Povežite se s nama

Sport

Priča iz Švedske: Beskrajan dan ili dva, svježi tata, romobili i pogled s neba

Dva dana švedske avanture su iza nogometaša Gorice. Točno 45 i pol sati prošlo je između polaska s goričkog stadion i povratka na njega, a između toga smjestili su se dobra partija, naporno putovanje, puno novih iskustava i spoznaja koliko Gorica može…

Objavljeno

na

Zora je svanula tek koji trenutak ranije, jedan topli ljetni utorak micao je krmelje s očiju, a na goričkom stadionu već je bilo živo. Igrači su kapali jedan po jedan, pa članovi uprave, ljudi iz kluba… Dogovor je bio da će put prema Švedskoj, za 1120 kilometara udaljeni Malmö, počne u 6.40 sati, kad je autobus s goričkom ekspedicijom i krenuo prema aerodromu. Cherif Ndiaye utrčao je u posljednji trenutak, motor busa već se grijao, a trener Jakirović mu je, onako usput, očitao bukvicu. Senegalac je, što će drugo, pognuo glavu i uletio u bus…

Dotad su već svi odradili ranojutarnje čestitanje, a čovjek s najvećim osmijehom u društvu bio je Aleksandar Jovičić. Stasiti stoper Gorice, 23-godišnjak iz Prijedora koji je u naš klub stigao prošlog ljeta iz Slaven Belupa. Jova je postao tata, njegova životna suputnica i imenjakinja Aleksandra rodila je malenu Teodoru, teško je pronaći ljepši povod za čestitanje…

– Sve je, hvala Bogu, prošlo super, cure su obje dobro – ponavljao je Jovičić.

Let je bio izravan, od Zagreba do Kopenhagena, pa onda preko mosta Öresund, najdužeg mosta na svijetu koji prelazi granicu, dolazak u Malmö. U hotel visoke kategorije, osiguran od agencije koja je i organizirala prijateljsku utakmicu švedskog velikana Malmöa i sve veće Gorice. Lopta je s centra kretala istoga dana u 19 sati, po dolasku u hotel preostalo je svega nekoliko sati za pripremu za utakmicu. Doputovala su 22 igrača, doputovala da zaigraju.

– Igrat će svi! Svatko će dobiti po 45 minuta, sve ću zamijeniti na poluvremenu. I ne bojim se nekakvog teškog poraza, bit će to ok – najavio je trener Jakir.

Popili su neki skupu švedsku hotelsku kavu, drugi prošetali gradom, treći krenuli tražiti bankomate i mijenjačnice, sve kako bi se ubilo vrijeme do ručka. Pravog skandinavskog, dovoljno neobičnog da se krenu stvarati upitnici iznad glava nekih od igrača, ali barem s mesnim okruglicama neusporedivo boljim od onih iz IKEA-e… I kolač od mrkve, desert koji na prvu možda zvuči kao gastronomski oksimoron, ali u stvarnosti je – prva liga. Baš kao i naša Gorica, koja je to i pokazala na terenu.

Sunce je pičilo punom snagom, temperatura u zraku puno je više nalikovala teškom Mediteranu nego europskom sjeveru, kad se krenulo prema stadionu. Swedbank Arena, zdanje na koje se može nagurati i 24.000 ljudi, nedaleko je od gradskog središta. Nema tu nekog luksuza i blještavila, ali sve djeluje nekako skladno, pitomo, uredno… Na zidovima fotografije cijelog niza generacija kluba koji se službeno zove Malmö FF, jer prvi od ukupno 20 naslova prvaka Švedske osvojili su još ratne 1944., a na hodnicima klupski djelatnici u punoj pripravnosti. Je, prijateljska je utakmica, ali oni su svi u odijelima, elegantni i profesionalni, uvijek pri ruci.

Kao što su pri ruci trebalo biti i nekima od njih. Najavljivač Nikolas zamolio je za pomoć s izgovaranjem imena igrača Gorice, jer zbunjeno je gledao u ono “Špičić”, “Ljubisavljević”, pa ono “Hrvoje” u imenu mladog Babeca… Ali brzo je i to nekako uspio savladati, uz objašnjenje:

– Zapravo jako volim ta vaša prezimena na -ić. Šogorica mi je, uostalom, Hrvatica, i ona mi je malo pomogla. Inače sam najavljivač i na rukometu, i tu sam se susretao s vašim imenima, zato mi je lakše poloviti sve ovo.

