Poveži se s nama

Sport

Prva liga s Goricom, bilo bi neopisivo

Objavljeno

Gorica je proljetos doma dobila Šibenik 3:2 i remizirala 0:0 s Dinamom II u Maksimiru. U redoslijedu, drugoligaš Rudeš vodi s 37 bodova, bod manje ima Solin a dva Gorica i Novigrad. Pretendent na lidersku poziciju i plasman u 1. HNL Gorica, u petak ima vrlo važan dvoboj kontra Rudeša u Velikoj Gorici.

 

Damir Milinović. Foto: Gordan Laušić

 

Trener kluba iz Turopolja Damir Milinović najprije se osvrnuo na nedjeljnja događanja na rubu maksimirske šume.

“Utakmica sa Dinamom bila je prava prvenstvena i neizvjesna a završila je bez pogodaka mada smo imali neke prigode. Premda sam (smo) priželjkivao pobjedu koja bi nas dovela na prvo mjesto, i s bodom treba biti zadovoljan jer smo ostali u priključku vrhu a osim toga odradili smo vrlo teško gostovanje u Maksimiru, što također nije nevažno. Zadovoljan sam i utakmicom kontra Šibenika na otvaranju proljetne dionice jer dobili smo jako dobru momčad. Samo kvalitetne i karakterne momčadi, kao što je tada bila Gorica, mogu preokrenuti minus 0:2 i dobiti utakmicu. Odigrali smo odlično drugo poluvrijeme što dokazuje da smo spremni fizički i mentalno za sve teškoće koje nas očekuju kroz proljetni krešendo u borbi za prvu poziciju u redoslijedu. Želio bi samo još naglasiti da je u mojem mandatu najviše igrača iz škole nogometa HNK Gorice dobilo priliku igrati za seniore. To su Krizmanić, Čolic, Muhar, Krsnik, Humeljak, Sedlacek, Čurek, Kamenjasevic, Matošević a još su tu Povoljnjak i Lučić blizu prve momčadi! Isto tako u poslijednih 13 utakmica doživjeli smo samo jedan poraz”-ne krije zadovoljstvo Milinović ali ni ambicije kluba iz Velike Gorice.

 

U petak dolazi lider i jesenski prvak Rudeš koji je proljetos od šest mogućih osvojio bod i nije zabio. Što planirate i očekujete?

“Rudeš nije dobro krenuo u nastavak ali tako je bilo i ljetos pa su nanizali dobre igre i rezultate. Naravno da očekujem tešku i tvrdu utakmicu ali isto tako i našu dobru igru koja bi nam donijela zadovoljstvo nakon utakmice. Pratili smo Rudeš i znamo gdje i kako ih zaustaviti, međutim obostrano se dobro znamo tako da puno igre skrivača neće biti. Nadam se da će derbi opravdati očekivanja a vjerujem da ćemo na kraju mi biti ti koji će slaviti”-veliki optimist je strateg Gorice koji računa na sve igrače koji su u kadru.

Kartoniranih nema a ozljeđeni su tek Pejić i Žužul. O planiranom dobivanju prvenstva (prvo mjesto) ne odlučuje jedna utakmica (derbi). Ipak, utakmica kontra Rudeša je za Goricu izuzetno važna u smislu dobivanja dodatnog samopouzdanja, spoznaje da se može a onda i stjecanju određene sportske drskosti.

 

12.03.2017. Gorica – Dinamo II. Foto: Nikica Topić/cityportal.hr

 

Hoćete li (Milinović) napasti kolegu Biščana koji očito svojim internacionalnim igrama i boravkom u Europi ima određeno iskustvo i trenersko znanje, ili će strateg Gorice na oprezniju varijantu jer još je mnogo bodova u igri?

