Pandemija koronavirusa odgodila je sva događanja, pa tako i ona kulturna. Već više od mjesec dana nema koncerata i nastupa za publiku, a svima koji se bave glazbom preostalo je samo da, kao i svi drugi, pjevaju doma “pod tušem”. No, da kultura ipak ne miruje u vrijeme karantene, pokazao je gorički sastav Jane. Na inicijativu svoje predsjednice Marine Keleković, u danima kada im nedostaju probe, koncerti i pjesma, a situacija tjera da se pronađe neki novi način druženja, glazba im je dala nadahnuće da snime video “od sobe do sobe”. Djevojke su se uredile kao što to čine i za nastupe, upalile svoje kamere na mobitelima i otpjevale pjesmu “Dobra večer dobri ljudi”.

– Uz primjenu današnjih tehnologija, pjesma je ponovno poslužila kao motiv i poruka kako glazba ruši sve barijere, kako glazba nema granica. Stoga, uz mobitele od sobe do sobe, i prema svojim mogućnostima, prilažemo naš mali doprinos u glazbenu povijest ovog čudnovatog vremena. Ovo je jedna obrada aktualne tematike u našem tradicijskom duhu kako to i priliči velikogoričkim Janama – poručile su.

Treći po redu, s baladom “Coming home”, otpjevanom na engleskom jeziku, na ovogodišnjoj Dori nastupio je 18-godišnji Velikogoričanin Edvard Abazi. Sjajno je zvučao naš mladi sugrađanin, trebao bi biti zadovoljan svojom izvedbom, a sudeći prema pljesku, publika je bila itekako zadovoljna…

– Pjesma ima posebnu težinu, ne u smislu raskoši, zapravo je mirna i jednostavna, ali duboko emotivna i definitivno ima ono nešto. Mene je osvojila na prvu! Čim sam je čuo, znao sam da je to to – rekao je za Jutarnji list Edi u danima prije najvećeg nastupa u svojoj mladoj karijeri.

Pjesmu je napisao Srđan Sekulović Skansi, a tekst je inspiriran životnom pričom mladog pjevača. A ta priča je gotovo filmska, s puno padova i dizanja, ali na kraju je izašla na dobro. Već u 11. godini postao je štićenik Doma u Dugavama. Bježao je od kuće, od nesređene obiteljske situacije, a nakon što je nekoliko puta ulovljen u krađama, smješten je u ovu ustanovu.

– Nemam problema zbog toga što su loše stvari iza mene. Potrudio sam se da više ne bude tako i razmišljao pozitivno kako bih se izvukao iz takve situacije. Kad sam došao u Dom, prvi je tjedan bio užasno težak. Mislite da ćete ostati tamo do kraja života. No shvatio sam da mi je to jedini izlaz. Ima tamo i djece koja se nisu htjela popraviti, nego su možda čak postala gora. Sve je stvar volje. U domu sam se naučio disciplini i to je ono najbolje, kad vidiš da ti se trud isplatio – ispričao je Edi prošle godine u razgovoru za Večernji list.

Ima velike snove, planira i nove pjesme, glas i stas ima… Sretno, mladiću!

Povodom 60 godina Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica sinoć je Zvonko Bogdan sa svojih 7 tamburaša uveličao veliku obljetnicu i oduševio publiku na koncertu u Gradskoj sportskoj dvorani. Najavljen je kao ‘panonski kralj starogradskih pjesama’, skladatelj i interpretator iz vojvođanske ravnice, čuvar tradicije svojih predaka i bunjevačkih običaja.

Lijepe i nostalgične trenutke rijetko tko može dočarati kao ovaj vrsni umjetnik. Njegov dvosatni koncert ‘pokrio’ je veliki prostor, od Konavla do Zagore, od Zagorja do Karpata, od Visokih Tatra do uuzburkanog Balkana. Njegove besmrtne uspješnice Osam tamburaša s Petrovaradina, Ej salaši na sjeveru Bačke, Bunjevačko prelo, Fijaker stari, Kraj jezera i druge oduševili su publiku koja je ispunila prostor sportske dvorane.

Zvonko Bogdan svoj život je posvetio glazbi i to zorno pokazuje njegovih pedeset godina i više umjetničkog rada, stotine pjesama, albuma, nagrada i priznanja.

Galerija fotografija