A kad je već spomenuo rukomet, nije moglo proći bez još i ovoga…

– Gdje je sad Ivano Balić, što radi? Obožavao sam ga kao igrača, taj je bio čudo!

Igrači su za to vrijeme šetali travnjakom Swedbank Arene, zelenom plohom koju bi najlakše bilo opisati kao – tepih. Šetajući se po takvom terenu, gledajući 24.000 svjetloplavih stolica posvuda oko sebe, to prekrasno nogometno ozračje, čovjeku dođe žao što nije nogometaš. I što će tih 90 minuta provesti gore na tribini s laptom umjesto dolje na terenu s loptom…

– Stadion je stvarno bombon, doslovno je užitak igrati ovdje – najbolje je dojam opisao trener Jakirović, dok su se nekoliko metara dalje za fotkanje namještali tata Jovičić i golman Kahlina, ovoga puta s kapetanskom vrpcom oko ruke.

A onda je krenuo i nogomet… Okupilo se nekih 700, možda 800 ljudi, ali bilo je i tu nekoliko zastava, navijača koji su mahali, pjevali, ljutili se na suca.

– Ove stolice na sjeveru tu su samo zbog europskih natjecanja, inače je to tribina stajanje, prava navijačka. U većini zemalja to je zabranjeno, ali ovdje nije. Ljudi cijelu utakmicu stoje, pjevaju, navijaju… Sjećam se da su igrači Celtica, kad su igrali ovdje, bili u šoku, govorili su da su mislili da će ih tu dočekati skandinavska, hladna atmosfera. Ali nije tako ni blizu, Malmö ima baš žestoke navijače. Ipak je tu i jako puno ljudi koji nisu originalni Šveđani… – govorio nam je kolega Josip, novinar švedskog Expressena zadužen za Malmö.

I on je jedan od tih koji nisu “pravi” Šveđani, jer tata mu je iz Jajca, a mama iz okolice Splita. Obožava Hrvatsku, žestoki je navijač Hajduka, ali život je ipak gore, u Švedskoj.

– Ne mogu ti, iskreno, reći što mi više odgovara. Najbolje bi bilo izmješati hrvatski i švedski mentalitet, ali ovako je ipak Švedska moj izbor za život. Mogućnosti su puno veće, treba ih samo iskoristiti. Evo, ja sam završio novinarstvo, a sad sam odlučio upisati i pravo. Želim se jednog dana baviti sportskim pravom, to u Švedskoj nije dovoljno razvijeno – ćaskali smo s Josipom dok je na terenu trajalo uvodno odmjeravanje snaga.

Samo pet dana poslije Malmö je čekao derbi prvenstva s AIK-om, bila je ovo generalna proba, a tako su se domaćini i ponašali. I igrači, ali i trener Uwe Rösler, Nijemac koji je najveći dio igračke karijere proveo u Manchester Cityju. U to vrijeme drugačijem nego danas, ali svejedno je riječ o velikom igračkom imenu.

– Znaš kako galami na njih! Nema kod njega opuštanja, pravi je Nijemac – opisivao nam je Josip trenera Röslera, a vrlo brzo u to smo se i sami uvjerili.

Skakao je, galamio, namještao svoje igrače kao figure, ali u tom uvodu ništa im nije polazilo za nogom. Gorica je, vjerojatno i iznenađujće po njih, bila odlična. Nagrada je stigla u 33. minuti, mali Spudić, klinac koji je lani igrao za Kurilovec, zavrtio je nesretnog lijevog beka i poslao bekamovski centaršut na čelo Lukasza Zwolinskog. Rösler je odmahnuo rukama, a gore na tribini Šveđani su se pogledavali međusobno, želeći valjda reći “što je sad ovo…”

Pokušavao je neuspješno domaćina pogurati i sudac, toliko da je na trenutke ispadao i smiješan. Kao, recimo, u posljednjim trenucima poluvremena, kad je Cherif pojurio s loptom prema golu jednako brzo kao istoga jutra prema ulaznim vratima autobusa, došao na 20-ak metara, da bi sudac – svirao kraj?! Sad su se pogledavali Goričani, sa smiješkom, želeći valjda reći “ajde, neka im bude…”

Šestorica igrača nedostajala su Gorici (Suk, Marina, Musa, Miya, Čabraja i Šroler), šestorica umjesto njih bili su igrači na probi (Slunjski, Babec, Gagulić, Spudić, Blagojević i Haman), a to se i vidjelo kad je Jakirović na poluvremenu stvarno ostavio u svlačionici svih 11 igrača iz početne postave. Napadao je Malmö u nastavku, stvarao šanse, promašivao, a onda u 73. minuti i zabio. Mali Krešo Krizmanić, 18-godišnjak koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, nije uspio spriječiti centaršut domaće klupske legende Marcusa Rosenberga, nekad igrača Ajaxa i Werdera, a stanoviti Antonsson donio je “bod” Malmöu.