“Oprostite, iz razumljivih razloga ne bih sada kako ćemo se postavit protiv Rudeša ali sigurno znam način kako možemo dobiti utakmicu protiv njih. Do sada smo uvijek nalazili rješenja za tvrde momčadi kao što je Rudeš, nadam se da će i sada biti tako. Gorica primarno ne njeguje obrambeni stil i ne želimo se braniti, mi želimo težiti napadačkoj igri i zabiti gol više od protivnika. Mislim da se i kolega Biščan neće odlučiti isključivo na defanzivu i mogla bi to biti utakmica po mjeri navijača. Sigurno će doći mnogi drukeri iz Rudeša a naravno da bi i mi voljeli vidjeti naše navijače u većem broju no obično te da nam pomognu u ostvarenju našeg cilja. Pozivam ih da nam pomognu bodrenjem pa i onda kada baš ne ide po željama jer to mnogo znači našim igračima, pogotovo onim mlađima”-poziva Milinović Turopoljce da u petak pohode gradski stadion u Velikoj Gorici.

 

Rijeka i Dinamo su trenutno naši najbolji klubovi. Igrali ste u oba tabora a vidite li se u dogledno vrijeme na klupi jednog od njih? Izboriti 1. HNL s jednim klubom (Goricom) i onda s istim debitirati među prvoligašima bila bi sjajna uvertire i najava za veliku scenu u nekom još renomiranijem klubu, bilo je slijedeće pitanje Damiru.

 

“Naravno da je moja želja jednog dana radit u prvoligaškom klubu. Moje ambicije i sve što radim sve ove godine i jesu razlog da dođem do toga, još kada bi to bilo u klubu gdje sam odrastao i stekao afirmaciju i nogometno ime (Rijeka), niko sretniji od mene. Dakako da bi ulazak u prvu ligu s Goricom bio neopisiv trenutak u mojoj karijeri, bilo bi to prekrasno iskustvo!”

Zimus ste bili u kombinaciji za trenera jednog našeg prvoligaškog kluba. Da li ste odbili ponudu zbog Gorice ili niste željeli ići u nepoznati rizik?

“Bilo je kontakata i interesa ali odlučio sam da je Gorica klub s kojim bi volio napraviti nešto veliko, ulazak u prvu ligu, tako da nisam previše dvojio da li ostati ili otići i nisam pogriješio što sam ovdje”– zaključio je Damir Milinović.

Predsjednik HNK Gorice, Nenad Črnko. Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

Na kraju i jedna vrlo značajna rečenica predsjednika HNK Gorice Nenada Črnka poslana mailom.

“Siguran sam da će HNK Gorica već u prvom pokušaju dobiti licencu za igranje 1. HNL”.

Turopoljci, sve vam je jasno, možda u vašu metropolu stiže i prvoligaški nogomet.

CityLIGHTS

Poslušali su savjet #Ostanidoma pa treninge gledaju na internetu i vježbaju s roditeljima

Mladim plesačima treneri pokušavaju olakšati boravak u njihova četiri zida

Objavljeno

on

Preko noći više od 100 djece članova Sportsko plesnog kluba Vega ostalo je bez treninga, a treneri bez posla kada je prije dva tjedna nacionalni Stožer civilne zaštite donio odluku o obustavi nastave. Prvi put u 16 godina, koliko postoji ovaj velikogorički klub akrobatskog rock’n’rolla, ne mogu plesati, a otkazana su i sva natjecanja za koja su se pripremali.

– Obzirom da ponekad treniram i reprezentacije drugih država tako sam budno pratio razvoj situacije u svijetu te sam znao što nam slijedi, ali sam ostao smiren. Srećom da sam se početkom veljače vratio iz Švedske neokrznut koronavirusom. Ova situacija je teško pala svima nama, a mišljenja sam da je najteže sportašima i djeci. Ja sam navikao raditi 100 na sat i biti non-stop u pokretu i teško mi je sada sjediti doma, tako je i ostalim trenerima, Našim članovima je vjerojatno i još teže – objasnio je Tomislav Odžić, osnivač i glavni trener Vege.

Kako bi svoje članove održali u formi, ali im i olakšali izolaciju, započeli su s mini treninzima putem interneta. Osim plesnih figura, treneri im šalju i zadatke koji uključuju vježbe tehnike, kondicije i snage.

