26.11.2020. Velika Gorica. Izložba ‘Plakatima kroz povijest hrvatskog filma’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

‘Plakatima kroz povijest hrvatskog filma’ naziv je izložbe sinoć otvorene u izložbenom prostoru Pučkog otvorenog učilišta. Plakati su podsjetnik da su višestruko nagrađene filmove režirali vrhunski znalci svog zanata: Veljko Bulajić, Antun Vrdoljak, Krešo Golik, Ante Babaja, Branko Bauer, Zvonimir Berković, Lordan Zafranović i drugi. Na celuloidnoj traci ostale su zauvijek zapamćene, i na plakatima otisnuta imena, ne samo domaćih filmskih zvijezda nego i poznata imena iz bivše države: Boris Dvornik, Rade Šerbedžija, Fabijan Šovagović, Ivica Vidović, Mira Furlan, Relja Bašić, Ivo Grgurević, Mustafa Nadarević, Slavko Štimac, Milan Štrljić, Milena Dravić, Ljubiša Samardžić, Bata Živojinović, Bert Sotlar, Ljuba Tadić, Stevo Žigon, Manca Košir.

26.11.2020. Velika Gorica. Izložba ‘Plakatima kroz povijest hrvatskog filma’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Koprodukcijski film ”Bitka na Neretvi” u režiji Veljka Bulajića okupio je onovremena kultna imena europske odnosno svjetske filmske produkcije: Orson Welles, Yul Brynner, Silva Koscina, Sergej Bondarčuk, Franco Nero, Curd Jürgens, Hardi Krüger, Oleg Vidov.

26.11.2020. Velika Gorica. Izložba ‘Plakatima kroz povijest hrvatskog filma’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izložba je organizirana povodom obilježavanja 60. obljetnice rada Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica. Odabirom reprinta plakata iz građe Hrvatskog državnog arhiva – Kinoteka, na izložbi su svoje mjesto našli najbolji hrvatski filmovi prošlog stoljeća. Svi su oni imali i svoju brojnu publiku u kino dvorani Učilišta. Organizatori programa su: Kino Gorica, Kino mreža i Hrvatski državni arhiv. Izložba ostaje otvorena do 18. prosinca 2020. godine.

Galerija fotografija

Ljiljana Grozaj oduvijek je voljela ručni rad. Prvo je gledala kako njezina majka Eva šiva, hekla, štrika i veze goblene, a s osam godina uzela je vunu i igle te sama pokušala i – shvatila da joj dobro ide. Nakon toga se, kao rođena Slavonka, okušala i u zlatovezu. No, vjerojatno bi sve ostalo na tome da za svoj ‘gušt’ ponekad napravi kakav ručni rad da nije, sasvim slučajno, vidjela slike napravljene koncem i da se tada u njoj nije probudio inat.

– Jednom je došla u firmu kolegica u mirovini i pokazala što radi. Jako su mi se svidjeli njezini radovi, a ona mi nije htjela ispričati kako to radi. Od nje sam tada za 200-tinjak kuna kupila jednu takvu malu sliku. Tada nigdje nisam mogla naći kako se to zove, ni koja je to tehnika. Ali ja sam znatiželjna i nikada ne odustajem. Doma sam tu sliku toliko dugo proučavala, uzela sam jedan običan karton i na njemu ispikala rupice. Pokušavala sam dobiti to što je ona napravila dok nisam shvatila kako – ispričala je Ljiljana Grozaj koja je prije 10 godina tako otkrila pick point tehniku.

– Pick point tehnika se bazira na tome da izabrani motiv prenesem na karton s mnogo rupica. On služi kao šablona. Potom se drugi karton obloži plišanom tapetom i na njemu ispikaju rupice prema šabloni. Kroz te rupice se provlače niti svilenog ili metaliziranog konca kako bi se dobio željeni motiv – objasnila je.

Uskoro je na internetu pronašla jednu rusku stranicu s puno radova u toj tehnici i po malo počela raditi. Uglavnom je sama otkrivala kako se stvaraju pojedini elementi, a uskoro se svakodnevno od posla knjigovođe opuštala izradom slika raznih motiva.

– Svaka slika je originalna i jedinstvena. I kada radim iste motive, uvijek nešto promijenim. Od motiva sam radila cvijeće, ženske likove, jedno vrijeme su mi bila opsesija ženske face na kojima se ne vide oči nego ih prekriva šešir. Jedno vrijeme su me držali leptiri, pa sam u svim bojama i oblicima radila leptire, pa sunce, par pod kišobranom… – ispričala je umjetnica.

Za neke jednostavnije motive Ljiljani Grozaj treba oko četiri dana, a za komplicirane slike u ovoj tehnici potrebni su i mjeseci rada. No, Ljiljana je predano radila i skupio se tu velik broj djela. Sve to dovelo ju je do izložbi. Prvu je imala još 2012. godine u Galeriji Rudija Stipkovića u Svetom Križu Začretju, a na istom je mjestu 2014. postavljena i druga izložba njezinih radova. Ovoga puta, mogle su se vidjeti i njezine slike u tehnici fimo mase.

Nova strast je čipkanje

Kako joj je otac rodom iz Lepoglave, Ljiljana, koja danas živi u Lukavcu, došla je na ideju da nauči izrađivati lepoglavsku čipku, ali zbog posla nije mogla dva puta tjedno, šest mjeseci, odlaziti na tečaj, pa je to ostavila za mirovinu.

– Budući da ove godine idem u mirovinu, valjda ću imati dovoljno vremena da i to probam. U međuvremenu sam gledala i pašku čipku. Tražila sam na internetu neki tutorial iz kojeg bi naučila i nabasala sam na čunčanu čipku i time sam se oduševila – priča simpatična Ljiljana koja od svibnja prošle godine tako započela i sa čunčanjem, a u međuvremenu je upisala i tečaj paške čipke.

– Tatting je tehnika izrade te čipke. Po legendi su čunčanu čipku izrađivali mornari na brodovima tijekom dugih plovidbi, a po povratku kući poklanjali su ju svojim djevojkama i ženama. Datira s kraja 16. i početka 17. stoljeća. Kada su kraljevi na francuskim dvorovima vidjeli te čipke, htjeli su da se kod njih na dvoru zaposli čipkarica koja će tom tehnikom ukrašavati njihove odjevne predmete. Njome se može napraviti ovratnik, orukavlje, nakit, naušnice i ogrlice, narukvice… – ispričala je Grozaj koja se veseli mirovini jer će se tako moći više posvetiti svojoj umjetnosti.

Želja joj je organizirati i radionice na kojima bi prenijela svoje znanje, a nada se i skoroj izložbi u Velikoj Gorici. No, budući da Ljiljana ima još mnoštvo kreativnih ideja, kaže kako je moguće da na kraju ne uživa u mirovini, već pokrene neki drugi posao.

– Primijetila sam kako Gorica nema niti jednu suvenirnicu i da tu nemate gdje kupiti neki suvenir tipičan za Turopolje i običaje ovoga kraja. I to mi je prošlo kroz glavu. Možda jednog dana, tko zna, hoće li me sve ovo odvesti i u nekakav novi posao – priznaje Ljiljana.

A do tada je vrijeme za novu izložbu na kojoj će ova umjetnica pokazati što je radila posljednjih godinu i pol. Pod nazivom “Slikočipke” u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu 7. prosinca Grozaj će imati prvu izložbu na kojoj će biti predstavljeni radovi u tatting tehnici. Osim toga, posjetitelji će moći vidjeti i njezine slike u pick point tehnici.

Galerija fotografija

Oni koji duže žive u Velikog Gorici sjećaju se gradnje nove zgrade Doma kulture i otvorenja 1980. godine, u sklopu koje je otvorena i nova podružnica tadašnje knjižnice i čitaonice – koja se zvala Kulturno-informacijski centar, a djelovala je u sklopu Narodnog sveučilišta “Juraj Kokot”. Oni koji su se kasnije doselili isto tako dobro znaju da je ovaj prostor uvijek bio rezerviran za teme iz kulture i umjetnosti.

– Mali fond knjiga u Područnoj knjižnici vremenom je uvelike narastao te danas broji oko 50 tisuća svezaka. Osim redovne djelatnosti koja uključuje korištenje svih usluga koje knjižnica nudi svakodnevno, u Područnoj knjižnici Galženica tijekom 40 godina djelovanja odvijali su se i brojni kulturni programi: promocije knjiga, prigodne izložbe u izlogu, likovni natječaj za učenike osnovnih škola velikogoričkog područja, nekoliko stručnih skupova, predstavljanja privatnih knjižnica naših sugrađana, sastanci Čitateljskog kluba, radionice za osnovnoškolce, predavanja … – podsjećaju iz Gradske knjižnice Velika Gorica.

Obljetničku godinu knjižnica će obilježiti radno, uz retrospektivnu izložbu i foto natječaj na temu Draga knjiga.

Kako bi osvojili jednogodišnje članstvo u Gradskoj knjižnici, sudionici foto natječaja trebaju fotografirati knjigu u bilo kojem ambijentu te ju do 31. prosinca poslati na e-mail galzenica@knjiznica-vg.hr. Žiri će pregledati fotografije i dodijeliti nagradu, a izložba najboljih fotografija bit će postavljena u izlogu Knjižnice Galženica.