Poveži se s nama

Vijesti

U Parizu se natjecala s najboljim frizerima svijeta

Matea: ‘Na Svjetsko prvenstvo velike ekipe vode modele, nutricioniste, trenere, mentore pa čak i psihologe da frizere smire i opuste pred natjecanje’

Objavljeno

prije 2 mjeseca

Tradicija obrtništva u Velikoj Gorici je jaka, a gorički majstori svojim umijećem uspješno su se dokazivali po svijetu. Da goričko obrtništvo ne mora strahovati za svoju budućnost najbolje pokazuje i mlada gorička frizerka Matea Mesić, koja već godinama uspješno sudjeluje na međunarodnima natjecanjima. Za svoj doprinos  i iznimna dostignuća u profesionalnoj uslužnoj gospodarskoj djelatnosti, kao i promicanju Velike Gorice na međunarodnim natjecanjima nagrađena je i Nagradom grada Velike Gorice Krčka vrata.

Naša sugovornica nedavno se vratila sa Svjetskog prvenstva u Parizu gdje je odmjerila snage s najboljim svjetskim frizerima. Iako joj ove godine nije pošlo za rukom obraniti prošlogodišnju broncu, pred ovom mladom i ambicioznom frizerkom sjajna je perspektiva. Ipak, teško je parirati ekipama iz Kine, Tajvana, Italije, Japana, Francuske i Švicarske koje na natjecanje dolaze s prvom malom vojskom ljudi zaduženih za ‘support’ natjecateljima.

 

– Mjesecima sam se pripremala za taj nastup. Konkurencija je bila strašno jaka. Dio natjecatelja uopće ne radi po salonima, već samo šiša na natjecanjima. Do nas se nalazila ekipa iz Kine čiji članovi žive od natjecanja, odnosno plaćeni su da se natječu. Mjesto da šišaju po salonima, oni osam sati dnevno vježbaju i idu po natjecanjima. Ekipu od 12 frizera pratilo je 12 modela, nutricionist, treneri, mentori i psiholog, koji je frizerima pomagao oko treme i smirivao ih – otkrila nam je Matea.

Mlada frizerka natjecati se počela već tijekom svog školovanja. Prvi put natjecala se 2015. godine na Županijskom natjecanju iz frizerstva i tamo osvojila prvo mjesto. Kako kaže, jako je zahvalna svojoj profesorici Mirjani Mikulčić koja ju je naučila osnove struke i potaknula je da krene na natjecanja. No, napretka nema bez konstantnog usavršavanja.

– Ja sam od kako sam upisala srednju školu točno znala što želim postići. Položila sam majstorski ispit i uvijek su mi moj posao i struka bili na prvom mjestu. Mlada sam i želim se maksimalno ostvariti u profesionalnom dijelu. Potrebno je i malo se žrtvovati. Tu su stalne edukacije i seminari koje treba uskladiti s radnim vremenom. Svaki mjesec sudjelujem na nekom stručnom seminaru, a nekad se to zna zaredati i dvaput tjedno. U današnje vrijeme jako je važno biti u trendu s novitetima – objasnila je mlada frizerka.

Matea trenutno radu u jednom goričkom frizerskom salonu, a prije toga radila je u Zagrebu. Želja joj je jednog dana otvoriti frizerski salon u svom gradu.

– Ovdje je moj dom, ovdje sam odrasla i započela karijeru. Znam kako ljudi dišu i stvorila sam svoj krug ljudi – kazala je Matea.

Zanimalo nas je kakve frizure vole Velikogoričanke i Velikogoričani.

– Uglavnom preferiraju klasiku. Za razliku od Zagreba, malo je onih koji traže nešto ekscentrično. Doduše, primijetila sam da u zadnje vrijeme Goričani pridaju pažnju svojim frizurama. Ponovno se u modu vraća ‘barbering’, frizure s ‘fadeovima’ i uređenje brade – objasnila nam je naša sugovornica.

Postoje tri vrste ljudi koje dolaze kod frizera. Oni koji šute, oni koji su razgovorljivi i oni koji se u frizerski zanat razumiju bolje od frizera. Upitali smo Mateu da nam ispriča kako izgleda s one strane frizerske stolice.