Više od toga nisu Šveđani mogli, Gorica je sačuvala 1-1 i nakon svega ostavila jako, jako dobar dojam. Zadovoljni su valjda bili i galebovi, njih desetak, možda i više, koji su tijekom cijele utakmice neumorno preletali iznad igrališta, na neobično maloj nadmorskoj visini, riskirajući da ih pogodi neki Lovrićev projektil, Kahlinino ispucavanje ili Maločin centaršut…

– Zadovoljan sam, moram biti. Bilo je lijepo vidjeti kako to izgleda na ovoj razini, sjajno je što smo pokazali da se čak i u ovom sastavu možemo nositi s jednom ozbiljnom europskom momčadi – komentirao je trener Jakirović.

Zadovoljno su glavom klimali i predsjednik Nenad Črnko, prvi čovjek klupske skupštine Renato Ivanuš, kao i prvi operativac Mindaugas Nikoličius.

– Bio sam već ovdje sa Žalgirisom, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, završilo je 0-0 na ovom stadionu. Četiri puta sam u Litvi doživio te europske kvalifikacije, znam kako to izgleda, zato toliko i želim to ponovno doživjeti s Goricom. Drago mi je što su sad i ljudi iz kluba vidjeli kakav je to osjećaj, iako je utakmica bila samo prijateljska. Kroz sve to vidiš države u koje inače možda nikad ne bi otišao, upoznaš druge kulture, običaje, posebnosti… – pričao je Niko, koji je u tom trenutku imao i jake argumente za ovo posljednje.

Bio je, naime, već prošao 21 sat, a od noći ni traga ni glasa! Dan je bio u punom jeku, kao da je rano poslijepodne, a ne već izmak dana. Potrajalo je to sve do hotela, pa onda i nakon večere… Tek tamo iza 23 sata konačno je počeo padati mrak, koji će nestati već tamo oko četiri ujutro, kad na svoje dolazi zora. Beskrajan dan? Da, takve su se konstrukcije vrtjele glavom dok sa sunčanim naočalama hodaš okolo u deset navečer…

Teško je bilo i zaspati u svemu tome, iako je dan trajao već oho-ho, jer teško je i organizmu shvatiti da je vrijeme za poći leći. Pa je logičnije bilo popeti se na vrh hotela, na 25. kat, i popiti pivo ili dva, za lakši san. Pogled koji puca je impresivan, cijeli grad je na dlanu, i to jako lijep grad.

Igrači su za to vrijeme lovili san, jer već u 10.30 sati idućeg dana trebalo je biti na treningu. Na jednom od dva pomoćna igrališta Malmöova stadiona igrači su odradili svoje, a za to vrijeme ostatak društva išao je provjeriti kako izgleda Malmö danju.

Slijedio je nakon treninga i ručak, pa kraći odmor, nakon kojeg je počeo još jedan beskrajan dan… Ovoga puta, doduše, iz sasvim drugih razloga. Trebalo je dočekati let kući, koji je na rasporedu bio tek u 21.50 sati. Nekoliko igrača uložilo je 20 eura u ubijanje vremena i unajmilo električne romobile.

– Pazite samo da netko ne ozljedi na tome… – povikao je netko dok su Maloča, Čović, Ćelić, Ljubisavljević i društvo krenuli u romobilski obilazak grada.

Društvene mreže bile su omiljena zabava ostalima, iako su neki vrijeme odlučili provesti i uz knjigu, odmarajući na stolu za masažu ili blejeći u prazno. Vrijeme je sporo prolazilo, a cijela stvar dodatno je dobila na dramatici kad je stigla vijest da let kasni?! Jedva su svi dočekali da se potrpaju u autobus i krenu prema aerodromu, umorni i sad već pomalo nervozni, a sve je otišlo na novu potenciju kad je let – opet odgođen! Tek debelo nakon ponoći konačno je poletio avion za Ljubljanu, u kojoj je čekao autobus… Da, baš beskrajan dan. Koji je konačno završio oko četiri ujutro, kad je švedska ekspedicija konačno stigla na svoj stadion.

