Sport

Projekt Gorica II je pun pogodak

Objavljeno

prije 9 godina

9. prosinca 2016.

Objavio/la

Iza B mlade momčadi Gorice II je premijerna jesenja polusezona u Jedinstvenoj županijskoj ligi. Zimuje se s bodom manje od drugoplasirane Bistre i dostižnih pet punata iza vodeće Jamnice uz činjenicu da su seniorsku ligu igrali uglavnom samo juniori. Trener Perica Vidak je najmjerodavniji da ocijeni učinak.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

“Ako ćemo isključivo gledati rezultatski onda mogu reći da nisam potpuno zadovoljan sa prvom dionicom prvenstva. Mnogi su mišljenja da je s obzirom da je ekipa velikim dijelom juniorska rezultat jako dobar dok je moje razmišljanje uvelike drugačije. Nisam zadovoljan bez obzira što smo u vrhu ljestvice jer previše toga smo sami prosuli a ne da nam je protivnik uzeo. Upravo zbog toga i naših individualnih propusta nismo bolje plasirani. U prijevodu želim reći da ovi dečki mogu puno bolje a siguran sam da ćemo to i pokazati u drugom dijelu sezone. Osjetili smo seniorski nogomet na ovoj razini i mislim da si na proljeće više ne možemo stvarati alibi bilo koje vrste. Isto tako stojim kod teze da bi nam rang više puno više odgovarao zbog veće kvalitete nogometa i naravno puno boljih terena. Kako god bilo siguran sam da ćemo mi biti ti koji će na kraju prvi proći kroz cilj”- strog ali i optimist je strateg Vidak. Da li projekt takozvane druge momčadi ispunjava svoju svrhu?

Perica Vidak

“Definitivni je to pogodak što se naših mladih igrača tiče. Bez obzira koja razina nogometa je u pitanju ipak se radi o seniorskom nogometu a to je za prilagodbu na višu razinu nogometa svakako bolja opcija od juniorske konkurencije. Problem je svakako što momčad ne može imati konstantu što je razumljivo s obzirom da smo (više igrača) i u službi prve ekipe. Osim koristi za naš klub smatram kako je općenito Turopoljski nogomet na dobitku jer dobili smo još jednu stabilnu seniorsku momčad koja stvara i profilira igrače za seniorski nogomet. Naravno mi želimo što veći broj igrača iz naše škole nogometa u prvoj momčadi HNK Gorice ali isto tako svjesni smo da u klubu sa prvoligaškim ambicijama nije lako dočekati priliku i da nažalost neće svi moći egzistirati među našim udarnim seniorima. Zbog toga će neki dečki morati tražiti svoj put kroz klubove iz područja našega grada a tada će svi vidjeti da smo dugoročno svi na dobitku a ne samo HNK Gorica.

Perica Vidak. Foto: cityportal.hr

Upravo to je i želja HNK Gorice, biti otvoren prema svima tko želi surađivati. Što se mladeži općenito tiče zaista kao voditelj škole HNK Gorica želim svima pomoći. Održan je već sastanak sa voditeljima škola nogometa koje su nositelji kvalitete u našem gradu i vjerujem da ćemo svi skupa podići nogomet na još višu razinu i da djeci u svim našim klubovima omogućimo kvalitetnu izobrazbu. Program rada škole nogometa ustupljen je svim školama koje su ga željele a ja vjerujem da ćemo napokon jednom svi krenuti ka istom cilju a to je što više nogometno educirane djece u našem gradu”.

Što je prvi cilj Gorice II? “Kratkoročni cilj je osvajanje JŽNL dok dugoročno vjerujem da mlada momčad može aktivno i uspješno egzistirati u trećem rangu našeg nogometa. Slobodno možemo reći da nam je ova godina svojevrstan “pilot program” i da kroz ovu sezonu testiramo sve segmente funkcioniranja druge momčadi. Već sada na pola godine smo puno pametniji i neke stvari ćemo sigurno drugačije. Vodite računa o tome da su prvi dio sezone u 90 % slučajeva iznijeli juniori uz samo nekolicinu igrača koji su u kadru prve momčadi (uglavnom naši mladi domaći dečki). Članovi juniorske generacije 97./98. koji su priključeni prvoj ekipi na bilo koji način u nazad godinu dana su: Kamenjašević, Krizmanić, Marko Muhar, Sedlaček, Roginić, Povoljnjak (99. godište), Čolić, Krsnik te Matošević koji je već duže vrijeme u prvoj momčadi. Iz jedne generacije u prvoj seniorskoj parcipiralo je devet igrača što je zaista rijetkost ali siguran sam da će još neki iz tog društva dobiti šansu da pokažu koliko mogu na višoj razini”. Vidak nije želio izdvajati pojedince.

“Pojedinačno ne bih želio isticati nikoga jer smatram kako je najbolji pojedinac momčad. Uporno ponavljam dečkima da je svaki od nas kao jedinka neučinkovit i da ne može postići puno ako igra samo za sebe. S druge strane, dok smo podređeni zajedničkom cilju i momčadi onda možemo ostvariti puno toga. U godinu dana smo postigli strahovito mnogo, prije svega u napretku igrača a potom i u rezultatskom smislu. Ništa od toga nismo postigli pojedinačno nego kao ekipa. Iz toga svega iskoči neki pojedinac ali ponovit ću da je svaki taj pojedinac uspjeh cijelog kolektiva”.

Perica Vidak je mlad trener pa se dotaknuo i struke. “Prošla godina kao treneru juniora donijela mi je strahovito puno u trenerskom odrastanju, također i ova godina donosi svoje. Iako se smatram trenerom početnikom i da svakim novim treningom još mnogo učim, želim izgraditi neki svoj vlastiti stil. Od trenera koje pratim svakako bih izdvojio Jurgena Kloppa, Thomasa Tuchela i Mauricia Pochettina koji su najbliži stilu koji preferiram te svakako puno naučim u analizi njihovog rada. Nikako nisam pobornik stila koji trenira strogoću u svlačionici i svakako želim da momčad ima povjerenje u mene kao osobu ali i kao trenera. Većina trenera nije sklona biti prisna sa igračima dok sam ja svakako stava da odnos u svlačionici treba biti otvoren i iskren sa jasnim granicama u odnosu koji se poštuju. Ne možete očekivati da vas svlačionica poštuje ako vi ne poštujete svlačionicu. Osobni ciljevi su mi vezani isključivo uz HNK Goricu. Za odlazak ili razmišljanje o tome još nije došlo vrijeme jer smatram kako mogu još puno dati i naučiti ovdje.

HNK Gorica mi je dala jako puno i koliko god mogu truditi ću se da vratim jednakom mjerom ljudima koji vjeruju u mene i moje sposobnosti. Ovim putem želim zahvaliti i svim generacijama koje sam vodio jer uz svaku sam naučio jako puno a posebno bih izdvojio generaciju koju trenutno vodim jer osim što su odlični nogometaši još bolje su osobe i užitak je raditi uz takvu ekipu. Posljednji trening u ovoj godini odradit ćemo 23.12.2016. dok je početak zimskih aktivnosti zakazan 09.01.2017. a odigrati ćemo 11 prijateljskih utakmica u periodu do 01.ožujka 2017. kada nam je na rasporedu prva službena utakmica u novoj sezoni (osmina finala juniorskog kupa Hrvatske protiv Rijeke)”.

Povezane teme:HNK Gorica II Perica Vidak

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 9 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.