Poveži se s nama

Sport

Potop Kurilovca, trener razočaran: ‘Fali nam poniznosti i želje! Ja sam kriv…’

Nogometaši Kurilovca bez pobjede su i nakon tri kola trećeligaškog prvenstva. U trećem kolu doživjeli su i prvi poraz, Dugo Selo je pobjedom 4-1, iznenađujuće uvjerljivo i lako, odnijelo bodove s Udarnika, a nakon ovoga će se neki stvari morati promijeniti…

Objavljeno

U nogometu, kao i u životu, ponekad stvari ne idu po planu. I događa se često, i u nogometu i u životu, da se loše stvari događaju u serijama, naizgled nezaustavljivo, kao da im nema kraja… Zapita se čovjek u takvim trenucima što pogrešno radi, kome ili čemu se zamjerio, a razlika između uspješnih i neuspješnih najčešće je u tome što uspješni probleme detektiraju i riješe ih, a neuspješni – potonu. Tako se, u dvije, tri rečenice, najbolje može opisati ono što se događa u nogometnom Kurilovcu ove sezone. Ne ide, pa ne ide… I sad je vrijeme za prave frajere, za važne i velike poteze, sad je trenutak da se napravi sve da Kurilovčani iz svega ovoga izaći kao jači, bolji, uspješniji.

Uoči starta trećeligaške sezone, plan je bio da se mladi igrači Kurilovca razvijaju, da rastu kroz svaki trening i utakmicu, a da pritom i ulove što više bodova. I da, kao što su im prognozirali svi koji su bolje upućeni, budu u vrhu ljestvice. Impresivne partije u drugom dijelu prošle sezone, pa onda još i pobjeda 3-0 protiv drugoligaša Sesveta u pripremama i pobjeda na penale protiv prvoligaša Gorice u finalu županijskog kupa donijele su u Kurilovec ogromni optimizam, u nekim sferama i laganu euforiju, a opća ocjena bila je da će Kurilovčani – blistati.

Međutim, plan je propao. Realnost govori da su od te utakmice s Goricom odigrali četiri utakmice, da su jedinu pobjedu upisali nakon produžetka u Kupu protiv četvrtoligaša iz Predavca, a da su u prvenstvu na dva boda. Jedan s Ponikvama doma, jedan gostujući s Gajom Mače, novakom u ligi, pa čista nula ove subote poslijepodne. Dugo Selo je bilo s druge strane, za trećeligaške prilike solidna momčad, ali i društvo koje je u Kurilovec došlo u statusu autsajdera. A kući otišlo s velika tri boda u džepu, s četiri gola u mreži domaćina. Završilo je 4-1, nakon 67 minuta bilo je i 4-0, mogli su zabiti i peti, ali rezultat zapravo i nije najlošija stavka u ovoj priči. Igra i pristup, reći će to i trener Perica Vidak, bili su još puno, puno lošiji.

– Nažalost, dogodio se onaj šamar o kojem smo pričali da će se očito dogoditi jer u našem djelovanju od početka prvenstva nismo pravi. Nedostaje nam već dugo poniznosti i želje da se dokazujemo iz utakmice u utakmicu. Koliko god pokušavali probuditi to kod igrača, jednostavno nam nikako ne uspijeva i trenutno nikako nismo na razini na koju smo navikli okolinu i sami sebe – kazao je Vidak, očito utučen nakon svega što se događalo u ovih 90 minuta.

Kurilovčani nisu dobili valjda niti jedan duel, a gostima je praktički sve što su pokušali ulazilo u mrežu… Foto: Vitomir Štuban

Svjedoci kažu da je na poluvremenu grmjelo iz svlačionice, da je način na koji je pokušao razbuditi svoje igrače prilično netipičan za uvijek mirnog i staloženog mladog trenera, ali ništa se ni u nastavku nije dogodilo. Osim nastavka upadanja u rupu. Dugo Selo povelo je već u 13. minuti preko Drmića, 36-godišnji rutiner Benković zabio je drugi u 37. i treći u 61. minuti, a priča je zaključena u 67. preko Mamića, četvrtim golom gostiju. Maks Slunjski tek je u 90. minuti mrvicu ublažio poraz koji će sigurno izazvati odlučnu reakciju.