– Dio ljudi se upravo na frizerskoj stolici toliko se opusti da otvori dušu i podijeli svoje probleme upravo s frizerom. Kroz godine rada otupite na to i na jedno uho vam uđe, a na drugo izađe. Gorica je mala, sve se brzo dozna pa je potrebno biti i diskretan. U radu s ljudima izuzetno je važan kompromis i zdrava komunikacija. Društvene mreže dirigiraju trendove i mušterije dolaze s fotografijama frizura kakve bi htjeli, a ponekad je to nemoguće napraviti takvu frizuru s obzirom na kvalitetu kose i oblik lica. Meni je važno da moj klijent iz salona izađe zadovoljan i sretan. Važno je ispuniti njihove želje u najvećoj mogućoj mjeri, a opet paziti da im frizura pristaje. Tu se gradi jedan uzajamni odnos, a to nije uvijek lako. Jednom mi je došla gospođa s časopisom u rukama i tijekom šišanja pratila svaki moj pokret rukama. Upozorila me čak kako škare ne držim u dobrom položaju, jer ih frizer na fotografiji nije tako držao. Cijelo vrijeme listala je časopis, sliku po sliku, i pokazivala mi što navodno krivo radim. Trebalo je dosta snage za suzdržati se i objasniti klijentici razloge zašto se škare ne smiju u stvarnom životu držati kao što ih drži model na fotografiji – prisjetila frizerka.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

U razgovoru smo doznali da je brigu o Matejinoj frizuri preuzela njezina šefica, jer donedavno se sama šišala. Kako kaže, nije joj to predstavljalo nikakav problem. Valjda kad naučiš šišati svejedno je čija je kosa, važno je samo da je kosa. Naša 21-godišnja sugovornica uvijek je tu i za svoje prijateljice kad se požele urediti za izlazak.  Uz njih, veliku podršku ima i u svojoj obitelji, čiji članovi nisu uvijek blagonaklono gledali na njezin izbor profesije.

– Mama me odgovarala od ove profesije i protivila se da upišem tu srednju školu. No, čim je vidjela da sam se pronašla u tome i krenula na natjecanja te da stvarno to volim, dobila sam njezinu punu podršku, kao i od ostatka obitelji. Zahvaljujući mojim uspjesima na natjecanjima sve više ljudi prepoznaje moj rad i traže da upravo ja radim njihove frizure. Svi moji klijenti znaju kad se pripremam za natjecanje i gdje ću nastupiti te mi i oni daju veliku podršku – istaknula je Matea.

 

 

Vezane vijesti:
Nastavi čitati

Vijesti

Izdaju prvu knjigu, brendirali su turopoljsku svinju, a mogli bi dobiti i svoj park

Na Lucijskom spravišču članovi Plemenite opčine turopoljske birali su novo vodstvo, istaknuli svoje dosadašnje projekte, ali i najavili nove

Objavljeno

prije 1 sat

on

pro 14, 2019

Autor

Tradicionalno 13. prosinca, na blagdan sv. Lucije, Plemenita opčina turopoljska u Starom gradu Lukavcu održava svoje Lucijsko spravišče. Osim što su se članovi i prijatelji POT-a osvrnuli na proteklu godinu, ponovo su i izabrali župana kojemu je nakon tri godine istekao mandat. Novi, ali i stari župan je Juraj pl. ODrčić. Uz župana, birali su i suce, sučijske dužnosnike, podžupane i podopćinske dužnosnike, kao i članove nadzornog odbora POT-a, a župan je imenovao činovnike i časnike. Tako su, uz ostale suce, svečanu prisegu položili; u podopćini Vrhovlje podžupan Stjepan pl. Kosić, u Donjem Turopolju podžupan Marijan pl. Kovačić, u Srednjem Turopolju podžupan Saša pl. Stepanić, a u Velikoj Gorici podžupan Josip pl. Srbljić.

Foto: Plemenita opčina turopoljska

Među nekoliko najvažnijih stvar koje su obilježile proteklu godinu, župan Odrčić je istaknuo aktivnost Turopoljskog banderija koji je u ovoj godini upisao 78 gostovanja na brojnim svečanostima, obljetnicama, mimohodima te manifestacijama diljem Hrvatske.

“Jako bitan trenutak bit će kada sljedeće godine Ministarstvu poljoprivrede predamo dokument koji se zove ‘Specifikacija oznake izvornosti za meso turopoljske svinje’ koji će našu turopoljsku svinju staviti uz bok najkvalitetnijih hrvatskih proizvoda”, istaknuo je župan dodavši da uspiju li, to će biti prvi proizvod Zagrebačke županije, a i grada Velike Gorice koji će imati svoju oznaku izvornosti za poljoprivredni proizvod.

Kao veliki uspjeh Juraj pl. Odrčić istaknuo je i tiskanje knjige Plemenite opčine turopoljske koju je napisao Ivan Rožić, a svjetlo dana trebala bi ugledati u narednih nekoliko dana.

“Meni je osobno drago i ja ću to reći, da je vaš župan ove dobi, i da sam ga upoznao kao jednog mladog i ambicioznog, ali i tvrdoga Turopoljca i plemenitaša koji ne da na sebe i protiv sebe i zna kaj hoće, i kao takvog ja kao čelnik i predstavnik političke vlasti i administracije u ovog gradu takvog suputnika zapravo želim imati. Jedino na takav način možemo dati dobra rješenja, ne samo za današnjicu nego i za budućnost”, rekao je gradonačelnik Dražen Barišić, a tom je prilikom i najavio kako će u sljedećim godinama iznimno iz proračuna izdvojiti značajnija sredstva za banderij, turopoljsku svinju, Jurjevo i ostale projekte Plemenite opčine turopoljske.

“Najavio sam županu da ću predložiti da se naš glavni park, najstariji park koji ima svoju osnovu od kraja 19. i početka 20. stoljeća, a to je park koji se nalazi između Crkve Navještenja Blažene Djevice Marije i Muzeja Turopolje, da se zove Park Plemenite opčine turopoljske”, najavio je gradonačelnik Barišić.

 

Nastavi čitati

Vijesti

FOTO Dodijeljene Nagrade Grada Velike Gorice

Objavljeno

prije 6 sati

on

pro 14, 2019

Autor

 

13.12.2019. Velika Gorica. Dan Grada Velike Gorice – dodijeljene nagrade najzaslužnijima. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Grad Velika Gorica svečano proslavlja svoj Dan na blagdan Sv. Lucije, 13 prosinca, i u svečanom ozračju dodjeljuje nagrade svojim građanima i udrugama za njihov višegodišnji rad. Priznanja dobivaju oni koji su svojim djelovanjem obogatili i obogaćuju predstavu o Velikoj Gorici kao gradu, koji se sve više spominje u Republici Hrvatskoj, kao grad koji se najbrže razvija u mnogim segmentima društva.

13.12.2019. Velika Gorica. Dan Grada Velike Gorice – dodijeljene nagrade najzaslužnijima. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Šesnaest najzaslužnijih, po gradskim kriterijima, za 2019. godinu dobili su javna priznanja. Povelja Grada Velike Gorice za životno djelo dodijeljena je velečasnom Josipu Ružmanu, koji se u ime svih nagrađenih zahvalio na dodijeljenim priznanjima.

13.12.2019. Velika Gorica. Dan Grada Velike Gorice – dodijeljene nagrade najzaslužnijima. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nagradu Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dobili su Filip Margić, Marko Grigić, Košarkaški klub Gorica, Gordana Kovačić, Branko Puceković, Drago Katulić, Dragutin Kovačević i Katja Matković Mikulčić.

13.12.2019. Velika Gorica. Dan Grada Velike Gorice – dodijeljene nagrade najzaslužnijima. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nagradu Grada Velike Gorice ”Krčka vrata” dodijeljena je Ljubici Mikulčić. Nagrada Grada Velike Gorice ”Zlatna turopoljska podgutnica” uručena je Ladi Rojc, Mladenu Mikulinu, Zlati Cundeković i Jasminki Tihi Stepanić. Nagrada Grada Velike Gorice ”Turopoljsko srce” dodijeljena je Josipi Matić i posthumno Ivanu Galekoviću.

13.12.2019. Velika Gorica. Dan Grada Velike Gorice – dodijeljene nagrade najzaslužnijima. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na svečanoj akademiji govorili su Neven Karas, predsjednik Gradskog vijeća, gradonačelnik Dražen Barišić i Mato Čičak, predsjednik Skupštine Zagrebačke županije. Glazbeni dio programa izvela je violončelistica Ana Rucner, a moderatori su bili Ana Mirenić i Zdenko Sovina.

13.12.2019. Velika Gorica. Dan Grada Velike Gorice – dodijeljene nagrade najzaslužnijima. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon službenog dijela svečane sjednice druženje je nastavljeno uz domjenak u Clubu 100.

Galerijafotografija

Nastavi čitati

Sport

Gol za 54 sekunde, crveni u dvije minute i spašavanje boda za kraj jeseni

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Interom iz Zaprešića na svom stadionu u 19. kolu HT Prve lige, u utakmici prepunoj obrata. Povela je Gorica u prvom napadu, Musa dobio crveni u zadnjoj minuti prvog dijela, a onda je krenulo spašavanje…

Objavljeno

prije 24 sata

on

pro 13, 2019

Autor

Počelo je bajkovito, upućivalo na jednu ugodnu nogometnu večer u Velikoj Gorici, onda se zakompliciralo, pa se tražilo način kako spasiti živu glavu… Tako se nekako, u jednoj rečenici, može sažeti posljednjih 90 minuta koje su nogometaši Gorice odigrali ove jeseni. Inter je četvrti put u sklopu HT Prve lige došao na Gradski stadion, i četvrti put je ostao neporažen. Pri čemu, treba pošteno priznati, može više žaliti za sva tri boda nakon svega.

Nisu se oni najvjerniji gledatelji, njih 689 kojima nije smetala ni kiša ni hladnoća ove zimske večeri, uspjeli ni smjestiti na svoja mjesta, a već je Gorica vodila. Igrala se 54. sekunda utakmica kad je Lukasz Zwolinski topovskim udarcem zaključio akciju u kojoj su mu sve pripremili Dario Čanađija i Jiloan Hamad. Prvi je pronašao drugoga u sredini, a Iračanin je poslao ono što se zove “ključni pas” za Poljaka, koji je probušio golmana Mladena Matkovića, odmah na početku njegova jubilarnog, 200. nastupa u HNL-u.

– Eh, da mi je jednom doživjeti da mi povedemo… – kroz uzdah je znao govoriti trener Sergej Jakirović u trenucima kad su se redale utakmice u kojima je Gorica morala stizati i prestizati protivnike.

Ovo je bilo baš ono što je želio, a sve nakon toga pretvorilo se u ogledni primjer onoga što se zove kontrola utakmice. Gorica je čvrsto stajala otraga, malo toga dopuštala protivniku, a prema naprijed je prijetila kudikamo opasnije nego Inter. Ne prečesto, više su to bile poluprilike nego prilike, uz izuzetak one Zwolinskog u završnici prvog dijela. S druge strane nije bilo prave opasnosti, nekompletni Inter djelovao je prilično jalovo, a možda baš zato sve je više rasla nervoza. Koja je kulminirala jako loše po Goricu…

U 43. minuti Musa Muhamed prvi je put po nogama opalio mladog Josipa Mitrovića, sudac Fran Jović odmah mu je pokazao žuti karton, a ista radnja, s istim protagonistima, ponovljena je već dvije minute poslije. Musa gazi na kopačku igrača Intera, Jović dotrčava, vadi žuti, a zatim i crveni karton… I onda još rasprave, malo naguravanja, Musina potraga za objašnjenjem i, kao ishod svega skupa, totalna komplikacija.

Patrik Periša ušao je već od prve sekunde nastavka, asistent Hamad ostao je u svlačionici, pa se dalje nastavilo “11 na 10”. I sve se potpuno promijenilo. S igračem manje stigla je i sasvim drukčija, puno povučenija Gorica, pa je došao red na Kristijana Kahlinu. Kapetan je držao svoju momčad u vodstvu s dvije fenomenalne interverncije u prvih nekoliko minuta nastavka, no pritisak brojčano nadmoćnijeg Intera nije se stišavao ni nakon toga.

Jakirović je iz igre povukao Kristijana Lovrića, uveo Hrvoja Babeca, tražio rješenja, a na kraju – primio gol. Izbio je Krešo Krizmanić jednu loptu iz šesnaesterca, otišla je visoko, u svijeću, na nju je skočio Frano Mlinar i glavom je poslao za Borislava Tsoneva. Periša je zakasnio s izlaskom, Bugarin je ostao sam i tu čak ni Kahlina ništa nije mogao. Igrala se u tom trenutku 69. minuti i perspektiva definitivno nije izgledala dobro.

Ušao je i Matija Dvorneković, zamijenio Justina Mathieua u pokušaju da donese energiju, svježinu, ali dominacija gostiju se nastavila, sve do šoka koji je stigao teškom ozljedom Interova igrača Williama Tchuamenija i njegova izlaska u 79. minuti, samo koju minutu nakon što je ušao u igru… Noga je zaplesala i s terena su ga iznijeli na nosilima.

Razbudila se malo Gorica u toj završnici, nešto je uspjela i odigrati prema naprijed, ali daleko je to bilo od prvog odgovora na Interovog igrača više. Morao je tako još jedanput spašavati Kahlina, još jednom čudesnom obranom udarca Gordana Barića u 87. minuti. Tek na ulasku u sudačku nadoknadu Gorica je prvi put uspjela ozbiljnije zaprijetiti, no nakon toga je trebalo još “preživjeti” sudačku nadoknadu od četiri minute.

Uspjela je u tome Gorica, sačuvala taj jedan bod, s kojim na kraju treba biti zadovoljan. Prije utakmice ponuđeni remi nitko u Gorici ne bi prihvatio, ali nakon svega viđenog može se reći samo – dobro je… Jesen je Gorica tako okončala s 29 bodova iz 19 utakmica, slijedi vrijeme za analize, kratki predah, prijelazni rok i pripreme, a akcija opet kreće prvog vikenda u veljači.

Nastavi čitati

Reporter 388 - 21.11.2019.

Facebook

Izdvojeno