Već smo složili za City portal najavu nogometnog vikenda 28. i 29. studenog za klubove iz Turopolja, a onda su u četvrtak popodne stigle nove mjera Vlade RH u pokušaju suzbijanja nadiruće pošasti zvane korona. Između ostalih, ceh je platio i sport pa onda i amaterski nogomet. Od subote 28. studenog ukidaju se treninzi i natjecanja svim klubovima osim prvoligaškim seniorima!

A trebala je to biti velika subota ne samo za Goricu, već i za Kurilovec, Lukavec i Jelačić iz Vukovine. Kurilovec je imao teorijsku mogućnost osvojiti jesensku titula prvaka 3. HNL središte ali na tronu će prezimiti Jarun.

Četvrto ligašu Lukavcu propao je veliki derbi u gostima kod Ravnica, ali ostaje na prvoj poziciji s tri boda više od kluba iz Maksimirske šume.

Jelačić pak, gajio je nade u pobjedu nad Stupnikom doma a onda i uz očekivana tri boda za neodigrani dvoboj s Vinogradarom, probio bi se na četvrtu poziciju peto ligaša. A tada bi se moglo sanjati i o novom jačem rangu, 4. HNL središtu.

Županijski prvoligaši (šesti rang) trebali su igrati odgođene utakmice pa da padne odluka o jesenskom prvaku. Bilo je više kandidata, ali na prvom mjestu sada ostaje Kloštar iz Kloštar Ivanića.

RASPORED UTAKMICA:

1. HNL, 13. kolo
Subota, 28. studenog 2020.:
Gorica – Lokomotiva (Velika Gorica, 17.05)

ODGOĐENO!!!

3. HNL središte, 17. kolo
Subota, 28. studenog 2020.:
Ponikve – Kurilovec (Zagreb, 13.30)

4. HNL središte, 17. kolo
Subota, 28. studenog 2020.:
Ravnice – Lukavec (Zagreb, 13.30)
Straža – Dinamo Obrež (Hum na Sutli, 13.30)
Nedjelja, 29. studenog:
Gradići – Tondach (Gradići, 13.30)
Subota, 5. prosinca:
Odra – Mladost Zabok (Odra, 13.30)

JŽNL, 14. kolo
Subota, 28. studenog 2020.:
Jelačić – Stupnik (Vukovina, 13.30)

1. ŽNL istok
Subota, 28. studenog 2020.:
13. kolo
Buna – Milka Trnina (Mala Buna, 18.00)
Nedjelja, 29. studenog:
11. kolo
Mladost – Ban Jelačić Banovo (Obrezina, 13.30)
12. kolo
Lonja – Kupa (Lonjica, 13.30)
14. kolo
Dinamo Hidrel – Vatrogasac Kobilić (Novo Čiče, 13.30)

Mi nismo top momčad. Mi smo momčad koja mora raditi, raditi i raditi. Čim to zaboravimo, čim pomislimo da smo nešto posebno, počet će nam se događati loše stvari…, riječi su koje je već nekoliko puta ove sezone ponavljao trener Gorice Valdas Dambrauskas.

Njihova svrha je, jasno, smirivanje euforije. U bilo kakvom obliku. OK, nije ovaj grad sredina koja je posebno sklona euforiji, prednost života u goričkom prvoligašu upravo je u tome što stožer i igrači mogu raditi u miru, bez pritiska, ali valja to svako malo ponoviti. I kad kreneš u prvenstvo s četiri pobjede, i kad se nakon deset kola držiš u samom vrhu, u društvu svemoćnog Dinama i sve moćnijeg Osijeka.

– Ne vidim apsolutno nikakav razlog da poletimo. Razumio bih to da su do kraja prvenstva dva, tri kola, ali iza nas je tek deset utakmica, a ispred nas još 26. Dakle, ajmo polako, korak po korak, kao i do sad.

I to je rekao Valdas, trezven i vrlo pragmatičan čovjek s Baltika, koji je u cijelom tom smirivanju euforije ipak rekao i ovo:

– Zadržimo li ovakav pristup radu i treninzima, budemo li svakoj utakmici pristupali kao da nam je zadnja, kao da je najvažnija, ovoj momčadi nebo je limit!

I tu, zapravo, dolazimo do ključnog dijela priče. I do ključnih pitanja. Koliko je, zaista, dobra ova Gorica? Koliko je realno ovo što se događa, ova bajkovita situacija u kojoj je Gorica u ozbiljnoj igri čak i za sami vrh tablice? I koliko može potrajati?

Odgovora na ta pitanja, pogotovo u jednom ovako ludom vremenu u kojem živimo, nemoguće je dati. Međutim, u ovom trenutku stvari izgledaju prilično dobro. U deset utakmica ove sezone Gorica ima sedam pobjeda, remi i gostujuće poraze kod Osijeka i Dinama. Pa će tablica reći da Gorica ima 22 boda, četiri manje od Osijeka, koji ima dvije utakmice više, ali i od Dinama, koji ima jednu utakmicu više. Po dvaput su padali Šibenik i Varaždin, po jedanput Hajduk, Slaven Belupo i Lokomotiva, onaj jedan je stigao protiv Istre 1961, a u svemu tome Gorica, sasvim realno, nije odigrala – ništa posebno.

Gorica je skupila već sedam pobjeda ove sezone, uz samo dva poraza… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Bilo je sjajnih trenutaka, prekrasnih golova, velikih pobjeda, odličnih razdoblja u igri… Međutim, teško je s ove distance izdvojiti neku utakmicu u kojoj je Gorica svih 90 minuta izgledala onako kako trener Dambrauskas želi, bez faza u igri koje očito mogu biti bolje. Uostalom, Varaždin je u ponedjeljak postao prvi protivnik ove sezone od kojega Gorica nije primila gol! Dakle, u jednoj rečenici – ovo je jako dobro, ali može i puno bolje.

I to je, zapravo, najveći zalog za optimizam. Imaš 22 boda, skupio si već sedam pobjeda, a pritom izgledaš kao da si daleko od svog maksimuma. Statistički gledano, Gorica najbolje koristi svoje šanse od svih momčadi u ligi, s najvećim postotkom uspješnosti, a ima i Kristijana Kahlinu, koji često “izvadi” momčad sjajnim reakcijama u situacijama koje se u nogometu nazivaju zicerima. I tu je dio tajne uspjeha, tu je dio objašnjenja kako je moguće da Gorica i uz prezentacije koje nisu impresivne osvaja gomilu bodova.

I nije to slučajno, koliko god se čini da u takvoj situaciji velikim dijelom ovisiš o sreći. Ne, jer tu je prije stvar u koncepciji i sustavu igre, o detaljima koji čine razliku, o treneru s idejom… I hrabrom treneru, koji uvijek, bez obzira na okolnosti, želi postići gol više od protivnika, ići na pobjedu. Svjestan je pritom da će mu se to ponekad i obiti o glavu, kao što se dogodilo u Osijeku, ali takav pristup zasad donosi neusporedivo puno više dobrog nego lošeg.

– Umjesto dva remija, bolje je imati pobjedu i poraz. Tri boda su bolja nego dva – razmišlja Dambrauskas, što se jasno vidi i na terenu.

Trener Valdas Dambrauskas skupio je već 11 prvenstvenih pobjeda na klupi Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Gorica je hrabra, borbena, njezina igra ima red i poredak, ali prostora za napredak ima jako puno. Uostalom, nakon svake pobjede trener govori prije svega o stvarima koje nisu bile dobre, o želji da kroz treninge unaprijedi igru Gorice na svim razinama, a dosadašnja iskustva govore da 43-godišnji litavski strateg itekako zna kako se to radi.

– Želim kroz svaki trening podizati svakog svog igrača individualno, a time će profitirati i momčad – još je jedan od postulata kojih se drži Valdas.

Gledajući pojedinačni napredak dobrog dijela igrača u posljednjih pola godine, dojam je da uspijeva u onome što je naumio, da radi upravo to. Ako je svaki igrač danas za nijansu bolji nego jučer, i momčad je za nijansu bolja. I bit će, logično, sve bolja, i bolja, i bolja… Kad se do kraja uhodaju automatizmi, kad igrači steknu još malo samopouzdanja, kad se oslobodi malo više kreativnosti prema naprijed. Kad se sve to dogodi – lijepo je rekao trener – nebo je granica.

– Nije mi ovo neobična situacija, navikao sam se kroz karijeru biti na vodećim pozicijama na tablici – kazao je trener Valdas nakon pobjede protiv Varaždina, teškom mukom izborene.

Međutim, upravo takve pobjede i vode tamo gdje Gorica želi biti. U vrhu, na mjestima koja vode u Europu. Iako, kad pogledaš tablicu, kad shvatiš da Gorica doista može biti samo sve bolja i bolja, kad osvijestiš da je Gorica pronašla način kako pobjeđivati one s dna tablice i dokazala da i dalje može igrati s “velikima”, svašta čovjeku može pasti napamet. Evo, recimo, sjetiti se sezone 2015./16. u engleskom nogometu, spominjati nezaboravnu sezonu malog Leicestera u ovom kontekstu, nije nimalo u skladu s onim o čemu govori Valdas, sa smirivanjem euforije, ali što nas briga… Mi navijači valjda imamo pravo sanjati.

Kristijan Lovrić predvodi Goricu i ove sezone, prvi je strijelac kluba sa sedam golova… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I maštati. Da će se Osijek i Dinamo “tući” međusobno u teškaškom duelu, a da će Gorica igrati, raditi, skupljati bodove i vrebati iz prikrajka. I možda, eventualno, u nekom ludom raspletu, u završnicu sezone ući kao jedan od kandidata za vrh. Zvuči ludo, čak i nezamislivo da će ovo potrajati toliko dugo, da Gorica neće doživjeti poneki pad, loše razdoblje tijekom sezone, ali s ovakvom skupinom igrača, s ovakvim stručnim stožerom i ovakvim klupskim menadžmentom, ništa ne djeluje nemoguće…

Turopoljski Leicester? Dobro, ljudi, nemojmo se ipak toliko zanositi… Ili?

Ludi kurilovečki nogometni ritam ne posustaje, utakmice se nižu kao na traci, a dobro je u svemu tome što se skupljaju i bodovi. Nakon domaćeg remija s Bistrom (1-1) u subotu, već u srijedu na Udarnik je došla Mladost iz Petrinje. Došla, povela i – izgubila. Kurilovec je preokretom u nastavku došao do nova tri boda i nakon 15 odigranih utakmica ima 33 boda, jedan manje od vodećeg Jaruna.

A nije krenulo dobro ove srijede na Udarniku. Gosti iz Petrinje vrebali su svoju priliku od samog starta, a dočekali su je već u sedmoj minuti. Kapetan Kurilovca Mislav Čunčić bio je u duelu s gostujućim igračem Abramovićem i sudac je pokazao na bijelu točku. Jedanaesterac je Abramović sam i realizirao te uveo Kurilovčane u probleme već na otvaranju utakmice.

Pokušavao se Kurilovec nakon toga vratiti u rezultatski egal što prije, no najviše što su domaći igrači uspjeli napraviti do poluvremena je sjajna šansa za iskusnog Marina Matoša, koji je iz blizine pucao preko gola. Sve do 67. minute trajala je neuspješna potraga za izjednačenjem, a onda je Vlatko Martinović, koji je u igru ušao jedva minutu ranije, u gužvi pred gostujućim golom najbolje reagirao i izjednačio na 1-1.

Imali su Kurilovčani još dvije sjajne šanse preko Čunčića, no golman Đurđek oba je puta sjajno reagirao, a do preokreta je konačno došlo u 85. minuti. Martinović je ovoga puta bio u ulozi asistenta, dao je loptu desno za Juraja Spudića, a on je lijepo pogodio “malu mrežicu” gostujućega gola za 2-1, što je ostalo na snazi do posljednjeg sučeva zvižduka.

Odmora nema previše, jer već u subotu Kurilovčani gostuju kod Ponikvi, pa u srijedu opet ide u Vrbovec. I onda, konačno, zimska stanka. Vodeći Jarun će istovremeno gostovati u Vrbovcu i doma dočekati petrinjsku Mladost. Jesenskog prvaka 3. HNL, dakle, doznat ćemo u srijedu, 2. prosinca.