– Za sve loše što se trenutno događa unutar momčadi preuzimam maksimalnu odgovornost i ja sam taj koji zaslužuje kritiku za trenutno stanje – samokritičan je Vidak u pokušaju da zaštiti svoje igrače, ali naravno da će se i oni morati zapitati što se tu i zašto događa.

Nisu isključeni ni neki radikalni potezi, zamjene figura i uloga u momčadi, ali prije svega će trebati sve ovo prespavati. I smisliti način kako dalje, kako se vratiti na kolosijek na kojem je momčadi kvalitete Kurilovca i mjesto. Neće to biti lako, ali tu se vraćamo na početak… Pravi frajeri budu najbolji kad je najteže, ne potonu pod pritiskom, pa treba vjerovati da su ovaj stožer i igrači upravo ti i takvi. Iako, ono što slijedi, Lučko pa vodeća Petrinja, ne nudi lagan put.

– Raspored ispred nas je izrazito težak i sada ćemo više nego ikada morati pokazati karakter – zaključio je trener Vidak.

Sport

Azenašice i HOK Gorica i četvrti put će se prisjetiti legendarnog Dede

Turnir kadetkinja u spomen na tvorca i zaljubljenika u žensku odbojku u Velikoj Gorici

Objavljeno

on

HOK Gorica i Diana Reščić Breko opet su dokazali svoju profesionalnost, korektnost i sportsku veličinu, vjerojatno velikim dijelom etabliranih i od legendarnog Antuna Azenića Dede. Poslali smo zamolbu ispred City portala za najavu njihovog memorijalnog turnira, a odgovor je stigao u roku ODMAH i prenosimo ga u cijelosti.

“Hrvatski odbojkaški klub sad već tradicionalno, četvrti put za redom, novu kalendarsku godinu započinje organizacijom memorijalnog turnira Antun Azenić Deda, u sjećanje na tvorca velikogoričkog odbojkaškog čuda stvorenog iz osnovne škole.

Njegove bivše igračice, koje su svoje prve odbojkaške korake učinile pod paskom Snježane Ušić i profesora doktora odbojke Vladimira Brace Jankovića, nastavljaju dalje s tradicijom održavanja ‘festivala dana odbojke’ u Velikoj Gorici organizirajući 4. memorijalni turnir Antun Azenić Deda.

Ove godine na turniru će nastupiti djevojke rođene 2003. godine i mlađe, u kategoriji kadetkinja, nastupajući i predstavljajući svoje klubove: OK Dinamo, OK Olimpik, OK Karlovac, OK Vrbovec, OK Nebo, OK Glina, domaćina HOK Gorica i OK Novo Mesto iz Slovenije.

Sudionici su podijeljeni u dvije skupe s po četiri ekipe, odigravaju se utakmice po kolima, nakon čega prva dva mjesta iz svake grupe vode u polufinale, odnosno finalnu utakmicu. Za sve djevojke i trenere osigurani su topli sendviči i napitak, te zagarantirana dobra zabava i poštena igra.

Foto: Vedran Đulić

Kao i na prethodna tri memorijalna turnira, osim natjecateljica, kojih će biti oko 150, sigurni smo da će velik broj bivših igračica Azene, koje su započele sjajnu odbojkašku priču u Velikoj Gorici, sportskih djelatnika, uvaženih čelnih ljudi grada Velike Gorice, predstavnika sportskih saveza kao i Hrvatskog odbojkaškog saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, bivših sportaša, ljubitelja odbojkaškog sporta i Dedinih suradnika svojim dolaskom podržati ovu lijepu priču i istinsku emociju prema sportu koji je proslavio velikogorički sport 90-ih i ranih 2000-tih godina. Vjerujemo kako članovi obitelji Azenić i Ušić neće biti spriječeni nazočiti turniru te da će svojim dolaskom uveličati slavlje i sjećanje na Dedu.

Dogradonačelnici Ervin Kolarec i Krešimir Ačkar, predsjednik Goran Kovačić i predstavnici Zajednice sportova grada Velika Gorica, predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Ante Baković sa suradnicima, Siniša Krajač ispred Hrvatskog olimpijskog odbora, bivši odbojkaši i odbojkašice, sad treneri Vladimir Braco Janković, Marija Anzulović, Ljubo Travica, Vinko Dobrić, Ivica Jelić, Tomislav Đurković i Tomica Rešetar, profesori s Kineziološkog fakulteta… To su samo neki od istaknutih sportskih imena koja su potvrdila svoj dolazak.

Trener Braco Janković sa svojim djevojkama iz slavne generacije Azene

Nakon godina na aparatima, na kojima je preživljavala Azena, ponovno se u zadnjih pet godina o velikogoričkoj odbojci priča s poštovanjem i vjerom da postoji nada – temeljena na znanju, iskustvu i želji bivših djevojaka iz bivše Azene, a sad žena koje vode ozbiljan i respektabilan klub – da će se o odbojci u Velikoj Gorici opet pisati posebna priča.

Turnir se održava 19. siječnja u Gradskoj sportskoj dvorani, s početkom odigravanja utakmica od 9 sati, a trajat će do 16 sati, kad je planirana ceremonija zatvaranja turnira i podjela pehara i medalja”, stoji u najavi turnira.

Što još dodati o turniru i gospodinu Azeniću? Oni koji prate sport pa i odbojku znaju sve, a mi tek prilažemo nekoliko naslova iz medija iz vremena ponosa i slave ženske odbojke u Velikoj Gorici.

Nastavi čitati

Sport

Golubickas: Moj san je Barcelona, a Gorica je idealno mjesto za napredak

Paulius Golubickas (20) prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje HNK Gorice, u koju je došao unatoč ponudama iz velikih europskih klubova poput Šahtara i moskovskog CSKA. Za Cityportal govori o svojoj karijeri, prvim danima u Gorici, željama i snovima…

Objavljeno

on

Odradio je snimanje za litavsku televiziju, jer u svojoj zemlji on je zvijezda u nastajanju, reprezentativac s desetkom na leđima, a onda je Paulius Golubickas odvojio nekoliko minuta da se predstavi velikogoričkoj i hrvatskoj javnosti. Mladi Litavac je 20-godišnjak, rođen u kolovozu 1999., ali ovako na prvu izgleda čak i koju godinu mlađe. Puno je važnije, naravno, da na terenu izgleda kao pravi igrač. A izgleda, složit će se s tim i trener Jakirović, koji je već nakon prvog treninga bio zadovoljan viđenim.

Potvrda je stigla u prvoj prijateljskoj utakmici, u onih njegovih premijernih 45 minuta protiv Lokomotive, kad su i laici mogli vidjeti da je riječ o dečku koji zna igrati, koji ima ogroman potencijal, a razdoblje pred nama dat će konačan odgovor na pitanje koliko je Paulius doista dobar.

Prije svega je, naravno, trebalo riješiti jednu jezičnu dvojbu. Neki njegovo prezime, naime, izgovaraju Golubickas, a neki Golubičkas.

– Ja sam Golubickas, sa C – otklonio je za početak sve dvojbe, pa krenuo pričati o svojim prvim danima u Gorici.

– Sretan sam ovdje, sviđaju mi se treneri, način na koji se radi, suigrači… Jako su me lijepo primili, svi mi prilaze i razgovaraju sa mnom, tako da zaista uživam u svemu, u ovom trenutku. I uvjeren sam da je dolazak u Goricu pravi potez, važan korak naprijed u mojoj karijeri. Sad je sve na meni, budem li dobro trenirao i igrao, vjerujem da je moguće ostvariti svoje snove – kazao je Paulius.

Prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje Gorice, a na ovom poslu je sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu javno čestitao i predsjednik kluba Nenad Črnko. Naravno da ćemo tek u budućnosti moći biti sigurni kako je ovdje riječ o vrhunskom poslu, no sama činjenica da su Golubickasa željeli velikani poput Šahtara i moskovskog CSKA dovoljno govori…

– Puno smo razgovarali s ljudima iz Gorice, stvarno su me željeli, a istovremeno sam i ja pokušavao doznati što više o klubu i gradu, o svemu što će me dočekati ovdje. Ljudi koji brinu o mojoj karijeri došli su ovdje, uvjerili su da su uvjeti za rad dobri, da je sredina kvalitetna. Dugo je sve to trajalo, bilo je i ponuda iz drugih klubova, ali vjerujem da je ovo dobar izbor, da ću dobiti priliku napredovati, što je za mladog igrača poput mene i najvažnije – zrelo razmišlja Golubickas, drugi Litavac u goričkim redovima.

Onaj prvi nosi odijelo, Niko se već pošteno udomaćio u Turopolju, naučio i hrvatski jezik, a ovaj drugi će nositi dres, driblati, asistirati, zabijati… I sve to uz veliku podršku sunarodnjaka, uz kojeg će i prilagodba biti kudikamo lakša.

– Je, Niko je imao važnu ulogu u mojoj odluci da dođem ovdje, ali nije stvar samo u njemu. Razgovarao sam i s trenerom, s drugim ljudima iz kluba, i shvatio sam da me svi zaista žele ovdje. Sad je na meni da pokažem kako su bili u pravu što su me odabrali – skroman je Paulius.

Već je u debiju u goričkom dresu pokazao puno kvaliteta, ali ovo je bila prilika da se sam predstavi kao igrač.

– Napadački sam orijentirani veznjak, volim imati loptu u nogama. Nisam posebno visok, ali vižljast sam, s dobrom kontrolom lopte i pregledom igre, ali naravno da ima i elemenata u kojima moram napredovati. Primjerice, u realizaciji, što vjerujem da ću ovdje popraviti. Zato sam i došao, da postanem još bolji igrač i da pomognem klubu da ostvari ciljeve, da osvoji to četvrto mjesto – ambiciozno najavljuje mladi Litavac.

Iza njega je neobična karijera, u kojoj stoji da je bio član engleskog Yeovil Towna, ali i litavskog niželigaša Dainave te aktualnog prvaka Suduve. Gorica je četvrti klub na njegovu nogometnom putu.

– Otišao sam u Englesku sa 16 i ostao tamo dvije godine, ali nije to bilo dobro razdoblje moje karijere. Imao sam puno problema s ozljedama i nisam dobio pravu priliku. Zato sam se odlučio vratiti kući, u Dainavu, klub iz moga grada koji igra u drugoj litavskoj ligi. Odigrao sam jako dobru polusezonu, a kako taj klub ima dobre odnose sa Suduvom, dobio sam priliku doći na probu. Odlučili su me ostaviti, dobio sam šansu na terenu i odigrao jako dobro prošlu sezonu, nakon čega je došao poziv iz Gorice – ukratko je prepričao svoju karijeru Golubickas, koji zahvaljujući tim engleskim godinama danas perfektno govori engleski, što će mu puno pomoći u prilagodbi.

Uostalom, riječ je o mladiću koji je igrao i kvalifikacije za europska natjecanja, ali i o klincu koji sa samo 20 godina ima već sedam nastupa za reprezentaciju Litve.

– Naravno da svaki nogometaš želi igrati za reprezentaciju svoje zemlje, da je svakome to san. I ja uživam u tome, lijep je osjećaj biti dio nacionalne momčadi, igrati za svoju državu i navijače, a ja se samo nadam da ćemo u budućnosti biti bolji, dobivati više utakmica i pokazati da litavski nogomet može biti uspješniji nego što je to trenutačno slučaj – govori Paulius.

Dolazi iz zemlje koja nije nogometna, priče iz Litve kažu da tamo ljudi neobičnima smatraju one koji nogomet izaberu prije košarke.

– Da, Litva je zemlja košarke, imamo jako dobru reprezentaciju i Žalgiris u Euroligi, ali mogu vam reći da sve češće roditelji dovode djecu na nogomet. U košarci je konkurencija ogromna, nije se lako probiti, a moraš biti i visok, što ja baš i nisam, ha, ha. Nisam loš ni u košarci, uostalom svi u Litvi znaju igrati košarku, ali nogomet je ipak oduvijek bio moj izbor – kaže 173 centimetra visoki Golubickas.

Sad je u zemlji u kojoj je nogomet glavna fora, u zemlji svjetskih doprvaka, u gradu u kojem sport buja posljednjih godina. I o tome je znao jako puno prije nego što je došao.

– Znao sam da Gorici dobro ide u prvenstvu, znao sam i koja je klupska filozofija, tko će me sve dočekati u svlačionici, znao sam i da je ovdje puno mladih i motiviranih igrača… Znao sam i da se ovdje dobro radi i da ću imati lijepu priliku za napredak. Uglavnom, Google je radio ovih zadnjih tjedana, napravio sam sve što sam mogao da se adaptiram što brže i što bolje – istaknuo je Paulius.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Naučio je i koji sve klubovi igraju u hrvatskom prvenstvu, s kim će se sve nadmetati u dresu Gorice.

– Znam za Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeku, igrali smo protiv Lokomotive… I ove ostale ću vrlo brzo upoznati, jedva čekam da prvenstvo krene, da dođu utakmice – nestrpljiv je Golubickas, koji o Hrvatskoj ima jako dobro mišljenje u nogometnom smislu:

– Hrvatska nije velika zemlja, sa samo četiri milijuna stanovnika, ali ovo je definitivno nogometna sredina. Gledao sam i neke treninge mlađih kategorija, vidi se da ta djeca prolaze kvalitetnu školu nogometu, jasno je to iz načina na koji dodaju i primaju loptu, na koji se kreću, da su tehnički dobri… Uostalom, Hrvatska je u Rusiji bila druga na svijetu, to sve govori. Ovo je dobra zemlja za igranje nogometa, a i liga je među 15-ak najboljih u Europi.

Ima, naravno, i omiljene hrvatske nogometaše.

– Imate jako puno dobrih igrača, od Rakitića, Modrića… Evo, obojica su plavokosi, ne previsoki, s odličnom tehnikom, valjda nije slučajno što mi se baš oni sviđaju, ha, ha – nasmijao se Paulius, pa za kraj otkrio svoje snove:

– Otkad sam bio dječak, sanjam da jednog dana zaigram za Barcelonu. I radim sve što je u mojoj moći da se taj san ostvari. Naravno, netko će reći da to baš i nije realno, ali ja mislim da si moraš postavljati visoke ciljeve, najviše moguće, na taj način lakše je postati bolji.

S Goricom u četvrtak ide na pripreme u Medulin, odigrat će naša momčad u Istri i četiri utakmice, sasvim dovoljno da se mladi Litavac još bolje uklopi, još brže prilagodi svemu što ga čeka. I da onda, u nogometnoj simbiozi, Paulius i Gorica krenu prema ostvarivanju ciljeva.

Nastavi čitati

Sport

VIDEO ‘Mali smo, ali nema straha, želimo zabijati golove kao naši idoli’

Zimska malonogometna liga igra se puna tri mjeseca, u pauzi između “velikog” nogometa djeca od devet do 13 godina zabavljaju se sudjelovanjem u ligi koji je krenula 2006. godine, što znači da je ove godine došao do 14. izdanja, pod pokroviteljstvom HEP-a

Objavljeno

on

Zimska malonogometna liga za klince iz svih turopoljskih klubova igra se puno parom, svake subote talentirani mladi nogometaši okupljaju se na terenu Panadić Sporta i odigravaju kolo za kolom. Kako je prošlo subotnje kolo možete doznati OVDJE, a u video prilogu pogledajte kako je sve to skupa izgledalo…

Liga se nastavlja već sljedeće subote, 18. siječnja, utakmicama sedmoga kola.

Nastavi čitati

Reporter 389 - 19.12.2019.

Facebook

Izdvojeno