– Dečki, vidimo se popodne na treningu – nemilosrdan je bio trener Jakirović, svjestan da vremena za gubljenje na pripremama nema.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

I time je, eto, završilo prvo europsko gostovanje Gorice. Pokusno, recimo to tako, jer bit će možda u budućnosti i pravih, natjecateljskih utakmica poput ove… I avantura poput ove. Prilika da se vidi beskrajan dan, golman na romobilu i najbrži lift ikad, kolač od mrkve i mesne okruglice bolje nego one u IKEA-i. I da se igra nogomet.

Sport

Monza za pamćenje – goričke mažoretkinje donijele 3 europske medalje

4.500 natjecatelja iz 12 europskih zemalja, a naše djevojke osvojile dva druga i jedno treće mjesto!

Objavljeno

na

Velikogoričke mažoretkinje vratile su se sa 20. Europskog prvenstva, koje se održalo u talijanskoj Monzi u organizaciji Svjetske mažoret-sport federacije i talijanske nacionalne mažoret asocijacije, a na kojem je sudjelovalo 4.500 natjecatelja iz 12 europskih zemalja.  

Velikogoričke mažoretkinje predstavile su se s 13 koreografija te tako dijelile pozornicu s najboljim mažoret timovima Europe.   

– Izuzetno smo zadovoljne nastupima jer smo u Veliku Goricu donijele 3 europske medalje – 2. mjesto u kategoriji Velika formacija mace seniori koja nam je donijela titulu 1. europskih viceprvakinja, zatim 2. mjesto u kategoriji Mini formacija mace juniori i 3. mjesto u kategoriji Velika formacija batonflag juniori, odnosno titulu 2. europskih viceprvakinja – istaknula je trenerica   Lucija Bešlić i navela kako je još i Mini formacija mace seniori dobila diplomu za 4. mjesto. 

Talijansko iskustvo znat će iskoristiti za daljnji napredak, budući da su im bili dostupni europski trendovi koji su sve inovativniji. 

 – Zahvaljujemo Gradu Velikoj Gorici te Zagrebačkoj županiji na podršci u realizaciji našeg putovanja i nastupa te na motivaciji koju ta podrška donosi – poručila je trenerica i najavila ljetni odmor nakon kojeg slijede pripreme za novu mažoret sezonu.  

Nastavite čitati

Sport

Košarkaši se pojačavaju: U vanjsku liniju stigao Roko Ivanković

Dojučerašnji igrač KK Podsuseda u novoj će sezoni nositi dres Gorice. Drugo je to pojačanje za naše košarkaše, nakon što je Pavao Turić stigao iz redova KK Zagreba

Objavljeno

na

U redove košarkaša Gorice stiglo je još jedno novo ime – 21-godišnji Roko Ivanković. Roko dolazi iz Podsuseda, kluba iz trećeg ranga, gdje je imao jako dobru sezonu te je svojim igrama skrenuo pažnju na sebe.

“Roko će pojačati našu vanjsku liniju i vjerujemo nastaviti tamo gdje je stao u svom dojučerašnjem klubu”, istaknuli su iz kluba.

– Drago mi je što sam došao u sredinu kao što je Gorica, gdje ću imati priliku dokazati svoj talent. Većinu dečki znam jer smo generacijski bliski, tako da se veselim početku priprema i novoj sezoni – kazao je Ivanković, koji je s našom momčadi odradio nekoliko treninga nakon završetka sezone.

Roko je, inače, dijete zagrebačkog Dinama, gdje je odradio većinu omladinskog staža, nakon čega je kraće vrijeme bio u Ciboni, Boscu, Zagrebu i naposlijetku u Podsusedu, odakle dolazi u svlačionicu Gorice.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Stara graba na remontu, Mraclinci opet zasukali rukave

Uvijek se društvo iz NK Mraclina okupi u velikom broju kad treba nešto napraviti, pomoći klubu, a isto se dogodilo i povodom radova na sanacija igrališta na Staroj grabi

Objavljeno

na

Kad u našoj grupi pozovemo ljude da dođu pomoći s nekakvim radovima, često se dogodi da ih dođe previše! Ispadne malo čudno, ljudi dođu raditi, a ispadne da nemaju što raditi…, prepričavao je svojevremeno predsjednik NK Mraclina Miroslav Iličić, najbolje opisavši razliku između ovoga i većine ostalih niželigaških klubova.

Mraclinci se rado okupljaju oko svoga kluba, rado se odazovu na neophodne radne akcije. Jedna od njih je upravo u tijeku, a riječ je o sanacija igrališta na Staroj grabi. Travnjak na Novoj grabi je izvrstan, tu nema nikakvih problema, ali problematično je bilo staro igralište. Problem je to koji je upravo rješava, budući da su se Mraclinci opet okupili i zasukali rukave.

Osim na igralištu, radi se usporedno i na rješavanju pitanja novog trenera, jer nogometašice su “ukrale” Marka Biljana…

Nastavite čitati

Sport

Gorica kreće u ponedjeljak! HNL otvaraju Lokomotiva i Vukovar

Nogometaši Gorice će prvu utakmicu u novom prvenstvu odigrati u ponedjeljak, 4. kolovoza, s početkom od 20 sati. S druge strane bit će domaći Varaždin, a Goričani će započeti seriju od šest gostovanja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što smo doznali raspored odigravanja utakmica sljedeće sezone SuperSport HNL-a po kolima, dobili smo i točne termine odigravanja prvih utakmica. Poznato je tako da će u lansiranju nove sezone omiljenog nam nogometnog natjecanja sudjelovati Lokomotiva i novi klub u najvišem rangu – Vukovar 1991. Mjesto radnje bit će stadion Maksimir, u razdoblju pred nama dom “lokosa”, a prvi sučev zvižduk čut ćemo u petak, 1. kolovoza, točno u 20 sati.

Subota, 2. kolovoza, bit će posvećena samo derbiju kola, ogledu Osijeka i Dinama na Opus Areni, koji će početi u 21 sat. Dvije utakmice igrat će se u nedjelju, 3. kolovoza, počevši od reprize onoga što smo gledali na kraju prošle sezone. I treći put zaredom Slaven Belupo će gostovati na Rujevici, domu Rijeke, koja ide u obranu duple krune. Ta će utakmica početi u 18.45 sati, dok će od 21 sat Hajduk na Poljudu dočekati Istru u specifičnom debiju trenera Gonzala Garcije.

A kolo će zatvoriti, i to u ponedjeljak, 4. kolovoza – Varaždin i Gorica! Prvo će se kolo tako rastegnuti na četiri dana, a Varaždinci i Goričani trebali bi biti šlag na torti. Utakmica će početi u 20 sati… Putovanjem u barokni grad na sjeveru hrvatske naša će momčad otvoriti seriju gostovanja koja se neće zaustaviti sve do druge polovice rujna.

Drugo kolo otvorit će Dinamo i Vukovar u petak, a zasad nisu poznate satnice ostalih utakmica, uključujući i gostovanje Gorice na Poljudu, u sklopu zamjene domaćinstva zbog radova na travnjaku Gradskog stadiona. Nakon što odradi gostovanje kod Lokomotive u trećem kolu, Gorica će i u četvrtom mijenjati domaćinstvo s Vukovarom, odnosno gostovati u Vinkovcima, a prije domaćeg debija u sedmom kolu otići će još u goste i Istri 1961 te Dinamu.

Nastavite čitati

Sport

Sobočan i Krog izvrsne na prvom Grand prix-u za žene

U konkurenciji 170 žena iz 46 zemalja naše Usponovke osvojile 2 četvrta i 1 peto mjesto ali i državni rekord

Objavljeno

na

Na prvom natjecanju samo za žene WPA Grand Prix Olomouc 2025. u Češkoj, nastupile su dvije članice velikogoričkog Paraatletskog kluba Uspon, i u konkurenciji 170 žena iz 46 zemalja, osvojile su 2 četvrta i 1 peto mjesto uz jedan državni rekord.

Martina Krog osvojila je 4. mjesto u bacanju kugle klasa F45-46, što je novi državni rekord dok je Nataša Sobočan osvojila 4. mjesto u bacanju diska klase F56 i 5 mjesto u bacanju kugle klase F56.

Martinu sljedeći vikend čeka nastup na međunarodnom mitingu Mladost gdje će pokušati izboriti nastup na svjetskom prvenstvu koje će se održati krajem rujna i početkom listopada u Indiji.

(Foto: Paraatletski klub Uspon)

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno