponovno suši. Nakon toga smišljam kako ću ga dalje ukrasiti – staviti šljokice, cirkone, dodati još neke boje. Zadnji korak je zatvaranje rupica koje su nastale ispuhivanjem, a najčešće na njih lijepim razne ukrase ili kukice da bi pisanice mogle visjeti na grani. Sve u svemu dugotrajan, ali opuštajući i zanimljiv posao – dodaje Biba.

Pisanice za Uskrs počinje pripremati nekad i mjesecima prije, ovisno koliko ima jaja i vremena na raspolaganju, a najtraženija su ona crne boje, vjerovali ili ne. Kaže da su isprva kupci bili skeptični, no kad vide koliko su lijepa, svi ih kupuju. Popularna su i bijela s raznim kombinacijama boja – crnom, srebrnom i zlatnom.

Dnevno na ukrašavanju provede i po nekoliko sati – i tako mjesecima. Cijene nisu skupe, ako uzmemo u obzir koliko je vremena potrebno da bi jedna pisanica bila lijepo ukrašena, a kreću se od 10, 15 pa do 20 kuna. Dodaje kako joj nije cilj zarađivati na tome, već uživa u onome što radi, a mahom te iste pisanice poklanja i dragim ljudima.

Kultura

FOTO Sjajan koncert Pjevačkog zbora ”Turopoljska zvona”

Objavljeno

on

23.05.2019. Velika Gorica. Koncert Pjevačkog zbora ”Turopoljska zvona”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tradicionalni koncert Pjevačkog zbora SUH-e ”Turopoljska zvona” na kojem su nastupili i njihovi gosti Zbor Vrelo iz Fužina i Hrvatsko pjevačko društvo (HPD) Kučani održan je sinoć u prepunoj dvorani Galženica. Koncert je bio podijeljen u 4 bloka, u prvom i četvrtom pjevali su domaćini, a između gosti iz Fužina i tri sekcije Kučana.

23.05.2019. Velika Gorica. Koncert Pjevačkog zbora ”Turopoljska zvona”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

”Turopoljska zvona” koja vodi, dirigira i prati na harmonici Snježana Špehar, u prvom bloku od 5 pjesama imao je otklon od svog uobičajenog repertoara, a započeli su skladbom ”Hrvatski zavičaj”, uslijedile su ”Jesenska zipka”, ”Ljubil sam te, cvetek”, ”Tiho teče rijeka Kupa” i ”Gumbelium beli”.

23.05.2019. Velika Gorica. Koncert Pjevačkog zbora ”Turopoljska zvona”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zbor Vrelo je prezentirao skladbe svoga kraja (Čija je ono divojka, Cetina, Projden kroz pasike, Za ribara). Kučani su otpjevali: ”Oj, Savice”, Nisam dugo pjevala kroz selo”, ”Ave Maria”, ”Vu plavem trnaci”. Pučki pjesnik Stjepan Vitez je odrecitirao pjesmu napisanu u čast ovog koncerta.

23.05.2019. Velika Gorica. Koncert Pjevačkog zbora ”Turopoljska zvona”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Finale koncerta je bilo euforično, svi su pjevali (”Sjećaš li se onog sata”, ”Bijelo, bijelo, bijelo”, Varaždinu na placu” i ”Seoska sam lola ja”), izvođači i publika, raspjevana, razigrana i duhovita glazbenica Špehar bila je sjajna šefica glazbene parade. Po završetku koncerta uslijedilo je druženje pjevača i posjetitelja na bogatom prigodnom domjenku.

23.05.2019. Velika Gorica. Koncert Pjevačkog zbora ”Turopoljska zvona”. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pjevački zbor ”Turopoljska zvona” slavi svoj 23. rođendan. Osnovan je pod okriljem Sindikata umirovljenika Hrvatske, Podružnica Velika Gorica. Zbor njeguje višeglasno pjevanje, a repertoar se satoji od narodnih i starogradskih pjesama, autorskih skladbi i skladbi duhovnog karaktera.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Kultura

Drugo ‘Buđenje’ razbudilo talent malih goričkih glazbenih virtuoza

Na drugom natjecanju Umjetničke škole Franjo Lučić pod nazivom “Buđenje” dodijeljene 82 prve nagrade, 49 drugih, 24 treće i 32 priznanja. Mladi talentirani glazbenici natjecali su se u sedam kategorija, a glavna nagrada otišla je trubaču Stefanu Gjorgievu

Objavljeno

on

Drugo školsko natjecanje “Buđenje” održalo se od 13. do 15. svibnja 2019. u Umjetničkoj školi Franje Lučića. Natjecanje se održavalo u sedam disciplina: Gudači (violina, violončelo, kontrabas), Gitara i tambura, Puhači (truba, flauta, rog, saksofon, oboa, klarinet), Pjevači, Harmonika, Solfeggio i Komorni sastavi.

Natjecatelji su za svoje izvedbe ocjenjivani od komisija i rangirani u prvu, drugu i treću nagradu te u priznanja.

– Ovogodišnje natjecanje je, na moju veliku radost, brojalo čak 206 natjecatelja, što je impozantna brojka! Dodijeljene su 82 prve nagrade, 49 drugih, 24 treće i 32 priznanja. Kao organizatorica i idejna začetnica cijelog projekta, iznimno sam ponosna i sretna, budući da smo sve ovo zaista odradili na jednoj izvrsnoj razini. Uostalom, takve sam komentare dobila i od učenika, roditelja i kolega. Natjecanje je zapravo motivacijskog karaktera za sve naše učenike, tako da sam presretna zbog broja prijavljenih – istaknula je Iva Šorša iz Umjetničke škole Franjo Lučić.

– Posebnost našeg natjecanja je u tome što svake godine imamo skladanu zadanu kompoziciju upravo za naše natjecanje. Prošle godine to je bio Boogie, a ove Cimmeria, obje skladane od strane Marina Rabadana. Ovogodišnja kompozicija je toliko posebna i pozitivno dočekana da je izvođena i u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski od Zagrebačke filharmonije. Na kraju natjecanja kompozitor, koji je ujedno i stalni član svih naših komisija, odabire najbolje izvedbe u svim kategorijama i ti natjecatelji osvajaju posebnu nagradu za najbolje izvedbe zadane kompozicije – pojasila je koncept Šorša.

Ove godine nagrađeni su ovi mladi glazbenici:

1. kategorija
Gita Kozina – violončelo
(profesorica Terezija Krčelić Rabadan)

2. kategorija
Niko Grgurev – saksofon
(profesor Marko Malivuk Jovanović)

3. kategorija
Stefan Gjorgiev – truba
(profesor Tomislav Špoljar)

4. kategorija
Lora Likan Kelentrić – flauta
(profesorica Antonija Jurin)

5. najbolja pjevačka izvedba
Marija Vujević
(profesorica Zrinka Posavec)

Po završetku natjecanja svi prvo-prvonagrađeni natjecatelji iz svih disciplina i kategorija nastupaju u dvorani Galženica i natječu se za Grand prix, glavnu nagradu cijeloga natjecanja, nakon čega se bira najbolji od najboljih.

– To je ujedno i najposjećeniji koncert tijekom cijele koncertne godine naše škole, a svakako i najkvalitetniji, zbog izvedbi koje su vrhunske i odabrane od naših stručnih komisija. Ove godine Grand prix je bio 21. svibnja, te su posjetitelji i komisija mogli poslušati zaista kvalitetne i divne izvedbe naših najuspješnijih natjecatelja, a to su redom:

1. Kvartet “Glissando”
(Jakob Stančić, violina, 3.sr, Nika Kozina, violina, 5.o., Josip Veselić, viola, 4.sr. i Julijana Matković, violončelo, 4.sr)
*A.Piazzolla: Oblivion
Nastavnik: Zinka Holy Marijan, prof.

2. Niki Galeković , 2.o., gitara
*P.Nuttall: On The Prairie
Nastavnik: Krunoslava Krpan, prof.

3. Lora Likan Kelentrić, 4.sr., flauta
*A. Piazzolla: Tango etida, br.3
Nastavnik: Antonija Jurin, prof.

4. Nika Kozina, 5.o., violina
*E.Severn: Polish Dance
Nastavnik: Zinka Holy Marijan, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

5. Marija Vujević, 1.sr., pjevanje
*W. A. Mozart: Vio che sapete, arija Cherubina iz opere Figarov pir
Nastavnik: Zrinka Posavec, prof.
Klavirska suradnja: Krešimir Starčević, prof.

6.Tibor Rajtarić, 4.o.,truba
*W.A.Mozart: Koncert No.2 in Es KV 417, IIIst. Rondo-Allegro
Nastavnik: Tomislav Špoljar, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

7. Gita Kozina, 1.o., violončelo
*N. Baklanova: Mazurka
Nastavnik: Terezija Krčelić Rabadan, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

8. Karlo Karas, 4.o., tambura
*F. Schubert: Glazbeni trenutak br. 3
Nastavnik: Matija Moslavac, prof.
Klavirska suradnja: Matija Moslavac, prof.

9. Karla Brcković,  1.o., flauta
*R. Schumann: Melodie
Nastavnik: Ivančica Ivko, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

10. Jan Váňa, 2.o., harmonika
*J. Derbenko: Praščići i sivi vuk
Nastavnik: Igor Jugec, prof.

11. Jakob Stančić, 3.sr., violina
*P.de Sarasate: Zigeunerweisen, op.20
Nastavnik: Zinka Holy Marijan, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

12. Marko Štuban, 1.pr., pjevanje
*C. Monteverdi: Lasciatemi morire
Nastavnik: Adrijana Pintar Madić, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

13. Trio FLAUTA (Petra Vujnović, 5.o., Gabrijela Lovrić, 5.o. i Leda Krvavica, 5. o.)
*L.von Call: Trio u e-molu
Nastavnik: Antonija Jurin, prof.

14. Lea Butina, 4.o., violončelo
*M. Rabadan: Cimmeria
Nastavnik: Terezija Krčelić Rabadan, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

15. Stefan Gjorgiev, 2.o., truba
*J.B.Arban: Varijacije na temu “Karneval u Veneciji”
Nastavnik: Tomislav Špoljar, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša,prof.

Uz glasanje svih članova komisije, njih čak 17, odlučeno je da je po najvećem broju bodova apsolutni pobjednik našeg natjecanja ove godine Stefan Gjorgiev.

– Želja mi je bila uključiti i publiku, dati da svojim glasovima oni odluče tko je po njima najbolji, tako da je po broju glasova publike nagradu dobio opet naš mladi i talentirani trubač Stefan Gjorgiev! – kaže Iva Šorša.

Uz navedene nagrade, treba nadodati da je Stefan osvojio i zlato u disciplini solfeggio-Laureat (maksimalan broj bodova), zlato u svojoj kategoriji kod puhača (prva-prva nagrada) i posebnu nagradu za najbolju izvedbu zadane kompozicije u III. kategoriji.

– Od srca čestitam Stefanu, te njegovom profesoru Tomislavu Špoljaru i profesorici solfeggia Paulini Kelavi Vidović. Još jednu nagradu moramo istaknuti, a to je naša Mirjam Moguš, koja je u svojoj kategoriji solffegia također osvojila Laureat! Čestitam Mirjam te njenoj profesorici Ani Šedlbauer – naglasila je Šorša i dodala:

– Natjecanje je prošlo u prekrasnom ozračju. Vidjeti djecu koja su sretna, koja uživaju u glazbi, bodre jedni druge, složni su te na kraju za svoj trud dobiju diplome, medalje i pehare koji su uspomena za cijeli njihov život… To je meni najveći uspjeh i potvrda da sam uspjela u namjeri da napravim motivacijsko natjecanje za sve naše učenike koji žele pokazati što znaju! Zahvaljujem svim našim natjecateljima, njihovim profesorima, klavirskim suradnicima, ravnatelju na podršci, publici koja nas je bodrila, Marinu Rabadanu na kompozicijama koje za nas prekrasno sklada. I nadam se da se iduće godine družimo u još većem broju, da će naše Buđenje trajati još dugi niz godina!

Nastavi čitati

Kultura

Nova radost u Velikoj Gorici

Mladi Velikogoričani i dalje nižu uspjehe

Objavljeno

on

Učenice Plesnog odjela Umjetničke škole Franje Lučića sudjelovale su na  4 Međunarodnom natjecanju iz klasičnog baleta i suvremenog plesa ‘Balance’ koje se održavalo u Sarajevu od 20. do 22. svibnja. Postigle su zavidne rezultate.

Ana Strujić u kategoriji Suvremeni ples- solo osvojila je srebro, a u kategoriji Suvremeni ples- grupa u sastavu Franka Vidaković, Lucija Karla Dražetić, Ana Strujić i Ena Marković osvojile su zlato i nastupile na Gala koncertu.

Učenice su pripremale profesorice Ana Genzić i Katarina Rilović.

Natjecanje se održava u organizaciji udruženja Tanzelarija. Cilj natjecanja je okupiti mlade plesače i njihove pedagoge. Među nagradama su stipendije za Summer Dance Camp Vranje 2019. i Ljetnu baletnu školu Zagreb.

Čestitamo natjecateljicama i profesoricama.

Nastavi čitati

Reporter 382 - 23.05.2019.

Facebook

Izdvojeno