– Svaki dan smo s njima u kontaktu, a s vremena na vrijeme im šaljemo i neke druge zadatke kako bi razvijali kreativnost te ih potaknuli na razmišljanje. Pazimo da im je sve to zabavno, a često u te zadatke uključujemo i njihove roditelje. Veseli nas što i roditelji i djeca jedva čekaju novi trening, novi zadatak, novi izazov – kaže Odžić i dodaje kako se nada da će ugroza završiti koncem travnja kako bi se svi ponovo okupili u dvorani već početkom svibnja.

Nastavi čitati

Sport

Prije više od 15 slavilo se 70 godina sportskog ponosa Buševca

Za Polet su tada igrali Željko Župetić, Ferenček, Gudiček, Mirenić, Prlić, Čunčić, Igor Rožić..

Objavljeno

on

Sad kad se priroda žestoko pobunila a voljeni Zagreb i mnogi drugi se tresu, ovim vračanjem u sportsku (nogometnu) prošlost želimo Vam barem malo skrenuti misli s okrutne zbilje. Drugačije ne znam ni ne mogu pomoći jer vodim rat s nakupljenim godinama a i s karcinomom ali mislima sam ipak uz one koji sada naviše pate i trpe ili nesebično rade na zbrinjavanju najugroženijih. Iz arhive nastojimo izdvojiti raznolikost i seliti se iz mjesta u mjesto našeg Turopolja, barem virtualno. Jer, OSTAJEM DOMA, a suprugu ne puštam bliže od nekoliko matara (šala mala, a malo i ozbiljno). Barem dok idući tjedan neću morati na Rebro na terapiju. A prije više od 15 godina bili smo u Buševcu. Dogodilo se to 18. prosinca 2004. Dan kasnije Sportske novosti su objavile sljedeće.

– Stanovnici Buševca, mjesta nedaleko Velike Gorice, smještenog uz samu prometnicu Zagreb-Sisak, imaju razloga biti ponosni. Sinoć se u buševečki Dom kulture natiskalo oko 300 članova, počasnih uzvanika, sportskih prijatelja i predstavnika mnogobrojnih organizacija da bi zajedno svečanom sjednicom proslavili 70. godišnjicu od osnutka sportskog društva Polet. Prikazan je 45-minutni film o sportskom društvu u kojem djeluje NK Polet, zapaženi član 4. hrvatske lige, odnosno Jedinstvene županijske lige. U šahovskom klubu djeluju šahistice koje se natječu u 1. hrvatskoj ligi, dok su šahisti drugoligaši. U sportskom društvu još je i konjički klub Buševec 2003. te informatički klub Info.
U filmu je spomenuto da je idejni začetnik kluba daleke 1934. godine (15. ožujka) bio lokalni učitelj Matija Mihatović.Klub je nazvan Seljak, a 1947. godine postaje Polet.Šahovska sekcija djeluje od 1962. godine a danas šahiste vodi Zlatko Rožić. Predsjednik čitavog društva je Nenad Črnko, koji se zahvalio prisutnima na podršci, posebno KUD-u “Ogranku seljačke sloge” iz Buševca, koji inače ima gostovanja po čitavoj Europi, Kanadi i Americi. Upravo to kulturno-umjetničko društvo izvanredno se ukomponiralo u sjednicu kao i gost Vladimir Kočiš Zec.
Među uzvanicima bili su Krešimir Hubak, dogradonačelnik grada Velike Gorice, Željko Mihalj, dopredsjednik Nogometnog saveza Zagrebačke županije, Vladimir Hrenković ispred Zajednice športskih udruga Velike Gorice, Josip Katulić tajnik Nogometnog središta Velike Gorice i mnogi drugi. Uoči samog početka svečane sjednice stigao je telegram NK Zagreba (klub prijatelj, tada još ugledni prvoligaš a 2001/2002 i prvak države) koji je pročitan i u kojem se predsjednik zagrebaša Dražen Medić ispričava za nedolazak.
Osim svečane sjednice priređena je i cjelodnevna izložba koja je također na goste ostavila izvanredan dojam. Stare fotografije, rekviziti, mreže, stare lopte, pokali, imena osnivača. Zaista impresivno kao i domjenak na kraju proslave velikog jubileja -objavile su tada Sportske novosti.

U tom vremenu počelo se razmišljati o pohodu na 3. HNL. Momčad je bila posložena vrhunski a izdvojili smo utakmicu odigrane u travnju 2004. kontra Dugog Sela u kojoj je Polet slavio 4:0. Igralo se na Zvrniku pred 200 gledatelja a sudio je odlično Jakovina (Zaprešić) dok su mu pomagali Špoljar (Bistra) i Novak (Zaprešić). Delegat je bio Bača iz Zaprešića. Za Polet zabili su Krešo Beloša-Fijan, Željko Župetć, Zvonimir Rožić i Igor Rožić. Za Polet su igrali: Domitrović-, Nosić 7,5, Gudiček 7,5, J. Rožić 7,5 (od 65. Pancirov-), Kr. Beloša-Fijan 7,5 (od 74. Z. Rožić 7,5), Ferenček 7,5, Župetić 8, Mirenić 7,5 (od 70. Lovrić-), Prlić 7,5 (od 56. Karlo Beloša-Fijan 7,5), Čunčić 7,5, I. Rožić 7,5. Trener: Nino Matković 8. Igrač utakmice bio je Željko Župetić.

Godine 2005. u kolovozu predsjednik Poleta Nenad Črnko najavio je pohod na 3. HNL. Sportske novosti su 8. kolovoza objavile Črnkov optimizam. “U prošloj sezoni bili smo doprvaci, a u novoj cilj je prvo mjesto i pokušaj pohoda na 3, HNL. Argumenti za optimizam su ostanak svih igrača iz prošle sezone osim Klakočera (Austrija), a pojačani smo petoricom novih. Došli su Dalibor Mazulović, Nikola Komšić (oba Radnik), Tomislav Sedmak (Zagreb), Tomislav Prekratić (Lučko) i Perica Živko (Velika Mlaka). Pregovaramo s još dvojicom. Prozivka je bila još 18. srpnja a već smo odigrali i test utakmice protiv Moslavine iz Kutina (1:2) i Vrbovca (2:0). Trenira se šest puta tjedno a težih napora pošteđen je samo lakše ozlijeđeni Nenad Bibić”-otkrio je tada Nenad Črno. Sve nakon toga je za gospodina Črnka uglavnom uzlazna putanja, do predsjednika uglednog prvoligaša HNK Gorice, člana IO HNS-a i još mnogo toga.

Nastavi čitati

Sport

Nakon ‘Legende turopoljskog nogometa’, ide leksikon!

Davor Štuban živa enciklopedija sporta u Turopolju

Objavljeno

on

Minulo je s vihorom već 20 ljeta, od kad se u Plavom salonu na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici okupilo brojno i vrlo zanimljivo i birano društvo. Bilo je tu nogometnih legendi našeg Turopolja svih generacija, sportskih dužnosnika, predstavnika najvažnijih političkih struktura, predstavnika medija svih sorti, tamburaši. Dogodilo se to 25. veljače 2000. godine na promociji knjige Davora Štuban pod imenom “Legende Turopoljskog nogometa”. Davor je u to vrijeme bio tajnik Zajednice sportskih udruga Velike Gorice, dopisnik Sportskih novosti i urednik sportskih stranica u Glasniku Turopolja, glavnog urednika Aleksandra Božića Saše. Saša je bio i urednik “Legendi”. Jedan od nakladnika knjige bila je Zajednica sportskih udruga čiji je predsjednik u to vrijeme bio legendarni Vlado Stepanić, moglo bi se kazati, dugogodišnji “tata i mama” NK Udarnika a kasnije pomalo i NK Kurilovca (neka se ne uvrijede ostali zaslužni za procvat i prosperitet drugog kluba u Turopolju iza prvoligaša Gorice).


U knjizi je najprije obrađen Branko Peštaj Brane. Davor je uvodno napisao: “Poznavatelji nogometnih legendi odavno su ustvrdili: najbolji nogometaš Turopolja bio je Željko Plepelić, a najveća legenda turopoljskog nogometa Branko Peštaj”. Brane ljepši kompliment nije mogao dobiti. Kao najuspješniji, najpoznatiji i najcjenjeniji naveden je Stjepan Deverić Štef. Ukratko, igrao je i zabijao za Dinamo i Hajduk. Velemajstorski. Na trećem mjestu u knjizi je Mladen Župetić Keber. Radnik(ovac) i dinamovac. Tu je i Branko Godinić Jagoda (nadimak mu je složio legendarni zagrebaš Pero Močibob) iz Odre. Jagoda u tada sjajnom NK Zagrebu i kasnije Radniku. Nije se u Davorovoj knjizi moga zaobići ni plavokosi dečko iz Mraclina Vjekoslav Kovačić Kova, dinamovac po dresu i srcu. Logično, Kova je bio i ostao vezan i za NK Mraclin.

Na 37. stranici “Legendi” je Željko Plepelić Beli. Davor je napisao: “potezi koji se pamti”. Čarobnjak i golgeter prije Messija. Ovo vrijedi za mnoge koji su ga dobro poznavali i cijenili. Stroj za golove bio je i Nikola Cvetnić Đekson iz Mraclina. Isto vrijedi i za “mister gol” Josipa Ledera Kvaku. Ivan Graber Bojs imao je drugačije radno mjesto spram Kvake. Otraga neprelazan ali po potrebi nakon prekida i naprijed u nebeskom skoku.

Što kazati o Stjepanu Mesariću Čapi? Nema ga više među nama a kao da je predosjećao autor knjige prerani odlazak napisavši ispod imena i prezimena “legenda koja traje”. I traje kod nas starijih koji još nekako trajemo. Vlado Mihalj Škija je čudo iz Velike Mlake, i centarfor i centarhalf! Autor knjige je zaista pažljivo birao i nije nigdje pogriješio pa ni kad je za Vladu Mirenića naveo “stup obrane”. A što je Željko Košković Kole? Veliki zaljubljenik u Radnik, strijelac s desnog boka, neustrašiv kao igrač i kasnije trener. Maratonac s dušom je Vlado Benšak Beni. Zašto danas u Turopolju nema takvi igrači? Štuban je za Vladu Lutera napisao “golgeter s osjećajem”, a autor Davor je ekspert za nogomet i svaka mu je na mjestu.

Među legendama je i Silvo Kranjac Šime, beskompromisni Dalmatinac u Turopolju. Sjajan čovjek i uvijek gospodin. Ivica Mikulčić Mika je za svoju generaciju nekako bio intelektualac, odličan nogometaš i kasnije takav prvoligaški sudac. Za Željka Radočaja Spidera autor “Legendi” je naveo: posljednji romantičar. Iz Kurilovca. Među odabranima je u knjizi i Josip Jančić Babriga, libero i šef obrane, te Ivan Kučiš Blohin, Juraj Radočaj Leks, Željo Mrakovčić Čefok golman iz Vukovina, Stjepan Rogina Das, Zlatko Čunčić Čelik, Josip Palorec Rolek i Josip Rožić Skela. U skici za portret spomenuti su Željko Domitrović Beli, Krešimir Marušić Keko, Dubravko Hrkovac Hrki i Branko Sambolić Samba. I na kraju, minulih 20 ljeta Davor Štuban i suradnici nisu mirovali. U finišu je nova knjiga, bolje reći leksikon. Obrađeno je, koliko znamo, blizu tisuću sportaša našeg podneblja! Da se nije dogodilo ovo što nam se dogodilo, prezentacija je trebala biti oko Uskrsa. Ovako, to će se vjerojatno prolongirati za neka ljepša vremena.

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno